REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-850/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK MLJET, Goveđari, Pristanište 2, OIB: 41720834491, kojeg zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orlić i partneri d.o.o. u Dubrovniku, Vukovarska ulica 26, protiv tuženika TAKALA d.o.o., Praputnjak, Praputnjak 18, OIB: 25912557674, kojeg zastupa punomoćnica Vinka Nobilo, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 7/1, radi raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 647/14 od 29. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-647/14 od 29. lipnja 2017. u pobijanoj točki II. izreke te u dijelu točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 475.760,00 kn.
II. Odbijaju se kao neosnovani tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, kao i za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 4.392,28 EUR / 33.394,00 kn.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud raskinuo je Ugovor o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010. (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo platiti tužitelju ukupan iznos od 3.339.374,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 258.026,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 475.760,00 kn, dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 107.450,00 kn (točka IV. izreke).
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli tužitelj i tuženik. Preciznije, tužitelj je podnio žalbu protiv odluke iz točke III. izreke i dijela odluke iz točke IV. izreke pobijane presude kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova, dok je tuženik podnio žalbu protiv odluke iz točaka I. i II. izreke te dijela odluke iz točke IV. izreke kojim mu je naloženo plaćanje parničnih troškova.
3. Ovaj sud, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi, presudom poslovni broj Pž-4940/2017 od 11. prosinca 2020., potvrdio je presudu prvostupanjskog suda u pobijanoj točki III. izreke i dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 107.450,00 kn (točka I. izreke). Odluke iz pobijanih točaka I. i II. izreke te dijela točke IV. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 475.760,00 kn, ovaj sud je preinačio tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio raskid Ugovora o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010., Ur.broj: 64-91-5/10 te kojim je tražio od tuženika isplatu iznosa od 3.339.374,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 435.348,25 kn (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 113.656,25 kn te za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 33.394,00 kn (točka IV. izreke).
4. Odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv dijela presude ovog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 1200/2021 od 20. prosinca 2023. odbio je kao neosnovanu tužiteljevu reviziju protiv presude ovog suda poslovni broj Pž-4940/2017 od 11. prosinca 2020., u dijelu stavka II. točke 1. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na raskid Ugovora o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010., Ur.broj:
64-91-5/10. Rješenjem poslovni broj Rev 1200/2021 od 20. prosinca 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je presudu ovog suda i to u dijelu stavka II. točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.339.374,00 kn, kao i u dijelu točke III. i IV. izreke kojima je odlučeno o troškovima parničnog postupka te je predmet u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
5. U obrazloženju svojih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske, između ostalog, naveo je da je tužitelj podnošenjem tužbe sadržajno tuženiku dao izjavu o raskidu ugovora. Zato je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da u takvoj pravnoj situaciji sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, a kako je to tužitelj postavio tužbenim zahtjevom. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je uputio na to da je u okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj podnošenjem tužbe (koja sadržajno ima značaj njegovog priopćenja tuženiku o raskidu ugovora) otkazao ugovor zbog neispunjenja obveze. Prema tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zaključio da tužitelju, koji je ispunio svoju ugovornu obvezu, pripada pravo potraživati povrat isplaćene kupoprodajne cijene.
6. U ponovnom suđenju, ovaj sud je s obzirom na ukidnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, (ponovno) odlučivao samo o tuženikovoj žalbi protiv odluke iz točke II. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda kojom mu je naložena isplata iznosa na ime uplaćene kupoprodajne cijene te protiv dijela odluke iz točke IV. izreke pobijane presude prvostupanjskog suda kojom mu je naloženo plaćanje parničnih troškova.
7. Tuženikova žalba protiv odluke iz točke II. izreke te protiv dijela odluke iz točke IV. izreke pobijane presude kojom mu je naloženo plaćanje parničnih troškova, nije osnovana.
8. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
9. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, a posebno uvažavajući zaključke i upute Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za vraćanjem onoga što je uplatio tuženiku po Ugovoru o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010. i njegovom Aneksu (ukupni iznos od 3.339.374,00 kn).
10. U ovoj pravnoj stvari, utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:
- da su stranke, tužitelj kao kupac i tuženik kao izvođač, sklopili 24. kolovoza 2010. Ugovor o izgradnji i isporuci broda dvotrupca Moračnik, za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet, kao i Anexe 1, 2, i 3 tog Ugovora;
- da je između tužitelja i TD sklopljen Ugovor o autorskom djelu od 10. rujna 2009.;
- da je između tužitelja i društva Yacht design d.o.o. sklopljen Ugovor o izradi projektne dokumentacije od 26. lipnja 2008.;
- da je 18. studenoga 2010., između tužitelja i društva Yacht design d.o.o. sklopljen Ugovor o nadzoru izgradnje broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet;
- da je tužitelj platio tuženiku ukupni iznos od 3.339.374,00 kn na ime kupoprodajne cijene za gradnju broda dvotrupca Moračnik;
- da je primopredaja broda dvotrupca Moračnik izvršena 23. listopada 2012.;
- da je posljednja testna vožnja bila 29. listopada 2013. prilikom koje je došlo do loma osovine elektromotora;
- da brodu Moračnik nije izdana svjedodžba o sposobnosti za plovidbu od strane Hrvatskog registra brodova.
11. Uz to, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom ukidnom rješenju poslovni broj Rev 850/2021 od 18. srpnja 2023., utvrdio je i zaključio slijedeće:
- da u okolnostima konkretnog slučaja, zbog neispunjenja dužnikove obveze, tužitelj je podnošenjem tužbe, koja sadržajno ima značaj njegovog priopćenja tuženiku o raskidu ugovora, otkazao ugovor zbog neispunjenja obveze, sve u smislu odredbe čl. 366. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO);
- da tuženik nije ništa poduzeo da otkloni nedostatak zbog kojeg je tužitelj dao izjavu o raskidu pa se ima smatrati da je ugovor raskinut;
- da je tužitelj isplatom kupoprodajne cijene tuženiku u iznosu od 3.339.374,00 kn u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu pa tužitelju na temelju odredbe 368. st. 1. ZOO-a pripada potraživati povrat isplaćene kupoprodajne cijene.
12. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je naložio tuženiku vratiti tužitelju iznos od 3.339.374,00 kn na ime uplaćene kupoprodajne cijene. Pored činjenice da je tužitelj isplatom kupoprodajne cijene tuženiku u iznosu od 3.339.374,00 kn u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, dok tuženik nije ništa poduzeo da otkloni nedostatak na brodu zbog kojeg je tužitelj dao izjavu o raskidu ugovora, to tužitelj ima pravo potraživati povrat isplaćene kupoprodajne cijene s kamatama (čl. 368. st. 1. i 5. ZOO-a). Od tuda pravilnost i zakonitost spomenute pobijane odluke prvostupanjskog suda.
13. Uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 435.348,25 kn (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Naime, iako je tuženik u žalbenom postupku uspio dokazati da je tužiteljev tužbeni zahtjev upravljen na raskid ugovora neosnovan, to je ipak riječ o njegovom razmjerno neznatnom uspjehu u ovoj parnici. To upravo iz razloga što tužiteljeva tužba sadržajno ima značaj priopćenja tuženiku o raskidu ugovora, a posljedica toga je osnovanost tužiteljevog tužbenog zahtjeva upravljenog na povrat isplaćene kupoprodajne cijene. Pravilnost obračuna parničnih troškova, tuženik nije osnovano doveo u pitanje.
14. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
15. Tuženikov zahtjev radi naknade troškova žalbenog postupka nije osnovan, jer je tuženik uspio s razmjerno neznatnim dijelom svoje žalbe. Nije osnovan ni tuženikov zahtjeva radi naknade odgovora na tužiteljevu žalbu u iznosu od 4.392,28 EUR / 33.394,00 kn, jer nije riječ o potrebnom trošku (čl. 166. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
