REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1459/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-345/2019-11 od 20. lipnja 2024., 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-345/2019-11 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 207,38 eura (1.562,50 kuna) sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2014. do isplate te da mu naknadi parnične troškove.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedene presude podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da sud nije izveo sve dokaze koji su predloženi u tužbi, odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu, a konkretno ističe da iz sadržaja presude proizlazi kako nije izvršio uvid u kazneni spis. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da se ne radi o nezakonitom radu suda, jer da suprotno proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je preinačena osuđujuća presuda uz obrazloženje da je prvostupanjski sud neosnovano i nekritički prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa od 21. travnja 2014. Protivi se i shvaćanju da tužitelj nije ovlašten tražiti naknadu štete jer da bi ovlaštenik na naknadu bilo odvjetničko društvo, s obzirom na to da prema zakonu stranku u parničnom postupku može zastupati sam odvjetnik. Smatra neosnovanim i nerazumljivim razmatranje da nije sudio sudac pojedinac već da je odlučivalo vijeće. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev te potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U ovomu predmetu, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 207,38 eura (ranije važećih 1.562,50 kuna), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP-a.

7. Odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona. S obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario), nedopušteno je tužiteljevo pozivanje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je u ovomu dijelu postupka o osnovanosti njegove žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 1.562,50 kuna (207,38 eura), za koju tvrdi da mu je nastala uslijed protupravnog postupanja Županijskog suda u Splitu koji je u kaznenom postupku poslovni broj K-16/01, koji je vođen protiv tužitelja kao okrivljenika, donio presudu 27. lipnja 2014. kojom je tužitelja oglasio krivim i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a nakon obavijesti Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK) o navedenoj presudi rješenjem broj: 7070/2014 od 8. rujna 2014. obustavljeno mu je obavljanje odvjetništva od strane HOK-a. Nakon što je po njegovoj žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio navedenu osuđujuću presudu i protiv tužitelja odbio optužbu, rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinuto je rješenje od 8. rujna 2014. na način da je u odnosu na tužitelja „ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti“. Tužitelj tvrdi da je zbog takvog postupanja tuženice bio onemogućen u obavljanju odvjetništva te je izgubio zaradu u iznosu koji potražuje tužbom zbog nemogućnosti zastupanja stranke IŠ u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pi-202/14 odnosno podnošenja žalbe protiv presude donesene u tom predmetu.

9. Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan zato što tužitelju u konkretnomu slučaju nije nastupila nikakva šteta, jer su u ime stranke IŠ predmetnu žalbu podnijeli drugi članovi Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split, kojega je tužitelj član i osnivač.

10. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., daje: ZPP/14) , koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud zakonito i pravilno postupio kada je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan, iako je to trebao učiniti iz nešto drugačijih materijalnopravnih razloga (članak 368. stavak 2. ZPP).

11. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, a kako niti sam žalitelj ni izrijekom, a niti sadržajno ne navodi koje je točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, proizlazi da nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

12. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da pitanje odgovornosti države za rad sudaca regulira Zakon o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22, 60/22. i 16/23., dalje: ZS), koji u članku 105. stavku 1. propisuje kako Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Iz navedenoga proizlazi da za postojanje odštetne odgovornosti države moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: nezakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala te uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete.

12.1. Nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti. Nezakonit i nepravilan rad sudaca pretpostavlja takvo vođenje postupka i suđenje u kojem se nedvojbeno krše jasne pravne norme i pravni instituti te ne primjenjuje ustaljena sudska praksa i općeprihvaćene metode postupanja. Ostale pogreške koje bi sudac počinio u primjeni procesnog i materijalnog prava ispravljaju se u odgovarajućem sustavu pravnih lijekova i ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad sudaca u smislu članka 105. stavka 1. ZS-a. Stoga su kao neosnovani odbijeni žalbeni navodi tužitelja da bi se činjenica pogrešne primjene odredaba zakona - jer je u konkretnomu slučaju Županijski sud u Splitu pogrešno prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa kaznenog djela - sama po sebi mogla smatrati nezakonitim radom u smislu odredbe članka 105. stavka 1. ZS-a.

13. Osim toga, a protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, tuženičina odgovornost za štetu se u konkretnom slučaju ne može utemeljiti niti na odredbi članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje: ZKP/97). Tom je odredbom propisano da pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Budući da osuđujuća presuda protiv tužitelja nije nikada postala pravomoćna već je optužba protiv njega odbijena u postupku povodom redovnog pravnog lijeka, predmetna odredba se ne može primijeniti u ovom predmetu.

14. Suprotno shvaćanju suda prvog stupnja, zahtjev za naknadu štete neosnovan je i stoga što ne postoji neposredna uzročna veza između nepravomoćne osude i obustave obavljanja odvjetništva, jer je tužitelju disciplinska mjera obustave obavljanja odvjetništva izrečena zbog postojanja disciplinskog djela čije je postojanje utvrđeno nakon provedenog disciplinskog postupka rješenjem HOK-a od 8. rujna 2014.

15. Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi nesporno utvrđenim da su u postupku koji je pred prvostupanjskim sudom vođen pod poslovnim brojem Pi- 202/2014 tužitelja IŠ zastupali odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Petričić iz Splita te da su žalbu protiv presude podnijeli odvjetnici Branko Čutura i Jelena Mandarić, a na žalbi je otisnut pečat Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d.

15.1. Odredbom članka 27. stavka 1. u vezi stavka 2. i 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.) propisano je da dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo) koje se osniva kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću, a da se na odvjetničko društvo primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima.

15.2. Na temelju utvrđenja da je tužitelj osnivač i član u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, u kojem društvu su, osim tužitelja, u vrijeme izrečene zabrane rada radili i drugi odvjetnici, pa tako i odvjetnici Branko Čutura i Jelena Mandarić koji su zastupali IŠ u postupku podnošenja žalbe u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Pi-202/2014, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj nije dokazao da bi mu zbog izrečene zabrane obavljanja odvjetništva nastupila šteta.

16. Iz svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, primjenom članka 368. ZPP-a.

17. Budući da sa žalbom nije uspio, tužitelju ne pripada trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a).

U Puli 2. travnja 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić