REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kžzd-41/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća za mladež, te sutkinja za mladež Dorijane Dolenec Kujundžić i Tanje Prenc Kanis, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZB, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 179.a. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kzd-71/2023-30 od 29. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, te se povodom žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje prvostupanjska presuda na način da se: Temeljem čl. 73. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku ZB izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve FB, [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1980., s prebivalištem u [adresa], na udaljenost manju od 100 (sto) metara, u trajanju od 5 (pet) godina.
II. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorava se optuženik ZB da sud može opozvati uvjetnu osudu ili odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu.
III. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici u preostalom dijelu, odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kzd-71/2023-30 od 29. studenog 2024. optuženik ZB oglašen je krivim da je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to: jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz čl. 179.a. u svezi s čl. 49. KZ/11, na štetu supruge FB utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci; za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. u svezi s čl. 49. KZ/11, na štetu djeteta SB utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci; za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. u svezi s čl. 49. KZ/11 na štetu djeteta DB utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci; za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na štetu FB utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te je temeljem odredbe čl. 51. KZ/11, čl. 48. KZ/11 i čl. 49. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine.
1.1. Temeljem odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku ZB izrečena je uvjetna osuda, te se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen, neće izvršiti ako isti u roku od 5 godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem odredbe čl. 73. KZ/11 optuženiku ZB je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve FB u trajanju od 5 godina.
1.3. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik ZB obvezan je nadoknaditi troškove u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.
2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, te odluke o kazni s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijanu presudu na način da se optuženiku ZB za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ/11 utvrdi kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te za svako kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 utvrdi kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i st. 3. KZ/11 utvrdi kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te da optuženika uz primjenu odredbi čl. 51. KZ/11 osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, s time da mu se temeljem čl. 57. KZ/11 izrekne djelomična uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora izvrši u trajanju od 6 mjeseci dok mu se u odnosu na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine izrekne uvjetna osuda na način da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-196/2025-3 od 31. ožujka 2025. vratilo spis.
5. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane približavanja ili uhođenja žrtve FB u trajanju od 5 godina. Prvostupanjski sud da je postupio protivno odredbi čl. 564. ZKP/08. Izreka presude nije nejasna te je prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 niti je prekršio odredbe čl. 564. ZKP/08. Time što nije odredio da se uvjetovana kazna zatvora može izvršiti ukoliko optuženik neće izvršavati izrečenu sigurnosnu mjeru, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio kazneni zakon vezano uz izrečenu uvjetnu osudu i sigurnosnu mjeru, pa je u tom smjeru razmatrana žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici.
6. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici podnesena zbog odluke o kazni nije osnovana, dok je vezano uz povredu kaznenog zakona pri izricanju uvjetne osude i sigurnosne mjere osnovana.
7. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio otegotne okolnosti jer da je otegotno trebao cijeniti opće društvene okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno te što je porast obiteljskog nasilja i nasilja prema ženama i veliki broj femicida. Uz to da je pogrešno primijenio institut ublažavanja kazne iz čl. 48. KZ/11 i čl. 49. KZ/11. Naime, taj članak propisuje mogućnost ublažavanja kada postoje naročite olakotne okolnosti, a to ako se počinitelj pomirio sa žrtvom ili u većem dijelu nadoknadio štetu kaznenim djelom ili se trudio nju nadoknaditi, a kada se svrha kažnjavanja može postići i blažom mjerom. Utvrđene olakotne okolnosti, priznanje kaznenog djela, iskazano žaljenje da treba cijeniti kao olakotnu okolnost, ali da se ne radi o osobito olakotnim okolnostima koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, te da je prvostupanjski sud trebao detaljnije obrazložiti navedene okolnosti, a ne samo navesti kako je optuženik ZB priznanjem počinjenih kaznenih djela i iskrenim žaljenjem shvatio štetnost svog protupravnog ponašanja. Stoga smatra kaznu preblagom i nedovoljnom za zadovoljenje zahtjeva generalne prevencije.
8. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je jasno obrazložio i dao razloge zbog čega smatra da ima uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. KZ/11 i čl. 49. KZ/11, te pravilno zaključio da se svrha kažnjavanja može najbolje postići izricanjem uvjetne osude, a što je moguće putem primjene instituta ublažavanja kazne. Pri tom je dao valjane razloge kojima se rukovodio vodeći računa o interesima žrtvi, te uzeo u obzir stav žrtve FB koja je navela kako nikako ne bi željela da optuženik ZB završi u zatvoru, obzirom na njegov odnos sa dvoje malodobne djece o kojima skrbi te uredno plaća uzdržavanje, da je brak između supružnika razveden 2017.godine od kada optuženik ZB ima dobre odnose sa djecom i nije kršio izrečene mu mjere opreza. Valjano je prvostupanjski sud cijenio okolnost da su se optuženik ZB i žrtva FB razveli 2017.godine te da su djela počinjena pred više od 7 godina od kada optuženik ZB ni na koji način nije kažnjavan, te se pridržavao mjere opreza, a uzdržavanjem je djeci omogućio sve uvjete za život i školovanje koji bi inače bili samo na teret majci - žrtvi koja je i sama navela da joj je nužna potrebna pomoć optuženika. Upravo uvažavajući stav žrtve FB i želju žrtve da se bezuvjetna kazna optuženiku ZB ne izrekne navedene okolnosti je pravilno cijenio prvostupanjski sud kao osobito olakotne i valjano primijenio institut ublažavanja kazne.
9. Unatoč tome što su djela nasilja u obitelji u porastu prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju vodio računa o prirodi i težini kaznenih djela, pa i navodima žrtve FB da optuženik ZB nju nije nikad fizički napao niti tukao, već da se radilo o verbalnim svađama kada je optuženik ZB bio pod utjecajem alkohola te da je proteklo 7 godina od kada se ona razvela i napustila optuženika ZB. Stoga je prvostupanjski sud pravilno procijenio da će se i uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja te pojedinačne kazne izrečene i to: 8 mjeseci za kazneno djelo iz čl. 179.a. KZ/11 u odnosu na suprugu KB, te kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11 u svezi čl. 49. KZ/11 od 8 mjeseci na štetu HB, te 8 mjeseci na štetu ĆB, te 6 mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, su primjerene kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, na koju je optuženik ZB osuđen uz izrečeni maksimalni rok provjeravanja od 5 godina.
10. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da postoji opasnost da bi počinitelj prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Pri tom se rukovodio i izjavom žrtve koja smatra da je i nadalje istu potrebno izreći kako bi bila zaštićena od svakog oblika uznemiravanja, a optuženik i žrtva suglasili su se sa izricanjem sigurnosne mjere. Prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane približavanja prvostupanjski sud je propustio odrediti udaljenost na koju se optuženik žrtvi ne može približiti. Stoga je bilo potrebno otkloniti povredu kaznenog zakona koju je prvostupanjski sud počinio, a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te odrediti udaljenost koja sukladno čl. 73. KZ/11 ne može biti manja od 100 metara.
11. Osnovano ukazuje žalitelj da je prvostupanjski sud propustio upozoriti optuženika ZB u smislu odredbi čl. 58. st. 5. KZ/11 da će se uvjetna osuda opozvati ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom uz uvjetnu osudu. Time je počinio povredu kaznenog zakona koju je ovaj drugostupanjski sud otklonio preinačivši presudu na način označen u izreci, u smislu čl. 58. st. 5. KZ/11 kojim je uneseno propušteno upozorenje.
Izrečeni rok provjeravanja od 5 godina je primjeren jer se radi o roku koji je određen u smislu zaštite žrtve te u cilju sprječavanja činjenja novih kaznenih djela obzirom na iskazanu upornost optuženika pri činjenju istih.
12. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08.
13. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Puli-Pola 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Sena Midžić Putigna