Poslovni broj: Us I-2960/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja MN, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mislavu Baliću, odvjetniku u Splitu, Mažuranićevo šetalište 11., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Split, Split, Mike Tripala 6., OIB: 36162371878, radi napuštanja EGP-a, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 07. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Split, Klasa: UP/I-216-04/24-02/1022, Urbroj: 511-12-23-24-1 od dana 25. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se odgodni učinak tužbe na način da se odgodi izvršenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Split, Klasa: UP/I-216-04/24-02/1022, Urbroj: 511-12-23-24-1 od dana 25. studenog 2024. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/24-02/1022, Urbroj:

511-12-23-24-1 od dana 25. studenog 2024. (dalje: osporavano rješenje) određeno je: 1. MN (ovdje tužitelj), rođen **.**.1977., u [adresa], Bosna i Hercegovina, državljanin Bosne i Hercegovine, identitet utvrđen uvidom u osobnu putovnicu ser.br. B1134870, dužan je napustiti EGP u roku od trideset (30) dana računajući od prvog dana od dostave ovoga rješenja. 2.Državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja, dužan je prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja EGP-a. 3.Rješenje se donosi iz razloga jer državljanin treće zemlje nezakonito boravio u [adresa]-oj, a ako ne izvrši ovo rješenje isti će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu.

2.Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika nije osnovano. Ističe se da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kojim se osporavano rješenjem poziva na odredbe članka 183. stavak 3., članak 184. stavak 1., 2., 3. i 6., članak 185. stavak 2, članak 186. stavak 3., članak 187. stavak 2. i 3. Zakona o strancima. Navodi se da tužitelj u Republici Hrvatskoj živi nekoliko godina, a od 19. siječnja 2022. da mu je prestala dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, koja da nije produžena iz formalnih razloga i neažurnosti samog tuženika i platforme HZZZ-a. Zbog navedenog tužitelju da je izdan obvezni prekršajni nalog, kojeg da je uredno platio. Sukladno članku 190. Zakona o strancima tužitelj da bi u ovakvom roku trebao napustiti EGP i Republiku Hrvatsku iako da je isti u Republici Hrvatskoj zakonito boravio i zakonito prešao vanjsku granicu ove države kada je u nju ulazio, te da nije nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Nadalje, tužitelj da je trenutno u rješavanju svoga statusa u Republici Hrvatskoj a vezano za stjecanje hrvatskog državljanstva, a isti da je na boravku na adresi stana svoje majke RN u [adresa]., te sa izvanbračnom partnericom. Ovakvim Rješenjem tuženik da otežava tužiteljevu i odveć tešku situaciju s kojom da se konstantno susreće, isti da je u bojazni, ukoliko napusti prostor EGP-a, da će mu biti otežan povratak u državu, te pred nadležnim tijelima ove zemlje ponovno zatražiti potrebitu dokumentaciju i dozvole za boravak i reguliranje svojih prava kao stranac u Republici Hrvatskoj. Nadalje se ističe da prema tužitelju nije potrebno primijeniti odredbu članak 212. stavak 1. i 213. Zakona o strancima. Ukazuje i na odredbu članka 162. stavak 1. Zakona o strancima te na odredbu članka 12. Pravilnika o načinu utvrđivanja uvjeta za ulazak i boravak u RH državljana država članica Europskog gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji, te članova obitelji hrvatskih državljana („Narodne novine“ broj: 126/12 do 85/15). Nadalje tužitelj u tužbi, pozivajući se na odredbu članka 187. Zakona o strancima predlaže da se ovaj postupak prekine do donošenja rješenja o povratu tužitelja u Bosnu i Hercegovinu. Pozivajući se na odredbe člana 213. te 224. Zakona o strancima predlaže odgoditi izvršenje rješenja o povratku i obvezu napuštanja tužitelja iz EGP-a te da se ukine osporavano rješenje tuženika i predmet vati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj, kako se navodi u osporavanom rješenje o povratku, nezakonito boravio na području Republike Hrvatske od 19. siječnja 2022. Tijekom postupka da je utvrđeno da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, nakon isteka dozvole za boravak i rad, koja je vrijedila do gore navedenog nadnevka, propustio regulirati svoj status u sukladno odredbama Zakona o strancima iako je nastavio boraviti u [adresa] neprekidno sve do trenutka izdavanja osporavanog rješenja o povratku, odnosno ukupno 707 dana. Temeljem ovih činjenica da su primijenjene relevantne odredbe Zakona o strancima iz članka 183. koje se odnose na nezakoniti boravak i rješenje o povratku iz članka 184. Suprotno navodima tužbe, prema kojima je prema predmetnom stranom državljaninu trebalo postupati kao prema članu obitelji državljanina članice Europskog gospodarskog prostora, ističe se da tužitelj nije iznio nikakve podatke, niti priložio dokumentaciju koja bi ovome išla u prilog. Slijedom svega navedenog tuženik smatra da su u konkretnom slučaju postupano po relevantnim pravnim normama te da donesena na zakonu zasnovana odluka. Predlaže da se tužba u cijelosti odbije kao neosnovana.

4.U sporu je održavanjem rasprave 07. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je rasprava održana u odsutnosti istog.

6.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima tužbe te je u spis predmeta priložio preslik izvoda iz matične knjige rođenih za tužitelja te preslik osobne iskaznice RN, navodeći da je ista tužiteljeva majka te da prebiva na adresi [adresa]. Istakao je i kako je tužitelj na svoj nezakoniti boravak obveznim prekršajnim nalogom I. Policijske postaje Split bio utvrđen krivim za prekršaj iz članka 183. stavak 1. Zakona o strancima, da je uredno platio izrečenu kaznu. Predlože da se izvede dokaz saslušanjem tužitelja.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te istom priležećih isprava dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem jer je sud smatrao da je izvođenje tih dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

8.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja o povratku, po kojem je tužitelj dužan napustiti EGP u roku od 30 dana, računajući od dana dostave rješenja.

12.Odredbom članka 184. stavak 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025 – dalje ZoS) je propisano da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i kojem je rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

13.Iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelju u postupku prije donošenja osporavanog rješenja omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Isti je na zapisnik od 25. studenog 2024. dao izjavu u iz koje proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došao 2020. godine zbog rada u raznoraznim tvrtkama stoga što u Bosni i Hercegovini nema posla da bi zaradio dostatno za život. Naveo je da je njegova majka, RN hrvatska državljanka koja cijeli život živi u [adresa], te da on u zadnje vrijeme boravi kod majke na adresi [adresa]., u [adresa]. Zadnju dozvolu za boravak i rad je imao do 19. siječnja 2022., da nakon toga nema riješen status, da se snalazio radeći svugdje po Republici Hrvatskoj te da od zadnjeg ulaska 2020. godine nije napuštao prostor Republike Hrvatske.

14.Nadalje spisu prileži službena zabilješka policijske službenice I. Policijska postaje Split, iz koje je razvidno da je dana 25. studenog 2024. uvidom u osobnu putovnicu te raspoložive evidencije MUP-a utvrđeno da je zadnji ulazak tužitelja bio 10. ožujka 2020. preko MCGP Kamensko te da je tužitelju dana 19. siječnja 2022. prestala važiti dozvola za boravak i rad izdana od strane poslodavca „Wisdom d.o.o.“ 15.Na temelju prednjih utvrđenja dakle nedvojbeno proizlazi da tužitelj od isteka dozvole za boravak i rad, te kratkotrajnog boravka od 90 dana nakon isteka dozvole za boravak i rad, nezakonito boravio ukupno 707 dana, a što tužitelj i ne osporava.

16.Kako je utvrđeno da tužitelj u Republici Hrvatskoj boravi bez reguliranog statusa, čime su ostvarena obilježja nezakonitog boravka, to je istome uručen Obvezni prekršajni nalog Klasa: 211-07/24-2/52216, Urbroj: 511-12-23-24-1 od 25. studenog 2024. I. Policijske postaje Split, kojim je oglašen krivim što je dana 25. studenog 2024. u 15,58 sati u mjestu Split, Ulica Mike Tripala broj 6., nakon što mu je istekla dozvola za boravak i rad, od dana 19. siječnja 2022., nastavio boraviti bez reguliranog statusa stranca u Republici Hrvatskoj, ukupno 797 dana od mogućih 90 dana kratkotrajnog boravka, odnosno da je u Republici Hrvatskoj nezakonito boravio ukupno 707 dana, čime je počinio prekršaj iz članka 183. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 253.stavku 2. istog Zakona te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eur.

17.Iako tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora tvrdi da je platio navedenu izrečenu novčanu kaznu isti nije priložio dokaze kojima potvrđuje te svoje tvrdnje a ni spisu tuženog tijela ne prileže dokazi u navedenom smislu.

18.Budući da je prema odredbi članku 183. stavak 2. ZoS državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku, kao i da će se sukladno članku 184. stavak 1. ZoS državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku, sud nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

19.Tuženik je, sukladno članka 184. stavak 3. ZoS, prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, uzeo u obzir sve relevantne okolnosti, kao i vrijeme u kojem stranac može dragovoljno napustiti EGP, a koje ne može biti kraće od 7 niti duže od 30 dana. Rok je određen u trajanju od 30 dana, jer je navedeni rok ocijenjen kao dostatan za dragovoljno napuštanje EGP-a, budući da nisu utvrđene nikakve zapreke za dragovoljni odlazak.

20.Što se tiče navoda tužitelja da mu je majka hrvatska državljanka koja stanuje u [adresa] na adresi [adresa]. te da kod iste boravi sa izvanbračnom partnericom (ne navodi pobliže podatke iste) za reći je da isti ničim ne dokazuje da je stanovao odnosno da stanuje kod majke. Isti je naime dostavio preslik izvatka iz matične knjige rođenih od **.**.2023. te preslik osobne iskaznice iz kojih je zaključiti da je RN tužiteljeva majka. Međutim, osim prijedloga da se sasluša u svojstvu stranke spora, isti ničim ne dokazuje da doista stanuje na navedenoj adresi sa izvanbračnom partnericom. Jednako tako tužitelj ničim ne dokazuje svoje tvrdnje da ima zaposlenje.

21.No, bez obzira na sve navedeno činjenica je da je tužitelju istekla dozvola za boravak i rad 19. siječnja 2022., da je nastavio boraviti bez reguliranog statusa stranca u Republici Hrvatskoj, ukupno 797 dana od mogućih 90 dana kratkotrajnog boravka, odnosno da je u Republici Hrvatskoj nezakonito boravio ukupno 707 dana. Činjenica je i to da je tužitelj kroz navedeno razdoblje imao i više nego dovoljno vremena da regulira svoj status.

22.Nadalje, činjenica je i da je tuženik u konkretnom slučaju donio rješenje o povratku, a mogao je sukladno članku 192. ZoS-a donijeti i rješenje o protjerivanju te prisilno udaljenje s područja Republike Hrvatske, odnosno EGP-a te je tužitelju mogla biti donesena i zabrana ulaska i boravka na području cjelokupnog Europskog gospodarskog prostora. No, tužitelj je sankcioniran radi utvrđenog nezakonitog boravka isključivo izdavanjem prekršajnog naloga radi prekršaja iz članka 183. stavak 1. ZoS novčanim iznosom od 200,00 eur a raspon prekršajne sankcije propisan je člankom 253. stavka 2. ZoS (od 100,00 do 1.000,00 eura). Tužitelj, kako je i gore navedeno, nije dostavio dokaze za svoje tvrdnje da je navedeni iznos platio.

23.Uzevši u obzir sve izloženo te da je tužitelj saslušan u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja u svojstvu stranke spora radi čega je taj dokazni prijedlog odbijen.

24.Nadalje, obzirom na sva prednja utvrđenja bez osnove je pozivanje tužitelja na odredbu članka 213. koja propisuje blaže mjere te u svezi s tim prijedlog tužitelja da se odgodi izvršenje osporavanog rješenja. Taj prijedlog tužitelja u suštini predstavlja prijedlog za odgodni učinak tužbe iz odredbe članka 42. stavak 2. ZUS-a kojom je propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Dakle, za određivanje odgodnog učinka, trebaju biti kumulativno ispunjeni svi zakonom određeni uvjeti.

25.Tužitelj navodima iznesenim u tužbi i tijekom ovoga spora nije učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, tužitelji uz tužbu nije dostavio dokaze da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja nastala nenadoknadiva šteta. Navodi tužitelja da mu se osporavanim rješenjem otežava situacija jer da će mu biti otežan povratak u državu, ishođenje dozvole za boravak i rad te reguliranje prava kao stranca nisu od utjecaja jer tužitelju osporavanim rješenjem nije izrečena zabrana ponovnog ulaska u Republiku Hrvatsku kao i podnošenja novog zahtjeva radi reguliranja boravka u Republici Hrvatskoj.

26.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nema razloga osporavano rješenje ocijeniti nezakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju istih nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, suprotno navodima tužitelja, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjena sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21). Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

27.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

28.Obzirom na sve gore navedeno odbijen je i prijedlog tužitelja da se odgodi izvršenje osporavanog rješenja te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

29.Budući tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 2. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.