Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-6/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužiteljica 1. DS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, protiv tužene OPĆE BOLNICE PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-791/2021-28 od 5. travnja 2022., 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Opće bolnice Pula kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-791/2021-28 od 5. travnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o trošku, točke I. i II., te IV. i VI. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Pula - Ospedale generale di Pola, OIB 16089706543, isplatiti tužiteljici DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.936,37 kune bruto sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 464,44 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 527,66 kuna od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 520,17 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 543,15 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 550,34 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 525,81 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 500,46 kuna od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 505,70 kuna od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 496,35 kuna od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 496,30 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 475,06 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 330,93 kuna od 16. veljače 2017. do isplate, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Pula - Ospedale generale di Pola, OIB 16089706543, isplatiti tužiteljici GS, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.953,40 kune bruto sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 500,69 kuna od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 398,73 kuna od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 500,11 kuna od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 501,10 kuna od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 548,11 kuna od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 540,80 kuna od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 498,71 kuna od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 524,64 kuna od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 485,83 kuna od 16. studenoga 2016. do isplate,

- na iznos od 476,09 kuna od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 486,60 kuna od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 491,99 kuna od 16. veljače 2017. do isplate, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći za svaki pojedini iznos, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljica da im tuženica isplati zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto plaći na svaki pojedini iznos iz točke I. i II. izreke presude.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljicama DS i GS parnični trošak svakoj u iznosu od po 4.421,88 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 5. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se u preostalom dijelu zahtjevi tužiteljica za naknadu parničnog troška, kao neosnovani.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba usvoji i preinači presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu naknade tuženiku parničnih troškova u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Obrazlažući žalbene razloge, iznosi stajalište da Dodatak Sporazumu iz 2011. i njegove izmjene nisu kolektivni ugovor, te se u pogledu određivanja osnovice plaće poziva na čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS). Prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade RH i sindikata javnih službi kojim bi se uredila osnovica, s obzirom da tuženik smatra pravno nevaljanim sklopljeni Dodatak sporazumu iz 2011. kojeg nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji je trebao biti potpisan od svih strana kolektivnog ugovornog odnosa. Osporava utvrđenje suda da bi se ostvario uvjet iz članka III Dodatka sporazumu/11, jer je rast BDP-a iznosio u prosjeku 1,9998%, a ne dva i više posto, pa nema mjesta povećanju osnovice, a time niti isplate razlike plaće. Smatra da bi za primjenu te odredbe trebalo primijeniti stvarne, a ne zaokružene podatke o realnom rastu BDP-a. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda RH Gop-1/2021 od 11. kolovoza 2021. i smatra da se nije u cijelosti riješilo pitanje osnovanosti isplate razlike plaće.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. U postupku nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok se tuženik na neke određene povrede ne poziva.

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. (dospijeva u ožujku 2016.) do siječnja 2017. (s dospijećem u veljači 2017.), a svoj zahtjev tužiteljice temelje na primjeni odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011., te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. Prvostupanjski sud je pravilno, kao nesporno među strankama, utvrdio da su tužiteljice u spornom razdoblju bile zaposlenice tuženika. Među strankama je bila sporna pravna osnova te visina potraživanja tužiteljica.

8. Nedvojbeno je utvrđena činjenica da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

8.1. Nadalje pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su čl. IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

8.2. Utvrđeno je i da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Utvrđeno je da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

8.3. Utvrđeno je da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, kao i da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

8.4. Nesporno je između stranaka da je tuženik u spornom razdoblju tužiteljicama nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune.

9. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS), Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR), ZOPJS, kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljica usvojio u pretežitom dijelu, osim za dio kamata na iznose poreza na dohodak i prireza u bruto iznosu razlike plaće.

10. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

11. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. – dalje: TKU/2010.).

12. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pravnu nevaljanost, odnosno ništetnost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pa i bez obzira što je činjenica da istu nisu potpisali svi potpisnici KU, odnosno nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. To stoga što iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU, a tijekom postupka nije utvrđeno, niti je to tuženik dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljicama u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i treće tromjesečje 2015. za 2,8%) i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

15. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.

16. Prema odredbi članka 7. Zakona o radu poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma i dodataka koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

17. Kako je tijekom postupka bila sporna visina razlike plaće, prvostupanjski sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem, na koji nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Stoga je pravilnom primjenom prava sud prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće koji su tužiteljice konačno odredile sukladno takvom vještačkom nalazu.

17.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je djelomično prihvatio postavljene tužbene zahtjeve, te dosudio tužiteljicama razlike u plaći za utuženo razdoblje kao u izreci, te je na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO, izuzev dijela zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza u kojem dijelu su odbijeni tužbeni zahtjevi kao u točki III. izreke prvostupanjske presude.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužiteljice su uspjele u parnici pa im pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

19. Slijedom navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u pobijanom dijelu, točke I.,II., IV. i VI. U nepobijanom dijelu, točke III. i V. izreke, presuda nije ispitivana primjenom članka 365. stavak 2. ZPP.

20. Tuženik žalbom nije uspio osporiti presudu, pa je primjenom članka 166. u svezi sa člankom 155. ZPP odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

U Sisku 2. travnja 2025.

Sutkinja

Ljiljana Milina