Poslovni broj: Us I-3146/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja IŠ, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Kalauzu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Damir Rudeš, Marijo Rođak i DŠ, [adresa]., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) KŠ, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prestanka svojstva osiguranika, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 07. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-140-10/23- 03/03408952598 Urbroj: 341-99-11/2-23-2208 od 24. svibnja 2023.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

I.Odobrava se opunomoćeniku tužitelja Hrvoju Kalauzu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Damir Rudeš, Marijo Rođak i DŠ, [adresa]., namirenje troškova delegacije u iznosu od 380,00 eur, dok se u preostalom dijelu za iznos od 87,50 eur zahtjev opunomoćenika tužitelja odbija kao neosnovan.

II.Nalaže se Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna opunomoćeniku tužitelja Hrvoju Kalauzu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Damir Rudeš, Marijo Rođak i DŠ, [adresa]., isplati dosuđeni trošak delegacije u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima delegacije.

Obrazloženje

1.Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-2672/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Splitu.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-140-10/23-03/03408952598 Urbroj: 341-99-11/2-23-2208 od 24. svibnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, Klasa: UP/I 140- 10/23-03/03408952598, Urbroj: 341-25-11/2-23-78256 od 25. travnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, rođenom **.**.1972., točkom I. izreke poništava se prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s danom 23. kolovoza 2011. kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o. iz Zagreba i utvrđuje se novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 31. prosinca 2004, kod istog poslodavca; točkom II. izreke utvrđuje se u staž osiguranja razdoblje od 5. srpnja 1999. do 31. prosinca 2004. kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o. iz Zagreba i točkom III. izreke ne priznaje se u staž osiguranja razdoblje od 1. siječnja 2005. do 23. kolovoza 2011, kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o. iz Zagreba.

4.Tužitelj tužbom pobija citirano drugostupanjsko rješenje stoga što u istom nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koji je istom prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, jer činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te jer je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. U tužbi se ističe da tuženik u svom obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom navodi kako za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 23. kolovoza 2011. ne priznaje tužitelju staž osiguranja iz razloga što poslodavac nije dostavio dokumentaciju koju je bio obvezan dostaviti, kako poslodavac u radnoj knjižicí tužitelja nije ovjerio pečatom upis podataka o zaposlenju tužitelja niti je za navedeno razdoblje uplaćivao doprinose te stoga ne postoje dokazi da bi se smatralo da je žalitelj u tom razdoblju u radnom odnosu kod navedenog poslodavca u smislu članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 33/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda RH, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 1119/22 – dalje ZOMO). Ističe se da je činjenica da je tužitelj bio zaposlen i izvršavao radne dužnosti kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o. iz Zagreba u periodu od 5. srpnja 1999. pa sve do 23. kolovoza 2011. Ukazuje se na odredbu članka 98. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 102/98...133/13) te se pri tome navodi da tužitelj kao zaposlenik nije bio u obvezi niti je znao niti trebao znati činjenice o tome da je njegov bivši poslodavac Zdjelar servis d.o.o., odnosno obveznik, propustio dostaviti Zavodu podatke koje je bio obvezan dostaviti, a činjenica da upis podatka o zaposlenju tužitelja kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o. nije ovjeren pečatom poslodavca da također nije propust tužitelja već poslodavca. Zaključno se navodi da tuženik ne može donijeti ovakvo rješenje na štetu tužitelja na temelju toga što poslodavac nije dostavljao propisane podatke i nije uplaćivao doprinose, odnosno zbog propusta koji se ne mogu pripisati tužitelju. Slijedom svega navedenoga, tužitelj smatra da su pobijanim rješenjem povrijeđeni njegovi pravo i pravni interes utemeljeni na zakonu. Tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja. Smatra kako je postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pravilno proveden te je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donesena pravilna i zakonita odluka, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povrede pravila postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6.U sporu je održavanjem rasprave 07. ožujka 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je po mišljenju tužitelja prošao rok u kojem bi upravno tijelo moglo poništiti svoje rješenje s obzirom da je od dana odjave pa do dana kojem je tužitelju poništen staž odnosno odjava osiguranja prošlo više od 12 godina.

8.Tuženik je po svojoj opunomoćenici naveo da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja u potpunosti pravilno proveden te da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donesena pravilna odluka te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Navodi i da Zakon o mirovinskom osiguranju ne poznaje rok unutar kojeg je Zavodu dopušteno utvrđivanje činjenica koje se odnose na elemente radnog odnosa a vezano uz članak 110. ZOMO-a.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te istom priležećih isprava te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te istom priležećih isprava dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke spora te svjedoka ĐŠ i TŠ, jer je sud smatrao da je izvođenje tih dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta.

10.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja tuženika od 24. svibnja 2023.

14.Prema odredbi članka 98. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013, 157/2013 – dalje: ZOMO/98), a koja odredba odgovara odredbi članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 – dalje ZOMO), obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni su Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. Stavkom 2. istog članka propisano je da su Središnji registar osiguranika, Porezna uprava i druge nadležne institucije dužne Zavodu dostavljati podatke propisane posebnim propisima. Stavkom 7. istog članka (koja odredba odgovara odredbi članka 108. stavak 2. i 7. ZOMO) propisano je da za točnost podataka za osiguranike zaposlene kod pravnih i fizičkih osoba, a koji su dostavljeni i preuzeti od tijela iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju obveznici obračunavanja plaćanja doprinosa iz stavka 1. ovoga članka.

15.U skladu s odredbama Zakona o prikupljanju podataka po osiguranicima o obveznim doprinosima, porezu na dohodak i prirez porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 114/01) i Pravilnika o sadržaju RS obrasca („Narodne novine“ broj: 118/01) podaci o stažu osiguranja i plaći su se u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31 prosinca 2004. prikupljali putem obrasca R-S a od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2013. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je preuzimao podatke o plaći, naknadama plaće i razdobljima korištenja naknade iz obrasca R-Sm (Pravilnik o obrascu R-Sm („Narodne novine“ broj 38/05 135/09)).

16.Odredbom članka 106. stavak 2. ZOMO-a propisano je da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.

17.Člankom 11. stavkom 1. točkom 3. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine“ broj 150/13 145/20) propisano je da se podaci uneseni u matičnu evidenciju na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju i ovim Pravilnikom mogu naknadno izmijeniti u slučajevima ako se naknadno, provjerom podataka u postupku kontrole na drugi način, utvrdi da su u matičnu evidenciju uneseni neispravni, netočni nepotpuni podaci.

18.Odredbom članka 24. točka 2. ZOMO-a propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje navršeno do 31. prosinca 2013., koje se prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

19.Iz sadržaja spisa je razvidno da je prvostupanjsko rješenje doneseno po službenoj dužnosti. Prvostupanjsko tijelo je uvidom u matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrdilo da je poslodavac tužitelja Zdjelar servis d.o.o., Zagreb, za istog uspostavio prijavu o početku osiguranja s danom 5. srpnja 1999. i prijavu o prestanku osiguranja s danom 23. kolovoza 2011.

20.Nije sporno da je Zdjelar servis d.o.o. Zagreb brisan iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 31. srpnja 2012. rješenjem Tt-11/17382-1.

21.Nadalje je iz sadržaja spisa razvidno da je prvostupanjsko tijelo provelo kontrolu podataka o stažu osiguranja i osnovicama za obračun doprinosa tužitelja koje služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja kod Zdjelar Servis d.o.o. Zagreb, kao obveznika obračunavanja i plaćanja doprinosa za radnike prijavljene kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o., Zagreb u razdoblju od 1. studenoga 1994. do 31. srpnja 2012. o čemu su 18. listopada 2021. sastavljeni zapisnici Klasa: 140-10/21- 14/1494, Urbroj: 341-25-11/4 21-3, Klasa: 140-10/21-14/1494, Urbroj: 341-25-11/4- 21-4, Klasa: 140-10/21-14/1494, Urbroj: 341-25-11/4-21-5. Iz tih zapisnika je razvidno da su evidentirane uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje za cijelu 1999. godinu te do svibnja 2000.godine; da je uvidom u evidencije Središnjeg registra osiguranika utvrđeno da su evidentirane Specifikacije po osiguranicima o obračunanim doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja (Obrazac R-Sm) za razdoblje od 2002. do siječnja 2003. godine dok od 01. veljače 2003. nije uspostavljen niti jedan R-Sm obrazac; da je prvostupanjsko tijelo uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrdilo da je navedeni poslodavac predavao Izvješća o primicima od nesamostalnog rada, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja u pojedinom mjesecu (Obrazac ID) u razdoblju od 01. siječnja 2000. do zaključno lipnja 2003., dok od 01. srpnja 2003. pa sve do 2012. godine nema evidentiranih ID obrazaca.

22.Razvidno je i to da su pribavljeni podaci od Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir. Iz dopisa Porezne uprave od 03. travnja 2023. je razvidno da za tužitelja nisu evidentirana izvješća o plaći, doprinosima, porezu i prirezu u kalendarskog godini (Obrazac IP) u razdoblju od 2005. do 2011. godine dok su za tužitelja za razdoblje od kolovoza 1999. do zaključno prosinca 2004. dostavljeni PK obrasci.

23.Tužitelj je u svojim pisanim izjavama koje prileže spisu tuženog tijela (od 31. siječnja 2023., 23. ožujka 2023.) naveo da je bio zaposlen kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o. kroz razdoblje od 05. srpnja 1999. do 23. kolovoza 2011., da je kroz to cijelo razdoblje primao plaću na ruke te da mu je kroz cijelo razdoblje uplaćivano za mirovinsko osiguranje. Međutim, nije sporno da tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi potvrdio svoje navode iako je zaključkom prvostupanjskog tijela od 24. siječnja 2023. pozvan da dostavi dokaze o isplati plaće, ugovor o prestanku radnog odnosa, dokumentaciju kojom može potvrditi da je bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca. Nije sporno ni to da je dostavljen jedino preslik dijela tužiteljeve radne knjižice reg. broj: 702/91, izdane u Zagrebu 5. prosinca 1991. a ni to da upis podatka o zaposlenju tužitelja kod poslodavca Zdjelar servis d.o.o., Zagreb u razdoblju od 5. srpnja 1999. do 23. kolovoza 2011. nije ovjeren pečatom poslodavca.

24.Nadalje, prvostupanjsko tijelo je pismenom od 20. ožujka 2023. pozvalo ĐŠ i TŠ (u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu nesporno upisani kao ovlaštene osobe za zastupanje Zdjelar servis d.o.o.) da dostave svu raspoloživu radno-pravnu i financijsku dokumentaciju vezano za radni odnos kod poslodavca Zdjelar Servis d.o.o. u razdoblju od 1999. do 2011. ili pak da se izjasne gdje je ta dokumentacija pohranjena, međutim, isti nisu postupili po navedenom traženju.

25.Prvostupanjsko tijelo je zatražilo podatke i od Državnog arhiva u Zagrebu koji je dopisom od 28. ožujka 2023. izvijestilo prvostupanjsko tijelo da u tom Arhivu nije pohranjena dokumentacija poslodavca Zdjelar servis d.o.o. Zagreb a vezano uz radni odnos tužitelja.

26.Iz prednjih utvrđenja dakle proizlazi da je na temelju podataka kojima raspolaže matična evidencija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te podataka o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava utvrđeno da poslodavac Zdjelar Servis d.o.o. Zagreb nije izvršavao zakonske obveze iz područja mirovinskog osiguranja i doprinosa za tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2005. do 23. kolovoza 2011., iako je to bio dužan, a čije je ispunjavanje odlučno da bi se tužitelju utvrdio staž osiguranja odnosno da bi temeljem istog radnog odnosa imao svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranje i ostvario staž osiguranja u navedenom spornom razdoblju.

27.Polazeći od citiranih propisa, prema kojima je za utvrđivanje predmetnog prava tužitelja potrebno prvenstveno polaziti od materijalnih dokaza te da su prema ispravama u spisu predmeta bitne činjenice za donošenje odluke dostatno utvrđene, ovaj sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze saslušanjem tužitelja kao stranke te svjedoka ĐŠ i TŠ pa su ti dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni. Naime, činjenica je da je tužitelj pozvan da sudjeluje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, da iz njegovih gore navedenih izjava proizlazi da je plaću primao na ruke te da osim preslika dijela radne knjižice nije dostavio niti jedan relevantan dokaz odnosno da ne posjeduje drugu radnopravnu dokumentaciju. Nadalje, predloženi svjedoci ĐŠ i TŠ se nisu odazvali pozivu prvostupanjskog tijela da dostave relevantnu radno-pravnu i financijsku dokumentaciju kojom raspolažu ili pak da izvijeste prvostupanjsko tijelo ako imaju saznanja gdje se ta dokumentacija nalazi.

28.U odnosu na prigovor tužitelja da je od dana odjave pa do dana na kojem je tužitelju poništen staž odnosno odjava osiguranja prošlo više od 12 godina za reći je da sukladno Pravilniku o postupku i načinu kontrole podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja („Narodne novine broj: 69/03, 98/05, 157/2013, 43/2014) kao ni u primjenjivom Zakonu o mirovinskom osiguranju nije bio propisan rok u kojem se mora obaviti predmetna kontrola.

29.Slijedom svega izloženog, niti ovaj sud nije mogao zaključiti da bi prigovori tužitelja izneseni u tužbi doveli u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, već se ocjenjuje da je tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja u tužbi i tijekom spora, iznio relevantne činjenice i pozvao se na primjenjive propise koje je u cijelosti pravilno protumačio.

30.Tužitelj, kako je gore navedeno, tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja a ni tijekom ovog upravnog spora nije dostavio niti jedan dokaz koji bi doveo u sumnju prednje utvrđenja, štoviše, nije sporno da je plaću primao na ruke. Tijekom upravnog postupka je dostavio jedino preslik dijela radne knjižice, bez ovjera pečatom poslodavca, a što, obzirom na sve izloženo nije relevantan dokaz. Naime, prema članku 13. Pravilnika o radnoj knjižici („Narodne novine“ broj 14/1996, 149/2009) podatak o zaposlenju u radnu knjižicu upisuje poslodavac kod kojega je radnik u radnom odnosu i navedeni upis ovjerava potpisom ovlaštene osobe i svojim pečatom.

31.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud osporavano rješenje cijeni zakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju istog nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari te su, suprotno navodima tužitelja, utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo te sačinjeno sukladno odredbi članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

32.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

33.Budući tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istoga i za naknadom troškova predmetnog upravnog spora. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

34.Kako je u konkretnom slučaju upravni predmet Upravnog suda u Zagrebu delegiran na odlučivanje ovom sudu valjalo je primijeniti odredbu članak 11. stavak 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24; dalje: ZS) sukladno kojoj odredbi u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima na teret državnog proračuna pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, koji su troškovi određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Stavkom 5. Istog članka je propisano da će se naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

35.Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak javnog prijevoza u iznosu od 30,00 eur. Uvidom na internetskoj stranici prijevoznika utvrđeno je da je na dan 07. ožujka 2025., kada je održana rasprava, cijena karte na relaciji Split-Zagreb prosječno iznosila 30,00 eur. Nadalje, izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, odnosno povratni put javnim prijevozom za navedenu relaciju opunomoćeniku tužitelja iznosi prosječno sedam sati, a za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja odvjetniku pripada naknada od 25 bodova, odnosno 50,00 eura za svaki započeti sat sukladno Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Stoga je opunomoćeniku tužitelja priznat trošak prijevoza u iznosu od 30,00 eura, kako je to i zatražio, i nagrada po utrošenom satu za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 350,00 eura, sukladno odredbi članka 11. stavak 4. ZS-a odnosno priznat mu je trošak u sveukupnom iznosu od 380,00 eur. Opunomoćeniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak PDV-a na troškove delegacije budući da se obračun PDV-a ne može podvesti pod trošak delegacije u smislu odredbe članka 11. stavak 4. ZS-a. Stoga je zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova delegacije preko navedenog priznatog iznosa tj za iznos od 87,50 eur valjalo kao neosnovan odbiti. Navedenim je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke rješenja.

U Splitu, 2. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu,

-u spis.