REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-294/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i z.z BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovaca, isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja mlt. JT, tuženika i punomoćnika tuženika 19. veljače 2025., na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.672,31 eura (slovima: jednutisućušestosedamdesetdvaeuraitridesetijedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2024. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine to sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 929,06 eura (slovima: devetstodvadesetideveteuraišestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od od 2. travnja 2024. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelju VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 952,48 eura (slovima: devetstopedesetidvaeuraičetrdesetiosamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika 11. srpnja 2023. podnijeli tužbu navodeći da su majka tužitelja i otac tužitelja bili u braku od 12. 10. 2002. pa sve do razvoda 02. 06. 2021., da su sukladno rješenju OS Vinkovci posl. Br. R1-Ob- i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 26. 10. 2020. tužitelji povjereni majci na odgoj i stanovanje, da su majka tužitelja i tuženik za trajanja bračne zajednice, kod Esrte & Steiermarkische banke d.d. ugovorili dječju štednju za korist mlt. tužitelja i da su tako 2012. godine ugovorili štednju za mlt. UT, a 2015. za mlt. JT. Nadalje tužitelji navode da su do prestanka bračne zajednice majka i otac tužitelja na račun dječje štednje uplatili iznose i to na račun tužiteljice mlt. UT iznos od 12.643,00 kune, a na račun tužitelja mlt. JT iznos od 7.173,42 kune, da je nakon prestanka bračne zajednice tuženik podigao navedena novčana sredstva sa štednih računa tužitelja za svoju korist te nezakonito prisvojio novčana sredstva mlt. tužitelja, da su tužitelji dobili izvješće od Erste banke o navedenoj transakciji te na taj način saznali o radnji prisvajanja novčanih sredstava tuženika. Tužitelji se pozivaju na Obz, ZV i ZOO, a obzirom da je tuženik neosnovano prisvojio novčana sredstva tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da je predmet spora zahtjev tužitelja da im tuženik isplati iznos novca koji da je podigao s njihovih štednih računa. Tuženik navodi da nije sporno da je tuženik

- otac tužitelja koji je bio u braku s njihovom majkom od zaključenja braka dana 12. listopada 2002 godine, ali ne do razvoda braka kako to pogrešno navode tužitelji. Nego da je zajednice života između istih prestala puno ranije, i to 2020. godine, a ne datuma kako to navode tužitelji. Tuženik čini nespornim i to da su tužitelji imali otvorene dječje štednje preko računa tuženika u tom vremenskom periodu kao i to da je tuženik kao otac sa navedenih računa podizao novčana sredstva, koja je potrošio na potrebe svoje djece, a ne na sebe. Tuženik je novac koji se nalazio na računu tuženika koristio za zadovoljavanje svakodnevnih i isključivih potreba djece, navodeći da navedeni novac nije novac malodobnih tužitelja. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženik ističe iz razloga što smatra da tužitelji nisu stekli vlasništvo na sredstvima tj. novcu koji se nalazio na računima kod Erste banke, jer samo polaganje sredstava na račun nije osnova stjecanja vlasništva jer u konkretnom slučaju niti kod tuženika, niti kod majke tužitelja nije postojala volja da novčana sredstva koja su položena na računu daruju djeci. Tuženik tvrdi da samo otvaranje računa tj. štednje nije pravni posao za stjecanje vlasništva, već bi pravni posao kojim bi tužitelji stekli vlasništvo nad tako položenim novčanim sredstvima moglo biti darovanje, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima. Prema odredbi članka 479. ZOO-a ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati, pa je prema tome bitan sastojak ugovora o darovanju „ animus donandi“.

2.1. Tuženik čini spornim kakav karakter imaju novčana sredstva koja su se nalazila na štednim računima, odnosno da li ista novčana sredstva s obzirom da su se nalazila na računu tuženika predstavljaju imovinu tužitelja ili tuženika ili predstavljaju imovinu majke tužitelja i tuženika, te kakav učinak ima činjenica što je tuženik raspolagao sredstvima sa istih računa, kada je to tuženikov račun, a koji je sam tuženik sklopio s bankom a trajnim nalogom su mu se ustezali iznosi sa plaće do 10 ili 15-tog i ista sredstva je i koristio za svoju djecu. Tuženik je istina podizao ta novčana sredstva ali ta novčana sredstva je uvijek potrošio za potrebe djece, za kupnju obuće, odjeće, i slično, laptopa obzirom da su u to vrijeme imali i online nastavu, mobitela za djecu i sve što im je bilo potrebno, nakon razvoda braka majke tužitelja i tuženika. Stoga se ne može prihvatiti navod tužitelja da su novčani iznosi koji su se nalazili na njegovom

-tuženikovom računu stečeni darovanjem tj. uplatama od strane roditelja.

2.2. Prema odredbi čl. 259. st. 1. Obiteljskoga zakona Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 116/03, 17/04, 136/04 i107/07; dalje u tekstu: Obiteljskoga zakona) propisano je da maloljetno dijete može steći imovinu radom, nasljedstvom, darovanjem ili na drugom pravnom temelju. Tijekom svojeg postavljanja tužbenog zahtjeva i pisanja tužbe tužitelji cijelo vrijeme tvrde da novčani iznosi koji su se nalazili na računu tuženika predstavljaju upravo njihovu imovinu, a pozivajući se pri tom na mišljenje nadležnog Ministarstva socijalne politike i mladih, a koje tumači da se pod drugim pravnim temeljom na koji način maloljetno dijete može steći imovinu ima smatrati između ostalo i otvaranje štednog računa na ime maloljetne djece, na koje uplate vršene druge osobe, pa da samim time tako izvršena uplata novčanih sredstava postaje imovinom maloljetne djece i to neovisno o volji onoga tko je vršio iste uplate. Tuženik smatra da je takav stav tužitelja neispravan, a sve to iz razloga jer svako stjecanje imovine mora imati temelj u nekom pravnom poslu ili odluci suda, te samo otvaranje štednog računa po mišljenju tuženika nije pravni temelj koji je podoban za stjecanje prava vlasništva tužitelja na uplaćenim novčanim sredstvima. Da je volja tuženika, oca tužitelja bila da sredstva na tim računima predstavljaju štednju maloljetne djece za njihovu budućnost isti onda zasigurno ne bi raspolagao sa ovako položenim novčanim iznosom, već bi ga ostavio na računu maloljetnih tužitelja JT i UT. Ovakvo stajalište da samo polaganje novčanih sredstava na račun i to tuženika, govori da isto ne predstavlja osnovu za stjecanje vlasništva a to proizlazi iz određenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x336/09, od 6. listopada 2009., Rev 501/03, od 10. kolovoza 2005.).

2.3. Kako dakle tužitelji nisu vlasnici novčanih sredstava koji su se nalazili na računu tuženika, a i da su na njihovim računima, budući ista novčana sredstva nisu stekli niti radom, niti nasljeđivanjem, niti darovanjem, niti su dokazali koji bi to bio drugi pravni temelj predviđen odredbom čl. 259. st. 1. Obiteljskoga zakona za stjecanjem takve imovine, to proizlazi da je osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za potraživanjem utuženog novčanog iznosa od 2.601,37 eura, budući isti nisu vlasnici tih novčanih sredstava. Tuženik se iz svih navedenih razloga protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U podnesku od 30. siječnja 2024. tužitelji navode da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika neosnovan, primaju na znanje priznaje tuženika da su tužitelji imali otvorene dječje štednje preko računa tuženika. Navode da je nesporno je da je tuženik podigao sva novčana sredstva s dječje štednje, no da nije točno da je ta sredstva utrošio na potrebe djece ovdje tužitelja. Naime sve što nabraja da je kupio za potrebe djece od novčanih sredstava sa dječje štednje, je neistina, te sve što je kupio uopće tužiteljima od prestanka bračne zajednice do danas su po jedan par tenisica kako prvo tužiteljici tako i drugotužitelju. Navodi o pravnom karakteru dječje štednje su neosnovani, te je osobito neosnovan navod da bi djeca postala vlasnicima novčanih sredstava na računu dječje štednje tek pravnim poslom sklopljenim sa roditeljima i to ugovorom o darovanju. O navedenoj pravnoj kategoriji dječje štednje kao novčanim sredstvima djece, se očitovala i sudska praksa u brojnim odlukama (presuda OS Rijeka P-594/2021-21 od 01. 03. 2023., presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- Ob-143/2023 od 28. 03. 2023., rješenje OS u Slavonskom Brodu posl. br.: R1 Ob- 371/2022 od dana 05. 12. 2022.) koja su temeljena upravo na volji roditelja da sredstva na računu dječje štednje predstavljaju štednju maloljetne djece za njihovu budućnost kako to navodi i tuženik na str. 3 odgovora.

4. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem i uvidom u rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob -120/21-3 od 2. lipnja 2021. (list 3-6, 31-35 spisa), Izvod prometa po računu broj: 8702871776 za UT kod Erste&Steiermarkischebank d.d. (list 7 spisa), Izvod prometa po računu broj: 8702870562 za JT kod Erste&Steiermarkischebank d.d. (list 8 spisa), Rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob -416/20-4 od 2. veljače 2021. (list 18-30 spisa) i podatke Erste&Steiermarkischebank d.d. o prometu po računima tužitelja od 9. listopada 2024. (list 62 -64 spisa) te je saslušao majku tužitelja UT i JT, odnosno z.z. mlt. JT i tuženika ĐT u svojstvu parničnih stranaka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.601,37 eura koje je tuženik prema navodima tužitelja stekao bez osnove.

6. Među strankama je nesporno da su tuženik i majka tužitelja RT bili u braku od 12. listopada 2002., a koji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob -120/21-3 od 2. lipnja 2021. (list 3-6, 31-35 spisa) pravomoćnim 2. lipnja 2021.

6.1. Nesporno je i da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj R1 Ob - 416/20-4 od 2. veljače 2021. (list 18-30 spisa) odobren plan o zajedničkoj skrbi od 26. listopada 2020. kojim je postignut sporazum da će mlt. djeca po razvodu braka živjeti s majkom, da će održavati susrete i druženja s ocem i da će otac doprinositi mjesečni iznos za uzdržavanje od ukupno 2.800,00 kuna.

6.2. Također je nesporno da su za vrijeme trajanja bračne zajednice kod Erste&Steiermarkische bank.d.d. za oba djeteta, ovdje tužitelja, otvorili račune dječje štednje, a kako je to i vidljivo iz izvoda prometa po računu broj: 8702871776 za UT kod Erste&Steiermarkischebank d.d. (list 7 spisa) i izvoda prometa po računu broj: 8702870562 za JT kod Erste&Steiermarkischebank d.d. (list 8 spisa) i podataka Erste&Steiermarkischebank d.d. o prometu po računima tužitelja od 9. listopada 2024. (list 62 -64 spisa).

6.3. Pored toga, nesporno je i da je tuženik s navedenih računa podizao novčana sredstva.

7. Sporna je među strankama osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, posebice uzimajući u obzir istaknuti tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije te osporavanja činjenice čiji je novac koji se nalazio na računima dječje štednje.

8. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u podatke Erste&Steiermarkischebank d.d. o prometu po računima tužitelja od 9. listopada 2024. (list 62 -64 spisa) vidljivo je da su dostavljeni podaci za promet po računu 8702870562 JT od otvaranja 18. listopada 2021. nadalje te za promet po računu 8702871776 UT od otvaranja 22. listopada 2021. nadalje. Iz prometa po računu 8702870562 JT utvrđeno je da je na navednei račun uplaćeno 7.173,42 kune 18. listopada 2021., da je tuženik ĐT **.**.2021. podigao iznos od 7.000,000 kuna i da je na računu preostao iznos od 173,42 kune te da stanje toga računa na dan 4. listopada 2024. iznosi 23,02 eura. Nadalje, uvidom u promet po računu 8702871776 UT utvrđeno je da je isti otvoren 22. listopada 2021. kada je uplaćeno 12.643,59 kuna, te da je tuženik ĐT s navedenoga računa istoga dana podigao iznos od 6.000,00 kuna, dana 21. veljače 2022. uplatio je 3.000,00 kuna koja uplata je odmah stornirana te je navedeni iznos od 3.000,00 kuna ĐT podigao istoga dana, te da je dana 22. travnja 2022. podigao iznos od 3.600,00 kuna te da je na računu preostalo iznos od 43,88 kuna (5,82 eura) kako je stanje računa i na dan 4. listopada 2024.

10. Iz iskaza BT, majke tužitelja UT i JT i zakonske zastupnice mlt. tužitelja JT slijedi da su ona i tuženik dok su bili u braku za djecu UT i JT otvorili dječju štednju kod Erste&Steiermarkischebank d.d. te smo za vrijeme trajanja braka uplaćivali novce na te račune na način da se novac skidao s plaće tuženika jer je on imao otvoren račun u toj banci i primao plaću. S uplaćivanjem novca na te račune prestali su po razvodu braka te je poštom kući dobila izvješće od banke da je sav novac s oba računa podignut i da je na istima ostalo nešto malo novaca oko 5,00 eura na jednom, a oko 20,00 eura na drugom. Navela je da nije nije kontaktirala tuženika nakon što je došla do informacije da su sredstva s računa podignuta, već je kontaktirala odvjetnika te da je njezina kći UT kontaktirala tuženika i da joj je on rekao da se ne brine, da će joj on sve te novce vratiti do 18. rođendana, no to se nije dogodilo. Također joj je rekao da su to svakako njegovi novci, a ne njezini. Pored toga, navela je i da tim podignutim novcima tuženik nije ništa kupio djeci UT i JT, da osim alimentacije nije ništa dodatno davao niti kupovao. Navela je da je tuženik kupio laptop djeci, ali da to također nije bilo od tih sredstava jer je laptop kupio dok se još nije odselio iz kuće i dok još novci sa štednih računa djece nisu bili podignuti, a to je bilo u ljeto 2021.

11. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su predmetne račune za dječju štednju otvorili on i bivša supruga kad su djeca krenula u osnovnu školu, da je on imao trajni nalog te je s njegove plaće novac za štednju prenošen na račune djece kod Erste&Steiermarkischebank d.d.. On je mogao i povećati i smanjiti uplate, a i ugasiti trajni nalog jer je taj novac skidan s njegove plaće. Misli da su za svako dijete mjesečno izdvajali oko 150,00 kuna za dječju štednju, a namjena te štednje bila je da se novci iskoriste ukoliko to bude to potrebno za djecu. U srpnju 2020. godine razveo se od majke tužitelja BT, u kući su ostale ona i djeca, a on je otišao u stan u [adresa] u najam. Također mu je ostao i kredit za otplaćivanje, a i bivšoj supruzi je uplaćivao određeni iznos za alimentaciju, dok ona još nije bila određena, uplaćivao je oko 2.500,00 kuna. Tada se povremeno viđao s djecom i s obzirom na sve izdatke koje je imao, ponekad je bio prisiljen podići novac s dječje štednje kako bi mogao platiti alimentaciju i neke druge potrebe djece. Primjerice kada je krenula epidemija korona virusa u školi je započela on-line nastava te ga je kći zamolila da joj za te potrebe kupi laptop što je i učinio. Laptop je koštao oko 3.500,00 kuna i to je platio novcem od dječje štednje, a kupio ga je krajem 2020., početkom 2021. Od tih novaca s dječje štednje sinu JT kupio je kopačke i novi mobitel, to je također bilo nekad u 2021. a na to je potrošio oko 3.200,00 kuna. Zapravo je UT dobila novi mobitel a ona je svoj dala JT. Pred Božić 2021. odveo je djecu u Portanovu te im kupio što im je trebalo od odjeće, UT je kupio jaknu, čizmice i hlače, a JT isto neke hlače i majicu, a na to je potrošio oko 1.500,00 kuna i taj novac je također od dječje štednje.

12. Odredbom čl. 97. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 75/2014, 5/2015, 103/2015, dalje u tekstu ObZ) propisano je da roditelji imaju dužnost, pravo i odgovornost upravljati imovinom i imovinskim pravima djeteta s pažnjom odgovornog roditelja na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju.

12.1. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan. U konkretnom slučaju utvrđeno je da su predmetni računi dječje štednje tužitelja otvoreni na njihova imena i da su slijedom toga njihova imovina, a ne imovina tuženika, pri čemu također nije važno ni tko je uplaćivao novac na račune dječje štednje i iz kojeg izvora. Uplata dječje štednje smatra se darom učinjenim djetetu i stoga predstavlja imovinu djeteta. Sijedom navedenoga ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi tuženika da je taj novac njegova imovina jer je uplaćivan s trajnim nalogom od njegove plaće pa da bi zbog toga jedino on imao pravo upravljanja tim sredstvima.

14. Obveza tuženika kao roditelja s kojim dijete ne stanuje je podmirivati uzdržavanje za dijete kako bi se mogle namiriti njegove osnovne potrebe, a tek onda ukoliko je u mogućnosti i ukoliko želi može kupovati poklone te se uplata iznosa na ime dječje štednje ne smatra doprinosom za uzdržavanje niti prihodom djeteta kojim prihodom je dijete dužno doprinositi za svoje uzdržavanje (čl. 291. st. 1. ObZ) već darom učinjenom djetetu.

15. Sud iskaz tuženika smatra nelogičnim i usmjerenim na izbjegavanje njegovih obaveza. Naime, tuženik u svom iskazu potvrđuje da je on podizao novac s dječjih štednja, no tvrdi da je taj novac koristio za potrebe djece UT i JT, ovdje tužitelja, kao i da ga je podizao kada je bio u situaciji da ne može podmiriti obveze kredita i uzdržavanja djece. No, sud ne prihvaća navode tuženika o vremenu kada je podizao novac s računa dječjih štednji s obzirom da isti u tom dijelu nije sukladan s materijalnom dokumentacijom u vidu izvoda prometa po računu broj: 8702871776 za UT kod Erste&Steiermarkischebank d.d. (list 7 spisa) i izvoda prometa po računu broj: 8702870562 za JT kod Erste&Steiermarkischebank d.d. (list 8 spisa), te podataka Erste&Steiermarkischebank d.d. o prometu po računima tužitelja od 9. listopada 2024. (list 62 -64 spisa) koje je sud pročitao tijekom dokaznog postupka i u čiju istinitost sud nema razloga sumnjati. Tako je primjerice neistinit navod tuženika kako je od novca iz dječje štednje kupio laptop tužiteljima koji je koštao oko 3.500,00 i koji je kupio krajem 2020., početkom 2021., budući da u tom periodu prema navedenoj materijalnoj dokumentaciji nije bilo podizanja novaca s predmetnih računa dječje štednje otvorenih na imenima tužitelja.

Nadalje, sud ne prihvaća kao opravdane navode tuženika da bi sredstva od dječje štednje mogao koristiti za potrebe otplaćivanja kredita i uzdržavanja djeteta budući da ta imovina nije njegova, nego imovina tužitelja.

Pored toga, kada se uzme u obzir cjelokupan iznos koji je tuženik nedvojbeno podigao s predmetnih računa dječje štednje i iznose koje je navodio u svojem iskazu da ih je utrošio za potrebe djece koristeći sredstva s dječje štednje, nameće se zaključak kako je iznos koji je tuženik podigao s tih računa puno veći od iznosa kojeg je navodno potrošio od tih sredstava za potrebe djece. Pri tome treba imati u vidu i činjenicu da tuženik niti jednim dokazom koji je predložio i koje je sud izveo tijekom postupka tuženik nije potkrijepio svoje navode.

16. S druge strane, iskaz majke tužitelja i zakonske zastupnice mlt. tužitelja JT sud smatra uvjerljivim, vjerodostojnim i životnim te ga u cijelosti prihvaća kao istinit jer je isti sukladan i svim preostalim provedenim dokazima u postupku. Tako je iz njezinog iskaza utvrđeno da predmetni laptop tuženik nije kupio djeci od sredstava dječje štednje budući da je laptop kupio dok se još nije odselio iz kuće i dok još novci sa štednih računa djece nisu bili podignuti, što je bilo u ljeto 2021.

17. Slijedom svega navedenoga, neosnovan je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da su upravo tužitelji vlasnici predmetnih računa dječje štednje te kao takvi imaju pravo sukladno čl. 1111. st.1 . ZOO-a od tuženika potraživati povrat novčanog iznosa koji je tuženik neosnovano podigao s navedenih računa čime je postupio suprotno svojoj obvezi propisanoj čl. 97. st. 1. ObZ-a.

18. U odnosu na visinu tužbenoga zahtjeva, sud je nedvojbeno istu utvrdio na temelju materijalne dokumentacije odnosno prometa po računima dječje štednje koji su dostavljeni od Erste&Steiermarkische bank. d.d. (list 62-64 spisa), a iz kojih slijedi da je s računa mlt. UT tuženik podigao ukupno 12.600,00 kuna (1.672,31 eura), a s računa mlt. JT iznos od 7.000,00 kuna (929,06 eura).

19. Stoga se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u cijelosti.

20. Pored dosuđenog iznosa tužiteljima pripada i pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1115. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka.

21.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i OT, kao i to da su tužitelji u cijelosti uspjeli u parnici, sud je tužiteljima zastupanima po punomoćniku odvjetniku priznao kao potrebne i nužne i to:

- trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 12. rujna 2024. i 15. siječnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. sa 100 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 200 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 30. siječnja 2024. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 100 bodova,

odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 400 bodova, što uvećano za 10%, radi zastupanja dva tužitelja prema sukladno Tbr. 40. toč. 1. OT iznosi 440 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 880,00 eura.

21.2. Pored toga, sud je tužitelju priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 32,64 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 36,24, odnosno sveukupno 72,48 eura tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 952,48 eura.

21.3. Na dosuđeni trošak tužiteljima pripada zatezna kamata od dana presuđenja na osnovi odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. S obzirom da tuženik nije uspio u parnici, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan u cijelosti.

23. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 2. travnja 2025.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika