REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-883/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja SEMMLER d.o.o., Rijeka, Put pod Rebar 1, OIB: 26312382997, kojeg zastupa punomoćnik Jan Gebauer, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BRADVICA MARIĆ WAHL CESAREC SKERLEV d.o.o. iz Zagreba, Miramarska cesta 24, protiv tuženika PAVLIČEVIĆ GRADNJA d.o.o., Petrinja, Artura Turkulina 33, OIB: 98261607509, radi isplate iznosa od 5.532,70 EUR-a, u pisanom postupku spora male vrijednosti, dana 02. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-2598/2024, UPP/OS-Ovrv-323/2024 kojeg je dana 26. travnja 2024. godine donio javni bilježnik Davor Škugor iz Petrinje, Braće Hanžek 2/IV kojim je na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga 1200, naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 5.532,70 EUR-a, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 83,25 EUR-a od 08.02.2024.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 08.02.2024.,

- na iznos od 225,00 EUR-a od 08.02.2024.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 08.03.2024.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 08.03.2024.,

- na iznos od 225,00 EUR-a od 08.03.2024.,

- na iznos od 52,73 EUR-a od 27.03.2024.,

- na iznos od 876,75 EUR-a od 22.09.2023.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 03.10.2023.,

- na iznos od 166,25 EUR-a od 03.10.2023.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 13.10.2023.,

- na iznos od 225,00 EUR-a od 27.10.2023.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 03.11.2023.,

- na iznos od 166,25 EUR-a od 03.11.2023.,

- na iznos od 187,50 EUR-a od 03.11.2023.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 17.11.2023.,

- na iznos od 225,00 EUR-a od 24.11.2023.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 02.12.2023.,

- na iznos od 166,25 EUR-a od 02.12.2023.,

- na iznos od 187,50 EUR-a od 08.12.2023.,

- na iznos od 83,25 EUR-a od 15.12.2023.,

- na iznos od 225,00 EUR-a od 22.12.2023.,

- na iznos od 831,59 EUR-a od 30.12.2023.,

- na iznos od 137,50 EUR-a od 08.01.2024.,

- na iznos od 74,93 EUR-a od 08.01.2024.,

- na iznos od 105,45 EUR-a od 08.01.2024.,

- na iznos od 135,00 EUR-a od 08.01.2024.,

- na iznos od 487,50 EUR-a od 13.01.2024.,

po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Davor Škugor iz Petrinje, Braće Hanžek 2/IV donio je dana 26. travnja 2024. godine rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2598/2024, UPP/OS-Ovrv-323/2024 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 5.532,70 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, a kako je to navedeno u prijedlog za ovrhu pa do isplate, te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, pa je spis dostavljen Općinskom sudu u Sisku, koji sud je rješenjem poslovni broj: Ovrv- 2598/2024 od 16. svibnja 2024. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u bitnome navodi da isti spori odvoz kontejnera iz utuženih računa tužitelja, za koji odvoz smatra da se naplaćuje duplo od tuženika i sljedećeg kupca, te da mu je jasno da po Ugovoru mora platiti dovoz istog, ali ne ponovno i odvoz, pa da smatra nekorektnim da odvoz kontejnera plaća i onaj kome se vozi kontejner i tuženik kod kojeg je kontejner bio u najmu, pa da tužitelj sukladno navedenom treba korigirati utužene račune, a da će ih onda tuženik podmiriti u preostalom iznosu u roku od 15 dana.

4. Tužitelj se podneskom od 07. studenoga 2024. očitovao na tuženikov prigovor u bitnome navevši da tuženik paušalno i bez ikakvih dokaza osporava visinu utuženog potraživanja tužitelja, dok priznaje osnovu istog, te ističe kako su utuženi računi u cijelosti osnovani u visini, te izdani sukladno pravnom poslu kojeg su sklopile stranke, a za izvršene usluge od strane tužitelja, obzirom da su dana 31. kolovoza 2023. godine stranke dogovorili najam uredskog kontejnera, te se tužitelj obvezao tuženiku pružati usluge dostave, te odvoza uredskog kontejnera, a tuženik se za te usluge obvezao platiti cijenu u iznosu od ukupno 5,00 EUR-a po danu, uz dodatne usluge odlazne i ulazne manipulacije (25,00 EUR-a), te prijevoza na skladište i na lokaciju (250,00 EUR), a sve kako je definirano ponudom tužitelja, a sukladno kojoj ponudi je tuženik dobio jasno navedene uvjete prema kojima se naplaćuju usluge dovoza i odvoza kontejnera, koje nisu uključene u cijenu najma kontejnera, te koje uvjete je tuženik nakon što mu je dostavljena ponuda tužitelja, prihvatio, dakle da je tuženik prihvatio uvjete u kojima je navedeno da se troškovi dovoza i odvoza dodatno naplaćuju, kao i da je prihvaćanjem ponude putem avansne uplate, tuženik pristao na sve navedene uvjete, dok tuženik nije imao prigovora na ovaj način naplate u nekoliko prijašnjih slučajeva (rujan 2019., ožujak 2023. i srpanj 2023.), kada je uredno podmirio troškove najma, dovoza i odvoza kontejnera. Nadalje, tužitelj navodi da je isti uredno izvršavao svoje ugovorene obveze, te uredno ispostavljao račune za izvršene ugovorene usluge, i da je opetovano pozivao tuženika na plaćanje dugovanja, što isti nije učinio, pa da je stoga tužitelj bio primoran pokrenuti ovaj postupak, te predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku otvorenih stavki tužitelja od 20. ožujka 2024. (list 26. - 27 spisa), presliku ponude tužitelja broj 2283/23/DR od 31. kolovoza 2023. (list 70. – 71. spisa), presliku Općih uvjeta najma tužitelja (list 72. spisa), ispis e-mail komunikacije (list 73. – 75. spisa) i presliku računa tužitelja 04504-0-24 od 21. ožujka 2024. (list 76. - 77. spisa).

6. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a posebice imajući u vidu odredbu čl. 492.a. ZPP-a, da u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, kao i da su se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, mogu utvrditi temeljem isprava priloženih u spis, a niti su stranke predlagale održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 5.532,70 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem utuženih računa za izvršene usluge dugoročnog najma uredskog kontejnera, te dostave i odvoza istog, za tuženika kao najmoprimca i naručitelja.

9. Između stranaka nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu, da je tužitelj tuženiku pružio uslugu dugoročnog najma uredskog kontejnera, dostave i odvoza istog, a na koje usluge se odnose utuženi računi tužitelja, dakle između stranaka nije sporan osnov tužbenoga zahtjeva, te nije sporno da tuženik nije podmirio utužene račune tužitelja, dok je između stranaka samo djelomično sporna visina utuženih računa i to u dijelu naplate odvoza unajmljenih uredskih kontejnera od strane tuženika, a imajući u vidu da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika samo navodi da je nekorektno da tužitelj naplaćuje i odvoz kontejnera, obzirom da se isti u pravilu odvoze drugom najmoprimcu kojem se naplaćuje dovoz istog pa da tužitelj onda predmetnu uslugu naplaćuje duplo.

10. Uvidom u presliku ponude tužitelja broj 2283/23/DR od 31. kolovoza 2023. (list 70. – 71. spisa); dalje: ponuda, ovaj sud je utvrdio da ista ponuda glasi na tuženika, temeljem upita zakonskog zastupnika tuženika, te da se ista ponuda od 31. kolovoza 2023. godine odnosi na dugoročni najam uredskog kontejnera dimenzija 6058 mm x 2438 mm x 2591 mm, u minimalnom trajanju od 28 dana, uz mogućnost nadoplate klima uređaja po danu od 1 EUR-a, koji najam kontejnera po danu iznosi 5,00 EUR-a, uz dodatnu jednokatnu uslugu odlazne manipulacije u iznosu od 25,00 EUR-a, prijevoz kontejnera na lokaciju najma u Petrinji u iznosu od 250,00 EUR-a, ulaznu manipulaciju u iznosu od 25,00 EUR-a, te prijevoz kontejnera na skladište najmodavca u iznosu od 250,00 EUR-a, te da se na prethodno navedene cijene dodatno obračunava porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) po stopi od 25%, da su uvjeti plaćanja avansno prije isporuke za prvi period najma, prijevoz i manipulaciju, a nakon toga sedam dana od dana ispostave računa, da se računi ispostavljaju svakih 28 dana, a obračun se radi prema kalendarskim danima, te da se dani najma naplaćuju naknadno za period korištenja ili nakon isteka najamnog odnosa. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je u predmetnoj ponudi tužitelja koju je tuženik nesporno prihvatio, te temeljem koje je nesporno zasnovan ugovorni odnos između stranaka, a koji je predmet ovog postupka, jasno naznačeno da tuženik pored najamnine uredskog kontejnera, koja se plaća po danima najma, po cijeni od 5,00 EUR-a po danu, dužan platiti i jednokratno dodatnu uslugu prijevoza kontejnera na skladište najmodavca, dakle odvoz istog, u iznosu od od 250,00 EUR-a, pa stoga postaje sasvim razvidno da je neosnovan prigovor tuženika kojim isti spori visinu utuženih računa tužitelja u pogledu odvoza predmetnog kontejnera, obzirom da je u ponudi tužitelja predmetna stavka odvoza kontejnera jasno naznačena, kao i cijena iste, a koju je tuženik nesporno prihvatio, pa ukoliko je tuženik smatrao predmetnu stavku ponude tužitelja nekorektnom, kako to sada ističe u prigovoru protiv rješenja ovrsi, onda istu tuženik nije morao prihvatiti.

11. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Tuženik nije naveo ni činjenice kojima pobija navode i dokaze tužitelja, niti je dostavio ili predložio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, poput dokaza iz kojih bi bilo razvidno da je isti podmirio utuženo potraživanje tužitelja, pa makar djelomično, ili da je isti uložio prigovor na utužene račune tužitelja, ukoliko je iste smatrao, a kako to sam navodi "nekorektnim" u pogledu odvoza kontejnera, iako je prema gore navedenim odredbama ZPP-a, to bio dužan učiniti. Nakon podnošenja paušalnog prigovora, tuženik je pokazao potpunu pasivnost u daljnjem tijeku postupka, svojim neočitovanjem na dokaze koje je dostavio tužitelj. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

12. Odredba čl. 550. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) propisuje da se najmodavac obvezuje dati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a najmoprimac se obvezuje za to plaćati određenu najamninu, dok odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovaran je za njezino ispunjenje.

13. Slijedom svega navedenog, budući da među strankama nije sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva, te da je ovaj sud utvrdio da je u ponudi tužitelja od 31. kolovoza 2023., a koju ponudu tužitelja je tuženik nesporno prihvatio, te temeljem koje je zasnovan ugovorni odnos između stranaka, jasno naznačena dodatna usluga prijevoza kontejnera na skladište najmodavca, dakle odvoz istog, u iznosu od 250,00 EUR-a, a koju uslugu je tuženik kao najmoprimac i naručitelj dužan platiti tužitelju, obzirom da između stranaka nije sporno da je tužitelj uredno izvršio ugovorenu uslugu dugoročnog najma uredskog kontejnera, dostave i odvoza istog tuženiku, a na koju uslugu se odnose utuženi računi tužitelja, te budući da tuženik nije dokazao da je isti podmirio utuženo potraživanje tužitelja, pa makar i djelomično, niti da je uložio prigovor na utužene račune tužitelja, ukoliko je iste smatrao nekorektnima, to je temeljem odredbe čl. 550., te čl. 9. ZOO-a, te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Uvidom u presliku otvorenih stavki tužitelja od 20. ožujka 2024. (list 26. - 27 spisa), ovaj sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate na utužene račune od prvog dana nakon dospijeća istih.

15. Naime, odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, i to do 29. prosinca 2023. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, te imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora.

16. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to: za sastav prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11. t. 1., a u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), u iznosu od 200,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42. OT-e) u iznosu od 50,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 250,00 EUR-a i na ime javnobilježničke nagrade iznos od 20,00 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 5,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 25,00 EUR-a, a sukladno odredbi odredbom čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22.).

17. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.: dalje: ZOO/2023), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/2023, kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO/2023, koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o obvezi proizišloj iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

18. Slijedom navedenog, glede naknade troška ovršnog postupka tužitelju, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 5.532,70 EUR-a EUR-a i to za sastav podneska od 07. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT- e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a, pa je slijedom navedenog, glede naknade troška parničnog postupka tužitelju, odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 02. travnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku izravno