Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: P-403/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, protiv tužene GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po ZOU Vučković&Cerovac, Osijek, Kapucinska 23/1, radi isplate,v.p.s.998,82 EUR, nakon glavne rasprave održane 11. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice ODO u Požegi Nevenke Dragičević i opunomoćenika tužene MK, odvjetnika iz [adresa], na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica Republika Hrvatska s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženoj GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da Republici Hrvatskoj na ime najamnine za korištenje stana u [adresa], za razdoblje od 18. lipnja 2021. pa do konca svibnja 2023. plati iznos od ukupno 998,82 eura / 7.525,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekuću od dospijeća na svaki pojedinačni iznos pa do isplate, a kako slijedi:

- na iznos od 1,60 EUR / 12,09 kn (za mjesec lipanj 2021.) od 18.6.2021.

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec siječanj 2022.) od 24.1.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec veljaču 2022.) od 19.2.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec ožujak 2022.) od 19.3.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec travanj 2022.) od 18.4.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec svibanj 2022.) od 21.5.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec lipanj 2022.) od 20.6.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec srpanj 2022.) od 21.7.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec kolovoz 2022.) od 19.8.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec rujan 2022.) od 19.9.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR/196,58 kn (za mjesec listopad 2022.) od 20.10.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR/196,58 kn (za mjesec studeni 2022.) od 20.11.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR/196,58 kn(za mjesec prosinac 2022.) od 22.12.2022.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec siječanj 2023.) od 30.1.2023.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec veljaču 2023.) od 23.2.2023.,

- na iznos od 26,09 EUR / 196,58 kn (za mjesec ožujak 2023.) od 23.3.2023.,

- na iznos od 54,24 EUR / 408,67 kn (razlika slobodno ugovorene najamnine za 2022.) od 17.4.2023.,

- na iznos od 13,56 EUR / 102,17 kn (razlika slobodno ugovorene najamnine za razdoblje od siječnja do ožujka 2023.) od 21.4.2023.,

- na iznos od 30,61 EUR / 230,63 kn (preostalo dugovanje za mjesec travanj 2023.) od 21.4.2023.,

- na iznos od 54,79 EUR / 412,82 kn (za mjesec svibanj 2023.) od 21.5.2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena.

Nalaže se tuženoj GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj namiri troškove ovog postupka.“

II Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj , OIB:52634238587, naknaditi tuženoj GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 2. travnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene u kojoj navodi da se obratila dana 28. lipnja 2022. tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186. a Zakona o parničnom postupku. Ističe da tužena GK koristi stan u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u [adresa], površine 59,55 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s određenim omjerima etaža 2, trosobni stan na prvom katu zgrade desno. Tužena nije plaćala najamninu za navedeni stan za razdoblje od siječnja 2015. do lipnja 2022. godine. Tužena navedeni stan koristi temeljem Ugovora o najmu stana sklopljenim 20. rujna 2005. s Kaznionicom u Požegi i to na određeno vrijeme do rješenja statusa korisnika stana.

1.1. Stanom koji je predmet ovog postupka upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o. temeljem ugovora o poslovno tehničkoj suradnji broj klasa 943-01/14-01/38, koji je Republika Hrvatska zaključila s Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom. Državne nekretnine d.o.o. su tuženoj redovito dostavljale uplatnice radi plaćanja najamnine, a tužena nije podmirila dugovanje za gore navedeno razdoblje. Visina najamnine odnosno naknade kojom je tužena kao korisnik stana zadužena određena je sukladno zapisniku sastavljenom u postupku primopredaje stanova između pravnog prednika Državnih nekretnina, tj. Agencije za upravljanje državnom imovinom i Ministarstva pravosuđa i to u iznosu od 378,74 kn / 50.27 eura mjesečno pa predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici utuženi iznos.

1.2. Tužiteljica je podnescima od 18. svibnja 2023. i od 27. listopada 2023. preinačila tužbeni zahtjev na način da sada potražuje ukupni iznos od 998,82 EUR, a na ime najamnine za vremensko razdoblje od 18. lipnja 2021. do konca svibnja 2023.

1.3. Sud je na ročištu održanom15. srpnja 2024. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe članka 190. Stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u nastavku: ZPP).

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i to iz razloga što je nesporno, da je tuženica putem svog punomoćnika dana 07. srpnja 2022. odgovorila na Zahtjev za mirno rješenje spora. Pored Odgovora na Zahtjev za mirno rješenje spora, tuženica je svojim dopisima od 09. svibnja 2022. i 09. srpnja 2021. obrazloženo odgovorila na opomene tužiteljice. Nesporno, s time da je predmetni ugovor posljednji put izmijenjen 25.08.2011. Ugovorom o najmu stana s posljednjom Izmjenom od 25.08.2011. godine, ugovorena je mjesečna najamnina u visini dvostrukog iznosa mjesečne pričuve (mjesečna pričuva iznosi 91,11 kn), odnosno u iznosa od 182.22 kn, a sukladno Odluci Vlade RH o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (Narodne novine 140/97). Između stranaka nikada nije ugovorena najamnina u nekom drugom iznosu, a indikativno je što tužitelj uz tužbu nije dostavio i Ugovor o najmu. Tuženica je do 01.06.2021. godine plaćala svako-mjesečni iznos najamnine od 91,00 kn, a po Opomeni tužiteljice od 01. lipnja 2021. godine platila je dana 08. srpnja 2021. godine razliku najamnina za razdoblje od 01. lipnja 2018. godine za sve dospjele, a nezastarjele najamnine za razdoblje unazad tri godine, odnosno dana 08. srpnja 2021. godine uplatila je razliku između iznosa ugovorene najamnine od 182,22 kn i mjesečne najamnine od 91,00 kn koju je do tada plaćala, odnosno ukupni iznos od 3.279,96 kn, o čemu je Dopisom od 09.07.2021. godine obavijestila tužiteljicu, te je nakon toga nastavila svako-mjesečno uredno plaćati ugovorenu najamninu u iznosu od 182,22 kn. Za naglasiti je da je u svojim uplatama tuženica navela koje iznose najamnina plaća. Stoga opreza radi tuženica ističe prigovor zastare za sva potraživanja tužiteljice starija od 3 godine. Slijedom navedenog tuženica je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu da tuženici naknadi prouzročene troškove.

3. Podneskom od 18. svibnja 2025., nakon što je tužiteljica izvršila umanjenje zaduženja tužene GK, a vezano za visinu najamnine u iznosu od 182,22 kn, za koji iznos je tužena trebala biti terećena umjesto iznosa najamnine od 378,74 kn, utvrđeno je da imenovana duguje tužiteljici iznos od sveukupno 1.064,42 EUR / 8.019,87 kn za razdoblje od siječnja 2015. do svibnja 2023. To znači da su Državne nekretnine, kao pravna osoba koja u ime Republike Hrvatske upravlja nekretninom u [adresa], koja se nalazi na adresi [adresa], u naravi stan površine 59,55 m2, stornirale ispostavljene račune za iznos od 26,09 EUR / 196,57 kn te su tuženu GK zadužile za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2021. za najamninu u iznosu od 24,18 EUR / 182,22 kn. Nadalje, tužiteljica je istakla da je temeljem odluke suvlasnika zgrade u kojoj se predmetni stan nalazi došlo do povećanja pričuve od 0,46 EUR po m2 i to od 1. siječnja 2022. te je od tog datuma tužena GK bila dužna plaćati najamninu u iznosu od 54,79 EUR / 412,82 kn, koji iznos je dobiven množenjem dvostrukog iznosa pričuve s površinom stana. Tužiteljica je svojim dopisom od 29. ožujka 2023. tuženu obavijestila o novoj visini najamnine, koju je bila dužna plaćati od 1. siječnja 2022. S obzirom na činjenicu da tužena nije uplaćivala u cijelosti iznos od 182,22 kn, koji je počela uplaćivati tek od srpnja 2021. i nadalje, tužena ima dugovanje prema tužiteljici za razdoblje od siječnja 2015. do svibnja 2023., a koji dug na dan 12. svibnja 2023. iznosi 1.064,42 EUR / 8.019,87 kn te je dužna platiti i pripadajuću zateznu kamatu tekuću od dospijeća na svaki pojedinačni iznos pa do isplate, tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 1.064,42 EUR / 8.019,87 kn.

4. Podneskom od 11. listopada 2023. tužena se očitovala na navode iz podneska tužiteljice od 18.svibnja 2023. u kojem tužiteljica preinačuje svoj tužbeni zahtjev na način da utužuje i iznose za neko drugo razdoblje nakon podnošenja tužbe, a što nije utuženo prvotnom tužbom. Naime, svojom tužbom tužiteljica je potraživala iznose zaključno s lipnjem 2022. godine dok sada potražuje iznose i za razdoblje nakon toga, sve do svibnja 2023. godine. Napominje da se takvoj preinaci tuženica protivi i da pored navedenog, kada bi sud prihvatio preinaku tužbe, povećanja iznosa pričuve od dana 01.siječnja 2022. godine, kada je po mišljenju tužiteljice nastala obveza tužene plaćati mjesečni iznos najamnine od 54,79 eura, tužena je o istom, ako je vjerovati dopisu tužiteljice, obaviještena dana 29. ožujka 2023., dakle u tijeku ove parnice. Tužena i dalje ističe da između stranaka od posljednje Izmjene Ugovora od 25.kolovoza 2011. do danas nikada nije ugovorena najamnina u nekom drugom iznosu od ranije ugovorenih 182,22 kn / 24,18 eura koliko je tužena i plaćala. Suprotno navodima tužiteljice, nije dovoljno da se samo dopisom obavijesti stranka ili da se promjeni iznos zajedničke pričuve pa da bi nastala obveza tužene za plaćanje drugačije najamnine. Pored toga, potrebno je zaključiti i aneks ugovora o najmu kojim bi se ugovorio novi iznos visine najamnine kao što je to i učinjeno Izmjenom ugovora od 25.kolovoza 2011. kao i ranijom Izmjenom Ugovora od 24.studenog 2008.. Ako nije potrebno zaključivati nove anekse ugovorima zbog izmjene Ugovora zbog promjene iznosa pričuve, a posljedično tome i mogućnost povećanja najamnine, postavlja se pitanje iz kojeg razloga je to onda učinjeno 2008. i 2011. godine? Tužena ne može odgovarati zbog propusta drugih odnosno zbog pasivnosti tužiteljice koja nije na vrijeme tražila sklapanje novih ugovora kojim bi se izmijenila visina najamnine.

4.1. Nadalje, ističe da je tužiteljica u tužbi već obuhvatila razdoblje od 01.01.2022. godine zaključno s lipnjem 2022. godine, no tužbom je tražila neke sasvim druge iznose od ovog iznosa od 54,79 EUR na koji se sada poziva. Dakle, ukoliko tužiteljica smatra da se radi o ovom iznosu koji sada navodi u podnesku (54,79 eura) tada je već prilikom podnošenja tužbe morala postaviti tužbeni zahtjev u tom iznosu budući je to tužiteljici moralo biti poznato. Indikativno je da je tužiteljica kao nekakav dokaz da je obavijestila tuženu o povećanju najamnine počev od 01. siječnja 2022. godine navodno dostavila dopis (nema dokaza da je uručen tuženoj) tek 29. ožujka 2023. odnosno mjesec dana nakon održavanja ročišta u ovoj pravnoj stvari. Dakle, godinu i 4 mjeseca nakon što je navodno došlo do povećanja pričuve, koje može biti osnov za povećanja najamnine, tužiteljica obavještava tuženu o promjeni, ali opet ne dostavlja bilo kakav ugovor ili poziv tuženoj za ugovaranje povećanja najamnine. Nije jasno na koji način je tužiteljica došla do iznosa od 24,18 EUR dugovanja odnosno od nekakve razlike od 1,60 eura mjesečno za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2021. niti tužiteljica isto obrazlaže. Dakle, u konačnici je za istaknuti da je tužena sve svoje obveze uredno podmirila dok je ostatak potraživanja tužiteljice za sva povremena potraživanja tužiteljice dospjela tri godine prije podnošenja tužbe u zastari.

5. Podneskom od 27. listopada 2023. tužiteljica se očitovala kako je točno da je podneskom od 18. svibnja 2023. proširila tužbeni zahtjev i za razdoblje nakon podnošenja tužbe, sve do svibnja 2023. Međutim, do proširenja tužbenog zahtjeva i za razdoblje nakon lipnja 2022., koje nije bilo obuhvaćeno zahtjevom za mirno rješenje spora došlo je iz razloga i zbog činjenice što prošireni tužbeni zahtjev proizlazi iz iste pravne osnove, unatoč činjenici što se radi o promjeni činjenične osnove tužbe, jer se potražuje isplata najamnine za daljnje razdoblje, što znači da je činjenična osnova samo dopunjena u pogledu tog razdoblja. Tužbeni zahtjev je proširen iz razloga ekonomičnosti i efikasnosti postupka, da bi se izbjegli daljnji troškovi postupka podnošenjem nove tužbe i za to razdoblje za koje je tužbeni zahtjev proširen. Slijedom toga tužiteljica smatra da se tužena neosnovano protivi ovoj preinaci tužbe te predlaže sudu da iz gore navedenih razloga preinaku dopusti.

5.1. Što se tiče prigovora zastare potraživanja tužiteljica ističe da je isti osnovan za dio tražbine koji se odnosi i dospio je do 28. lipnja 2019., a utužena tražbina od 1. srpnja 2019. nadalje nije u zastari. Slijedom toga tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva koji je u zastari za razdoblje od siječnja 2015. do konca lipnja 2019., tako da i nadalje ostaje kod tužbenog zahtjeva za razdoblje od srpnja 2019. do konca svibnja 2023., kako je to i specificirala podneskom od 18. listopada 2023. To znači da tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva za iznos od 65,60 EUR / 494,26 kn, a i nadalje ostaje kod tužbenog zahtjeva koji nije u zastari počev od 18. lipnja 2021. do konca svibnja 2023. te sada potražuje iznos od sveukupno 998,82 EUR / 7.525,61 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u podnesku od 18. svibnja 2023. Nadalje tužiteljica je istakla da je u podnesku od 18. svibnja 2023. jasno obrazložila način formiranja visine najamnine te je tim podneskom i korigirala iznose iz tužbe, tako da tužena bez osnova prigovara visini tužbenog zahtjeva i nepotrebno odugovlači ovaj postupak. Ukoliko bi tužena i nadalje osporavala visinu tužbenog zahtjeva, tužiteljica ostaje kod prijedloga da se u ovom postupku provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a tužiteljica se obvezuje za potrebe istoga dostaviti vještaku izvadak otvorenih stavki te kartice partnera za tuženu.

6. Na pripremnom ročištu održanom 15. srpnja 2024. zastupnica tužiteljice izjavljuje da prije svega ostaje kod uređenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 18. svibnja 2023. korigiranog podneskom od 27. listopada 2023. kojim konačno potražuje od tužene iznos od 998,82 EUR, a što se tiče navoda tužene da tužiteljica nikada nije pozvala tuženu na sklapanje novog ugovora o najamnini, tužiteljica se ne može o tome očitovati jer nema saznanja da li je taj navod točan, ali smatra da je tužiteljica zadužila tuženu za minimalni iznos najamnine od 24,18 EUR mjesečno tako da ne vidi razloga da bi tužena osporavala navedeni iznos neovisno što nije došlo do izmjene ugovora iz 2011.g. Tužiteljica ukazuje da se slobodno ugovorena najamnina naplaćuje i usklađuje sukladno Odluci o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (NN 120/2000) prema kojoj se visina slobodno ugovorene najamnine utvrđuje u visini dvostruko mjesečnog iznosa redovite zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan. Tužiteljica ukazuje da sukladno relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o visini zajedničke pričuve odlučuju suvlasnici nekretnine ili sud na zahtjev određenog suvlasnika, te je tako temeljem Odluke suvlasnika navedene zgrade visina redovite pričuve utvrđena u iznosu u 0,46 EUR mjesečno. O ovoj zakonskoj odredbi i načinu izračuna slobodno ugovorene najamnine tužena je već obaviještena od strane Državnih nekretnina Dopisom od 29. ožujka 2023. pa bi joj trebalo biti jasno na koji način je formirana najamnina koju tužiteljica potražuje u minimalnom iznosu od tužene.

6.1. Na pripremnom ročištu održanom 15. srpnja 2024. tuženik se protivi preinaci tužbe budući je ista sačinjena gotovo godinu i pol dana nakon podnošenja same tužbe te obuhvaća neko razdoblje koje nije bilo predmet prvotnog tužbenog zahtjeva. Pored toga smatra da je za navedenu preinaku bilo potrebno da se tužiteljica sukladno odredbama čl. 186. ZPP-a obrati tuženoj radi mirnog rješenja spora. Tužena ponovno ukazuje na važeću izmjenu ugovora o najmu stana od 25. kolovoza 2011. godine koju je zaključila sa prednikom tužiteljice i kojom je odredbom čl. 4. izričito navedeno da će se iznos najamnine promijeniti izmjenom ugovora ako se visina zajedničke pričuve promjeni. Dakle, tužiteljica kao pravni slijednik je preuzela sva prava i obveze iz citirane izmjene ugovora, pa je sukladno tome za svaku promjenu najamnine morala zaključiti s tuženom ili novi ugovor ili izmjenu postojećeg ugovora. Tužena napominje da je sve svoje obveze sukladno citiranom ugovoru podmirila, a eventualno dugovanje koje je postojalo je također platila točno naznačujući što plaća i za koje razdoblje plaća. Sama tužiteljica navodi da je tuženu tek dopisom od 29. ožujka 2023. prvi puta obavijestila o visini nove najamnine, a radi se o razdoblju nakon podnošenja tužbe i čak održavanja prvog ročišta u ovom postupku. Dakle, tužiteljica nikada nije na valjan način niti obavijestila tuženu o promjeni visine najamnine pa i s te strane smatra da se radi o očitim propustima od strane tužiteljice, a koje propuste sada pokušava ispraviti na štetu tužene.

7. Podneskom od 2. prosinca 2024. tužiteljica je navela da je visina slobodno ugovorene najamnine određena prema točki I. Odluke Vlade o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. (NN 120/2000), uzimajući u obzir i odredbe Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine (NN 40/97 i 117/05) kojom se utvrđuju kriteriji za određivanje najniže visine zaštićene najamnine donesene 13. ožujka 1997. Dakle, pri određivanju slobodno ugovorene najamnine prema gore navedenoj Odluci Vlade od 21. studenog 2000. u dvostrukom mjesečnom iznosu pričuve bitno je i pazi se i na njezin odnos prema najniže mogućem iznosu zaštićene najamnine koji se obračunava prema odredbi iz čl. 10. spomenute Uredbe. Budući da se prema odredbi iz čl. 10. navedene Uredbe najniži mogući iznos zaštićene najamnine utvrđuje pomoću etalonske cijene građenja kao jednog od kriterija koja se donosi u obliku Podataka o etalonskoj cijeni građenja (NN 100/18), a isti je u relevantnom razdoblju iznosio 6.000,00 kn /m2 korisne površine stana, najniži iznos zaštićene najamnine u relevantnom razdoblju iznosio je 3,00 / m2, pa je upravo na taj način utvrđena i slobodno ugovorena najamnina u dvostrukom iznosu najniže zaštićene najamnine, dakle, 6,00 kn / m2 predmetnog stana. Slijedom svega navedenog Državne nekretnine nisu zadužile, niti su mogle zadužiti tuženu za najamninu prema visini pričuve od 2,00 kn / m2, slijedom čega prigovor tužene na visinu najamnine je neosnovan te tužiteljica i nadalje ostaje kod tužbenog zahtjeva kako ga je konačno specificirala podnescima od 27. listopada 2023. odnosno 18. svibnja 2023., uz napomenu da je povukla dio tužbenog zahtjeva koji je u zastari, a odnosi se na razdoblje do lipnja 2019.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Izvadak otvorenih stavki na dan 14.6.2022. (list br. 10-14), Zahtjev za mirno rješenje spora, Odgovor na zahtjev, Ugovor o najmu zaključen između Kaznionice u Požegi i tužene od 20. rujna 2005., Izmjene ugovora o najmu od 25. kolovoza 2011.(list br. 31-33), Zapisnik o prijenosu stanova agenciji za upravljanje državnom imovinom, Odluku Ministarstva pravosuđa od 2. svibnja 2013.(list br. 43-47), Izmjenu ugovora o najmu stana od 24. studenog 2008., Obavijest blagajnika kaznionice od 26. kolovoza 2012., Izvadak iz otvorenih stavaka od 11.5.2023. (list br. 55-61), Dopis Državnih nekretnina tuženoj od 29. ožujka 2023., Izvode o visini najamnine po mjesecima (list br. 63-80), Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima (list br. 81), Ugovor br. 241/14 o upravljanju stambenom zgradom od 2.6.2014. (list br. 82-85), Dodatak navedenom ugovoru (list br. 86), Međuvlasnički ugovor od 11.6.1998. (list br. 87-95), Odluku stanara o povećanju pričuve od 20.10.2021. (list br. 118), te je izvršio uvid u ostale priloge i podneske spisu.

8.1. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer bi ono dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a osnovanost zahtjeva se može utvrditi i bez provođenja istog.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom određenog novčanog iznosa na ime naknade za korištenje stana u [adresa], za razdoblje od 18. lipnja 2021. pa do 21. svibnja 2023.

11. Među strankama nije sporna obveza tužene na plaćanje naknade za korištenje predmetne nekretnine tužiteljici.

12. Među strankama je sporna visina obveze tužene prema tužiteljici, odnosno koji iznos najamnine je tužena u obvezi plaćati.

13. Odlukom Vlade o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. („Narodne novine“ broj 120/2000) u točki I. određeno je da visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćaju najmoprimci u slučajevima propisanim Zakonom o najmu stanova, utvrđuje se u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi.

14. Uz prethodno navedeno, uzimaju se u obzir i odredbe članka 10. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine“ broj 40/97, 117/05; u nastavku: Uredba) kojom se utvrđuju kriteriji za određivanje najniže visine zaštićene najamnine.

15. Na temelju članka 90. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

16. Odredbom članka 10. Zakona o najmu stana („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) određeno je da slobodno ugovorena najamnina iz ugovora o najmu stana sklopljenog na neodređeno vrijeme ne može se mijenjati prije isteka roka od jedne godine. Nakon toga roka, svaka ugovorna strana može u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine.

16. 1. U posljednjoj Izmjeni ugovora o najmu stana sklopljenog između stranaka od 25. kolovoza 2011. u točki IV. utvrđeno je da će se iznos najamnine, odnosno naknade za korištenje stana promijeniti izmjenom ugovora, ako se visina zajedničke pričuve promijeni.

17. Uvidom u Zapisnik o prijenosu stanova agenciji za upravljanje državnom imovinom od 21. lipnja 2013. (list broj 45 – 47 spisa) utvrđeno je da je Agencija za upravljanje državnom imovinom u ime Republike Hrvatske preuzela stan u [adresa], odnosno ovdje predmetni stan. Iz istog zapisnika proizlazi da Agencija za upravljanje državnom imovinom preuzima sva prava i obveze u pogledu navedenog stana i to od 1. srpnja 2013. Tom prilikom je Ministarstvo pravosuđa predložilo da se u odnosu i na taj stan o kojem je ovdje riječ sklopi odgovarajući ugovor o korištenju stana, a po kojem prijedlogu tužiteljica nije postupila.

18. U odnosu na sporno pitanje koje se odnosi na iznos mjesečne najamnine koju je tužena u obvezi plaćati, sud je utvrdio kako je tužena u obvezi plaćati onaj iznos koji je određen prije svega posljednjom Izmjenom ugovora o najmu stana od 25. kolovoza 2011. (list broj 31-32 spisa), a koji ugovor je zaključen između Kaznionice u Požegi kao upravitelja stanova u vlasništvu Republike Hrvatske i tužene GK kao korisnice takvog stana. Iz predmetnog ugovora evidentno je ugovoreno među strankama da će se iznos najamnine promijeniti izmjenom ugovora, ako se visina zajedničke pričuve promjeni. Kako je došlo do promjene u visini zajedničke pričuve, a Izmjenom ugovora o najmu stana nije promijenjen iznos najamnine tako je neopravdano potraživanje tužiteljice u ovom predmetu u mjesečnim iznosima najamnine različitim od onih koji su predmetnim ugovorom određeni. Nadalje, zbog propusta tužiteljice da na prethodno opisani način uredi cijenu najamnine ne može se tužena staviti u nepovoljniji položaj na način da se od nje zahtjeva isplata većeg iznosa najamnine od one koja je određena ugovorom.

19. Sud smatra da bi obračun najamnine kako ga vrši tužiteljica bio opravdan da je o istom iznosu najamnine sklopljena Izmjena ugovora o najmu stana odnosno aneks ugovora o najmu stana, a nije opravdano potraživanje promijenjenog iznosa najamnine bez sklapanja istog, obzirom da je sve navedeno predviđeno zadnjim sklopljenim ugovorom među strankama ovog postupka. Uz navedeno o povećanju cijene najamnine za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2022. pa nadalje, tužiteljica je tuženu obavijestila tek 29. ožujka 2023. (list broj 62 spisa), dakle u tijeku trajanja ove parnice iz čega proizlazi da tužena u vrijeme podizanja tužbe nije znala niti mogla znati iznos najamnine za to razdoblje, a što nije znala niti tužiteljica u vrijeme podizanja tužbe, obzirom da takav iznos nije potraživala prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom. Dakle, neosnovano je zahtijevati isplatu povećanog iznosa najamnine od tužene, obzirom da o istoj promjeni nije bila obaviještena niti je za takvu promjenu mogla znati. Uz navedeno, za to isto vremensko razdoblje nije sklopljen dodatak ugovoru o najmu stana u vidu izmjene istog, a na osnovi kojeg bi nastala obveza tužene da plati povećani iznos najamnine.

20. Obzirom na preinačenje tužbenog zahtjeva sud se nije upuštao u ocjenu osnovanosti prigovora zastare utuženog potraživanja, a koji prigovor je izjavljen u odnosu na potraživanje iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva za razdoblje koje nije obuhvaćeno naknadno preinačenim tužbenim zahtjevom.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Obzirom je tužiteljica izgubila parnicu u cijelosti dužna je tuženoj naknaditi troškove parničnog postupka zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 150,00 EUR, sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištu održanom dana 22. veljače 2022. u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištu održanom dana 15. srpnja 2024. u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištu održanom dana 15. studenog 2024. u iznosu od 150,00 EUR te zastupanje na ročištu održanom dana 11. ožujka 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - dalje Tarifa ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), sastav podneska od 11. listopada 2023. u iznosu od 150,00 EUR te se na taj ukupni iznos od 1.050,00 EUR dodaje PDV u iznosu od 262,50 EUR. Tuženoj su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 1.312,50 EUR. Nagrada je određena prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu

22. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Požegi 2. travnja 2025.

Sudac

Snježana Polgar

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, na broj: P-DO-28/2022

2. ZOU Vučković&Cerovac, Osijek, Kapucinska 23/1