REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-4260/2021-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja ŠB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Specijalna bolnica za plućne bolesti OIB: 75982310877 Zagreb, Rockefellerova 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Valentine Božićek, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika SB, odvjetničkog vježbenika, dana 02. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Specijalna bolnica za plućne bolesti OIB: 75982310877 Zagreb, Rockefellerova 3, da tužitelju ŠB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 3.919,70 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:
87,21 eur od 16. veljače 2016. pa do isplate
32,53 eur od 16. ožujka 2016. pa do isplate
39,79 eur od 16. travnja 2016. pa do isplate
58,25 eur od 16. svibnja 2016. pa do isplate
86,56 eur od 16. lipnja
2016. pa do isplate
47,78 eur od 16. srpnja 2016. pa do isplate
83,40 eur od 16. kolovoza 2016. pa do isplate
45,70 eur od 16. rujna
2016. pa do isplate
59,73 eur od 16. listopada 2016. pa do isplate
57,88 eur od 16. studenog 2016. pa do isplate
41,30 eur od 16. prosinca 2016. pa do isplate
81,30 eur od 16. siječnja 2017. pa do isplate
51,47 eur od 16. veljače 2017. pa do isplate
64,00 eur od 16. ožujka 2017. pa do isplate
35,13 eur od 16. travnja 2017. pa do isplate
45,41 eur od 16. svibnja 2017. pa do isplate
60,64 eur od 16. lipnja
2017. pa do isplate
47,42 eur od 16. srpnja 2017. pa do isplate
65,91 eur od 16. kolovoza 2017. pa do isplate
82,40 eur od 16. rujna
2017. pa do isplate
52,32 eur od 16. listopada 2017. pa do isplate
87,41 eur od 16. studenog 2017. pa do isplate
54,12 eur od 16. prosinca 2017. pa do isplate
68,75 eur od 16. siječnja 2018. pa do isplate
39,60 eur od 16. veljače 2018. pa do isplate
42,03 eur od 16. ožujka 2018. pa do isplate
76,75 eur od 16. travnja 2018. pa do isplate
83,75 eur od 16. svibnja 2018. pa do isplate
94,45 eur od 16. lipnja
2018. pa do isplate
91,85 eur od 16. srpnja 2018. pa do isplate
97,21 eur od 16. kolovoza 2018. pa do isplate
90,03 eur od 16. rujna
2018. pa do isplate
70,23 eur od 16. listopada 2018. pa do isplate
56,40 eur od 16. studenog 2018. pa do isplate
59,63 eur od 16. prosinca 2018. pa do isplate
50,75 eur od 16. siječnja 2019. pa do isplate
83,98 eur od 16. veljače 2019. pa do isplate
102,28 eur od 16. ožujka 2019. pa do isplate
102,27 eur od 16. travnja 2019. pa do isplate
103,71 eur od 16. svibnja 2019. pa do isplate
113,30 eur od 16. lipnja
2019. pa do isplate
107,28 eur od 16. srpnja 2019. pa do isplate
145,44 eur od 16. kolovoza 2019. pa do isplate
139,97 eur od 16. rujna
2019. pa do isplate
135,71 eur od 16. listopada 2019. pa do isplate
102,68 eur od 16. studenog 2019. pa do isplate
109,73 eur od 16. prosinca 2019. pa do isplate
66,15 eur od 16. siječnja 2020. pa do isplate
83,37 eur od 16. veljače 2020. pa do isplate
123,70 eur od 16. ožujka 2020. pa do isplate
111,06 eur od 16. travnja 2020. pa do isplate,
u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 3.919,70 eur.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.765,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 .
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj izvršio u podnesku od 07. siječnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 04. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na radnom mjestu glavna medicinska sestra na odjelu poliklinike. Tužitelj je u utuženom razdoblju radio u otežanim uvjetima rada i prilikom rada imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a za navedene kategorije rada pripada mu pravo na dodatak na plaću sukladno članku 51, 57 i 59A Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U utuženom razdoblju tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada za sve sate rada iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada. Također mu nije za sve odrađene sate isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom imao odgovornost za život i zdravlje pacijenata. Tužitelj je radio prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi pa tvrdi da ima pravo na povećanu plaću. Budući da je tuženik tužitelju po navedenim osnovama pogrešno obračunao i isplatio plaću, posljedično tome tužitelju je pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.
2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 07. siječnja 2025. tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 3.919,70 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da da je tuženik tužitelju ispravno obračunao i isplatio plaću i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja iz radnog odnosa jer se kod tuženika obračun plaća vrši preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). Tuženik tvrdi da se plaća za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (list 9-95 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (list 96-138). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 188-201).
5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj je na ime razlike plaće i naknade plaće zatražio iznos koji će biti utvrđen nakon što se provede financijsko vještačenje.
7. Podneskom od 07. siječnja 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 17. prosinca 2024.
8. Tuženik je na ročištu 12. ožujka 2025. nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, izjavio da se protivi preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva iz podneska od 07. siječnja 2025. Stoga se sukladno članku 190 stavak 4 ZPP-a, smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe. Iz navedenog razloga, kao i iz razloga što je to svrsishodno za rješenje odnosa među strankama, u smislu članka 190 stavak 3 ZPP-a, sud je dopustio preinaku tužbe izvršenu u podnesku od 07. siječnja 2025. godine.
9. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
10. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na siječanj 2016. godine koje je dospjelo 15. veljače 2016. godine.
11. S obzirom da je tužba podnesena 04. veljače 2021., a najstarije potraživanje odnosi se na siječanj 2016. koje je dospjelo 15. veljače 2016. sud je zaključio da od dospijeća tog potraživanja 15. veljače 2016. do podnošenja tužbe 04. veljače 2021. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
12. Tuženikov prigovor da je tužbu potrebno odbaciti jer tužitelj prethodno nije pribavio tumačenje Kolektivnog ugovora u smislu članka 321 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima, sud je ocijenio neosnovanim jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje (razliku plaće) pa tužitelj sukladno članku 133 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) nije bio dužan prije podnošenja tužbe pribaviti izvansudsko tumačenje ugovora. Iz navedenog razloga tuženik se prema mišljenju ovog suda neosnovano poziva na članak 321 Zakona o obveznim odnosima jer tužiteljevo pravo da bez prethodnog pribavljanja izvansudskog tumačenja ugovora, podnese tužbu sudu radi isplate razlike plaće, proizlazi iz članka 133 stavak 3 Zakona o radu.
13. Člankom 47 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) i člankom 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.
14. Člankom 57 Kolektivnog ugovora propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.
15. Člankom 59 Kolektivnog ugovora propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.
16. Člankom 5 Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 96/15) propisano je da se iza članka 59 Kolektivnog ugovora djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja dodaje članak 59A koji propisuje da iznimno od članka 59 ovog ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
17. Člankom 2 Dodatka III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 56/20) propisano je da za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55 ovog ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljude sukladno članku 57 odnosno 58 ovog ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja odnosno dodaci na plaću obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.
18. Radi utvrđenja visine dodatka na plaću za posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, visine dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju od 17. prosinca 2024. utvrdio da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada, položajni dodatak i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno s razlikom naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. iznosi ukupno 3.919,70 eur bruto. Vještak je utvrdio da ako je prekovremeni rad trebalo utvrditi primjenom zaključaka Povjerenstva za tumačenja kolektivnog ugovora, tada je tužtielju u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. prekovremeni rad ispravno obračunat i tužitelj nema potraživanja s te osnove.
19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a parnične stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
20. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da su prema podacima iz obračunskih lista, tužitelju obračunati utuženi dodaci na plaću za sate redovnog rada, a nisu obračunati za sate koji su u obračunskim listama evidentirani kao prekovremeni rad.
21. S obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno i pri tom je obavljao poslove svog radnog mjesta, on je i u redovnom i u prekovremenom radu radio u posebnim uvjetima rada, imao je odgovornost za život i zdravlje ljudi pa prema ocjeni ovog suda, tužitelju pripadaju dodaci na plaću za sve sate rada koje je odradio (redovni i prekovremeni rad) koji su propisani člankom 57 i 59 A Kolektivnog ugovora.
22. Iz navedenog razloga tuženik je dužan tužitelju isplatiti dodatke na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada, u visini utvrđenoj financijskim vještačenjem.
23. Člankom 36 stavak 1 Kolektivnog ugovora propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Međutim, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
24. Člankom 58 stavak 1 i 2 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 , pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno nego je započeo bolovanje. Naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije njego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
25. S obzirom da tuženik nije tužitelju isplatio dodatke na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada, tužitelju je naknada za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja obračunata na temelju prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca koja je manja od prosječne plaće koja bi tužitelju bila isplaćena da mu je tuženik isplatio dodatke na plaću po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sate odrađene u prekovremenom radu.
26. Tužitelju je na ime neobračunatih dodataka na plaću te na ime razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje dosuđen ukupni iznos od 3.919,70 eur bruto, koji iznos je utvrđen financijskim vještačenjem.
27. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.
28. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 3.919,70 eur.
29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).
30. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća, sukladno članku 92 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) dospijeva petnaestog u idućem mjesecu.
31. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
32. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 28.04.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 04.05.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 04.11.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 07.01.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 12.03.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).
33. Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 300,00 eur te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.765,45 eur.
34. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.
35. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 09. veljače 2022. jer navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.
36. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.
U Zagrebu 02. travnja 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 od dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
