Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-408/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2358/2023-13 od 8. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-2358/2023-13 od 8. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio na slijedeći način: „Utvrđuje se da je tužitelj, temeljem dosjelosti stekao prava vlasništva, na nekretnini katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Prućanik – Gladuša površine 878 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina u staroj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], šuma, površine 33880 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za cijelo, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, izvrši upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje istog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.“

Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženici da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 1.777,00 eura. U točki III. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,50 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 878 m[2] , a koje pravo vlasništva da je stekao dosjelošću.

5. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da je predmetna nekretnina pobliže označena u odlomku 1. obrazloženja ove odluke, preko četrdeset godina u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika slijedom čega da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu , kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je u „staroj“ zemljišnoj knjizi prije postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] bila uknjižena kao vlasništvo fizičkih osoba, članova obitelji EA,

- da su članovi obitelji EA izvršili diobu suvlasništva te nekretnine tako da su se, sukladno provedenoj diobi, na novoformiranim česticama oznake čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u postupku obnove zemljišne knjige, uknjižili kao vlasnici - potomci članova obitelji EA,

- da je u postupku obnove zemljišne knjige predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana od dijela čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] brisano vlasništvo obitelji EA na predmetnoj nekretnini te je uknjižena Republika Hrvatska (tuženica) unatoč činjenici da je tužitelj u tom trenutku bio evidentiran kao suposjednik predmetne nekretnine u posjedovnom listu broj 7819 k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog pok. oca GA i diobom nasljedničke zajednice sa sestrom,

- da je tužiteljev otac GA predmetnu nekretninu naslijedio od svog oca ĆA.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog čega je presudom prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. Žalbenim razlozima tuženice, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Odredbom članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje ZVDSP), u svezi s odredbama članka 159. stavci 1., 2. i 3. ZVDSP-a, pored ostalog je propisano da je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske redovnom dosjelošću (zakonit, istinit i pošten posjed) potrebno nekretninu posjedovati dvadeset godina, a izvanrednom dosjelošću (pošten posjed) četrdeset godina. Odredbom članka 160. stavak 2. ZVDSP-a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

12. Slijedom navedenog za istaknuti je da je nekretnina stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz čijeg dijela je nastala predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bila uknjižena kao vlasništvo četrdeset i jednog člana obitelji ĆA, što proizlazi iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige (str. 10. spisa). Svjedok DA u svom iskazu naveo je da su mještani [adresa] tu nekretninu zvali „ĐA“ (tj. od plemena ĐA). Nadalje, isti je svjedok naveo kako je po nalogu djeda tužitelja ĆA, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća bagerom izvršio zemljane radove na spornoj nekretnini, a isto da je učinio i nakon Domovinskog rata. Svjedok ŽA je naveo da je cijelo to područje (očigledno misleći na spornu nekretninu) bilo od Dominisa. Također je kazao kako mu je poznato da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio od oca GA koji je preminuo 2020. , a ovaj od svog oca ĆA koji je preminuo 2003. Svjedok E je potvrdio da su pok. ĆA i GA na predmetnom zemljištu obrađivali vinograd, masline i voćke, a objekt kojeg je tužitelj legalizirao i koji se nalazi na spornoj nekretnini, da je kućica za alat.

13. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja za zaključiti je kako je djed tužitelja ĆA bio samostalan i kvalificiran posjednik predmetne nekretnine najkasnije od 1985. (kad je svjedok DA obavljao zemljane radove bagerom) do smrti (2003.) kad se taj posjed nasljeđivanjem prenio na njegovog sina GA (oca tužitelja). GA je nastavio s poljoprivrednom obradom sporne nekretnine, a po njegovoj smrti 2020. naslijedio ga je sin SA (tužitelj) koji od tada vodi brigu o predmetnom zemljištu. Tako je legalizirao postojeći objekt na nekretnini (kućicu za alat). Slijedom navedenog proizlazi kako je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] najkasnije od 1985. Stoga je za zaključiti kako je do trenutka podnošenja predmetne tužbe (travanj 2019.) tužitelj (računajući i vrijeme posjedovanja svojih pravnih prednika) u samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine trideset i četiri godine. Slijedom navedenog jasno je da su se na strani tužitelja ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću, u suglasju sa odredbom članka 159. stavak 4. ZVDSP-a.

14. Odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj vlasništvo stječe na temelju zakona (originarno), dok na temelju zakona prestaje vlasništvo upisanih zk vlasnika. Stjecatelj svoje pravo vlasništva ne izvodi iz prava vlasništva svog prednika već to pravo izvodi iz zakona slijedom čega je stjecanje na temelju dosjelosti stjecanje na temelju zakona - ex lege. Stoga je u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću stjecatelj ovlašten u zemljišnoj knjizi upisati tako stečeno pravo vlasništva. Upis tako stečenog prava vlasništva je deklaratoran, ne konstitutivan. Smisao deklaratornog upisa prava vlasništva u zemljišnu knjigu je da izvanknjižni vlasnik publicira svoje pravo vlasništva i time se zaštiti od mogućnosti da treći steknu pravo vlasništva te nekretnine na temelju povjerenja u zemljišnu knjigu.

15. Za istaknuti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 919/2018 od 1. veljače 2023., odgovarajući na revizijsko pitanje koje se odnosi na vezanost stranaka rješenjem donesenim u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, zauzeo stav da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., dalje: ZZK/96, (sada članak 205. Zakona o zemljišnim knjigama, "Narodne novine" broj: 63/19., 128/22., 155/23., dalje: ZZK/19) pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Nadalje, iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. proizlazi da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK-a/96 pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan.

16. Međutim, činjenično stanje kod tužbe za ispravak različito je od činjeničnog stanja kod tužbe na utvrđenje prava vlasništva. Naime, u predmetnom slučaju prethodno je proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. To je izvanparnični postupak u kojem se, kako to proizlazi iz zapisnika Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, Z-784/2007/8126 od 16. prosinca 2014. (str. 7.-9. spisa), ne može raspravljati o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. U takvoj situaciji posjednik može podnijeti stvarnopravnu tužbu za utvrđenje prava vlasništva (članak 187. ZPP-a). On ne treba podnositi tužbu za ispravak kojom se osporava provedena uknjižba u novoformiranoj zemljišnoj knjizi. Dakle, parnične stranke obvezuje rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] sadržano u zapisniku Z-784/2007/8126 od 16. prosinca 2014.. Međutim, ono nije prepreka za podnošenje predmetne tužbe na utvrđenje prava vlasništva stečenog dosjelošću, jer se radi o različitom činjeničnom stanju i različitim tužbama. Stoga je neosnovan prigovor tuženice da tužitelj nije bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu na utvrđenje prava vlasništva.

17. Neosnovan je i žalbeni razlog tuženice da je predmetna nekretnina šuma. U predmetnom slučaju radi se o nekretnini koja je na dan 16. listopada 1991. bila u privatnom vlasništvu tj. vlasništvu fizičkih osoba. Stoga se ne može raditi o šumi u društvenom vlasništvu koja bi na dan stupanja na snagu Zakona o šumama (Narodne novine br. 52/90. i 61/90., dalje ZŠ) u svezi s odredbom članka 388. stavak 2. ZVDSP-a postala vlasništvo Republike Hrvatske u smislu odredbe članka 16. stavak 1. ZŠ-a. Naime, tek 2014. u postupku obnove zemljišne knjige sporna nekretnina je uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske uz istodobno brisanje vlasništva fizičkih osoba.

18. Odluka o parničnom trošku (točka II. izreke prvostupanjske presude) pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i to baš na način kako je odlučeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373.a. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu nije osnovan jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić