Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-116/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ana Birnbaum odvjetnica u Osjeku, protiv tuženika Adiko banke Zagreb d.d. Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul&Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj P-1295/2019-61 od 9. prosinca 2024., i rješenja Općinskog suda u Osijeku broj P-1295/2019-62 od 9. prosinca 2024., u sjednici održanoj 2. travnja
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točkama I., II. i V. izreke) presuda, ( točki II.) rješenja potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj P-1295/2019-61 od 9. prosinca 2024., kao i rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-1295/2019-62 od 9. prosinca 2024.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudio:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. st. 1 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010365571/2005. od 10. svibnja 2005. godine koji je dana 12. svibnja 2005. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Dragan Milas iz Osijeka, BROJ: OU – 111/05, a koji ugovor je sklopljen između tužiteljice MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Slavonska banka d.d. Osijek, Kapucinska 29 kao pravni prednik tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 koja glasi: „ Korisnik kredita izričito prihvaća sve izmjene visine kamatne stope ( ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“
II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 da tužiteljici MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlike u iznosima kamata isplati novčani iznos od 704,06 EUR (sedamstočetirieurašestcent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, te od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke i to:
- na iznos od 31,38 EUR od 11.10.2007 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 10.11.2007 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 15.12.2007 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 10.1.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 15.2.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 12.3.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 12.4.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 10.5.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 21.6.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 17.7.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 14.8.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 30.8.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 02.10.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 30.11.2008 pa do isplate
- na iznos od 31,38 EUR od 11.12.2008 pa do isplate
- na iznos od 79,17 EUR od 03.1.2009 pa do isplate
- na iznos od 79,17 EUR od 31.1.2009 pa do isplate
- na iznos od 79,17 EUR od 21.3.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 19.5.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 17.6.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 15.7.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 15.8.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.9.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 22.9.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.10.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 03.11.2009 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 12.01.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 10.2.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 18.2.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 17.3.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.4.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 05.5.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.6.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 13.7.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 03.8.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 12.9.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 19.10.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 14.11.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 15.12.2010 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 13.1.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 17.2.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 19.3.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 13.4.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 09.6.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.7.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.8.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.9.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 04.10.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 03.11.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 02.12.2011 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 03.01.2012 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 21.02.2012 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 24.03.2012 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 12.04.2012 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 13.05.2012 pa do isplate
- na iznos od 118,75 EUR od 14.06.2012 pa do isplate
- na iznos od 123,64 EUR od 16.07.2012 pa do isplate
sve u roku od 15 dana.
III. S preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu na ime razlike u iznosima kamata odnosno preplaćenih iznosa kamata – se odbija. IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 da tužiteljici MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa isplati novčani iznos od 161,32 EUR skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke i to:
- na iznos od 3,42 EUR od 11.10.2007 pa do isplate
- na iznos od 3,31 EUR od 10.11.2007 pa do isplate
- na iznos od 3,22 EUR od 15.12.2007 pa do isplate
- na iznos od 3,12 EUR od 10.1.2008 pa do isplate
- na iznos od 3,05 EUR od 15.2.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,98 EUR od 12.3.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,88 EUR od 12.4.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,70 EUR od 10.5.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,55 EUR od 21.6.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,47 EUR od 17.7.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,30 EUR od 14.8.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,19 EUR od 30.8.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,09 EUR od 02.01.2008 pa do isplate
- na iznos od 2,14 EUR od 30.11.2008 pa do isplate
- na iznos od 1,91 EUR od 11.12.2008 pa do isplate
- na iznos od 7,61 EUR od 03.1.2009 pa do isplate
- na iznos od 7,28 EUR od 31.1.2009 pa do isplate
- na iznos od 6,89 EUR od 21.3.2009 pa do isplate
- na iznos od 6,47 EUR od 19.5.2009 pa do isplate
- na iznos od 10,62 EUR od 17.6.2009 pa do isplate
- na iznos od 9,87 EUR od 15.7.2009 pa do isplate
- na iznos od 9,11 EUR od 15.8.2009 pa do isplate
- na iznos od 8,54 EUR od 2.9.2009 pa do isplate
- na iznos od 8,00 EUR od 22.9.2009 pa do isplate
- na iznos od 7,29 EUR od 2.10.2009 pa do isplate
- na iznos od 6,66 EUR od 3.11.2009 pa do isplate
- na iznos od 6,11 EUR od 12.1.2010 pa do isplate
- na iznos od 5,55 EUR od 10.2.2010 pa do isplate
- na iznos od 4,93 EUR od 18.2.2010 pa do isplate
- na iznos od 4,26 EUR od 17.3.2010 pa do isplate
- na iznos od 3,70 EUR od 2.4.2010 pa do isplate
- na iznos od 2,97 EUR od 5.5.2010 pa do isplate
- na iznos od 2,31 EUR od 2.6.2010 pa do isplate
- na iznos od 1,71 EUR od 13.7.2010 pa do isplate
- na iznos od 0,93 EUR od 03.8.2010 pa do isplate
- na iznos od 0,18 EUR od 12.9.2010 pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.“
V. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonske Avenije 6, OIB 14036333877 da tužiteljici MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 9.prosinca 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine do isplate,u roku od 15 dana."
i r i j e š i o j e
"I. Smatra se da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 281,43 EUR (dvjestoosamdesetjedaneurčetrdesettricenta) - povučena.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva od 11. veljače 2023. – odbacuje se."
1.1. Naknadno je prvostupanjski sud rešenjem pod brojem P- 1295/2019-62 odlučio o troškovima nagrade tužiteljičinog punomoćnika za pristup na ročište za objavu presude koje rješenje glasi:
" Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude dana 9. prosinca 2024. u iznosu od 31,25 EUR (tridesetjedaneuro i dvadesetpetcenti), u roku od 15 dana."
2. Protiv točke I., II. i V. izreke prvostupanjske presude, točke II. rješenja, te rješenja o troškovima nagrade odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude, tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužiteljici naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i rješenje i ponovno provesti glavnu raspravu.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba nije osnovana.
6. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovornog odnosa promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, te zahtjeva plaćanje novčane svote iz osnove stečenog bez osnove temeljem te ništetne odredbe u svoti od 704,06 EUR sa zateznim kamatama te novčane svote u iznosu od 161,32 EUR na ime razlike smanjenja otplate glavnog duga uslijed povećanja kamatnih stopa odnosno zbog povećanja anuiteta.
7. Među strankama nije sporno:
- da su tužiteljica i tuženikov pravni prednik Slavonska banka d.d. Osijek zaključile Ugovor o kreditu broj: 5140260452-20010365571/2005 od 10. svibnja 2005., u iznosu kunske protuvrijednosti 21.600,00 CHF, kojim je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća (u tekstu: Ugovor);
- da je na temelju Ugovora tužitelju odobren kredit za kupnju osobnog automobila s rokom otplate od 84 mjeseca;
- da je ugovorena kamata od 1,99% godišnje, dekurzivno, a efektivna kamatna stopa EKS iznosi 2,45%;
- da je tužiteljica otplatila kredit;
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja Ugovora na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje njezine visine tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena i ništetna.
8.1. Pored toga zaključak o ništetnosti sud temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključen i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi povrata stečenog bez osnove prouzročene postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14-Dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15,14/19 i 19/22- dalje: ZZP/14).
9. Visinu novčanih zahtjeva sud je utvrdio financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je na ime preplaćenih kamata dosudio tužitelju svotu od 9.557,01 kn sa zateznim kamatama od stjecanja pa do dana plaćanja. Navedeni zahtjev sud je prihvatio primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) tj. primjenom instituta stjecanja bez osnove.
10. Navedenim odlukama utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a čime su banke postupile suprotno odredbama ZZP-a.
11. Odluka suda je pravilna.
12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, a s obzirom na datum početka postupka, pazi po službenoj dužnosti, a to su one iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.
13. U ocjeni važnijih žalbenih navoda (članak 375. stavak 1. ZPP-a) valja kazati da je sud, imajući u vidu da je među strankama sporno jesu li ništetne odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica platila uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu, svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s promjenjivim kamatnim stopama.
14. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.
15. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama (u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora) važećeg ZZP.
16. Žalbenim navodima koji se tiču tuženikovoga prava da mijenja kamatnu stopu, nepostojanja zakonskih zapreka za ugovaranje promjenjive kamatne stope, tvrdnje da kamata koju je tuženik obračunavao tužitelju nikad nije bila viša od zakonom propisane najviše dopuštene, nije dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskoga suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, posebice stoga što je prvostupanjski sud vezan za pravna utvrđenja iz postupka kolektivne tužbe u smislu i na način kako je to propisano odredbom članka 502. c ZPP-a.
16.1 Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojim je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.
16.2. Tužiteljičino pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na članku 118. ZZP/14 prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena tuženikovim postupanjem. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetnom.
17. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužiteljica plaćala tuženiku više nego što bi plaćala da nije bilo ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužiteljici budući je isto stekao bez osnove.
18. Primjenjujući na ovako utvrđeno činjenično stanje odredbe ZOO-a o ništetnosti ugovora (članak 323. stavak 1. ZOO-a) po kojoj je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primila na temelju takvog ugovora, pa i djelomično ništetnog, te članaka 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove i 1115. ZOO-a o obvezi plaćanja zateznih kamata ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje navedene svote zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja.
19. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja kazati da i prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost, dakle, 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 6. lipnja 2019. nije nastupila zastara.
20. U odnosu na žaliteljeve navode prema kojima nije utvrđeno jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača", treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima. Dakle, predmet ispitivanja nisu bile odredbe iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na njihovu novčanu obvezu, a da je potrošač, dakle u ovom slučaju tužiteljica, usprkos tome i nakon što je informirana donijela odluku o sklapanju ugovora.
21. Ocjenjuje se potrebnim ukazati na vezanost učincima presuda donesenih u kolektivnom sporu i u situaciji kada je sporni ugovor kao trgovac sklopio Slavonska banka d.d., a koja nije bila obuhvaćena kao tuženik kolektivnim sporovima.
21.1. Naime, iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. Slavonska banka d.d. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv Hypo Alpe-Adria-Bank) pa se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv Hypo Alpe-Adria-Bank odnose i na ugovore koje je prije pripajanja sklopila Slavonska banka d.d.
21.2. Prema članku 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03,107/07, 146/08,137/09,111/12,88/13,110/15,40/19,, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23 - dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika.
21.3. Obzirom na navedeno odluke donesene u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe- Adria-Bank, kao preuzimatelja Slavonska banka d.d., odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonska banka d.d.
22. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci i to temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.
24. Kako su žalbe stranaka odbijene, to je i zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.
25. Suprotno žalbenim navodima strankama pripada tužiteljica ima pravo na nagradu za pristup ročištu za objavu presude, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, s obzirom da se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu. Prema stanju u spisu tužiteljičin punomoćnik je pristupio na ročište za objavu presude i taj trošak popisao. Sudska praksa o ovom pitanju je ujednačena.
26. Kako je tuženikova žalba nije osnovana odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
27. Slijedom navedenog, a budući je odluka o troškovima prvostupanjskog postupka pravilna, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić