Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-207/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak - Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB:14036333877), Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P-605/2023-22 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I/ Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu broj P- 605/2023-22 od 23. prosinca 2024. u toč.I-, toč.II.- i toč.III. izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje
II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč.I. utvrđena je ništetnom odredba čl.6.stav.1. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 13. svibnja 2003. koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja trenutačno iznosi 1,5% jednokratno, unaprijed". Toč.II.izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s osnova ništetne ugovorne odredbe iznos od 301,32 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2003. do isplate, a toč.III. izreke obvezan je naknaditi mu i trošak postupka u iznosu od 370,29 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanom toč.IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu mu troškova postupka preko dosuđenih.
2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika (Slavonska banka d.d.) kao kreditor dana 13. svibnja 2003. sklopili Ugovor o kreditu broj 514003020-60010424162/03 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000,00 Eur s rokom otplate na 20 godina u svrhu adaptacije kuće i da je odredbom čl. 6. stav. 1. istog ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu koja je prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga tada iznosila 1,5% jednokratno te da je ista plaćena dana 12. svibnja 2003. u iznosu od 301,32 Eur pa je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje tužbene teze da je citirana ugovorna odredba u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena jer se o istoj nije pojedinačno ugovaralo i jer je ista unesena u tipski ugovor unaprijed pripremljenom po kreditoru.
5.1. Utvrdivši iz iskaza tužitelja da mu prilikom sklapanja predmetnog Ugovora nije rečeno što znače ti troškovi i u čemu se sastoje, te da mu predmetna ugovorna odredba nije bila jasna te da je iznos kredita umanjen za plaćenu naknadu, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl.81. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj 96/03). koja propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da se sukladno stav.2. iste smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo – da je dužan to dokazati (stav.4.), zaključio da tuženik, na kojemu je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita, navedenu odlučnu okolnost nije dokazao pa je predmetnu ugovornu odredbu sukladno odredbi čl.87.stav.1. ZZP/03 utvrdio nepoštenom te nastavno tome ništetnom jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
5.2. Pri tom se prvostupanjski sud pozvao i na odredbu čl. 3. stav. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je implementirana u hrvatsko zakonodavstvo a kojom su regulirani nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
5.3. Obzirom na iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 323. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05 – "Narodne novine" broj 35/05) koja propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja odluke te odredbu čl. 1111. ZOO/05, obvezao tuženika da tužitelju vrati s osnova ništetne ugovorne odredbe uplaćeni novčani iznos sa zateznom kamatom sukladno odredbi čl.1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
5.4. Prigovor zastare utužene tražbine prvostupanjski sud je otklonio pozivom na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. stav. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem prvostupanjske presude.
6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda osnovano je dovedeno u dvojbu žalbenim navodima tuženika kojima isti obrazlaže žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a ističući da prvostupanjski sud uopće nije naveo na kojem pravnom temelju je predmetna ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu od 13. svibnja 2003. ništetna niti se pozvao na bilo koji propis zbog kojeg bi postojao razlog ništetnosti takve ugovorne odredbe to iz razloga što u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije bio na snazi niti jedan zakon na koji se prvostupanjski sud poziva.
6.1. Tuženik ističe i da u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla niti jedan propis nije zabranjivao ugovaranje naknade kakva je predmetna zbog čega da niti nema uporišta za utvrđivanje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe. Ističe i da je predmetna ugovorna odredba jasna i lako uočljiva, a i da prema odredbi čl.84. ZZP/03 prema kojoj nije dopušteno utvrđivati da li su pojedine ugovorne odredbe poštene ukoliko su iste jasne, razumljive i uočljive. Nastavno opširno elaborira takvo svoje stajalište uopćenim tezama da sud ničime nije obrazložio na temelju kojih je to činjenica iznesenih tijekom postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. U preostalom, opširnom dijelu žalbe tuženik citira europsku sudsku praksu koja razmatra načelo materijalne transparentnosti odredbi u potrošačkim ugovorima.
7. Odgovarajući u smislu odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a na žalbene navode od odlučnog značaja, valja navesti da je razmatranjem pobijane presude iz aspekta žalbenih navoda utvrđeno da je prvostupanjski sud doista ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama – prije svega mjerodavnoj materijalno- pravnoj osnovi temeljem koje je prvostupanjski sud prosuđivao predmetnu tužbu.
7.1. Naime, polazeći od činjenice što je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 13. svibnja 2003., a da je ZZP/03 stupio na snagu 18. lipnja 2003. dok je njegova primjena počela 9. rujna 2003., a da je ZOO/05 stupio na snagu 1. siječnja 2006. te se sukladno svojoj odredbi čl.1163.stav.1. ne primjenjuje na obvezne odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, zaključci prvostupanjskog suda o tužiteljevom svojstvu potrošača, povredi i zaštiti njegovih potrošačkih prava te u konačnici ništetnosti predmetne ugovorne odredbe ne mogu se za sada prihvatiti osnovanim.
7.2. Tome valja dodati da je Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) implementirana u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12) pri čemu sama Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom predmetu ne nalazi svoju primjenu obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji (dakle prije 1. srpnja 2013.), a nakon 31. prosinca 1994. kada je istekao rok za prenošenje te Direktive u nacionalno zakonodavstvo članice. Upravo je takvo tumačenje o vremenskoj primjenjivosti (ratione temporis) Direktive 93/13 dao Sud Europske unije u presudi od 5. svibnja 2022. u predmetu broj C-567/2020 (A.H. c/a Zagrebačka banka u toč. 36. do 40. i 64. iste).
8. Obzirom da iznesene manjkavosti u postupanju prvostupanjskog suda onemogućavaju ovaj sud u ispitivanju pravilnosti zauzetog stajališta prvostupanjskog suda i odgovora na žalbene navode tuženika, valjalo je usvajanjem žalbe tuženika ukinuti pobijanu presudu u žalbom pobijanim dijelovima i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
8.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti utvrđene nedostatke te ponajprije odrediti mjerodavni zakonski propis za prosudbu predmetnog obvezno- pravnog odnosa parničnih stranaka a što će determinirati i nastavni dokazni postupak.
9. Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a odluku o troškovima (i) žalbenog postupka donijet će sud u konačnoj odluci.
10. Nepobijana toč.IV/izreke nije bila predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. ZPP-a).
U Varaždinu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
