Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-348/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovca protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (OIB:53056966535), Magazinska 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-109/2023-9 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-109/2023-9 od 17. siječnja 2025. u toč.I. -, toč.II.-, toč.III i toč.IV. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke utvrđena je ništetnom odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4432830 sklopljenog dana 28. rujna 2007. kojom se tužiteljica obvezala tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Toč.II. izreke ništetnom je utvrđena ugovorna odredba čl. 7. navedenog ugovora o kreditu kojom je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, a sve temeljem valutne klauzule. Toč.III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 3.386,39 € sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, u toj točki pobliže određene mjesečne novčane iznose od tamo navedenog dospijeća

- koji obuhvaća period od 15. prosinca 2007. nastavno do 15. studenog 2014. do isplate. Toč.VI. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.240,16 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanom toč.V. izreke tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zatraženog troška postupka u iznosu od 81,00 Eur odbijen je.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u toč.I. do IV. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.stav.1.do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), s prijedlogom ovom sudu da se pobijana presuda u žalbom pobijanim dijelovima preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Obrazlažući zauzeto stajalište prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da su 28. rujna 2007. sklopile ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio kredit u iznosu od 16.545,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, za kupnju osobnog vozila marke Citroen, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje, da je ugovor sklopljen na vrijeme otplate od 84 mjeseca i to u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećim na dan dospijeća te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala, a i da je tuženik jednostranim odlukama povećavao i stopu ugovorene kamate.

4.1. Analizirajući tijekom postupka provedene dokaze - Ugovor o kreditu, Otplatni plan, Knjigovodstvenu karticu i iskaz tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nalazeći utvrđenim da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na standardnom obrascu, da se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama kreditora i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, a što da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, dok tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je tužiteljica kao potrošač faktički mogla utjecati na sadržaj tužbom osporenih odredbi ugovora o kreditu koje su unaprijed definirane od strane tuženika. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF odnosno način i parametre vezane uz promjenu ugovorene kamate a da joj isti nisu niti pojašnjeni, zaključivši da je takvim postupanjem tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. U konkretnom slučaju da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovora vezanog za primjenu valutne klauzule i promjenjivost ugovorene kamate jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo jer su bile sadržane u obrascu (špranci) ugovora unaprijed pripremljenom po tuženiku zbog čega ih ocjenjuje nepoštenima. Obzirom da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, to da su su prijeporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03 – "Narodne novine" broj - NN 96/03) – iako je u pravilnoj primjeni materijalnog prava uvjetovane vremenom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (28. rujna 2007.) svoju primjenu nalazi ZZP/07 ("Narodne novine" broj 79/07) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2007. kojim međutim na istovjetan način normira predmetnu materiju, te čl. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

4.2. Pri tom se prvostupanjski sud rukovodio i sadržajem utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je valuta kune vezana uz tečaj valute CHF potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača na koje se i sama tužiteljica pozvala u tužbi u smislu odredbe čl.502. c. ZPP-a i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/14 – "Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 koji je na snazi u trenutku podnošenja tužbe).

5. Imajući u vidu da tuženik nije osporavao visinu po tužiteljici postavljenog kondicijskog zahtjeva, prvostupanjski sud je obvezao tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od 3.386,39 Eur pozivom na odredbe čl.1111. ZOO sa zateznom kamatom od svake uplate određujući tuženika nepoštenim stjecateljem u smislu odredbe čl. 1115. ZOO.

6. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud je odbio pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. ZZP/07 potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je predmetna tužba podnesena 10. ožujka 2023. to da evidentno zastara utužene tražbine na isplatu nije nastupila obzirom na petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl.225.ZOO-a.

7. Pobijajući prvostupanjsku odluku, tuženik uvodno u žalbi smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima obzirom da prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje navode tuženika da su sporne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate i valutnoj klauzuli tužiteljici bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženik postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja.

7.1. Tuženik nastavno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da ugovorne strane nisu pregovarale o valuti uz koju će tužiteljica vezati svoj ugovor o kreditu jer je po vlastitom izboru, a nakon što je upoznata sa svim okolnostima i rizicima valute CHF samostalno odabrala upravo tu valutu, a da su djelatnici tuženika svakom potencijalnom korisniku kredita objasnili sve činjenice važne za donošenje odluke o zaključenju Ugovora o kreditu. Smatra da tvrdnju da se pojedinačno pregovaralo o odredbama ugovora potvrđuje i solmizacija Ugovora iz koje je vidljivo da je tužiteljica upoznata sa svim pravnim posljedicama pravnog posla i da to odgovara njezinoj pravoj volji.

7.2.Smatra i da je prvostupanjski sud propustio u smislu odredbe čl. 96.stav.1. i čl.99. ZZP/07 raspraviti je su li sporne odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive. Obzirom da sporne odredbe u konkretnom slučaju udovoljavaju prethodno navedenim kriterijima to nije dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost, jer tek kada sporna odredba ne bi imala navedena obilježja, sudu bi bilo dopušteno provoditi test poštenosti. Smatra i da je pobijana presuda posljedica pogrešnog stajališta prvostupanjskog suda da je ništetnost konkretne ugovorne odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite, a da je način na koji je protumačen direktni učinak presuda iz kolektivnog spora, onemogućio tuženika u dokazivanju činjenica i okolnosti na temelju kojih se utvrđuje nepoštenost (ništetnost) osporenih ugovornih odredaba.

8. Razmatranjem sadržaja pobijane presude i stanja prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih razloga i navoda tuženika, odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u smislu odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja ponajprije navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP- a.

8.1. Naime, zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Kad je riječ o transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjena kamatne stope, odlučne informacije predstavljaju, s jedne strane, činjenica jesu li osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne potrošaču koji namjerava sklopiti takav ugovor i, s druge strane, pružanje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisala tužiteljica u svom iskazu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.

8.2. Pravilan je, stoga, zaključak suda prvog stupnja o tome da je riječ o odredbama koje nisu jasno i razumljivo sastavljene i koje su nepoštene jer stvaraju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

9. Ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.502 c ZPP na koju sadržajem izjavljene žalbe ukazuje tuženik, nije ostvarena. Naime, polazeći od činjenice da je predmet dokazivanja u kolektivnom sporu bilo utvrđivanje razumljivosti osporenih ugovornih odredaba iz aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz opće tržišne komunikacije (javne izjave, oglasi i promidžbene poruke banaka), a ne utvrđivanja okolnosti obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnih ugovora o kreditu, a na koju okolnost su banke predložile saslušanje svojih zaposlenika, Ustavni sud Republike Hrvatske u toč.22. svoje odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022. izražava stajalište prema kojemu, citira se :" ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora." Pri čemu da je teret dokazivanja obaviještenosti potrošača na bankama (toč.26.).

9.2. Rezimirajući prednje navedeno za zaključiti je da su banke u pojedinačnim potrošačkim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak potrošačima na drugi način dale odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. No u konkretnom slučaju tuženik takvu obaviještenosti tužiteljice kao potrošača nije ničim dokazao, dok je prvostupanjski sud, provođenjem dokaza koje je tužiteljica predlagala tijekom postupka, zaključio o osnovanosti tužbene teze, pozvavši se i na pravni učinak presuda iz okončanog spora radi zaštite kolektivnih prava potrošača.

9.3. Stoga je upravo ranije iznesenim utvrđenjima proizašlim iz presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača vezan sud i u predmetnoj parnici, jer se tužitelj na njih i pozvao u smislu ranije citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, dok tuženik nije dokazao da su uvjeti i okolnosti konkretnog, pojedinačnog pregovaranja sa tužiteljicom bile drugačije.

10. Obzirom na sve izneseno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi toč.I., toč.II.- i toč.III. izreke pozivom na odredbu čl.368.stav.2. ZPP-a uključujući i odluku o troškovima postupka iz toč.IV. izreke koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

11. Obzirom da tuženik sa izjavljenom žalbom nije uspio to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.

12. U nepobijanom dijelu sadržanom u toč.V. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP-a).

U Varaždinu, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec