Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-138/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Tihane Cišer, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima OD Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-52/2021-29 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-52/2021-29 od 18. prosinca 2024. pod stavcima I., II., III., V., VI. i VII. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-52/2021-29 od 18. prosinca 2024. pod st. IV. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu iznosa od 646,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-3830603, zaključen 7. prosinca 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 16.249,09 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke (st. I. izreke.). Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj 198-50-3830603, zaključen 7. prosinca 2006. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu, te isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne strane (st. II. izreke). Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. (NAKNADA) Ugovora o kreditu broj 198-50- 3830603, zaključen 7. prosinca 2006. kojim se regulira naknada (za obradu kredita – ulazna naknada), koja glasi: „NAKNADA 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita kao i trošak upisa prijenosa vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela“ (st. III. izreke). Nalaže se tuženoj da tužitelju s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 646,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedene iznose i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa nadalje do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana (st. IV. izreke). Nalaže se tuženoj da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.054,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu na navedene iznose i to po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana (st. V. izreke). Nalaže se tuženoj da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 337,56 eura (slovima: tristo trideset sedam eura i pedeset šest centi), sa zateznim kamatama i to sve po kamatnoj stopi od 7. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. u visini od 15% godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana (st. VI. izreke). Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.265,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 18. prosinca 2024. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana (st. VII. izreke) te se odbija tužitelj s parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 90,11 eura kao neosnovanim (st. VIII. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu, pod stavcima od I, II, III, IV, V, VI. i VII. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je obrazloženje pobijane presude sačinjeno u skladu s navedenom procesnom odredbom.

5. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o statusu potrošača tužitelja, jer je iz sadržaja presude razvidno da prvostupanjski sud priznaje tužitelju status potrošača, s time da takav status proizlazi i iz samih podataka iz ugovora o kreditu i njegova iskaza, iz kojih dokaza je razvidno da je tužitelj automobil kupio radi osobnih potreba, dakle, ne radi obavljanja poslovne djelatnosti, dok tuženik suprotno nije dokazao. Ovdje treba reći da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se od Ministarstva financija, Porezne uprave, pribavi podatak o tome je li tužitelj objekt financiran ugovorom o kreditu unio u imovinu obrta / društva, jer iz nijedne okolnosti ne proizlazi da bi tužitelj bio nositelj obrta ili da bi bio imatelj poslovnog udjela u trgovačkom društvu ili dioničar trgovačkog društva, pa da bi slijedom toga automobil, kupnju kojeg je financirao ugovorom o kreditu, unašao u imovinu obrta ili trgovačkog društva, tako da se radi o dokaznom prijedlogu koji nije bitan za ovaj postupak.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da se naloži tuženiku da mu isplati s osnove povrata preplaćenih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 646,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama, s osnove povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 2.054,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te da se utvrdi da je ništetna tzv. ulazna naknada i da se naloži tuženiku da mu s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi isplati iznos od 337,56 eura.

9. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 502.c ZPP utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer se tužiteljica u tužbi na ta pravna utvrđenja pozvala (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), te je slijedom toga pravilno utvrdio da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

10. Isto tako, pravilno je pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

11. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, koja je podnesena 8. veljače 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

12. Stoga je pravilno sud prvog stupnja temeljem čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) naložio tuženiku da tužitelju s osnove povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.054,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

13. No, s pravom tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je neosnovan prigovor zastare i u odnosu na tražbinu tužitelja s naslova povrata preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Naime, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., tako da je od tada do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu proteklo više od 5 godina, koliko iznosi zastara restitucijskog zahtjeva.

15. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I., II. i V. izreke pobijane presude, dok je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP trebalo preinačiti st. IV. izreke pobijane presude i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 646,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koje tužitelj potražuje s osnova ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao neosnovan.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu nije pojedinačno pregovaralo, da se radi o tipskom ugovoru, što proizlazi iz tužiteljeva iskaza, u kojem je naveo da je u auto kući dobio na potpis sporan ugovor, a da tuženik , u smislu čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj, 96/03 i 46/07, dalje: ZZP), suprotno tome nije dokazao, s time da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine, jer je sporan ugovor zaključen 7. prosinca 2006. kada je na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine.

17. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, s obzirom na to da u samom ugovoru nije navedeno na što se odnosi trošak od 3,30% od iznosa kredita, niti je to tuženik pojasnio tijekom prvostupanjskog postupka, nije moguće utvrditi odgovara li iznos te naknade stvarnim troškovima, pa već time što u kvantitativnom smislu nije moguće procijeniti radi li se o ugovornoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi.

18. Osim toga, kada se uzme u obzir da se o toj ugovornoj odredbi nije moglo pojedinačno pregovarati, da je visina te naknade ugovorom određena bez pojašnjenja na koje se troškove odnosi, da je tužitelj stavljen u poziciju da bespogovorno prihvati takvu ugovornu odredbu ukoliko želi zaključiti ugovor o kreditu radi kupnje automobila, to je time uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, u kvalitativnom smislu. Naime, ocjena (ne)ravnoteže ne ograničava samo na kvantitativno ocjenjivanje iznosa koji tužitelj kao potrošač ima dati tuženiku kao trgovcu.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se radi o nepoštenoj, a time i o ništetnoj ugovornoj odredbi, koji se zaključak temelji na odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP, te da je slijedom toga tuženik dužan tužitelju temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO isplatiti iznos od 337,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. i VI. izreke pobijane presude.

20. Na ništetnost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi ne primjenjuju se pravne posljedice spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, niti pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o utjecaju tog spora na zastaru pojedinačnih zahtjeva potrošača, već se ovdje primjenjuje pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela VRSH-a, održanoj 30. siječnja 2020., prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.”

21. Prema tome, kako je tek prvostupanjskom presudom utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, tražbina tužitelja koja se odnosi na povrat iznosa od 337,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama nije zastarjela.

22. Pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana isplate spornih iznosa, sukladno čl. 1115. ZOO, jer je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja budući da nije tužitelja upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule, te ga nije upoznao sa stvarnim troškovima na koje se odnosi tzv. ulazna naknada, što je imalo za posljedicu zaključenje predmetnog ugovora i njegovu isplatu, čime je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, a tuženik je znao, odnosno morao znati da je takva ugovorna odredba protivna propisima o zaštiti potrošača.

23. Kada se uzme da vrijednost predmeta spora svakog od deklaratornih zahtjeva, prema čl. 40. st. 5. ZPP iznosi 6.630,00 eura, jer tužitelj nije u odnosu na te zahtjeve naznačio vrijednost predmeta spora, a prvostupanjski sud nije postupio sukladno čl. 40. st. 4. ZPP i tijekom prvostupanjskog postupka odredio za te zahtjeve vrijednost predmeta spora, tužitelj nije uspio u sporu samo sa neznatnim dijelom zahtjeva pa mu sukladno čl. 154. st. 5. ZPP parnični trošak pripada u cijelosti.

24. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici trošak zastupanja na ročištu održanom radi objave i uručenja presude, jer kako se na tom ročištu prisutnoj stranci uručuje presuda, te joj od toga dana teče rok za žalbu, ne radi se o ročištu koje ne bi bilo svrsishodno za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

25. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi stavak VII. izreke pobijane presude.

26. Tuženik je uspio u žalbenom postupku samo sa neznatnim dijelom, pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković