REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1497/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Borne Marincela iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanih po opunomoćeniku Lavu Božičeviću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 5, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, kojeg zastupa opunomoćenica ĐM, viša upravna savjetnica, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/22- 21/133, URBROJ: 525-06/195-23-2 od 14. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo. Ekološku održivost i strategijsko planiranje, KLASA: UP/I-320-02/22-002/1027, URBROJ: 251-06-42/006-22-2 od 17. studenoga 2022. i predmet vraća na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima KM iz [adresa], NM iz [adresa] i Borni Marincel iz [adresa] trošak upravnog spora u iznosu od 1.875,00 EUR (jednu tisuću osam stotina i sedamdeset pet eura), dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelji su Upravnom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-320-02/22-21/133, URBROJ: 525-06/195-23-2 od 14. ožujka 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-1581/2023.

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1581/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje KLASA: UP/I-320-02/22-002/1027, URBROJ: 251-06-42/006- 22-2 od 17. studenog 2022.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki 1. izreke, tužiteljima je, kao investitorima ozakonjenja objekata na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 9182 m2, za dio površine ispod ozakonjenih stambenih zgrada, nadstrešnice, bazena i teniskog terena od 1867,41 m2 određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 111.006,32 kn/14.733,07 EUR, svakome u jednakim dijelovima. U točki 2. izreke naloženo je tužiteljima isplatiti iznos naknade iz točke 1. izreke, na navedeni račun proračuna Grada Zagreba, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. U točki 3. izreke određeno je da na iznos naknade koji nije plaćen u roku iz točke 2. izreke ovog rješenja teče zakonska zatezna kamata od dana izvršnosti rješenja.

3. Tužitelji u tužbi osporavaju navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te smatraju kako su tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Ističu da površina od 1867,41 m2 ne odgovara stvarnom stanju površina za koju bi bilo potrebno obračunati naknadu. Navode da je sukladno rješenju o izvedenom stanju od 31. kolovoza 2017., kojim su ozakonjene nezakonito izgrađena stambena zgrada 1, manje zahtjevna zgrada (GBP manje od 400 m2), stambena zgrada 2, manje zahtjevna zgrada (GBP manje od 400 m2), stambena zgrada 3, jednostavna zgrada (GBP manje od 100 m2) i nadstrešnica 2, pomoćna zgrada (GBP manje od 50 m2), prvostupanjsko tijelo trebalo samo za ove objekte obračunati eventualnu naknadu. Tužitelji navode da su, s obzirom na činjenicu da svaki pojedinačni ozakonjeni objekt ne prelazi površinu od 400 m2, trebali biti oslobođeni plaćanja predmetne naknade sukladno članku 24. stavku 1. točki g) Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Dodaju da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pogrešno utvrdili površinu za koju je određena naknada te smatraju da se površina za koju je obračunata naknada mora umanjiti za iznos površine bazena, teniskog terena i predmetne nadstrešnice jer se prema rješenju o izvedenom stanju predmetno zemljište nalazi unutar granica građevinskog područja u zoni R1 - športsko-rekreacijske namjene. Navode i da su predmetne nekretnine još prije tridesetak godina upisane u zemljišne knjige i u katastarskom planu, što znači da su iste u tom vremenskom periodu legalizirane te ističu prigovor zastare. S obzirom na navedeno, predlažu Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 17. studenog 2022., uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Tužitelji u podnesku od 25. veljače 2025., osim već dosada iznesenih navoda, ističu da su teniski tereni dimenzije 36,90 x 36,60 m, što iznosi 1350,54 m2 tlocrtne površine i bazen tlocrtne dimenzije 14,40 m x 6,30 m, što iznosi 90,72 tlocrtne površine izgrađeni tijekom 1983. godine te su stoga sukladno odredbi članka 25. stavka 12. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ovi objekti oslobođeni od plaćanja naknade te dostavljaju dokumentaciju kojom dokazuju da su teniski teren i bazen izgrađeni prije 1. siječnja 1985. Naime, GM i PM su 1982. godine ishodili Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora broj: 08/1-2233-1982. od 7. srpnja 1982. koje je izdao Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove, Skupštine općine Črnomerec kojim je utvrđeno da se na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) mogu izgraditi sportski tereni – dva igrališta za tenis i pomoćni objekt sa pratećim sadržajem te je urbanističko tehničkim uvjetima propisano da je u pomoćnom objektu potrebno reorganizirati sve potrebne prateće sadržaje – garderobe, spremišta, rekreativni bazen i sanitarni čvor. Nadalje, GM je 7. lipnja 1983. ishodio Vodoprivrednu suglasnost za objekt klupskih prostorija na spornoj nekretnini te je započeo izgradnju teniskih terena i bazena, a iste je i sagradio tijekom 1983. godine. Zatim je Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove dana 10. prosinca 1983. donio rješenje kojim se naređuje rušenje bespravno sagrađenog objekta, ali su GM i PM podnijeli zahtjev radi odgode izvršenja rušenja objekata pa ih je Skupština općine Črnomerec, Izvršno vijeće obavijestila dopisom broj: 01-839/1-1984 od 6. ožujka 1984. da će po završetku postupka Republičke građevinsko-urbanističke inspekcije i posebne Komisije Izvršnog vijeća, analizirati slučaj uvjeta uređenja prostora sportskih terena te na osnovi stručnog mišljenja i valorizacije ponovno razmotriti i zauzeti stav po uvjetima uređenja prostora za sportsko igralište. Smatraju da sve navedeno dokazuje da su teniski tereni i bazen sagrađeni prije 1. siječnja 1985. Ističu da su teniski tereni i bazen snimljeni i potvrđeni parcelacionim elaboratom RN.1170/92 za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i Uvjerenjem o uvjetima građenja prostora KLASA: 350-05/91-01/440, URBROJ: 251-05-10-92-5. Osim toga, isti se nalaze unutar granica građevinskog područja u zoni R1 – športsko- rekreacijske namjene pa ni zbog toga ne podliježu naplati naknade. Citiraju članak 26. točku g. Zakona o poljoprivrednom zemljištu te ističu da se navedena odredba ne može tumačiti na način da tužitelji nemaju pravo na oslobođenje od plaćanja naknade zato što su ozakonili tri stambene zgrade manje od 400 m2 i jednu pomoćnu zgradu od 50 m2. Dodaju da su u spis dostavili dokaze o tržišnoj vrijednosti za predmetno zemljište te da je Porezna uprava utvrdila previsoku tržišnu vrijednost, odnosno da se ne radi o objektivnoj procjeni. Stoga predlažu da ih Sud u cijelosti oslobodi plaćanja naknade iz članka 21. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, u smislu odredbi članka 25. stavak 12 i članka 26. točka g. navedenog Zakona.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranaka sporne odlučne činjenice, dana 5. ožujka 2025. održano je ročište na daljinu putem platforme Microsoft Teams. Na ročištu je opunomoćenik tužitelja u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podneska od 25. veljače 2025. i postavljenog tužbenog zahtjeva. Službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, a što se tiče podneska tužitelja od 25. veljače 2025., istaknula je da u slučaju ako su teniski tereni i bazen izgrađeni tijekom 1983. godine, tada se za iste naknada ne bi trebala plaćati sukladno članku 23. stavku 10. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a u odnosu na ostale objekte, smatra da je za iste pravilno utvrđena naknada.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 39/2013. i 48/2015., dalje: Zakon) propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

9. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da se jednokratna naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju (stavak 1.). Promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta smatra se i eksploatacija pijeska, šljunka, kamena, ciglarske i lončarske gline, površinski kopovi te gradnja građevine za gospodarenje otpadom osim građevine za biološku obradu otpada kompostiranjem i drugih mineralnih sirovina, izgradnja sportskih terena i objekata, kao i ostale odobrene nepoljoprivredne namjene u smislu posebnog zakona (stavak 2.).

10. Člankom 22. stavkom 3. Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

11. Članak 23. stavak 1. istog Zakona propisuje da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu, na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog zemljišta. Prema stavku 10. istog članka Zakona, naknada se plaća i za objekte koji su nezakonito izgrađeni nakon 1. siječnja 1985.

12. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 17. studenog 2022. doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-45/2022-10 od 10. listopada 2022. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-320-02/20-21/94, URBROJ: 525-07/0154- 21-2 od 21. listopada 2021. i prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-320-02/18-002/8, URBROJ: 251-12-02-1/005-20-13 od 18. kolovoza 2020., stoga što Sud nije mogao sa sigurnošću otkloniti prigovor tužitelja u pogledu površine ozakonjenih zgrada.

13. Predmetni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakona po rješenju o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-350-05/13-007/17773, URBROJ: 251-13-21-1/009-17-22 od 31. kolovoza 2017. za utvrđivanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.

14. Nadalje proizlazi da je predmetno rješenje o izvedenom stanju od 31. kolovoza 2017. postalo izvršno 26. rujna 2017. te da se istim ozakonjuju predmetni objekti sukladno Zakonu o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12.). Iz obrazloženja rješenja o izvedenom stanju utvrđeno je da se sukladno Odluci o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 16/07., 8/09. i 7/13.) predmetno zemljište nalazi unutar granica građevinskog područja u zoni športsko-rekreacijske namjene (planska oznaka R1) za koje je člankom 22. stavkom 3. Zakona propisana visina naknade.

15. Uvidom u stanje katastarskog operata i u službenu zabilješku KLASA: UP/I- 320-02/18-002/8, URBROJ: 251-12-02/15-19-4 od 30. listopada 2019. utvrđeno je da se predmetna zemljišna parcela vodi kao kuća br. 44/1 površine 159 m2, kuća br. 44 površine 158 m2, zgrada br. 44/2 površine 689 m2, zgrada površine 68 m2, dvorište površine 500 m2 i voćnjak površine 7608 m2.

16. Iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove KLASA: 935- 07/19-02/777, URBROJ: 251-15-02/1-19-2 od 7. studenog 2019. proizlazi da su kuća br. 44/1 površine 159 m2, kuća br. 44 površine 158 m2, zgrada br. 44/2 površine 689 m2, zgrada površine 68 m2, dvorište površine 500 m2 i voćnjak površine 7608 m2 evidentirane na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1995. godine, da su kuća i zgrada površine 228 m2, dvorište površine 500 m2 i voćnjak površine 8454 m2 evidentirane od 1988. godine te da je prije navedenog bila evidentirana kao katastarska kultura voćnjak.

17. Uvidom u arhitektonski snimak izvedenog stanja izrađen od ovlaštenog arhitekta OM, dipl. ing. arh. iz tvrtke LUJ d.o.o. iz Zagreba, Medveščak 16, T.D. br.: 2014/72L – dorađeni primjerak, utvrđeno je da tlocrtna površina predmetne stambene zgrade "1" iznosi 171,03 m2, da tlocrtna površina stambene zgrade "2" iznosi 169,25 m2, da tlocrtna površina stambene zgrade "3" iznosi 70,67 m2 te da tlocrtna površina pomoćne zgrade – nadstrešnice "2" iznosi 15,20 m2, kao i da ukupna GBP-a ozakonjenih zgrada iznosi 807 m2.

18. Prema rješenju o izvedenom stanju od 31. kolovoza 2017., ozakonjeni predmetni bazen ima tlocrtne dimenzije 14,40 s 6,30 m2, što iznosi 90,72 tlocrtne površine, dok ozakonjeni teniski teren ima dimenzije 36,90 x 36,60 m, što iznosi 1.350,54 tlocrtne površine.

19. Dakle, tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili su da tlocrtna površina stambene zgrade "1" iznosi 171,03 m2, stambene zgrade "2" iznosi 169,25 m2, stambene zgrade "3" iznosi 70,67 m2, predmetne pomoćne zgrade – nadstrešnice "2" iznosi 15,20 m2, odnosno ukupno 426,15 m2, dok ozakonjeni bazen ima tlocrtnu površinu 90,72 m2 i ozakonjeni teniski teren tlocrtnu površinu od 1.350,54 m2, odnosno sveukupno 1.867,41 m2 te su za istu obračunali naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, uzimajući u obzir da tržišna vrijednost predmetnog zemljišta unutar građevinskog područja prema dopisu Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar, KLASA: 410-01/2020-001/224, URBROJ: 513-007-01-01/2020-02 od 15. travnja 2020. iznosi 2.377,76 kn/m2 (članak 23. stavak 1. Zakona).

20. Međutim, imajući u vidu da su tužitelji tijekom upravnog spora dostavili dokumentaciju kojom su dokazali da su teniski tereni i bazen izgrađeni prije 1. siječnja 1985. te da je i službena osoba tuženika istaknula da se u tom slučaju naknada za iste ne bi trebala plaćati sukladno članku 23. stavku 10. Zakona, Sud osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ne može ocijeniti zakonitima.

21. Pri tome valja napomenuti da je neosnovano pozivanje tužitelja na pravo na oslobođenje od plaćanja predmetne naknade propisano člankom 24. stavkom 1. točkom g. Zakona budući da se navedeno oslobođenje primjenjuje u slučaju ozakonjenja gradnje samo jedne stambene građevine razvijene građevinske (bruto) površine do 400 m2, dok tužitelji, u konkretnom slučaju, ozakonjuju tri stambene zgrade manje od 400 m2 i jednu pomoćnu zgradu manju od 50 m2.

22. Prema tome, budući Sud smatra da je donošenjem pobijanih rješenja iz naprijed navedenih razloga došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a Sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavana rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te će prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, s tim da će izuzeti tlocrtnu površinu ozakonjenih objekata, teniskih terena i bazena, koje rješenje će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti, pritom se pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba Suda sukladno odredbi članka 151. stavka 2. ZUS-a, kao što je i odlučeno u točkama

I. i II. izreke presude.

23. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1. Budući da je tuženik izgubio spor, Sud je odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnoga spora odluku utemeljio na citiranoj odredbi ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu sa zahtjevom za naknadu troška navedenog u troškovniku od 5. ožujka 2025. Tako je tužiteljima priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, trošak prisustvovanja ročištu održanom dana 5. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura te trošak sastava podneska od 26. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 1.875,00 eura, iako bi tužiteljima prema Tbr. 27/1. i 27/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023., dalje: Tarifa) pripadao iznos od 1.000 eura za svaku pojedinačnu radnju uvećano za pripadajući PDV prema Tbr. 46. Tarife. Tužiteljima nije priznat trošak na ime sastava podneska od 3. rujna 2024. budući da isti ne sadrži nikakva činjenična niti pravna razlaganja koja su doprinijela uspjehu u ovom upravnom sporu već su se tužitelji u istome samo izjasnili kako su suglasni da se upravni spor riješi bez održavanja rasprave, međutim, tuženik isto nije prihvatio. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju ukupno priznati trošak u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III. izreke presude.

24. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 2. travnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljima po opunomoćeniku

2. Tuženiku