Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-2204/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženih pod 1. LO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. ĐO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, pod 3. HO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. IO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5. BO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 6. TO iz [adresa] str.21, 32052 Herford OT/ Elverelissen, Njemačka, zastupanog po svojoj sestri IO (ujedno tuženoj pod 4) zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženih pod 1 i pod 2 te tužene pod 4 koja je ujedno punomoćnica tuženika pod 6 (sestra) a u izočnosti tuženih pod 3 i pod 5, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155//23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 02. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se u tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Utvrđuje se da u ostavinu iza pokojnog ZO pokojnog LO ulazi ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]."

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se, kao nedopušten, dio tužbenog zahtjeva tužitelja a koji glasi: " Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. ZO pok. LO ne spada 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], koji se izdvaja u korist AO pok. KO, na temelju članka 75 Zakona o nasljeđivanju."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana, nadoknaditi ruženima pod 1 i pod 2 troškove parničnog postupka u iznosu od 7.380,31 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Dana 9. svibnja 2011. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću zaprimila je tužbu u kojoj su kao tužitelji označeni AO te TO, dok je kao tuženik označen LO, pok. KO. U tužbi radi utvrđenja sastava ostavine navedeno je da su tužitelji u parnicu upućeni rješenjem istog suda O-2848/2009 od 3. ožujka 2011., a koji ostavinski postupak se vodi iza pok. ZO pok. LO. Tijekom ostavinskog postupka da je nasljednica ĐO istakla kako u sastav ostavine ne ulazi dio čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] koji bi pripadao njoj jer je riječ o zajedničkom vlasništvu sa pok. ZO, a u smislu bračne stečevine. Kako je pok. ZO, bez suglasnosti ĐO, sklopio ugovor o darovanju s LOtuženikom, to da bi takav ugovor bio ništetan. Osim toga TO da je s ostaviteljem živio u zajednici te da je svojim radom i davanjima pridonio povećanju imovine pok. ZO. Dao mu je protuvrijednost od 150.000,00 €, što čini ¼ imovine ostavitelja, pa iz tog razloga da 1/8 čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], ne bi spadala u ostavinu. AO da je također živio u zajednici sa ostaviteljem te je svojim radom i davanjima pridonio povećanju imovine za ¼ zbog čega 1/8 navedene čest.zem. ne bi spadala u ostavinu. Također ¼ čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ne bi spadala u ostavinu jer je vlasništvo majke stranaka, ĐO, s osnova udjela u bračnoj stečevini. Stoga su tužitelji predložili da sud provede postupak i donese presudu kojom će se utvrditi da u ostavini iza pok. ZO, pok. LO, ne spadaju po 1/8 dijela i to u korist TO i AO, da u ostavinu ulazi ¼ dijela te iste čestice i da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljima parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik LO se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu predlažući da isti zahtjev bude odbijen, a tužitelji osuđeni na snašanje parničnog troška.

3. Općinski sud u Splitu je dana 18. siječnja 2018. donio rješenje povodom gore opisane pravne stvari, a pod poslovnom oznakom i brojem Pst-572/2011 na način da je ukinuo sve parnične radnje što ih je u postupku poduzeo Zdenko Duvnjak, odvjetnik u Trogiru, predstavljajući se kao pun. tužitelja AO i TO te je tužba odbačena.

4. Tuženik je popisao parnični trošak podneskom od 29. siječnja 2018. nakon čega je Općinski sud u Splitu donio i rješenje od 31. siječnja 2018., a kojim je naložio tužitelju AO, kao i tužitelju TO, da tuženiku isplate svaki po 12.750,00 kuna na ime troškova postupka.

5. Žalbu na opisana rješenja Općinskog suda u Splitu podnio je osobno tužitelj AO, a potom i Zdenko Duvnjak, odvj. u Trogiru, koji je uz žalbu 6. veljače 2018. priložio i punomoć AO, koja punomoć je ujedno predstavljala i odobrenje do tada poduzetih radnji narečenog u ime i za račun AO.

6. Odlučujući o podnijetim žalbama, Županijski sud u Šibeniku je osnažio prvostupanjsko rješenje djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja AO i to u dijelu u kojem je odbačena tužba u odnosu na zahtjev TO. U preostalom dijelu žalba je prihvaćena te je prvostupanjsko rješenje i vraćeno na ponovno odlučivanje uz izričitu uputu da bi se, budući se ovdje radi o sporu na koji su stranke upućene iz ostavinskog postupka koji se vodi iz a smrti pok. ZO pok. LO, svi nasljednici bili nužni i jedinstveni suparničari, zbog čega je potrebno tužitelja pozvani na dopunu tužbu kojom će na pasivnoj strani obuhvatiti sve zakonske nasljednike iza pok. ZO.

7. Podneskom od 04. veljače 2022. tužitelj AO postupio je u skladu sa naprijed opisanom odlukom Županijskog suda u Šibeniku te je kao tuženike označio uz LO još i pod 2 ĐO, pod 3 HO, pod 4 IO, pod 5 BO i pod 6 TO (početnog tužitelja pod 2). Tužbeni zahtjev u objektivnom smislu nije mijenjan.

7.1. Odgovor na tužbu dala je tužena pod 2 ĐO koja je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Dana 22. studenog 2022. Općinski sud u Splitu je donio odluku pod poslovnom oznakom i brojem P-1903/2021-29 kojom je smatrao da je tužba povučena te je tužitelju naloženo da tuženima pod 1 i pod 2 naknadi parnični trošak, a sve to pozivom na odredbu čl.295 st.2 ZPP-a. Na ovu odluku žalio se tužitelj pa je Županijski sud u Zagrebu, 4. svibnja 2023. donio rješenje poslovne oznake i broja Gž-835/2023- 3 kojim je rješenje prvog stupnja ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Odredbom čl.187 st.3 ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (st.1) te da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (st.2).

9.1. Iz činjeničnih navoda tužbe kao i postavljenog tužbenog zahtjeva jasno je da tužitelj traži da sud izrekom presude utvrdi negativnu činjenicu da u ostavinu iza pok. ZO ne bi spadala 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a koja se izdvaja u korist AO, pa je potpuno jasno da se radi o tužbi radi utvrđenja određene činjenice što ne može biti predmetom deklaratorne tužbe iz čl.187 ZPP-a slijedom čega je ovaj dio zahtjeva sud odbacio.

10 . Tijekom postupka sud je pregledao izjavu ĐO, ud.KO, a koja je ovjerena kod Javnog bilježnika u [adresa] Joška Donike-Stanojevića, rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću od 3. ožujka 2011. pod brojem O-2848/09, izjavu tužene pod 4 IO od 6. listopada 2022., potvrdu Kompromisa d.o.o. od 21. ožujka 2024. te disciplinsku i kaznenu prijavu koje je protiv Zdenka Duvnjaka, odvjetnika u Trogiru podnio tuženik pod 6 TO. Također su u postupku saslušani tužitelj AO te tužene ĐO, HO i IO kao i tuženik LO te svjedok RO.

11. Tuženici pod 1 i pod 2 popisali su i zatražili trošak ove parnice.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Predmet ovog postupka je utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. ZO, pok. LO, ulazi ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina].

14. Odredbom čl.75 st.1 Zakona o nasljeđivanju "(Narodne novine" broj 48/03,163/03,35/05,127/13,35/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZN) propisano je da neovisno o svome nasljednom pravu ostavitelj je potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom ostaviteljeve smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici. St.2 iste odredbe propisano je da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnoga dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Konačno je st.3 čl.75 ZN-a propisano da pravo iz st.1 ovog Članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika, a pravo na podnošenje zahtjeva prestaje 5 godina od dana otvaranja nasljedstva.

15. Pregledom rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću od 3. ožujka 2011. utvrđeno je da su na pokretanje parničnog postupka protiv LO, a zbog utvrđenja sastava ostavinske mase iza pok. ZO upućeni TO i AO. Iz obrazložena ove odluke proizlazi da je među nasljednicima bilo sporno koji dio ostavine odnosno koji dio čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ne bi ulazio u ostavinsku masu obzirom da je zajedničko vlasništvo na toj nekretnini stečeno tijekom braka ĐO i pok. ostavitelja ZO. Osim toga da su TO i AO, stoji dalje u obrazloženju, istakli zahtjev za izdvajanjem dijela nekretnine zbog činjenice da su radom ili davanjima pridonijeli da se imovina poveća.

16. Vezano uz gore navedena utvrđenja valja istaknuti da je u ovome postupku svoju izjavu, ovjerenu kod javnog bilježnika dala, upravo ĐO, supruga pok. ZO od 24. travnja 2013. u kojoj je ona navela da je bila upoznata s činjenicom da je njen pok. suprug, ZO, sa sinom LO sklopio Ugovor o darovanju dana 9. listopada 2006. te da je predmet darovanja u naravi I. kat obiteljske kuće, odnosno 1/3 dijela te nekretnine. Dakle, majka tužitelja i ujedno majka tuženih pod 1 te pod 3-6, tužena pod 2 priznala je da je za darovanje koje je učinjeno između njenog pok. supruga ZO i tuženika LO, znala, pa ne stoji tvrdnja tužitelja da ona o tome nije imala spoznaja i da nije pribavljena njena suglasnost, a zbog čega bi Ugovor o darovanju bio ništetan.

17. Saslušani tužitelj AO u svome je iskazu kazao da su sve stranke zajedno živjele u zajednici u kojoj su doprinosili i on kao i brat TO. on da ne osporava bratu LO vlasništvo kata predmetne nekretnine no smatra da bi iz ostavinske mase trebalo izdvojiti TO i njemu, AO, po 1/8 dijela, zbog izvršenih ulaganja. Od ulaganja naveo je da je u Erste banci podigao kredit od 25.000,00 € sa namjerom da podigne potkrovlje što da mu je tuženik zabranio jer bi terasa bila tuženikove supruge. Izgradnja kuće da je započela 1989., a tuženik TO da je doprinio gradnji kuće sa znatno velikim iznosom. 1997. da je uselio prizemlje te kuće. Ulaganje je izvršio kako u prizemlju tako i u garaži, fasadi i okućnici, s tim da je u garažu uložio 4.500,00 €. Naveo je dalje da je plaćao izvođače radova pa tako da je dao A i L 5.800,00, a bratu LO, tuženiku 3.000,00 kuna za garažu. Ukupno 14.200,00 kuna da je platio za materijal i prijevoz kamionom, a materijal je uzeo u poduzeću Građa u Solinu. Račune nema.

18. Saslušana ĐO kazala je da je bila upoznata s činjenicom da je njen suprug, pok. KO, s tuženikom sklopio Ugovor o darovanju i to glede kata kuće kojeg je u potpunosti tuženik LO i izgradio. Istakla je da joj nije poznato što su se glede podjela poslova oko izgradnje obiteljske kuće dogovorili njen pok. suprug i sinovi te je potvrdila da su garaže sagradili tužitelji tuženik LO. Potvrdila je da su pravi problemi nastali nakon smrti njenog supruga kada su se Đ i LO posvađali i to za to što je LO vraćao Tomislavove dugove obzirom da je isti pio i kockao.

19. HO je u svome iskazu navela da su kuću u [adresa] gradila njena braća i pok. otac. Garažu uz kuću da je gradio brat Đ tj. tužitelj. Kat kuće da je bio ugrubo sagrađen, a radove na njemu je nastavio njen brat, tuženik pod 1 LO. Ustvrdila je da su braća međusobno dogovorili da svakome od njih pripadne po 1/3 predmetne nekretnine. Kuća da se trebala sastojati od prizemlja i 2 kata. Prizemlje kuće da je napravljeno 1989. i otac, pok. KO da je doveo ljude sa sela da mu izvode radove i to je sam i plaćao. Kasnije su braća kupovali pločice, vrata i sl. I kat su počeli graditi svi zajedno. Kasnije je LO izgradio kat iznutra. Tužitelj da je pomogao tuženiku, LO prilikom dovršenja radova na I. katu pa tako da je podigao kredit kojeg mu LO nije vratio, navela je dalje HO.

20. IO je u svome iskazu kazala da je prizemlje obiteljske kuće izgradio pok. KO, a kredit su zajedno predigli pok. LO i AO. Kada se tuženik UO oženio živio je u prizemlju sa zajedničkom majkom, ĐO te bratom Đ i svojom suprugom. Nakon toga se uređivao kat kuće i postojao je dogovor između braće i pok ZO na način da je prizemlje trebalo pripasti TO kada se vrati iz Njemačke, kat je trebao pripasti LO, a tužitelj je trebao izgraditi visoko potkrovlje. Napomenula je da je otac KO imao i izvanbračnu vezu u Njemačkoj tako da je njima u Hrvatsku slao nekad više nekad manje novca. Poznato joj je bilo da je pok. ZO darovao tuženiku pod 1 LO kat i trećinu zemlje, ali ne i garažu. Garažu da je izgradio tužitelj Đ. Sukob da je nastao kada je tužitelj želio graditi stan iznad LO, kada su utvrdili da je kat kuće, garaža i 1/3 zemlje upisano na supruga tuženika pod 1, ĆO. Ona kao nasljednica da osporava upis prava vlasništva na garažu jer je garažu napravio isključivo tužitelj Đ. Bila je mišljenja da njezina majka nije znala Ugovor o darovanju u korist brata LO, jer pok. KO i ĐO u to vrijeme da nisu ni razgovarali niti je pok. KO slao novac, pa su je djeca uzdržavala.

21. Saslušan je i tuženik LO koji je izjavio da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njegovo oca KO uz čije dopuštenje da su i njegova supruga podignuli kat kuće i garažu u koju su uselili 2005. ili 2006. Ujedno mu je darovan i dio okućnice u visini od 1/3). Garažu da je sam napravio jer AO, njegov brat se nije držao dogovorenog tako da se dogodilo da je on u cijelosti vratio kredit koji je Đ bio uzeo. Polovinu onoga što je od svog oca dobio darovanjem prepisao je na svoju suprugu jer je ona dala 50% sredstava za izgradnju kuće i garaže s tim da je i njezin otac pomogao financijski. LO kazao je još i to da je postojao dogovor između braće i pok. KO o tome da će prizemlje pripasti bratu Đtužitelju, koji je obećao da će uzdržavati roditelje, njemu je trebao pripasti kat, a TO mogućnost gradnje visokog potkrovlja i sve to pod uvjetom da svaki od njih pomogne onome drugome.

22. Konačno je saslušan i svjedok RO, koji je u svome iskazu naveo da je prije puno godina radio nešto za H, prisjetio se da je tuženiku pod 1, koji je otvarao kafić u [adresa], za uređivanje stana, u nekoliko navrata vozio i materijal. Dopustio je mogućnost da je materijal prevozio i za gradnju garaža no bije se mogao sjetiti tko ga je točno angažirao i tko mu je platio, ali je bio siguran da to nije bio TO, jer je isti živio u [adresa]. Što se tiče pak same garaže potvrdio je da je ista jedinstven i projekat koji ima dva ulaza, a unutrašnjost nije pregrađena, i koliko mu je poznata, svoje automobile u garaži drže i Đ i LO.

23. Tijekom postupka stranke nisu, poglavito tužitelj na kojem je teret dokaza, dostavila materijalne dokaze oko naručenih i plaćenih materijala za izgradnju kuće dokaza o podizanju kredita i isplate tog kredita, a jedine dokaze u tome smislu predočio je tuženik LO koje je dostavio uplatnice Wester uniona na kojim se vidi da je tuženik LO, svome ocu ZO uputio 5.635,00 kuna, potom 4.100,00 kuna i 4.200,00 kuna sve u godini 2003. od 17. veljače do 7. ožujka 2003. I ne samo to, tužitelj nikada nije dostavio niti dokaze predlaganjem svjedoka koji su nekoć radili i kojima je on plaćao za takve usluge i izvedene radove. Sami članovi obitelji ZO u svojim iskazima su govorili različito, spominjali su navodne dogovore i navodno poduzimanje daljnjih građevinskih radova. Svjedočili su i o dogovorima oko podjele nekretnina koje će se ubuduće izgraditi. Tvrdili su, kako tužitelj tako i svjedokinja odnosno sadašnja tuženika IO da njihova majka, tužena od 2 nije znala za obdarenje tuženika pod 1 LO od strane pok. im oca KO, što je, međutim, demantirala sama tužena pdo 2 ĐO koja je u svome iskazu kao i u izjavi koju je ovjerila kod javnog bilježnika izrijekom kazala da je za obdarenje znala.

24. Već je ranije kazano da su u ovaj postupak radi izdvajanja sukladno odredbi čl. 75 ZN-a bili upućeni od strane suda kako tužitelj AO tako i tuženik pod 6 TO s tim da do zaključenja glavne rasprave TO nije postavio zahtjev za izdvajanjem svog nasljednog dijela ukoliko je radom i davanjima povećao imovinu tj. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Stoga je u ovome postupku valjalo tek ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja prema kojem bi jedina ostavila iz pok. ZO bila tek ¼ dijela česte zem. 535/3 KO [katastarska općina]. Tužitelj ničim nije dokazao da bi iza pok. ZO pok. LO, a kao dio ostavinske mase ostavitelja, ostajala tek ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] koju bi kao ostavinsku masu pok. KO ostavio. Drugim riječima rečeno tužitelj nije dokazao tvrdnje o tome kolika bi iznosila vrijednost njegovog doprinosa kroz rad i davanja da bi se za toliki dio mogao izdvojiti određeni dio ostavinske mase. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti u onome dijelu u kojem je tužbeni zahtjev bio jedino podesan za raspravljanje, a to je što bi pretpostavljalo ostavinsku masu pok. ZO. U preostalom dijelu, kao što je već ranije navedeno, pravomoćno je odlučeno o zahtjevu da bi 1/8 dijela čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] trebala biti izdvojena u korist TO jer je u tome dijelu zahtjev odbačen odnosno odbačena je tužba TO. U pogledu utvrđenja što ne bi pripadalo u ostavinsku masu pok. ZO donesena je odluka o odbačaju tužbe, sukladno odredbi čl. 187 ZPP-a.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 i čl.155 ZPP-a, a tuženicima pod 1 i pod 2 isti je priznat u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) kod vrijednosti predmeta spora od 13.272,41 €. Trošak postupka priznat je tuženiku pod 1 LO za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 29. siječnja 2018., sastav odgovora na žalbu na rješenje od 18. siječnja 2018., sastav odgovora na žalbu na rješenje od 31. siječnja 2018. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 5. rujna 2012., 24. travnja i 24. rujna 2013., 5. ožujka 2014., 10. veljače 2015., 23. ožujka i 5. lipnja 2017. te 28. siječnja 2020. – svaka radnja po 250 bodova, za pristupe ročištima koja su odgođena bez raspravljanja 30. svibnja i 21. listopada 2014., 23. travnja 2015., 9. ožujka 2016., 14. studenog 2016. te 16. veljače 2022. – svaka radnja po 62,5 bodova, te pristup ročištima odgođenim bez raspravljanja od 10. svibnja i 8. rujna 2016. – sukladno popisanom trošku iz specifikacije, po 50 bodova, za pristup ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 22. siječnja 2013. – 125 bodova Nakon što je tužba uređena i na tužbu odgovorila tužena pod 2, koju također zastupa isti punomoćnik, dodatno je trošak priznat za sastav odgovora na tužbu ove tužene u visini od 250 bodova te za zajedničko zastupanje na ročištima od 3. lipnja 2022. i 14. ožujka 2025. - svaka radnja po 250 bodova, a potom za pristup ročištima odgođenim bez raspravljanja 25. travnja i 20. srpnja 2022., 14. listopada i 22. studenog 2022. – svaka radnja po 50 bodova, prema specificiranom popisu bodova i potom je ukupan zbir tih bodova uvećan za 10% (Tbr.40 Tarife) koliko istog punomoćnika pripada za zastupanje više stranaka. Ukupno je, dakle, tuženima pod 1 i pod 2 priznato radnji u visini od 3.645 bodova. Ti bodovi pomnoženi su s iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom je dobiveni iznos od 7.290,00 € uvećan za iznos sudske pristojbe odgovora na žalbu u visini od 90,31 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 7.380,31 € koliko će tužitelj morati isplatiti tuženima pod 1 i pod 2 zbog prouzročenog troška ovom parnicom.

25.2. Na iznos parničnog troška tuženicima pod 1 i pod 2 sud je priznao i zakonsku zateznu kamatu, koja im, prema odredbi čl.30 st.2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

26. Slijedom iznesenog odlučeno je kao pod točkama II. izreke rješenja.

Split, 02. travnja 2025.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: -tužitelju

-pun. tuženih pod 1 i pod 2

-tuženiku pod 3

.tuženoj pod 4 (i za tuženika pod 6, kao punomoćniku)

.tuženiku pod 5

-u spis