Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-175/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuharić, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Knežević, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dejana Kuharić, te zamjenice punomoćnika tuženika PĐ, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri iz Zagreba, a odluke objavljene dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom, odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3211001669/2007. kreditna partija: 7103864078, od 28. rujna 2007. sklopljenim između tužitelja UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, a koji ugovor o namjenskom kreditu je potvrđen (solemniziran) po Javnom bilježniku Marini Ostović, Koprivnica, Antuna Nemčića 4a, pod poslovnim brojem: Ov-11898/07., 26. listopada 2007. i to u dijelu koji glasi „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“ u dijelu koji glasi „( promjenjiva kamatna stopa )“ u dijelu koji glasi „Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, i u dijelu koji glasi „u skladu s Odlukama o kamatnim stopama Kreditora“, te u tome dijelu odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu, ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da plati tužitelju UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 15.043,95 eura (petnaesttisućačetrdesettrieura i devedesetpetcenta) zajedno sa zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od 01. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011 po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, i to na iznos

- od 30,47 eura od 01. prosinca 2007. pa do plaćanja,

- od 30,47 eura od 01. siječnja 2008. pa do plaćanja,

- od 30,47 eura od 01. veljače 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. ožujka 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. travnja 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. svibnja 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. lipnja 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. srpnja 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. kolovoza 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. rujna 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od01. listopada 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. studenoga 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. prosinca 2008. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. siječnja 2009. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. veljače 2009. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. ožujka 2009. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. travnja 2009. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. svibnja 2009. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. lipnja 2009. pa do plaćanja,

- od 128,28 eura od 01. srpnja 2009. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. kolovoza 2009. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. rujna 2009. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. listopada 2009. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. studenoga 2009. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. prosinca 2009. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. siječnja 2010. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. veljače 2010. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. ožujka 2010. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. travnja 2010. pa do plaćanja,

- od 231,51 eura od 01. svibnja 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. lipnja 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. srpnja 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. kolovoza 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. rujna 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. listopada 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. studenoga 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. prosinca 2010. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. siječnja 2011. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. veljače 2011. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. ožujka 2011. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. travnja 2011. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. svibnja 2011. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. lipnja 2011. pa do plaćanja,

- od 203,16 eura od 01. srpnja 2011. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. kolovoza 2011. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. rujna 2011. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. listopada 2011. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. studenoga 2011. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. prosinca 2011. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. siječnja 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. veljače 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. ožujka 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. travnja 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. svibnja 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. lipnja 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. srpnja 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. kolovoza 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. rujna 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. listopada 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. studenoga 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. prosinca 2012. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. siječnja 2013. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. veljače 2013. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. ožujka 2013. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. travnja 2013. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. svibnja 2013. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. lipnja 2013. pa do plaćanja,

- od 176,11 eura od 01. srpnja 2013. pa do plaćanja,

- od 180,21 eura od 01. kolovoza 2013. pa do plaćanja,

- od 127,79 eura od 01. rujna 2013. pa do plaćanja,

- od 127,79 eura od 01. listopada 2013. pa do plaćanja,

- od 127,79 eura od 01. studenoga 2013. pa do plaćanja,

- od 127,79 eura od 01. prosinca 2013. pa do plaćanja,

- od 127,79 eura od 01. siječnja 2014. pa do plaćanja,

- od 105,70 eura od 01. veljače 2014. pa do plaćanja,

- od 105,70 eura od 01. ožujka 2014. pa do plaćanja,

- od 105,70 eura od 01. travnja 2014. pa do plaćanja,

- od 105,70 eura od 01. svibnja 2014. pa do plaćanja,

- od 105,70 eura od 01. lipnja 2014. pa do plaćanja,

- od 105,70 eura od 01. srpnja 2014. pa do plaćanja,

- od 81,49 eura od 01. kolovoza 2014. pa do plaćanja,

- od 81,49 eura od 01. rujna 2014. pa do plaćanja,

- od 81,49 eura od 01. listopada 2014. pa do plaćanja,

- od 81,49 eura od 01. studenoga 2014. pa do plaćanja,

- od 81,49 eura od 01. prosinca 2014. pa do plaćanja,

- od 81,49 eura od 01. siječnja 2015. pa do plaćanja,

- od 67,45 eura od 01. veljače 2015. pa do plaćanja,

- od 67,45 eura od 01. ožujka 2015. pa do plaćanja,

- od 67,45 eura od 01. travnja 2015. pa do plaćanja,

- od 67,45 eura od 01. svibnja 2015. pa do plaćanja,

- od 67,45 eura od 01. lipnja 2015. pa do plaćanja,

- od 67,45 eura od 01. srpnja 2015. pa do plaćanja,

- od 59,63 eura od 01. kolovoza 2015. pa do plaćanja,

- od 59,63 eura od 01. rujna 2015. pa do plaćanja,

- od 59,63 eura od 01. listopada 2015. pa do plaćanja,

- od 59,63 eura od 01. studenoga 2015. pa do plaćanja,

- od 59,63 eura od 01. prosinca 2015. pa do plaćanja,

- od 59,63 eura od 01. siječnja 2016. pa do plaćanja,

- od 49,75 eura od 01. veljače 2016. pa do plaćanja,

- od 49,75 eura od 01. ožujka 2016. pa do plaćanja,

- od 49,75 eura od 01. travnja 2016. pa do plaćanja,

- od 49,75 eura od 01. svibnja 2016. pa do plaćanja,

- od 49,75 eura od 01. lipnja 2016. pa do plaćanja,

- od 49,75 eura od 01. srpnja 2016. pa do plaćanja,

- od 29,10 eura od 01. kolovoza 2016. pa do plaćanja,

- od 29,10 eura od 01. rujna 2016. pa do plaćanja,

- od 29,10 eura od 01. listopada 2016. pa do plaćanja,

- od 29,10 eura od 01. studenoga 2016. pa do plaćanja,

- od 29,10 eura od 01. prosinca 2016. pa do plaćanja,

- od 29,10 eura od 01. siječnja 2017. pa do plaćanja,

- od 24,00 eura od 01. veljače 2017. pa do plaćanja,

- od 24,00 eura od 01. ožujka 2017. pa do plaćanja,

- od 24,00 eura od 01. travnja 2017. pa do plaćanja,

- od 24,00 eura od 01. svibnja 2017. pa do plaćanja,

- od 24,00 eura od 01. lipnja 2017. pa do plaćanja,

- od 24,00 eura od 01. srpnja 2017. pa do plaćanja,

- od 18,89 eura od 01. kolovoza 2017. pa do plaćanja,

- od 18,89 eura od 01. rujna 2017. pa do plaćanja,

- od 18,89 eura od 01. listopada 2017. pa do plaćanja,

- od 7,25 eura od 26. listopada 2017. pa do plaćanja,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem od tuženika Zagrebačke banke d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 potražuje isplatu iznosa od 3.656,05 eura (tritisućešestopedesetšesteura i petcenta) sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 26. listopada 2007. do isplate kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos glavnice od 15.043,95 eura (petnaesttisućačetrdesettrieura i devedesetpetcenta), koji mu je dosuđen točkom II. izreke presude potražuje zateznu kamatu:

- na iznos od 30,47 eura za razdoblje do 30. studenog 2007.,

- na iznos od 30,47 eura za razdoblje do 31. prosinca 2007.,

- na iznos od 30,47 eura za razdoblje do 31. siječnja 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 29. veljače 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. ožujka 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 30. travnja 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. svibnja 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 30. lipnja 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. srpnja 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 30. rujna 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. listopada 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 30. studenog 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. prosinca 2008.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. siječnja 2009.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 28. veljače 2009.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. ožujka 2009.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 30. travnja 2009.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 31. svibnja 2009.,

- na iznos od 128,28 eura za razdoblje do 30. lipnja 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 31. srpnja 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 30. rujna 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 31. listopada 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 30. prosinca 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 31. prosinca 2009.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 31. siječnja 2010.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 28. veljače 2010.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 31. ožujka 2010.,

- na iznos od 231,51 eura za razdoblje do 30. travnja 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. svibnja 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 30. lipnja 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. srpnja 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 30. rujna 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. listopada 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 30. studenog 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. prosinca 2010.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. siječnja 2011.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 28. veljače 2011.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. ožujka 2011.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 30. travnja 2011.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 31. svibnja 2011.,

- na iznos od 203,16 eura za razdoblje do 30. lipnja 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. srpnja 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. rujna 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. listopada 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. studenog 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. prosinca 2011.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. siječnja 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 29. veljače 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. ožujka 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. travnja 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. svibnja 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. lipnja 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. srpnja 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. prosinca 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. rujna 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. listopada 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. studenog 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. prosinca 2012.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. siječnja 2013.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 28. veljače 2013.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. ožujka 2013.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. travnja 2013.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 31. svibnja 2013.,

- na iznos od 176,11 eura za razdoblje do 30. lipnja 2013.,

- na iznos od 180,21 eura za razdoblje do 31. srpnja 2013.,

- na iznos od 127,79 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2013.,

- na iznos od 127,79 eura za razdoblje do 30. rujna 2013.,

- na iznos od 127,79 eura za razdoblje do 31. listopada 2013.,

- na iznos od 127,79 eura za razdoblje do 30. studenog 2013.,

- na iznos od 127,79 eura za razdoblje do 31. prosinca 2013.,

- na iznos od 105,70 eura za razdoblje do 31. siječnja 2014.,

- na iznos od 105,70 eura za razdoblje do 28. veljače 2014.,

- na iznos od 105,70 eura za razdoblje do 31. ožujka 2014.,

- na iznos od 105,70 eura za razdoblje do 30. travnja 2014.,

- na iznos od 105,70 eura za razdoblje do 31. svibnja 2014.,

- na iznos od 105,70 eura za razdoblje do 30. lipnja 2014.,

- na iznos od 81,49 eura za razdoblje do 31. srpnja 2014.,

- na iznos od 81,49 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2014.,

- na iznos od 81,49 eura za razdoblje do 30. rujna 2014.,

- na iznos od 81,49 eura za razdoblje do 31. listopada 2014.,

- na iznos od 81,49 eura za razdoblje do 30. studenog 2014.,

- na iznos od 81,49 eura za razdoblje do 31. prosinca 2014.,

- na iznos od 67,45 eura za razdoblje do 31. siječnja 2015.,

- na iznos od 67,45 eura za razdoblje do 28. veljače 2015.,

- na iznos od 67,45 eura za razdoblje do 31. ožujka 2015.,

- na iznos od 67,45 eura za razdoblje do 30. travnja 2015.,

- na iznos od 67,45 eura za razdoblje do 31. svibnja 2015.,

- na iznos od 67,45 eura za razdoblje do 30. lipnja 2015.,

- na iznos od 59,63 eura za razdoblje do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 59,63 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2015.,

- na iznos od 59,63 eura za razdoblje do 30. rujna 2015.,

- na iznos od 59,63 eura za razdoblje do 31. listopada 2015.,

- na iznos od 59,63 eura za razdoblje do 30. studenog 2015.,

- na iznos od 59,63 eura za razdoblje do 31. prosinca 2015.,

- na iznos od 49,75 eura za razdoblje do 31. siječnja 2016.,

- na iznos od 49,75 eura za razdoblje do 29. veljače 2016.,

- na iznos od 49,75 eura za razdoblje do 31. ožujka 2016.,

- na iznos od 49,75 eura za razdoblje do 30. travnja 2016.,

- na iznos od 49,75 eura za razdoblje do 31. svibnja 2016.,

- na iznos od 49,75 eura za razdoblje do 30. lipnja 2016.,

- na iznos od 29,10 eura za razdoblje do 31. srpnja 2016.,

- na iznos od 29,10 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2016.,

- na iznos od 29,10 eura za razdoblje do 30. rujna 2016.,

- na iznos od 29,10 eura za razdoblje do 31. listopada 2016.,

- na iznos od 29,10 eura za razdoblje do 30. studenog 2016.,

- na iznos od 29,10 eura za razdoblje do 31. prosinca 2016.,

- na iznos od 24,00 eura za razdoblje do 31. siječnja 2017.,

- na iznos od 24,00 eura za razdoblje do 28. veljače 2017.,

- na iznos od 24,00 eura za razdoblje do 31. ožujka 2017.,

- na iznos od 24,00 eura za razdoblje do 30. travnja 2017.,

- na iznos od 24,00 eura za razdoblje do 31. svibnja 2017.,

- na iznos od 24,00 eura za razdoblje do 30. lipnja 2017.,

- na iznos od 18,89 eura za razdoblje do 31. srpnja 2017.,

- na iznos od 18,89 eura za razdoblje do 31. kolovoza 2017.,

- na iznos od 18,89 eura za razdoblje do 30. rujna 2017.,

- na iznos od 7,25 eura za razdoblje do 25. listopada 2017.

IV. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju UĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 3.798,73 eura (tritisućesedamstodevedesetosamerua i sedamdesettricenta), zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 2. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 4. svibnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3211001669/2007. kreditna partija: 7103864078, od 28. rujna 2007., a koji je solemniziran po Javnom bilježniku Marini Ostović, [adresa], pod poslovnim brojem: Ov-11898/07. 26. listopada 2007. Tužitelj navodi da je tim Ugovorom tuženik tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio kredit u iznosu od 1.444.000,00 kn, na rok otplate od 300 mjeseci, a početni anuitet je iznosio 8.508,96 kuna, što bi danas iznosilo 1.129,33 eura, sukladno odredbama Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22., 88/22.). Namjena Ugovora o namjenskom kreditu bila je kupnja stana za potrebe tužitelja i njegove obitelji.

1.1. Tužitelj navodi da je u navedenom Ugovoru o kreditu ugovorena ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke o kojoj se nije posebno pregovaralo, a s obzirom da je ugovorna odredba nedovoljno određena i neprecizno utvrđena, ona samim time nije lako razumljiva.

1.2. Tužitelj smatra da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke ništetna temeljem odredbe čl. 270. ZOO-a, budući da je neodređena. Ujedno smatra da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi sukladno čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07), odnosno sukladno čl. 296. st. 1. ZOO-a.

1.3. Tužitelj navodi da je tuženik početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje jednostranom odlukom mijenjao na 6,20% godišnje i 7,10% godišnje, sve temeljem ništetne ugovorne odredbe, te da je tužitelj zbog toga platio tuženiku znatni novčani iznos koji je tuženik stekao bez osnove te ga je dužan vratiti u smislu čl. 1111. ZOO-a zajedno sa zateznom kamatom od dana preplate svakog pojedinog iznosa, u smislu čl. 1115. ZOO-a.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je utvrđena promjenjivost stope redovne kamate u skladu s odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te da tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 18.700,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2007. do isplate.

2. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 25. siječnja 2025. djelomično povukao tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 18.700,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. listopada 2007. do isplate potražuje isplatu iznosa od 15.043,95 eura sa zateznom kamatom od preplate pojedinih mjesečnih iznosa.

2.1. Podnesak tužitelja od 25. siječnja 2025. dostavljen je tuženiku 3. veljače 2025. te se tuženik podneskom od 7. veljače 2025. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz tog podneska tužitelja.

2.2. Člankom 193. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje u tekstu ZPP) propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (st. 1.), a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje (st. 2.).

2.3. Budući da se u smislu čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba nakon upuštanja tuženika u raspravljanje može povući samo uz suglasnost tuženika, a tuženik se u roku od 15 dana od primitka podneska tužitelja od 25. siječnja 2025., kojim djelomično povlači tužbu, usprotivio tom povlačenju, sud je presudom odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja iz tužbe podnesene ovom sudu 4. svibnja 2024.

3. Tuženik je dao pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3.1. Tuženik navodi da je nesporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3211001669/2007. kreditna partija: 7103864078, od 28. rujna 2007.

3.2. Tuženik osporava status potrošača tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, pa osporava da se na navedeni Ugovor primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

3.3. Tuženik navodi da je prilikom promjene stope redovne kamate postupao u skladu s tad važećim propisima, a da se pri tom rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993., čije odredbe su kasnije implementirane u Zakon o zaštiti potrošača, koja propisuje iznimku od toga da se odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga smatra nepoštenom, i to u slučaju ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive). Također navodi da prema toj Direktivi nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Tuženik smatra da sud treba uzeti u obzir odredbe te Direktive i Zakon o zaštiti potrošača tumačiti u skladu sa odredbama Direktive.

3.4. Tuženik smatra da bi usvajanje tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem odluke banke bilo protivno odredbi o slobodi ugovaranja Zakona o obveznim odnosima jer je stvarna volja ugovornih strana bila da koriste promjenjivu kamatu.

3.5. Tuženik smatra da se u konkretnom sporu ne mogu primijeniti zaključci iz kolektivnog spora povodom tužbe Udruge franak.

3.6. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova stečenog bez osnove tuženik ističe prigovor zastare te osporava pravo tužitelja da potražuje zatezne kamate prije podnošenja tužbe.

3.7. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, saslušanjem tužitelja kao stranke na okolnost tijeka pregovora između parničnih stranaka vezano uz sklapanje Ugovora o kreditu koji je predmet postupka te provođenjem dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost visine potraživanja tužitelja prema tuženiku u slučaju ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj stopi redovne kamate temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

4.1. Tuženik je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu.

5. Između tužitelja i tuženika nije sporno da je između njih 28. rujna 2007. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3211001669/2007, kreditna partija: 7103864078 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) te nije sporno da je tekst Ugovora o kreditu sastavio tuženik.

5.1 Između tužitelja i tuženika je sporno svojstvo potrošača tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, sporno je koje informacije vezano uz uvjete promjenjivosti kamatne stope je tužitelj dobio prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, sporna je visina tužbenog zahtjeva s osnova preplate temeljem promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iz Ugovora o kreditu te je sporno je li potraživanje tužitelja u zastari.

6. U svrhu dokazivanja pročitani su Ugovor o namjenskom kreditu (str. 7-15), dodatak ugovora o namjenskom kreditu (str. 16-24, 25-28), otplatna tablica (str. 29-38), pregled promjena kamatnih stopa (str. 39), promet po kreditu (str. 40-49), iskaz tužitelja (str. 125-125), nalaz i mišljenje financijskog vještaka (str. 131-140), dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka (str. 162-172).

7. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Čitanjem Ugovora o kreditu utvrđeno je da se tim ugovorom tuženik, kao banka, obvezao tužitelju, kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje kredit u iznosu od 1.444.000,00 kn (čl. 1.) u svrhu kupnje nekretnine (čl. 6.), a tužitelj se odobreni kredit obvezao vratiti u roku od 300 mjeseci (čl. 3.) u mjesečnim anuitetima koji sadrže glavni dug i kamatu te su promjenjivi u slučaju izmjene promjenjive redovne kamatne stope (čl. 7.), a redovna kamata je ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,20% godišnje, te je u razdoblju od 2 godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna (čl. 2.).

9. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 28. rujna 2007. pa se isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/2007, 125/2007 dalje: ZZP).

9.1. Člankom 96. st. 1. ZZP propisano je da se nepoštenom ugovornom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Člankom 96. st. 2. ZZP propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.3. Člankom 96. st. 4. ZZP propisano je da u slučaju ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.4. Člankom 102. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (st. 1.) te da ništetnost pojedine odredbe ne povlači i ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne ugovorne odredbe (st. 2.).

10. Tuženik je nadalje tužitelju osporio status potrošača.

10.1. Radi utvrđenja svojstva tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke koji je u svom iskazu naveo da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio radi financiranja kupnje stana u [adresa] koji mu je bio potreban jer je radio u Zagrebu, a supruga mu je bolesna te je učestalo dulje vrijeme boravila u [adresa] radi liječenja. Tužitelj navodi da je stan koji je kupljen sredstvima kredita korišten za boravak tužitelja i njegove supruge, a u tom stanu nije obavljana nikakva gospodarska djelatnost jer je tužitelj bio u radnom odnosu u pravnoj osobi do odlaska u mirovinu, a supruga je bila u mirovini još prije nego što je Ugovor o kreditu sa tuženikom sklopljen.

10.2. Sud je iskaz tužitelja u navedenom dijelu prihvatio u cijelosti budući da je tužitelj iskazivao životno i uvjerljivo te je njegov iskaz sukladan dokumentaciji u spisu. Temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj sredstvima kredita kupio stan za potrebe boravka sebe i svoje supruge, a da u istom nije obavljana nikakva gospodarska djelatnost.

10.3. Člankom 3. st. 1. t. 1. ZZP-a propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

10.4. Slijedom navedenog je temeljem iskaza tužitelja utvrđeno da je tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a budući da je sredstvima kredita financirao kupnju stana za potrebe boravka sebe i svoje supruge.

10.5. Pri tom valja napomenuti da tuženik nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je nekretnina koju je tužitelj kupio sredstvima kredita korištena u poduzetničke ili poslovne svrhe.

10.6. Slijedom navedenog utvrđeno je da je neosnovan tuženikov prigovor da tužitelj predmetni Ugovor o kreditu nije sklopio kao potrošač.

11. Između tužitelja i tuženika je nadalje sporno jesu li odredbe konkretnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene u smislu čl. 96. st. 1. ZZP, a time i ništetne.

12. Čitanjem Ugovora o kreditu, za koji je nesporno da ga je sastavio tuženik, utvrđeno je da je tuženik tim Ugovorom u svoju korist ugovorio pravo da stopu redovne kamate mijenja u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.

12.1. Tuženik nije u sudski spis dostavio svoju Odluku o kamatnim stopama koja je bila važeća na dan sklapanja Ugovora o kreditu, niti bilo koju drugu Odluku o kamatnim stopama koja je bila na snazi za vrijeme otplate Ugovora o kreditu.

12.2. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa po Ugovoru o kreditu (str. 39) utvrđeno je da je tužitelj već nekoliko dana nakon sklapanja Ugovora o kreditu podigao kamatnu stopu sa početno ugovorenih 5,20% na 5,35% godišnje, a potom je kamatu dalje podizao sve do stope od 7,1%, nakon čega se stopa kamate smanjivala te je u razdoblju nakon 1. siječnja 2016. bila niža od početno ugovorene kamatne stope.

13. Sud je saslušao tužitelja na okolnost informacija koje su mu pružane prilikom sklapanja Ugovora o kreditu te na okolnost tijeka pregovora koji su prethodili sklapanju Ugovora o kreditu te je tužitelj u svom iskazu naveo da se ne sjeća da li mu je tuženik uopće ponudio opciju kunskog kredita sa fiksnom kamatnom stopom, a sjeća se samo da je pored kredita u kunama postojala i opcija kredita sa valutnom klauzulom u eurima i CHF. Tužitelj navodi da je bio svjestan da diže kredit sa promjenjivom kamatnom stopom, no da nije očekivao da bi do nekih značajnih promjena kamatne stope moglo doći, eventualno je mislio da bi moglo doći do nekih minimalnih promjena, a ne do ovako velikih povećanja kamatne stope do kakvih je došlo. Navodi da mu djelatnici tuženika nisu objasnili u kojim slučajevima bi moglo doći do promjene kamatne stope niti koji parametri utječu na eventualnu promjenu kamatne stope, te da su mu štoviše rekli da je kuna u odnosu na euro stabilna i da nikakvih značajnijih promjena kamate stope ne bi trebalo biti. Navodi da je dobivao obavijesti o promjeni kamatne stope.

13.1. Sud je iskaz tužitelja u navedenom dijelu prihvatio u cijelosti jer je iskazivao životno i logično.

13.2. Temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelju prilikom dolaska u poslovnicu tuženika ponuđeno sklapanje Ugovora o kreditu u kunama ili s valutnom klauzulom u eurima ili CHF, no da mu nije nuđena opcija ugovora sa fiksnom kamatnom stopom. Utvrđeno je da tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelja nije obavijestio u kojim slučajevima bi moglo doći do promjene kamatne stope, niti o kojim parametrima to ovisi, već su tužitelja uvjeravali da do znatnih promjena kamata ne bi trebalo doći.

14. Odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika dio je standardnog ugovora o kreditu tuženika koji je ponuđen tužitelju i koji je tužitelj prihvatio u cijelosti, a tuženik (na kojem je u smislu odredbe čl. 96. st. 4. ZZP-a teret dokaza) nije dokazao da se o bilo kojoj odredbi tog Ugovora pojedinačno pregovaralo. Stoga je utvrđeno da tužitelj i tuženik o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva stopa redovne kamate nisu pojedinačno pregovarali.

15. Odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva stopa redovne kamate se odnosi na cijenu kredita i lako je razumljiva i uočljiva. Međutim sporna odredba promjenu kamatne stope čini zavisnom o promjeni "tržišnih uvjeta", bez određivanja objektivnih parametara ili referentnih indeksa uz koje bi se promjena kamatne stope mogla vezati, pa stoga promjena kamatne stope u konačnici ovisi isključivo o odluci tuženika. Iz navedenog razloga sporna odredba nije jasna, niti za tužitelja kao potrošača, niti za bilo koju drugu prosječnu osobu, zbog čega je podložna ocjeni poštenosti u smislu čl. 99. ZZP.

16. Redovna kamata predstavlja cijenu koju korisnik kredita plaća banci za korištenje novčanih sredstava banke i kao takva čini bitan sastojak ugovora. Spornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi visina kamatne stope, bitnog sastojka Ugovora, učinjena je zavisnom isključivo o volji tuženika, kao jedne ugovorne strane, dok tužitelj, kao druga ugovorna strana, na tu visinu ne može niti na koji način utjecati. Takva ugovorna odredba kojom se visina obveze tuženika, kao bitnog sastojka ugovora, čini zavisnim isključivo o volji druge ugovorne strane nužno dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

17. Temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da tuženik tužitelju u fazi sklapanja Ugovora o kreditu nije pružio nikakve informacije o tome pod kojim uvjetima bi tuženik mogao mijenjati visinu stope redovne kamate. Tuženik je pri tom koristio činjenicu da niti jednim propisom važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu nije bila predviđena obveza banaka da eventualnu promjenu kamatne stope vežu uz neki indeks ili objektivno odrediv kriterij. Međutim tuženik je ugovor o kreditu sklopio u sklopu svoje profesionalne djelatnosti i to sa potrošačem, dakle slabijom ugovornom stranom, te je stoga standard savjesnosti i poštenja od tuženika, kao jače ugovorne strane, zahtijevao da prilikom sklapanja navedenog ugovora vodi računa i o zaštiti interesa potrošača, što svakako uključuje i obvezu definiranja svih bitnih parametara o kojima visina obveze tužitelja prema tuženiku ovisi. Umjesto toga tuženik je, vodeći računa samo o svom interesu, a iskoristivši činjenicu da nema propisa koji mu to nalaže, tužitelju nametnuo ugovornu odredbu kojom njegovu obvezu čini zavisnom isključivo o volji tuženika, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

18. Dakle utvrđeno je da je sporna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je visina redovne kamate ugovorena kao promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, slijedom čega je ta odredba nepoštena i u smislu čl. 102. st. 1. ZZP ništetna.

19. Pritom valja napomenuti da se tuženik neosnovano poziva na odredbe Direktive 93/13 s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 28. rujna 2007., dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, pa se stoga odredbe navedene direktive ne mogu primjenjivati na pravni odnos tužitelja i tuženika koji je nastao temeljem Ugovora o kreditu.

20. ZZP ne sadrži posebne odredbe o pravnim posljedicama ništetnosti ugovornih odredaba u potrošačkim ugovorima pa je stoga te pravne posljedice potrebno utvrditi temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima.

21. Člankom 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje

21.1. Člankom 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao, ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

22. Člankom 1111. ZOO-a propisano je da u slučaju kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1), a obveza vraćanja, odnosno naknade vrijednosti, nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3).

23. Tužitelj i tuženik su Ugovorom o kreditu ugovorili važeću stopu redovne kamate na dan sklapanja kredita, koja iznosi 5,20% godišnje, a za koju odredbu nije sporno da je pravno valjana. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu ništetna samo u dijelu u kojem je ugovoreno da je stopa redovne kamate promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

23.1. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna ugovorna odredba o promjenjivosti stope redovne kamate tužitelj temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a ima pravo od tuženika tražiti povrat svih iznosa koje je više platio tuženiku zbog činjenice promjene stope redovne kamate temeljem odluka tuženika u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje.

24. Radi utvrđenja visine iznosa koje je tuženik stekao temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate temeljem jednostrane odluke tuženika, odnosno uslijed promjene stope redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić.

25. Vještakinja Natalija Jambrečić je izradila i u sudski spis dostavila pisani nalaz od 12. studenog 2024. u kojem je temeljem dokumentacije u spisu utvrdila da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 1. srpnja 2015., tuženiku preplatio iznos od 14.005,15 eura, pri čemu je vještakinja u zaključku navela i pojedinačne mjesečne iznose preplata koji su nastali u svakom od mjeseca tijekom navedenog razdoblja.

26. Pisani nalaz i mišljenja vještakinje dostavljen je na očitovanje parničnim strankama u roku od 15 dana te se tuženik na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 22. studenog 2024. u kojem je naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka.

26.1. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještakinje očitovao podneskom od 1. prosinca 2024. u kojem je prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje i to iz razloga jer je vještakinja iznos preplate utvrdila samo za razdoblje od 1. prosinca 2007. do 1. srpnja 2015., a stopa redovne kamate je bila viša od početno ugovorene i u razdoblju od 1. srpnja 2015. do 1. siječnja 2016. Osim toga zbog činjenice povećanja stope redovne kamate u razdoblju do 1. siječnja 2016., a s obzirom na činjenicu da je otplata kredita vršena u anuitetima, po isteku tog razdoblja ostao je veći neotplaćeni dio glavnice, a zbog čega su iznosi anuiteta koje je tužitelj otplaćivao bili veći i u razdoblju nakon 1. siječnja 2016., a kada je stopa redovne kamate nominalno bila niža od one na dan sklapanja Ugovora o kreditu. Stoga tužitelj predlaže da vještakinja dopuni nalaz na način da obuhvati i razdoblje nakon 1. srpnja 2015. kada je stopa redovne kamate bila viša od početno ugovorene, kao i razdoblje kada je iznos anuiteta bio veći od onog navedenog u početnom otplatnom planu iako je nominalna stopa redovne kamate bila niža od početno ugovorene.

27. Vještakinja je 4. prosinca 2024. u sudski spis dostavila Dopunu nalaza u kojoj je izračun preplate napravila na način da obuhvaća sve mjesece kada je iznos anuiteta bio viši od onog iz početnog otplatnog plana, kojim izračunom je utvrdila da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu (5,20% godišnje) u razdoblju otplate kredita od 1. prosinca 2007. do 26. listopada 2017. preplatio iznos od 15.043,95 eura, pri čemu je vještakinja u zaključku navela i pojedinačne mjesečne iznose preplata koji su nastali u svakom od mjeseca tijekom navedenog razdoblja.

27.1. Dopuna nalaza vještakinje od 4. prosinca 2024. dostavljena je punomoćnicima stranaka na očitovanje u roku od 15 dana. Tuženik se na Dopunu nalaza očitovao podneskom od 25. siječnja 2025. u kojem je naveo da nema primjedbi na izračun iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka te je uskladio tužbeni zahtjev sa Dopunom nalaza na način da istim potražuje isplatu samo iznosa preplate koji je utvrdila vještakinja.

27.2. Tuženik se na Dopunu nalaza očitovao na raspravi 17. veljače 2025. na kojoj je naveo da Dopuni nalaza i mišljenja ne prigovara.

27.3. Vještakinja Natalija Jambrečić usmeno je saslušana na raspravi 17. veljače 2025. na kojoj je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i Dopune nalaza te je pojasnila da je i u razdoblju kada je nominalna kamatna stopa bila niža anuitet zapravo i dalje bio viši od početnog zbog većeg udjela neotplaćene glavnice.

28. Sud je nalaz i mišljenje te dopunski izračun financijske vještakinje prihvatio u cijelosti budući da je on jasan i neproturječan, vodeći pri tom računa o činjenici da niti parnične stranke nisu imale primjedbi na matematičku točnost izračuna vještakinje.

29. Sud je temeljem nalaza i mišljenja financijske vještakinje utvrdio da je tuženik svojim odlukama o kamatnim stopama uvećao početno ugovorenu stopu redovne kamate, koja je iznosila 5,20% godišnje i to u razdoblju od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2015. Utvrđeno je da je i u razdoblju od 31. prosinca 2015. do 26. listopada 2017., kada je nominalna stopa redovne kamate bila niža od 5,20% godišnje, tužitelj i dalje otplaćivao veće iznose anuiteta od onih iz početnog otplatnog plana zbog većeg iznosa neotplaćene glavnice koji je bio uključen u anuitete koji su dospijevali u tom razdoblju. Zbog toga je utvrđeno da je zbog povećanja stope redovne kamate temeljem Odluka tuženika tužitelj tuženiku preplatio iznos od ukupno 15.043,95 eura, pri čemu su pojedinačni iznosi preplata nastali u razdoblju od 1. prosinca 2007. do 26. listopada 2017. i to iznosima koji su navedeni u zaključku Dopune nalaza i mišljenja vještakinje.

30. Budući da je utvrđeno da je odredba Ugovora o kreditu o promjenjivosti stope redovne kamate temeljem jednostrane odluke tuženika ništetna, to je tuženiku temeljem čl. 1111. st. 1. ZOO-a naloženo da tužitelju isplati iznos od 15.043,95 eura, koji iznos je stekao uslijed povećanja stope redovne kamate u odnosu na početno ugovorenu stopu od 5,20% godišnje, a temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti stope redovne kamate temeljem jednostrane odluke tuženika.

31. U konkretnom slučaju tuženik je unaprijed sastavio Ugovor o kreditu te je u isti uključio nepoštene, odnosno ništetne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, kojom odredbom je visina kamatne stope, bitnog sastojka Ugovora, učinjena je zavisnom isključivo o volji tuženika, kao jedne ugovorne strane, dok tužitelj, kao druga ugovorna strana, na tu visinu nije mogao niti na koji način utjecati.

31.1. Tuženik je bio svjestan da je kao gospodarstvenik bio dužan voditi računa i o zaštiti interesa tužitelja, kao potrošača i slabije ugovorne strane, te jasno definirati parametre čija promjena dovodi do promjene stope redovne kamate, a koji parametri ne ovise isključivo o volji tuženika. Usprkos tome tuženik je vodeći računa isključivo o svojim interesima za sebe ugovorio pravo jednostrane promjene stope redovne kamate na štetu tužitelja kao potrošača, zbog čega je tuženik bio nepošteni stjecatelj od dana kada je pojedine iznose preplate stekao. Stoga je temeljem odredbe čl. 1115. ZOO tuženiku naloženo da tužitelju plati zatezne kamate na iznose preplate koje je dužan vratiti tužitelju od dana stjecanja svake pojedine preplate, kako su oni utvrđeni Dopunom nalaza i mišljenja vještakinje, do isplate.

31.2. Stopa zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) kao stopa koja se primjenjuje na ostale odnose.

32. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

32.1. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/2020-2, zauzeto je pravno stajalište da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

32.2. Budući da je ništetnost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu o promjenjivost stope redovne kamate temeljem jednostrane Odluke o kamatnim stopama kreditora utvrđena tek ovom presudom nije nastupila zastara potraživanja tužitelja s osnova povrata preplaćenih iznosa temeljem te ništetne odredbe.

32.3. Stoga je tuženikov prigovor zastare potraživanja tužitelja neosnovan.

33. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

34. Tužitelj je tužbom potraživao isplatu iznosa od 18.700,00 eura sa zateznom kamatom od 26. listopada 2007. do isplate, što je više od iznosa preplate koji je vještakinja utvrdila u Dopuni nalaza.

34.1. Budući da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 25. siječnja 2025. valjalo je meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu iz tužbe te je sijedom čega je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 3.656,05 eura sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 1. prosinca 2007. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos preplate od 15.043,95 eura, koji mu je dosuđen točkom II. izreke presude, potražuje zateznu kamatu za razdoblje prije nego je preplata nastala.

34.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a.

35.1. Presudom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivosti stope redovne kamate temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, te je tužitelj u tom dijelu zahtjeva uspio u parnici 100%, a tuženik 0%.

35.2. Tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 15.043,95 euro, što predstavlja 80,45 % postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.656,05 eura, što predstavlja 19,55% postavljenog tužbenog zahtjeva.

35.3. Kada se uzmu u obzir uspjesi parničnih stranaka i u odnosu na zahtjev na utvrđenje ništetnosti i u odnosu na zahtjev za isplatom, prosječni uspjeh tužitelja u postupku iznosi 90,22% a prosječni uspjeh tuženika iznosi 9,78%. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika dobije se razlika od 80,44% u kojem omjeru, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, valja dosuditi nastali parnični trošak tužitelju.

35.4. Prilikom odlučivanja o parničnim troškovima tužitelja uzeti su u obzir troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023.), a prema vrijednosti predmeta spora.

35.5. Tužitelju je priznat je trošak sastava tužbe od 4. svibnja 2024. (Tbr. 7.1) u iznosu od 500,00 eura, sastav obrazloženih podnesaka od 29. srpnja 2024., 1. prosinca 2024. i 25. siječnja 2025. (Tbr. 8.1) u iznosu od 500,00 eura svaki, trošak zastupanja na ročištima 17. rujna 2024. i 17. veljače 2025. (Tbr 9.1) u iznosu od 500,00 eura svako, te trošak pristupa na ročište za objavu presude (Tbr. 9.3), u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 3.100,00 eura, odnosno uvećano za PDV sveukupno iznosi 3.875,00 eura. Konkretan postupak nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa te tužitelj, iako je potrošač, nije oslobođen sudskih pristojbi. Stoga tužitelju u trošak valja priznati i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 116,73 eura, te sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 233,45 eura.

35.6. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku valja dosuditi 80,44 % navedenog troška, što iznosi 3.398,73 eura.

35.7. Neovisno u uspjehu u sporu tužitelju valja dosuditi trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, budući da je tuženik u cijelosti osporavao osnovanost i visinu tužiteljeva zahtjeva, pa je provođenje vještačenja bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

35.8. Slijedom navedenog tužitelju je s osnova troškova postupka dosuđen iznos od 3.798,73 eura.

35.9. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

35.10. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

Koprivnica, 2. travnja 2025.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Kuharić, Koprivnica

2. Odvjetnik Kruno Knežević, Zagreb