Pr-738/2024-6
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste UU, u pravnoj stvari tužiteljice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Zoranu Ivišu, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5.ožujka 2025. u nazočnosti zam.pun. tužiteljice, a po objavi presude, dana 2.travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 5.237,63 eura bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
– za listopad 2016. godine, na iznos od 85,92 EUR-a od 15.11.2016. godine,
– za studeni 2016. godine, na iznos od 96,18 EUR-a od 15.12.2016. godine,
– za prosinac 2016. godine, na iznos od 170,82 EUR-a od 15.01.2017. godine,
– za siječanj 2017. godine, na iznos od 153,48 EUR-a od 15.02.2017. godine,
– za veljaču 2017. godine, na iznos od 99,88 EUR-a od 15.03.2017. godine,
– za ožujak 2017. godine, na iznos od 100,49 EUR-a od 15.04.2017. godine,
– za travanj 2017. godine, na iznos od 127,12 EUR-a od 15.05.2017. godine,
– za svibanj 2017. godine, na iznos od 129,38 EUR-a od 15.06.2017. godine,
– za lipanj 2017. godine, na iznos od 210,36 EUR-a od 15.07.2017. godine,
– za srpanj 2017. godine, na iznos od 144,26 EUR-a od 15.08.2017. godine,
– za kolovoz 2017. godine, na iznos od 101,86 EUR-a od 15.09.2017. godine,
– za rujan 2017. godine, na iznos od 101,04 EUR-a od 15.10.2017. godine,
– za listopad 2017. godine, na iznos od 75,51 EUR-a od 15.11.2017. godine,
– za studeni 2017. godine, na iznos od 83,74 EUR-a od 15.12.2017. godine,
– za prosinac 2017. godine, na iznos od 129,18 EUR-a od 15.01.2018. godine,
– za siječanj 2018. godine, na iznos od 41,67 EUR-a od 15.02.2018. godine,
– za veljaču 2018. godine, na iznos od 79,06 EUR-a od 15.03.2018. godine,
– za ožujak 2018 .godine, na iznos od 71,87 EUR-a od 15.04.2018. godine – za travanj 2018. godine, na iznos od 145,42 EUR-a od 15.05.2018. godine,
– za svibanj 2018. godine, na iznos od 154,24 EUR-a od 15.06.2018. godine,
– za lipanj 2018. godine, na iznos od 161,34 EUR-a od 15.07.2018. godine,
– za srpanj 2018. godine, na iznos od 159,06 EUR-a od 15.08.2018. godine,
– za kolovoz 2018. godine, na iznos od 127,73 EUR-a od 15.09.2018. godine, – za rujan 2018. godine, na iznos od 104,59 EUR-a od 15.10.2018. godine,
– za listopad 2018. godine, na iznos od 126,90 EUR-a od 15.11.2018. godine,
– za studeni 2018. godine, na iznos od 59,90 EUR-a od 15.12.2018. godine,
– za prosinac 2018. godine, na iznos od 105,09 EUR-a od 15.01.2019. godine,
– za siječanj 2019. godine, na iznos od 98,67 EUR-a od 15.02.2019. godine,
– za veljaču 2019. godine, na iznos od 81,81 EUR-a od 15.03.2019. godine,
– za ožujak 2019. godine, na iznos od 112,92 EUR-a od 15.04.2019. godine,
– za travanj 2019. godine, na iznos od 91,59 EUR-a od 15.05.2019. godine,
– za svibanj 2019. godine, na iznos od 110,75 EUR-a od 15.06.2019. godine,
– za lipanj 2019. godine, na iznos od 188,56 EUR-a od 15.07.2019. godine,
– za srpanj 2019. godine, na iznos od 106,71 EUR-a od 15.08.2019. godine
– za kolovoz 2019. godine, na iznos od 166,07 EUR-a od 15.09.2019. godine,
– za rujan 2019. godine, na iznos od 163,56 EUR-a od 15.10.2019. godine,
– za listopad 2019. godine na iznos od 124,96 EUR-a teku od 15.11.2019. god. – za studeni 2019. godine, na iznos od 109,49 EUR-a od 15.12.2019 godine,
– za prosinac 2019. godine na iznos od 156,01 EUR-a teku od 15.01.2020. god. – za siječanj 2020. godine, na iznos od 118,37 EUR-a od 15.02.2020. godine,
– za veljaču 2020. godine, na iznos od 153,10 EUR-a od 15.03.2020. godine,
– za ožujak 2020. godine, na iznos od 140,47 EUR-a od 15.04.2020. godine,
– za travanj 2020. godine, na iznos od 123,75 EUR-a od 15.05.2020. godine,
– za svibanj 2020. godine, na iznos od 4,77 EUR-a od 15.06.2020. godine,
– za lipanj 2020. godine, na iznos od 35,71 EUR-a od 15.07.2020. godine,
– za srpanj 2020. godine, na iznos od 4,27 EUR-a od 15.08.2020.godine, do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.
riješio je
I. Utvrđuje se da je tužitelja povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 1.023,21 eura bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:
– za kolovoz 2020. godine, na iznos od 4,52 EUR-a od 15.09.2020.godine
– za rujan 2020. godine, na iznos od 0,43 EUR-a od 15.10.2020. godine
– za ožujak 2021. godine, na iznos od 116,70 EUR-a od 15.04.2021. godine
– za svibanj 2021. godine, na iznos od 33,26 EUR-a od 15.06.2021. godine,
– za lipanj 2021. godine, na iznos od 32,92 EUR-a od 15.07.2021. godine,
– za srpanj 2021. godine, na iznos od 11,46 EUR-a od 15.08.2021. godine
– za rujan 2021. godine, na iznos od 0,90 EUR-a od 15.10.2021. godine,
– za studeni 2021. godine, na iznos od 29,77 EUR-a od 15.12.2021. godine
– za prosinac 2021. godine, na iznos od 1,29 EUR-a od 15.01.2022. godine
– za siječanj 2022. godine, na iznos od 31,32 EUR-a od 15.02.2022. godine,
– za ožujak 2022. godine, na iznos od 348,40 EUR-a od 15.04.2022. godine
– za travanj 2022. godine, na iznos od 39,52 EUR-a od 15.05.2022. godine
– za svibanj 2022. godine, na iznos od 34,90 EUR-a od 15.06.2022. godine,
– za lipanj 2022. godine, na iznos od 31,10 EUR-a od 15.07.2022. godine,
– za srpanj 2022. godine, na iznos od 36,21 EUR-a od 15.08.2022. godine
– za kolovoz 2022. godine, na iznos od 66,06 EUR-a od 15.09.2022. godine,
– za rujan 2022. godine, na iznos od 51,32 EUR-a od 15.10.2022. godine,
– za svibanj 2023. godine, na iznos od 35,09 EUR-a od 15.06.2023. godine,
– za lipanj 2023. godine, na iznos od 118,04 EUR-a od 15.07.2023. godine, do isplate.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.873,41 eura sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.Pred ovim sudom pod posl.brojem Pr-7099/2021 zaprimljena je tužba tužiteljice u kojoj ista navodi da je zaposlena kod tuženika na radom mjestu medicinske sestre. Rad da joj je organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Osnovnu plaću radnika da čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću da su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće da je na isti način definirano čl.51. TKU-a , odnosno čl. 50. TKU-a. U odredbama čl.51. do 59. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, čl.49. do 58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, čl.5. Dodatka I. KU-a , te čl.54. TKU-a, odnosno čl.53. TKU-a propisani da su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki određeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno prethodno navedenim odredbama KU-a, Dodatka I. KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje da je u tom satu ostvarila pravo. S obzirom na činjenicu da je tužiteljica u razdoblju od listopada 2016. pa nadalje obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre, tužiteljica da je radila prekovremeno, u otežanim uvjetima, na radnom mjestu na kojem je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, pa sukladno tome da je tuženik pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužiteljica ima pravo, utvrđujući prosjek isplaćenih plaća od plaća koje su umanjene što je posljedično imalo pogrešan izračun i isplatu plaće za vrijeme korištenja god.odmora i privremene nesposobnosti za rad.
2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ne osporava osnovu za razdoblje do 01.04.2020., a nakon toga da osporava jer da je tuženik nakon toga datuma obračunavao sve dodatke.
3.Podneskom od 10.studenoga 2023. tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
4.Dana 1.listopada 2024. ovaj sud donio je presudu pod posl.br. Pr-7099/2021 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev na način kako je isti bio postavljen u podnesku od 10.studenoga 2023.
4.1.Na navedenu presudu žalbu je izjavio tuženik, koju žalbu je uvažio Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud te je rješenjem Gž R-109/2024 od 8.studenoga 2024. ukinuo presudu Pr-7099/2021 od 1.listopada 2024. te predmet vratio sudu na ponovno suđenje.
5.Sukladno drugostupanjskoj odluci, tužitelj je na ročištu od 12.veljače 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naplatu pojedinačnih mjesečnih iznosa od srpnja 2020. pa nadalje, odnosno ustraje u naplati iznosa do srpnja 2020.
5.1.Na te navode tužitelja tuženik se nije očitovao do zaključenja glavne rasprave.
6.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu te čitanjem rješenja Županijskog suda u Vukovaru Gž R-109/2024 od 8.studenoga
7.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Tužiteljica je popisala parnični trošak.
8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/2015), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19), Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).
8.1.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće.
9.Sve to regulirano je i odredbom čl.94. Zakona o radu koji navodi da radnik ima pravo na povećanu plaću za: otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.
9.1.Odredbom čl.95. st.1. ZR propisano je da za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga, ima pravo na naknadu plaće. Stavkom 5. istog članka radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Pri tome se uračunavaju sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad. Naknada plaće predviđena je u slučajevima korištenja odmora, plaćenog dopusta, itd.
9.2.Temeljem odredba članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na plaću. Osnovna plaća sastavljena je od umnoška osnovice za izračun plaće i koeficijenta složenosti poslova za radno mjesto na koje je zaposlenik raspoređen uvećana za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.
9.3.Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.
9.4.Na temelju članka 59.a. Dodatka I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 96/15) i članka 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstvenim djelatnicima i nezdravstvenim djelatnicima koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja pripada pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji se temeljem Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) povećao.
9.5.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.
9.6.Temeljem članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisani su dodatci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata i to: za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.
9.7.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
9.8.Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) u čl.34. propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.
9.9.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“
10.Temeljem čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl.34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
11.Kako tužitelju KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59., zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 kao i po osnovama čl. 54. st. 2. TKU budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo za sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo za prekovremene sate. Ovaj stav potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 2.4.2014. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.
12.U svojem pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za financije i računovodstvo Ante Beus, navodi da tuženik u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2023. nije ispravno utvrdio prosječnu plaću kao osnovicu za isplatu naknada plaće, slijedom navedenog da nije ispravno obračunao naknade plaće. Vještak je izračunao manje obračunate plaće, manje obračunate dodatke na plaću i manje obračunate naknade u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2023., sve to za odrađene sate rada za koje tužitelju prethodno nisu obračunati dodatci po svakom pojedinom obračunskom razdoblju tj. mjesecu isplate plaće, sve prema dostavljenim podacima i dokumentaciji tuženika. Tako je utvrdio da u razdoblju od listopada 2016. do lipnja 2023. nisu ispravno obračunati dodatci na plaću i naknada za prekovremeni rad na blagdane u radnom tjednu. Kako se tuženik usprotivio dostavljenom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, u dopuni svojeg nalaza i mišljenja, a prema primjedbama tuženika, vještak je naveo da je tuženik nakon 01.04.2020. vršio obračun svih dodataka i na odrađeni prekovremeni rad te da razlike nakon toga razdoblja nisu nastale kao posljedica neobračunavanja dodataka na odrađeni prekovremeni rad.
13.Kako je tužitelj na ročištu od 12.veljače 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva, a kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio, valjalo je za taj dio utvrditi povlačenje i odlučiti kao u toč. I izreke rješenja.
13.1.U odnosu na ostalo, a sve prema gore navedenom, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci presude.
14.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl.92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
15.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st.1. i 155. Zakona o parničnom postupku, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe-100 bodova, za sastav podneska od 10.studenoga 2023.-100 bodova, za pristup na ročišta od 2.11.2022., 9.5.2024., 3.9.2024., 12.02.2025. i 5.03.2025. - svako po 100 bodova, za pristup na ročište od 15.11.2023.-25 bodova (Tbr.9. toč.5.), te za pristup na ročište za objavu presude- 50 bodova, što iznosi 1.550,00 eura (vrijednost 1 boda=2,00 eura)+PDV, što daje iznos od 1.937,50, eura. Kako je tužitelj u postupku uspio sa 83%, na ime troška postupka prida mu iznos od 1.608,13 eura, s tim da na navedeni iznos valjalo je još nadodati i iznos od 265,28 eura ime troškova vještačenja, tako da tužiteljici pripada ukupno 1.873,41 eura. Stoga je odlučeno kao u toč.II izreke.
Split, 2.travnja 2025.
SUTKINJA
Jerka Kovačić Garac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
- u spis
