REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-2317/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja BZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Aleksandri Raach, odvjetnici iz Zagreba, Ulica Jurja Dalmatinca 6, protiv tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA SERVISI d.o.o., Zagreb, Krapinska 45, OIB: 47445593925, zastupan po punomoćniku Alenu Švendi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o. iz Zagreba, Miramarska 24, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Aleksandre Raach, odvjetnice te zamjenika punomoćnika tuženika Edija Suljića, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 2. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz) od 4.11.2022. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova sukladno njegovom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. travnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj BZ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 7. prosinca 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA SERVISI d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu tehničar realizacije usluga na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2016. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. studenoga 2022. tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. U odluci o otkazu se navodi da je tuženik internom analizom utvrdio da je tužitelj u razdoblju od početka kolovoza 2022. pa do dana pisanja odluke o otkazu u više navrata počinio prijevaru poslodavca na način da je s vlasnikom apartmana u kojima je tužitelj redovito noćio zbog potrebe posla dogovorio lažno prikazivanje više cijene noćenja u odnosu na stvarnu cijenu s ciljem protupravnog stjecanja imovinske koristi. Dalje se navodi da je tužitelj imao ukupno 33 noćenja u apartmanima " ZZ" iz [adresa], a za što je vlasnik apartmana u dogovoru s radnikom izdavao lažne fakture s lažno prikazanim cijenama u iznosu od 400,00 kn po noćenju, a stvarna cijena bila je 200,00 kn, s ciljem prijevare poslodavca te stjecanja protupravne imovinske koristi, uslijed čega je tuženik pretrpio štetu u iznosu od 6.600,00 kn. Tužitelj je protiv te odluke pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava u kojem navodi da su sva službena putovanja i troškovi uneseni u platformu TRAMP te su odobreni i kontrolirani od nadležne osobe. Tužitelj ističe da tuženik nije proveo nikakav postupak dokazivanja svojih navoda, a u odluci o otkazu je dan "saznanja" naveden kao 24. listopada 2022. iz isključivog razloga kako bi odluka o otkazu bila pravodobna. U odluci o otkazu tuženik je naveo da je tužitelju omogućio iznošenje obrane, međutim tužitelj nije primio poziv za saslušanje niti bilo kakvo očitovanje na njegovu pisanu obranu koju je bio pozvan iznijeti u roku od 24 sata. U odluci o otkazu je navedeno da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem, međutim o tome ne postoji nikakav dokaz. Tužitelj poriče sve činjenice i istinitost navoda iz odluke o otkazu, osporava da bi on u dogovoru s vlasnikom poduzimao protuzakonite radnje s ciljem prijevare poslodavca i stjecanja protupravne koristi. Zbog svega navedenog smatra da je odluka o izvanrednom otkazu nezakonita te predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da je u konkretnom slučaju tuženik proveo internu istragu i analizu od strane službenika za usklađenost u kojoj je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od početka kolovoza 2022. pa do dana pisanja otkaza postupao s namjerom da prevari tuženika kao poslodavca, a sve na način kako je to opisano u odluci o otkazu. Prije odluke o otkazu prethodio je interni postupak analize kojeg je proveo službenik za usklađenost FZ, a po prijavi djelatnika IZ. Navedeni službenik uočio je to da se cijena smještaja povećala sa 200,00 kn na 400,00 kn radi čega je odlučio provesti postupak interne kontrole i analize. U tom postupku službenik je telefonskim putem kontaktirao vlasnika apartmana g. ZZ, koji mu je u telefonskom razgovoru naveo da je cijena apartmana 200,00 kn za noć, a da se za djelatnike tuženika izda račun na 400,00 kn i da je to model prema kojem rade. Nakon što je FZ o tome izviješten i on je telefonskim putem kontaktirao g. ZZ koji je navedeno ponovio u telefonskom razgovoru kojem je bio nazočan i djelatnik PZ. O svemu navedenom i rezultatu interne kontrole FZ je obavijestio direktora tuženika 24. listopada 2022., radi čega tuženik smatra da rok za donošenje odluke o otkazu počinje teći upravo od dana saznanja za rezultate interne analize od strane direktora tuženika. Tuženik dalje ističe da je prije donošenja odluke o otkazu omogućio tužitelju iznošenje obrane, te da je tužitelj svoju obranu iznio 27. listopada 2022. Tuženik isto tako ističe da je prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem na način da je 27. listopada 2022. radničkom vijeću dostavio prijedlog odluke o izvanrednom otkazu te pisanu obranu tužitelja. Radničko vijeće održalo je sjednicu 31. listopada 2022. te se očitovalo na način da mu tuženik nije dostavio provjerljive i jasne podatke na temelju kojih radničko vijeće može procijeniti težinu djela. Iako tuženik nije imao daljnju obvezu savjetovanja, tuženik je radničkom vijeću predložio održavanje izvanredne sjednice 2. studenoga 2022. na kojoj je bio saslušan i službenik koji je proveo interni postupak kontrole čime su radničkom vijeću pružene sve informacije i materijalni dokazi. Iz navedenog proizlazi da je tuženik radničkom vijeću potpuno i pravodobno pružio sve informacije potrebne za donošenje odluke radničkog vijeća. Unatoč tome radničko vijeće nije donijelo odluku kojom bi dalo suglasnost ili uskratilo suglasnost na prijedlog odluke o otkazu, već je ostalo kod stajališta da mu tuženik nije dostavio provjerljive i jasne podatke. Iz navedenog proizlazi da je tuženik kao poslodavac proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, a da na zakonitost odluke o otkazu ne utječe sadržaj očitovanja radničkog vijeća. Slijedom svega navedenog tuženik smatra da je odluka o otkazu opravdana, donesena u zakonom predviđenom roku, da je prije iste proveden zakonom predviđeni postupak savjetovanja s radničkim vijećem, da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane, radi čega predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi: izvršen je uvid u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. studenoga 2022. (str. 8-9 spisa), u ugovor o radu (str. 10-11, 28- 29 spisa), u aneks ugovora o radu (str. 12 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 13-15 spisa), u dopis radničkog vijeća od 31. listopada 2022. (str. 16-17 spisa), u dopis radničkog vijeća od 2. studenoga 2022. (str. 18-20 spisa), u račun (str. 38 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 50-51, 70 spisa), u dopis radničkom vijeću (str. 62-63 spisa), u odluku o zahtjevu zaštitu prava (str. 64-65 spisa), u putne naloge (str. 89-100, 108- 114 spisa), u izvadak iz sudskog registra (str. 122-131 spisa), pročitani su iskazi svjedoka uz suglasnost stranaka koji su saslušani u ovosudnom predmetu Pr- 2319/2022 i to FZ (str. 80-81 spisa), PZ (str. 82 spisa), ZZ (str. 82-83 spisa), IZ (str. 84 spisa), OZ (str. 85 spisa), ĆZ (str. 132-134 spisa), UZ (str. 134-135 spisa) te tužitelj BZ kao parnična stranka (str. 139-140 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

5. Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. studenoga 2022. sud je utvrdio da je na temelju iste tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog počinjenja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je dana 24. listopada 2022. tuženik po provedenoj internoj analizi od strane službenika za usklađenost utvrdio da je tužitelj u sklopu svojih radnih aktivnosti u razdoblju od početka kolovoza 2022. pa do danas imao 33 noćenja u apartmanima ZZ, za što je vlasnik apartmana, u dogovoru s radnikom izdavao fakture s lažno prikazanim cijenama noćenja u iznosu od 400,00 kn po noćenju (stvarna cijena noćenja je iznosila 200,00 kn), a sve s ciljem prijevare poslodavca koji snosi trošak predmetnih faktura te radnikovog stjecanja protupravne imovinske koristi, odnosno razlike između stvarne i uvećane cijene nakon što poslodavac izvrši plaćanje faktura. Navedenim postupanjem poslodavac je pretrpio štetu u iznosu od 6.600,00 kn. Svojim postupanjem tužitelj je počinio izrazito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, teško je povrijedio temeljna načela kodeksa poslovne etike, što opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu. U odluci o otkazu se još navodi da je prije donošenja odluke o otkazu tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane te da je proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem.

6. Spisu prileži zahtjev za zaštitu prava kojeg je tužitelj podnio dana 21. studenoga 2022., a u kojem u bitnom iznosi kao u tužbi. S obzirom na datum donošenja odluke o otkazu i datum ulaganja zahtjeva za zaštitu prava, sud je utvrdio da je tužitelj u roku iz čl. 133 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužba podnesena dana 7. prosinca 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 2 ZR-a, čime je utvrđeno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena. Naime, tuženik je u spis dostavio odluku o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava, a koja odluka je donesena 2. prosinca 2022. Istu odluku tužitelj je zaprimio 12. prosinca 2022., odnosno nakon što je tužba već podnesena sudu. Stoga je u svakom slučaju tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

7. Sukladno odredbi čl. 116 st. 1 ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi čl. 116 st. 2 ZR-a ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

8. Nadalje, prema odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Vezano uz obvezu tuženika da tužitelju omogući iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu, sud je izvršio uvid u ispis e-mail poruke tuženika od 26. listopada 2022. iz koje proizlazi da je tužitelj u toj poruci pozvan na iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119 st. 2 ZR-a te su ujedno i navedene činjenice koje se tužitelju stavljaju na teret. Iz e-mail poruke tužitelja od 27. listopada 2022. proizlazi da se tužitelj očitovao na poziv tuženika na iznošenje obrane te je osporio činjenice koje mu se stavljaju na teret. Iz navedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik prije donošenje odluke o otkazu omogućio tužitelju iznošenje obrane, te da odluka o otkazu nije dopuštena iz razloga navedenog u čl. 119 st. 2 ZR-a.

9. U odnosu na obvezu tuženika za provedbu postupka savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenje odluke o otkazu sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 27. listopada 2022. te je utvrdio da je u istom dopisu radničko vijeće tuženika pozvano očitovati se o prijedlozima odluka o izvanrednom otkazu u odnosu na više djelatnika među kojim je naveden i tužitelj. Iz očitovanja radničkog vijeća od 31. listopada 2022. proizlazi da je radničko vijeće razmotrilo prijedlog savjetovanja te je utvrdilo da se ne može očitovati o prijedlogu odluke o izvanrednom otkazu. Iz obrazloženja očitovanja radničkog vijeća proizlazi da radničko vijeće smatra kako tuženik nije dostavio niti prezentirao internu analizu sastavljenu od službenika za usklađenost, niti je radničkom vijeću poznat stvaran cjenik apartmana „Čirko“ u kojem je tužitelj navodno boravio te nije poznato je li se tužitelj uistinu dogovorio s vlasnikom o umanjenju cijene apartmana. Nadalje, iz dopisa radničkog vijeća od 2. studenoga 2022. proizlazi da je tuženik tražio da se dana 2. studenoga 2022. sazove izvanredna sjednica radničkog vijeća na kojoj bi radničkom vijeću bili predočeni podatci do kojih je došao FZ, službenik za usklađenost. Iz tog dopisa dalje proizlazi da tuženik nije na dodatnom sastanku od 2. studenoga 2022. dostavio provjerljive ili jasne podatke o povredi, radi čega radničko vijeće ne može procijeniti težinu djela koje je tužitelju stavlja na teret kao ni primjerenu kaznu. Radničko vijeće je stoga ostalo pri svom očitovanju od 31. listopada 2022. Iz navedenih dopisa sud je utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem. Nije sporno da su radničkom vijeću dostavljeni svi oni podatci koji se navode u odluci o otkazu i koji se tužitelju stavljaju na teret. Neovisno o činjenici što je radničko vijeće utvrdilo da se ne može očitovati o predloženoj odluci o otkazu, sud je utvrdio da je svojim postupanjem tuženik u cijelosti ispunio obvezu iz čl. 150 ZR-a te je proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu. Slijedom navedenog sud je utvrdio da odluka o otkazu nije ništetna iz razloga koji je naveden u čl. 150 st. 12 ZR-a.

10. U odnosu na pravodobnost odluke o otkazu u smislu odredbe čl. 116 st. 2 ZR-a sud je izvršio uvid u ispis e-mail poruke od 18. listopada 2022 iz koje proizlazi da u toj poruci radnik IZ izvješćuje FZ o neusklađenosti koje je utvrdio na putnim nalozima za tužitelja i djelatnika ČZ, te je ujedno izvijestio FZ o telefonskom razgovoru kojeg je obavio s vlasnikom apartmana g. ZZ. Nadalje, iz e-mail poruke od 24. listopada 2022. koju je uputio djelatnik FZ tadašnjem direktoru SZ proizlazi da je tom porukom FZ izvijestio direktora kako je izvršio analizu putnih naloga za boravak u apartmanima ZZ u [adresa] te je izvijestio direktora o tome da su četiri osobe koristile taj smještaj od početka kolovoza, da je obradio cijenu od 400,00 kn i model koji je za tu cijenu primijenjen gdje imaju četiri korisnika koji su ponavljali smještaj više puta. Iz navedene poruke je vidljivo kako je djelatnik FZ dana 24. listopada 2022. izvijestio direktora o saznanjima na kojima se temelji odluka o otkazu, iz čega sud utvrđuje da je odluka o izvanrednom otkazu koja je donesena 4. studenoga 2022. donesena u roku iz čl. 116 st. 2 ZR-a. Naime, za početak tijeka tog roka relevantan je trenutak saznanja od strane direktora tuženika, koji je u konačnici i donio odluku o izvanrednom otkazu, a ne saznanje djelatnika IZ, koji je podnio prijavu radi sumnje na prijevarno postupanje od strane tužitelja. Budući da je FZ zaposlen na radnom mjestu službenika za usklađenost i provjeru usklađenosti, te da je u opisu njegovih poslova provođenje interne kontrole, tek po provedbi interne kontrole od strane tog djelatnika tuženik kao poslodavac je mogao imati saznanja o svim relevantnim činjenicama koje se tužitelju stavljaju na teret. Direktor tuženika je prema podacima iz spisa o tim saznanjima izvješten tek 24. listopada 2022. što znači da prije toga nije počeo teći rok iz čl. 116. st. 2 za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Tužitelj nije dokazao svoje navode da je tuženik i ranije imao saznanja o povredi budući da je relevantno saznanje koje ima direktor tuženika, a ne neki drugi djelatnik.

11. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te tužitelja kao parnične stranke.

12. Svjedok FZ, službenik za usklađenost i provjeru usklađenosti, iskazuje da mu je u opisu poslova i provjera prijave i provođenje interne kontrole nepravilnosti u radu; po dobivanju prijave od GZ obavio je internu provjeru, s timom, PZ **.**.2022. pregledao je dokumentaciju, putne naloge u sustavu. Dogovarao se s kolegom da bi posjetili apartmane ZZ i **.**.2022. su nazvali i razgovarali s g. ZZ koji je rekao da svi koji dolaze od tuženika na računu imaju napisano 400,00 kn, a 200,00 kn daju njemu. Nakon razgovora nisu posjetili apartmane jer su imali dovoljno podataka, odnosno potvrdili su sve ono što je pisalo u prijavi IZ. Sastavio je zapisnik i u sustavu, po ovlastima koje ima, predložio način kako poboljšati poslovanje i rizike usklađenosti, smanjiti ili spriječiti rizike; isti je predao Odboru za rizike i usklađenost i revizorskom odboru, o istom je obavijestio nadzorni odbor koji ga je isti dan, 21., pozvao na razgovor. S tužiteljem nije razgovarao, ali je 3. studenog 2022. bio pozvan od radničkog vijeća kojem je iznio sve podatke koje je utvrdio. Provjerio je i godinu dana unatrag i utvrdio za trojicu radnika da koriste blagodati g. ZZ, da plaćaju tu visoku cijenu i na taj način oštećuju tuženika; analizom računa za 4 radnika utvrdio je da su računi od 2019. do lipnja 2022. bili oko 220,00 kn, zatim su bili 300,00 kn do 7. kolovoza, a nakon toga su bili 400,00 kn za apartman broj 1, da su na službeni put išla dvojica radnika sa službenim vozilom i koristili su samo jedan apartman, koji je onda tuženika koštao 800,00 kn (svaki je radnik donio svoj račun od 400,00 kn za isti apartman).

13. Svjedok PZ, u svom iskazu navodi da radi kao savjetnik za informacijsku sigurnost, navodi da ga je kolega FZ zvao kao svjedoka prilikom telefonskog razgovora s vlasnikom apartmana radi utvrđivanja iz dojave da postoje nepravilnosti u izdavanju računa; razgovor je slušao 20. ili 21. listopada 2022., ali ne zna ime osoba s druge strane, pitali su mogu li rezervirati i koja je cijena, na što odgovoreno "ne znaš ti kako se to u nas radi, pišeš 400 daš 200 a ostatak po pola", dogovorili su se još ćuti kasnije. Što se dalje dešavalo nije mu poznato, kao i cijela kompanija zna da je tužitelju otkazan ugovor o radu.

14. Svjedok ZZ u svom iskazu navodi da 13 godina iznajmljuje dva prijavljena apartmana; sada ima i stan s još dva apartmana. Cijenu apartmana sam određuje ovisno o mjesecu, cijena se kretala od 220,00 kn do 1. lipnja, potom 300,00 kn, od 1. kolovoza 400,00 kn, što je za [adresa] takoreći mukte. Tužitelja poznaje, ne zna koliko puta je bio kod njega, za njega je uvijek bilo 400,00 od 1.8. prošle godine (2022.). Radnici, njih trojica, svaki je bio u svom apartmanu, jedan je bio u apartmanu koji nije bio prijavljen, za koji je izdao račune kao da su dvojica ili sva trojica u istom apartmanu. Tužitelj je bio sam u apartmanu, izdao je račun na 400,00 kn i toliko od njega dobio, kao i od drugih radnika. Radnici tuženika dolazili su 7-8 godina, tada je cijena bila 120,00 i 150,00 kn, više ne dolaze. Na račune koje izdaje ne plaća porez, samo paušal poreza i prireza i turistički porez. Iskazuje da kad su ga zvali iz Ericssona da pitaju ima li mjesta, naslutio je da ga provjeravaju pa se htio s njima našaliti i rekao im da ljudi Ericssona kod njega mogu spavati i mukte, pripremili su za njih apartmane, ali nisu došli nego su nakon par dana opet nazvali, i opet ista stvar, i opet je ponovio što je već rekao. Da ga provjeravaju naslutio je jer 13 godina iznajmljuje apartmane i bilo je raznih radnika i ima nešto u glavi, i našalio se, jer je šaljiv čovjek; kada je rekao da dobiju račun na 400,00 a plate 200,00 kn, jer tko iznajmljuje apartman za 200 kn, u to vrijeme cijene apartmana bile su duplo više, kod njega su radnici dolazili godinama i zimi i htio je da dolaze, jer je tada potražnja apartmana manja. Ovu sezonu cijena apartmana je bila 80 do 120 eura, ovisno o potražnji. U odnosu na prošlu godinu navodi da je cijena u rujnu u odnosu na početak sezone bila veća jer je bilo enormno povećanje cijena i pretvaranje kune u euro, i povećanje cijene apartmana.

15. Svjedok IZ, voditelj strateške nabave, koji kod tuženika radi od 1. veljače 2022., navodi da obavlja i poslove procesa službenih putovanja putem aplikacije za elektroničke putne naloge i odobravanje istih, a koje ispunjavaju radnici s mjestom gdje odlaze, smještajem i prijevozom. U aplikaciji je moguće vidjeti anomalije i sumnjive troškove, što je vidio u iznosu od 400,00 kn po noći, što je u odnosu na ostale cijene bilo više. Zvao je taj apartman, rekao je da zove po preporuci i da treba noćenje i napravio je navlakušu, pitao je li cijena ista kao i za kolege, na što mu je odgovoreno "da, inače je 200 kn, ne brini dobit ćeš račun na 400 kn" i misli da je spomenuo da se 200,00 kn podijeli, pola izdavaču računa, a pola radniku. O tome je obavijestio rukovoditelja i isti dan na sastanku direktora financija, rukovoditelja strateške nabave, rukovoditeljicu kontrolinga i voditelja financija, te su obavijestiti i FZ, putem maila. Nije kontrolirao ostale cijene tog područja jer je novi radnik tuženika, kao ni analizu troškova putnih naloga za tužitelja, samo analizu troškova tog apartmana ZZ jer je bilo više radnika, 5-6 za cijelu godinu, ne zna koja je cijena bila prije. Cijena od 400,00 kn bila mu je sumnjiva jer je gledao cijene apartmana u [adresa] i cijene su bile niže 30%, oko 300,00 kn i zanimalo ga je zašto su kod ZZ za 400,00, a ne npr. kod B za 300,00 kn, nije mu poznato da je bilo i skupljih apartmana. U odnosu na proceduru kod tuženika iskazuje da je tuženik sam rezervirao smještaj radnicima, međutim zbog velike količine nije se stizalo pa je radnicima omogućeno da sami rezerviraju smještaj; za plaćanje troškova smještaja i ostalih putnih troškova imali su karticu i nakon povratka s puta morali su u kovertu staviti sve račune, koji su im se onda odobravali ili ne; limit na karticu za smještaj bio je oko 50 eura, ispod iznosa od 400,00 kn. Ne zna jesu li tužitelju računi odobreni, znalo se desiti da je smještaj iznad limita, u tom slučaju se kroz aplikaciju navede da nije postojao smještaj ispod limita te je uzet smještaj iznad limita. Ne zna je li konkretno tužitelj poslao kakav mail da je morao uzeti smještaj iznad limita.

16. Svjedok OZ, tehničar elektro komunikacija, izjavio je u odnosu na otkaz tužitelju da je čuo da je u pitanju bila cijena smještaja na terenu, i sam je odlazio na terene; za pronalazak smještaja bila je zadužena gđa Z, a znalo se dogoditi i da radnici sami nalaze smještaj, a to mora potvrditi gđa Z. Bio je smješten i u apartmanu ZZ s kolegom BZ u travnju, a s tužiteljem u lipnju, ali ne zna na koji način su bili u apartmanu, je li smještaj našla gđa Z ili po preporuci kolega iz Splita, ali to nije bilo prvi put. Navodi da je u Splitu nakon 1.6. teško naći smještaj, a kod njega su dečki uvijek nalazili smještaj, cijena tog smještaja je bila 220,00 kn po osobi, ne apartman u svibnju, a u lipnju 300,00 kn, ne zna zašto je povećana cijena, ali su očekivali, pitao je za tu cijenu i oni su pristali, misli i da je bio poziv za dozvolu gđi Z koja je odobrila smještaj do 350,00 kn "da ne rade komplikacije". Smještaj je plaćao gotovinom iako ima karticu tuženika, ali ju koristi za kupnju materijala, ne zna jesu li drugi radnici koristili karticu za plaćanje smještaja.

17. Svjedok ĆZ u svom iskazu navodi da je u apartman ZZ odlazio od 2019., a kolege su i prije 2018. znale tamo boraviti po 6-8 mjeseci; prije [adresa] koristili su apartman u [adresa], koji je bio skuplji. U 2022. u siječnju je apartman plaćao nekih 200,00 kn, veljači-ožujku se povisilo na 220,00 kn, u lipnju 300,00 kn, iako je u apartmanu bio s kolegom, u rujnu apartman je koštao 400,00 kn i bio je sam boravio, a drugi kolega je bio u drugom apartmanu. Nije mu poznato tko je taj apartman našao, počeo ga je koristiti kad i druge kolege. Inače za korištenje apartmana treba odobrenje, prije službenog puta u aplikaciju F mora se upisati cijena apartmana koju je saznao od kolege, predviđena kilometražu i to se mora odobriti od voditelja, nakon završetka korištenja apartmana, npr. konkretno u subotu, račun koji dobiva isto se upisuje u Tramp aplikaciju radi odobrenja, nakon odobrenja i kontrole radi se konačni obračun i nakon par dana na tekući račun dobiva povrat sredstava, uvijek su mu obračuni odobreni, nikada nitko nije prigovarao na račune za smještaj i njegovu visinu. Krajem listopada dobio je mail od g. I u kojem je pozvao da se u roku 24 sata očituje, da svoju obranu u odnosu na tu cijenu smještaja, očitovao se, odnosno dao svoju obranu, od kolega je čuo da se dva puta sastalo radničko vijeće, jednom izvanredno, i da se raspravlja o njima; početkom studenoga dobio je odluku o izvanrednom otkazu, nije bio pozivan na razgovor. Poznato mu je da su kolege ČZ i BZ isto dobili otkaz iz istog razloga. Imao je karticu tuženika, koju nije koristio, osim jednom za kupnju materijala. U obrani je napisao da svaki apartman ima svoju cijenu jer su cijene apartmana uvijek bile drukčije, ne zna kako to objasniti, a što je u svom iskazu izjavio i vlasnik apartmana da cijena ovisi, njima je bilo 400,00 kn, a da je omogućena smanjenu cijenu razlog je što su apartmane koristili po zimi, imali su klimu i grijanje, on je imao veš-mašinu i štednjak na plin, a kolega na struju, što je sve koristilo za pranje radnih odijela i kuhanje, imali su parking za kombi s alatima, a bilo je teško naći parking, pogotovo u [adresa], a cijene su okolo bile puno veće i nije bilo moguće naći smještaj; kolege iz Splita s kojima rade su rekli da su dobro prošli, a i tamo je uvijek gužva i u sezoni i u posezoni. U apartmanu je bio sam ili s kolegom, svaki je plaćao 300,00 kn, a poslije 400,00 kn, po njemu bi trebalo biti po apartmanu, nije s nikim dogovarao cijenu jer je došao na zamjenu i cijene su bile iste za sve radnike tuženika, a apartmane su koristili i radnici koji nisu dobili otkaz, ali je interna kontrola provedena samo za razdoblje nakon 1. kolovoza 2022.

18. U svom iskazu zz tuženika UZ izjavljuje da je 24. listopada 2022. od interne kontrole dobio prijavu i analizu koju su napravili o nepravilnostima izdanih računa i cijena smještaja te je na temelju toga donio odluku o izvanrednom otkazivanju, odnosno o pokretanju postupka izvanrednog otkazivanja, za četiri radnika tuženika, a iz razloga nastanka štete tuženiku i kršenja koda poslovne etike. Nije bio upoznat sa svim detaljima provođenja interne kontrole. Izjavljuje da FZ i Kartelo nisu zaposleni kod tuženika, već u Ericsson Nikola Tesla d.d. s kojom imaju ugovor i koji je stopostotni vlasnik tuženika. Nije razgovarao s radnicima, budući su sukladno proceduri dobili da se očituju i očitovali su se. Na pitanje je li mu poznato od kada je g. IZ zaposlen u ENT d.d. i na kojoj funkciji, izjavljuje da radi u nabavi, ali ne zna od kada.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da 31 godinu radi kod tuženika. U okviru svog radnog mjesta često odlazi na put i na teren. Prije odlaska na put potrebno je ispuniti aplikaciju TRAMP u koju se unose približni kilometri koji se namjeravaju prijeći, kao i cijena smještaja, a koji zahtjev se šalje na odobrenje voditeljima. Tužitelj u sustavu vidi da je zahtjev odobren. Tužitelj je u većini slučajeva vozio kombi pa je imao računa za parking i trajekt, nakon obavljenog putovanja popunjava se obrazac, te se prilažu računi za isplatu troškova. Unutar tih računa je i račun za smještaj. Navodi da su noćili u apartmanima ZZ, zna da je cijena u početku bila 200,00 kuna, narasla je na 300,00 kuna, a u kolovozu i na 400,00 kuna jer je to bila špica sezone. U apartmanima je plaćao gotovinom, svojim novcem, jer ne postoji mogućnost plaćanja karticom. Plaćao je apartman po cijeni od 400,00 kuna, koji iznos je nakon toga dobio od strane tuženika. I drugi radnici tuženika koristili su apartmane ZZ, i prije tužitelja. Apartmani su bili na dobroj lokaciji, bio je osiguran parking, a ljeti je teško u tom području naći parking. U apartmanima su mogli koristiti i veš mašinu, zimi su imali grijanje, što je bilo važno jer u [adresa] nije bilo grijanja i tople vode tijekom zime. Iz tog razloga preselili su iz [adresa] kod ZZ. U apartmanima su mogli kuhati i imali su električnu pećnicu. Tužitelj je bio sam u apartmanu, a ne sa kolegama. Za apartmane je saznao jer je već ranije odsjedao u tim apartmanima tijekom 2018. i 2019. Za apartmane je saznao od kolega. Nisu tražili ponude za druge apartmane, u sezoni je bilo nemoguće naći drugdje smještaj, sve što se nudilo bilo je skuplje. Tužitelj navodi da je cijenu apartmana unio u TRAMP sustav, bila je priča da to odobrava gđa. Z, s obzirom na cijenu apartmana bilo je teško naći nešto jeftinije. Oni su unosili taj iznos u TRAMP sustav, za to su dobili odobrenje. Novac su dobili isplaćen po izvještajima s putovanja. Tužitelj navodi da nije g. ZZ plaćao manji iznos u odnosu na onaj iznos koji je bio naveden u računu. Kako je bilo navedeno na računu tako je i plaćao. P tužitelju nikada nije vratio dio novca, niti su imali ugovorenu proviziju s g. P da baš izaberu njegov apartman.

20. Sud je izvršio uvid u izvatke iz TRAMP aplikacije, te račune za apartmane P, kao i putne naloge koje se odnose na period iz Odluke o otkazu. Uvidom u račun izdan od strane ZZ, dana 14. kolovoza 2022. je vidljivo da je račun izdan za 7 noćenja u apartmanu po cijeni od 400,00 kuna za noć, u ukupnom iznosu od 2.800,00 kuna. Nadalje, iz putnog naloga koji prilaže spisu je vidljivo da je putovanje najavljeno 7. kolovoza 2022., te da je trošak putovanja, zajedno sa najavljenim troškom rezervacije, apartmana odobren 22. kolovoza 2022. Iz izvatka iz TRAMP aplikacije dalje proizlazi da je za to putovanje navedeno da je bilo 7 noćenja po 400,00 kuna, uz račun broj 25, koji račun se odnosi na noćenje u apartmanu ZZ. Spisu također prileže putni nalozi i računi koji se odnose na putovanje tužitelja u srpnju 2022. iz kojih proizlazi da je cijena noćenja bila 300,00 kuna, o čemu je izdan račun od strane ZZ, međutim s obzirom da se taj period ne odnosi na Odluku o otkazu ti računi nisu relevantni za rješenje ovog spora. Naime, iz Odluke o otkazu proizlazi da je sporno putovanje tužitelja koje se odvijalo u periodu od kolovoza 2022. pa do studenoga 2022. u iznosu od 400,00 kuna za noć. U odnosu na navedeni period spisu prileže još četiri putna naloga, prvi se odnosi na period od 21. kolovoza 2022. pa do 28. kolovoza 2022. iz kojeg proizlazi da je bilo u pitanju 7 noćenja od po 400,00 kuna, za koja je izdan račun od strane ZZ u iznosu od 2.800,00 kuna, a prethodno je utvrđeno da je putovanje najavljeno u aplikaciji TRAMP te da je isto odobreno 22. kolovoza 2022. U aplikaciji je navedena cijena noćenja 400,00 kuna. Nadalje, spisu prileži putni nalog od 15. kolovoza 2022., koji je odobren 22. kolovoza 2022., a koji se odnosi na 6 noćenja u apartmanima ZZ u periodu od 15. kolovoza 2022. pa do 21. kolovoza 2022. po cijeni od 400,00 kuna za jednu noć. Račun je izdan na ukupan iznos od 2.400,00 kuna od strane ZZ dana 21. kolovoza 2022. Iz navedenog putnog naloga također proizlazi da je cijena od 400,00 kuna za noćenje navedena u ispisu iz TRAMP aplikacije. Nadalje, iz putnog naloga od 4. rujna 2022. proizlazi da se isti odnosi na putovanje u periodu od 4. rujna 2022. pa do 11. rujna 2022., za koje putovanje je izdan račun od strane ZZ u iznosu od 2.800,00 kuna, dana 11. rujna 2022. Iz računa i TRAMP aplikacije proizlazi da je cijena noćenja iznosila 400,00 kuna po noćenju, a putni nalog je odobren 5. rujna 2022. Iz putnog naloga od 28. kolovoza 2022. dalje proizlazi da se isti odnosi na putovanje u periodu od 28. rujna 2022. pa do 3. rujna 2022. za koje je izdan račun od strane ZZ u iznosu od 2.400,00 kuna dana 3. rujna 2022. Iz putnog naloga i izvatka iz TRAMP aplikacije proizlazi da je putovanje odobreno 29. kolovoza 2022., a da je navedena cijena smještaja u iznosu od 400,00 kuna za jedno noćenje.

21. Iz svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da tuženik nije s uspjehom dokazao činjenicu koja se tužitelju Odlukom o otkazu stavlja na teret, a to je da je tužitelj u dogovoru s vlasnikom apartmana ŠZ lažno prikazivao cijene noćenja na računu, odnosno da je u stvarnosti navedenom plaćao cijenu u iznosu od 200,00 kuna za noćenje, te da je razliku do iznosa od 400,00 kuna dijelio zajedno s ŠZ čime je oštetio tuženika za iznos od 6.600,00 kuna. Naime, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu. U ovom slučaju tuženik kao poslodavac nije s uspjehom dokazao to da je upravo tužitelj prijevarno postupao u dogovoru s ŠZ, te da je doista oštetio tuženika za iznos od 6.600,00 kuna. Naime, iz iskaza svjedoka FZ i IZ ne proizlazi to da su oni u razgovoru s ŠZ saznali da je upravo tužitelj koristio navodni model uvećanja cijene apartmana na 400,00 kuna. Isto tako tuženik nije proveo analizu niti je tuženiku bilo sporno to što se cijena apartmana u ranijem razdoblju povećala sa 200,00 na 300,00 kuna, što znači da je tuženik bio suglasan sa cijenom apartmana u iznosu od 300,00 kuna za jedno noćenje. Ako je to slučaj, onda se ne radi o šteti od 6.600,00 kuna, nego eventualno o šteti od 3.300,00 kuna, koju također tuženik nije dokazao. Naime, iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj najavio sva svoja putovanja kroz aplikaciju TRAMP, da su za ta putovanja izdani putni nalozi, koji su odobreni od nadređene osobe, da je na putnim nalozima naveden iznos od 400,00 kuna za jedno noćenje, a koji iznos je kasnije vraćen tužitelju prema računima koje je izdao ZZ. Nema dokaza o tome da tužitelj nije platio iznos od 400,00 kuna za noćenje koji je naveden u računima izdanim od strane ZZ, niti ima dokaza o tome da ti iznosi koji su navedeni na računima nisu uplaćeni ZZ, odnosno da isti te iznose nije položio na svoj račun. Naime, tuženik nije poduzeo nikakve daljnje radnje u svrhu provjere stvarnih iznosa koji su uplaćeni ZZ za trošak tužiteljevog smještaja. Tuženik ne zna, niti je to utvrdio, je li ZZ u svojim evidencijama iskazao cijenu od 400,00 kuna za noćenje koja mu je plaćena, ili neki drugi iznos. Isto tako nema dokaza o tome da CZ nije zaprimio iznos od 400,00 kuna za noćenje, koji iznos je naveden u računu, niti ima ikakvih dokaza o tome da je tužitelj za sebe zadržao bilo koji iznos koji je uplaćen na ime troškova smještaja. Iz iskaza svjedoka FZ, PZ i IZ ne proizlazi to da je ZZ u telefonskom razgovoru naveo ime tužitelja kao osobe koja koristi navodni model korištenja smještaja, niti je na temelju paušalnog telefonskog razgovora moguće utvrditi to da je upravo tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret. Iz iskaza svjedoka IZ proizlazi da je on provjeravao cijene apartmana u [adresa], te je utvrdio da su 30% niže, odnosno oko 300,00 kuna, što sve upućuje na zaključak da nije utvrđeno da bi tužitelj oštetio tuženika za iznos koji je naveden u Odluci o otkazu, budući da cijena apartmana od 300,00 kuna za noćenje tuženiku nije bila sporna, niti je u odnosu na tu cijenu tužitelj pozvan na odgovornost.

22. Sud je stoga prihvatio argumentacije tužitelja i Radničkog vijeća iz očitovanja te je utvrdio da je u ovom slučaju tuženik nije sudu dostavio jasne i nedvojbene dokaze iz kojih bi bilo moguće utvrditi težinu povrede koja se tužitelju stavlja na teret, niti to je li tu povredu učinio tužitelj. Naime, kao što je to ranije navedeno u spisu nema dokaza o tome da iznosi koji su navedeni na računu nisu uplaćeni u korist izdavatelja apartmana ZZ, niti ima dokaza da bi tužitelj i jedan dio plaćene cijene zadržao za sebe. Tim više što iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su ti iznosi tužitelju odobreni po izdanim putnim nalozima, a ujedno su opravdani dostavljenim računima. Nije moguće jedino na temelju telefonskog razgovora kojeg su djelatnici tuženika obavili s ŠZ, utvrditi to da je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, već je tuženik trebao na temelju indicija o počinjenoj povredi, o kojoj je saznao iz telefonskog razgovora, poduzeti daljnje korake u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja i postojanja eventualne povrede obveze iz radnog odnosa koju je počinio tužitelj. Tuženik nije poduzeo nikakve daljnje analize i provjere, već je samo na temelju obavljenih telefonskih razgovora odlučio tužitelju izvanredno otkazati Ugovor o radu.

23. Slijedom svega navedenog sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, utvrdio je da Odluka o otkazu nije dopuštena i zakonita, jer povrede u odnosu na tužitelja nisu dokazane, te je donio presudu kao pod točkom I. izrijeke. Odluka o vraćanju na rad donesena je sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

25. Trošak tužitelja odnosi se na trošak na ime jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV koji se odnosi na radnju podnošenja tužbe, zastupanja na pripremnom ročištu 01.06.2023., na pripremnom ročištu 15.11.2023., te na ročištu 12.04.2024. Za zastupanje na ročištu 03.02.2025., tužitelju pripada daljnji trošak u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 7/2 Tarife. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 600,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 150,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što sve ukupno iznosi 750,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

26. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak za sastav podnesaka od 08.12.2022. te od 31.05.2023., budući da trošak tih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Naime, tužitelj je podneskom od 08.12.2022. dopunio navode iz tužbe uz dostavu dokumentacije, što je sve tužitelj mogao učiniti prilikom podnošenje tužbe, dok je tužitelj sadržaj podneska od 31.05.2023. mogao iznijeti na raspravi koja je održana 01.06.2023. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

27. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu, 2. travnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.