Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3688/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe NOVA GRAĐENJE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ME, zastupane po branitelju Augustinu Sudinji, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 47. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. ožujka 2024., broj: 41 Pp-10241/2022, na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe NOVA GRAĐENJE d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ME, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. novčanom kaznom u iznosu od 8.100,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 930,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 47. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama navodeći u bitnom da sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer nije dostatno utvrdio način na koji je došlo do propusta u dostavljanju odluke o otkazu radniku, budući je taj propust isključivo propust radnice koja je obavljala administrativne poslove za okrivljenika. Nadalje, administrativna radnica jednostavno nije uspjela u pokušaju da se otkaz dostavi iz razloga što radnik PE nije bio dostupan na uobičajenim lokacijama. Samim propustom dostave pismenog otkaza radniku nisu ugrožena nikakav prava, jer je on jednostavno odlučio da neće raditi, pa nedostavljanje pismenog otkaza nije uzrokovalo nikakve štetne posljedice za radnika, niti za javni interes. Slijedom iznijetog, očigledno se ukazuje da inkriminirani propust nije skrivljeno i namjerno ponašanje okrivljenih, pa stoga na njihovoj strani nema ni prekršajne odgovornosti. Podredno, nedostatak štetnih posljedica za radnika i javne interese svakako je izrazito olakšavajuća okolnost, pa bi i za slučaj utvrđivanja odgovornosti moralo podrazumijevati blaže kažnjavanje. Okrivljenici su po punomoćniku tražili dostavu dokazne dokumentacije, ali je nisu od suda dobili, iako je sud imao višekratnu priliku istu dostaviti iz pozive za ročište. Tako su okrivljenici ograničeni u svojim pravima na obranu, što je protivno zakonu. Doista je protivno razumnim načelima postupka da okrivljenici dolaze iz [adresa] i [adresa] u [adresa] samo za uvid u dokaznu dokumentaciju, koju im je sud mogao i morao dostaviti putem redovne pošte, u istoj koverti i uz isti trošak s dostavom poziva. Predlažu da se primijene propisi o ublažavanju te da se utvrdi kazna ispod donje granice i izrekne se pod uvjetom.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 47. i stavka 2. Zakona o radu.

8. Neosnovani su navodi žalitelja da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer nije dostatno utvrdio način na koji je došlo do propusta u dostavljanju odluke o otkazu radniku, budući je taj propust isključivo propust radnice koja je obavljala administrativne poslove za okrivljenika, te administrativna radnica jednostavno nije uspjela u pokušaju da se otkaz dostavi iz razloga što radnik PE nije bio dostupan na uobičajenim lokacijama.

9. Naime, odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o radu propisana je obveza dostave otkaza osobi kojoj se otkazuje, te je člankom 132. Zakona o radu propisano da ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o dostavi u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, koji propisuje načine dostave i u slučaju kad primatelj odbija primiti pošiljku, a s kojim odredbama se okrivljenici kao poslodavci morali upoznati i primjenjivati ih, a što nisu učinili.

10. Pogrešno navode žalitelji da samim propustom dostave pismenog otkaza radniku nisu ugrožena nikakav prava, jer je on jednostavno odlučio da neće raditi, pa nedostavljanje pismenog otkaza nije uzrokovalo nikakve štetne posljedice za radnika, niti za javni interes, te se očigledno ukazuje da inkriminirani propust nije skrivljeno i namjerno ponašanje okrivljenih, pa stoga na njihovoj strani nema ni prekršajne odgovornosti.

11. Naime, odredbom članka 229. stavka 1. podstavka 47. Zakona o radu propisan je prekršaj poslodavca ako otkaz nije dostavljen radniku (članak 120.), koji propust je utvrđen od strane okrivljenika, čime se nikako ne može govoriti o ponašanju okrivljenika koja nije skrivljeno, te da nema prekršajne odgovornosti okrivljenika,

12. Nadalje, kako je ugovor o radu dvostrani ugovor, a otkazom prestaje ugovor o radu u smislu članka 112. Zakona o radu, to u slučaju otkaza istog od samo jedne ugovorne strane, druga strana mora biti upoznata s time, da bi isti mogao ostvariti određena prava.

13. U vezi navoda žalitelja da okrivljenici su po punomoćniku tražili dostavu dokazne dokumentacije, ali je nisu od suda dobili, iako je sud imao višekratnu priliku istu dostaviti iz pozive za ročište, pa su tako okrivljenici ograničeni u svojim pravima na obranu, što je protivno zakonu, te je doista protivno razumnim načelima postupka da okrivljenici dolaze iz [adresa] i [adresa] u [adresa] samo za uvid u dokaznu dokumentaciju, koju im je sud mogao i morao dostaviti putem redovne pošte, u istoj koverti i iz isti trošak s dostavom poziva, ističe se da niti jednom odredbom Prekršajnog zakona nije propisana obveza suda za dostavu dokumentacije okrivljenicima, a u smislu odredbe članka 150. Prekršajnog zakona okrivljenici osobno ili putem branitelja mogu razgledavati, prepisivati i preslikavati pojedine dijelove spisa, a što isti nisu učinili. Nadalje, pravo je okrivljenika da neposredno sudjeluju u postupku dolaskom na glavnu raspravu, gdje imaju pravo iznositi obranu, predlagati dokaze, očitovati se na provedene dokazne radnje, a okrivljenici nisu iskoristili niti to svoje pravo, jer niti na jedno ročište glavne rasprave nisu pristupili.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeni prekršaj u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su izrečene blizu propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 47. i stavka 2. Zakona o radu za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu je propisana novčana kazna u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, pa kako na strani okrivljenika ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, to nema osnove za ublažavanje izrečenih novčanih kazni, što neosnovano traže žalitelji.

15. U vezi navoda žalitelja da se kazna izrekne pod uvjetom, ističe se da se u smislu odredbe članka 44. Prekršajnog zakona uvjeta osuda kao mjera upozorenja može primijeniti samo kod izrečene kazne zatvora, pa navedena odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer su okrivljenicima izrečene novčane kazne za navedeni prekršaj, za koji su i propisane isključivo novčane kazne.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.