Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-26/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1109/2023-18 od 16. siječnja 2025., 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OI kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1109/2023-18 od 16. siječnja 2025. u točki III. izreke, u točki IV. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 56,70 EUR (pedeset šest eura sedamdeset centi) sa zateznom kamatom te u točki V. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi) sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki IV. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 348,21 EUR (tri stotine četrdeset osam eura dvadeset jedan cent) te u točki V. izreke, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 357,50 EUR (tri stotine pedeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2025. do isplate i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, da tužitelju OI isplati iznos od 348,21 EUR (tri stotine četrdeset osam eura dvadeset jedan cent) sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju OI nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 357,50 EUR (tri stotine pedeset sedam eura pedeset centi) sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja OI za naknadom parničnog troška u iznosu od 312,50 EUR (tri stotine dvanaest eura pedeset centi) sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju OI nadoknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 134,38 EUR (stotinu trideset četiri eura trideset osam centi), u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja OI za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 178,12 EUR (stotinu sedamdeset osam eura dvanaest centi).

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime pravične novčane naknade plati iznos od 866,00 EUR sa zateznom kamatom od 15. ožujka 2023. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), kao i da mu na ime naknade imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplati iznos od 57,00 EUR sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 57,00 EUR od 15. ožujka 2023. do 15. siječnja 2025. (točka III. izreke), kao i dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 404,91 EUR sa zateznom kamatom (točka IV. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.402,50 EUR sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka V. izreke).

2. Protiv točke III. i IV. izreke navedene presude, kojim je tužbeni zahtjev odbijen te protiv odluke o parničnom trošku, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom zatraženom iznosu (točka V. izreke), tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer su u obrazloženju navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

5. U postupku je utvrđeno:

- da je 21. listopada 2022. tužitelj zadobio ozljedu na radu, u vidu ozljede lijeve šake, kod poslodavca Klinički bolnički centar Zagreb, za vrijeme redovnog rada,

- da je tužitelj 14. ožujka 2023. tuženiku podnio odštetni zahtjev u mirnom postupku,

- da je 6. travnja 2023. tuženik u mirnom postupku, tužitelju isplatio iznos od 1.696,00 EUR (1.654,00 EUR na ime povrede prava osobnosti i 42,00 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu),

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće tetive palca lijeve šake,

- da je liječenje tužitelja završilo 24. srpnja 2023.,

- da je uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednje jake bolove šest dana te da su manji bolovi kumulativne naravi bili su prisutni 90 dana,

- da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, da je u toku daljnjeg liječenja bio prisutan sekundarni strah i to jači dva dana, srednji tri dana i manji pet dana, dok je kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja (nalaz psihologa),

- da je kod tužitelja zbog nepotpunog hvata palca s malim prstom (nedostaje oko 5 mm za potpuni hvat) došlo do smanjenja životne aktivnosti za 1% trajno,

- da je tužitelju, dok se nalazio na kućnom liječenju, bila potrebna pomoć i njega druge osobe jedan sat dnevno kroz 30 dana u akutnoj fazi ozljeđivanja i zbog imobilizacije, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 2.520,00 kn, odnosno daljnji iznos od 866,00 EUR, s obzirom na isplaćeni iznos u mirnom postupku od 1.654,00 EUR.

7. Osnovano tužitelj navodi da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2., u vezi s čl. 1046. te čl. 1100. st. 1. ZOO, kada je odlučivao o primjerenom iznosu naknade neimovinske štete koju trpi tužitelj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te kada je zaključio da sve utvrđene kvalifikatorne okolnosti, koje žalitelj određenim žalbenim navodima i ne osporava, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.520,00 EUR, odnosno 866,00 EUR, nakon umanjenja za već plaćeni iznos od 1.654,00 EUR. Također osnovano pritom ukazuje da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, što je u ovom slučaju izostalo.

7.1. Naime, imajući u vidu utvrđeni opseg, vrstu i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i sve nelagode tijekom liječenja kojima je bio izložen (RTG i EMNG snimanje, dugotrajna fizikalna terapija, imobilizacija elastičnim zavojem), dob tužitelja (rođen **.**.1965.) i da je po zanimanju bravar, prema ocjeni ovoga suda, sve navedene okolnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 2.868,21 EUR. Kada se taj iznos umanji za već plaćeni iznos po osnovi neimovinske štete od 1.654,00 EUR, obveza tuženika za naknadom neimovinske štete tužitelju iznosi 1.214,21 EUR. Kako je sud prvoga stupnja po ovoj osnovi tužitelju već dosudio naknadu od 866,00 EUR, preostala je obveza tuženika da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 348,21 EUR (točka II/1. izreke ove drugostupanjske presude).

7.2. Na dosuđene iznose neimovinske štete tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, u skladu s čl. 943. st. 2. i 4. i čl. 1103. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

7.3. Stoga je žalba tužitelja u tom dijelu osnovana pa je, na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, trebalo odlučiti kao u točki II/1. izreke ove drugostupanjske presude.

8. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. ZOO, kada je tužitelju, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koja je tužitelju bila potrebna u trajanju od 30 sati, dosudio ukupni iznos od 99,00 EUR, računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,31 EUR, primjenom čl. 223. ZPP, odnosno 57,00 EUR nakon umanjenja za već isplaćeni iznos od 42,00 EUR.

8.1. Tužitelju žalbi navodi da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata sukladno Zakonu o minimalnoj plaći (''Narodne novine'', broj 118/18 i 120/21) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2024. (''Narodne novine'', broj 125/23), koja iznosi 840,00 EUR bruto, iznosila 5,19 EUR (što bi za 30 sati potrebne tuđe pomoći iznosilo 155,70 EUR). U odnosu na navedeno treba reći da se naknada imovinske štete po osnovi troškova tuđe pomoći utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge i to prema neto zaradi osobe koja pruža takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana, a tek u slučaju ako takva osoba u mjestu gdje je tuđa pomoć pružana ne postoji, visina naknade za sat pružanja tuđe pomoći i njege, dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni suda, primjenom čl. 223. ZPP. Kako u ovom slučaju visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža, a tužitelj u postupku nije naveo činjenice na temelju kojih bi cijenu sata tuđe pomoći i njege u utuženom razdoblju trebalo utvrditi u većem iznosu, niti je predlagao izvođenje dokaza na te okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud iznos tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 3,31 EUR po satu, u smislu čl. 223. ZPP.

8.2. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je zateznu kamatu dosudio od donošenja presude do isplate jer je i visina te naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (čl. 1086. ZOO).

8.3. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke te u točki IV. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 56,70 EUR (od ukupno isplaćenog i dosuđenog iznosa po toj osnovi od 99,00 EUR, do ukupno zatraženog iznosa od 155,70 EUR). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

9. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, trebalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u konačnici u sporu uspio u omjeru od 96% pa mu razmjerno tome pripada i trošak postupka. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio trošak zastupanja u iznosu od 1.300,00 EUR. I prema ocjeni ovoga suda, trošak sastavljanja podneska od 12. travnja 2024. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, unatoč tome što mu je sud naložio da dostavi dokaz o izvršenoj uplati predujma za trošak medicinskog vještačenja jer potvrda o provedenom nalogu za plaćanje sadrži sve što je potrebno za dokazivanje da je uplata u ovoj pravnoj stvari, po raspravnom rješenju suda od 28. ožujka 2024., izvršena. Nakon umanjenja navedenog troška razmjerno uspjehu u sporu, tužitelju pripada trošak u iznosu od 1.248,00 EUR, odnosno 1.560,00 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (jer tužitelj način obračuna PDV-a ne osporava). S troškovima vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, ukupan trošak kojega je tuženik obvezan naknaditi tužitelju iznosi 1.760,00 EUR. Budući da je pobijanom presudom tuženiku naložena isplata iznosa od 1.402,50 EUR, trebalo je preinačiti navedenu presudu i u točki V. izreke i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 357,50 EUR (točka II/2. izreke ove presude), dok je u preostalom iznosu od 312,50 EUR (od ukupno dosuđenog u iznosu od 1.700,00 EUR do zatraženog iznosa od 2.012,50 EUR) njegov zahtjev neosnovan (točka I. izreke ove presude).

10. Tužitelj je u žalbenom postupku u odnosu na glavnu stvar uspio u omjeru od 86% pa mu u tom omjeru pripada i pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka, primjenom čl. 154. st. 2., u vezi s čl. 166. st. 1. i 2. ZPP.

10.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku od 404,91 EUR i vrijednost boda od 2,00 EUR, tužitelju za sastavljanje žalbe pripada 125,00 EUR odnosno 156,25 EUR nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 10/1, tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa). Nakon umanjenja navedenog troška razmjerno uspjehu u žalbenom postupku, trebalo je naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 134,38 EUR, dok je u iznosu od 178,12 EUR zahtjev tužitelja neosnovan (točka III. i IV. izreke ove presude).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos