Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-83/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić i Partneri, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, posl.br. Pn-715/2019-93 od 30. listopada 2024., u sjednici održanoj 02. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava i presuda Općinskog suda u Sesvetama, posl.br. Pn-715/2019-93 od 30. listopada 2024. se:
a) ukida u dijelu točke II. u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom ukupne štete u iznosu od 3.589,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
b) preinačava:
- u dijelu točke II. u kojem je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 2.299,00 do 2.714,18 eur s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu i preko 19,91 do 112,82 eur za uništene stvari, sa pripadajućim zateznim kamatama, tako da se nalaže tuženiku Generali osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, 10000 Zagreb, OIB: 10840749604 platiti tužitelju NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored iznosa dosuđenih točkom I. izreke, iznos od 415,18 eur sa zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2017. do isplate i 92,9 eur sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2024. do isplate, a koje se određuju do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
- u točki III. tako da glasi:
"Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.073,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana."
c) potvrđuje u točki I. i preostalom dijelu točke II.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u svoti od 315,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2025. do isplate, a određuju se za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 284, 10000 Zagreb, OIB: 10840749604 platiti tužitelju NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.751,59 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje
-na iznos od 2.299,00 EUR s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu teku od 25. ožujka 2017., pa do isplate,
-na iznos od 19,91 EUR s osnove materijalne štete za uništene stvari teku od 30. listopada 2024., pa do isplate,
-na neto iznos od 50,67 EUR s osnove izgubljene zarade za kolovoz 2016. teku od 15. rujna 2016. pa do isplate,
-na neto iznos od 259,17 EUR s osnove izgubljene zarade za rujan 2016. teku od 15. listopada 2016. pa do isplate,
-na neto iznos od 122,84 EUR s osnove izgubljene zarade za studeni 2016. teku od
15. prosinca 2016. pa do isplate,
i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 2.299,00 EUR do zatraženih 5.428,36 EUR, odnosno za iznos od 3.129,36 EUR s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu i sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te sa zahtjevom za isplatu materijalne štete zbog uništenih stvari preko dosuđenih 19,91 EUR do zatraženih 225,63 EUR, odnosno za iznos od 205,72 EUR i sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na dosuđenih 19,91 EUR od 29. listopada 2016. do 29. listopada 2024., te sa zahtjevom za isplatu izgubljene zarade za kolovoz 2016. preko dosuđenih 50,67 EUR do zatraženih 101,34 EUR, odnosno za iznos od 50,67 EUR i sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, sa zahtjevom za isplatu izgubljene zarade za rujan 2016. preko dosuđenih 259,17 EUR do zatraženih 852,09 EUR, odnosno za iznos od 592,92 EUR i sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, sa zahtjevom za isplatu izgubljene zarade za studeni 2016. preko dosuđenih 122,84 EUR do zatraženih 241,78 EUR, odnosno za iznos od 118,94 EUR i sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, kao neosnovan.
III Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.560,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju i tužitelj i tuženik, svatko od njih u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu, a oboje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Obojica žalitelja predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelji potražuju i naknadu troškova žalbe.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, dok tuženik na žalbu tužitelja nije odgovorio.
4. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete nastale tužitelju u prometnoj nesreći koja se dogodila 3. kolovoza 2016., u kojoj je sudjelovalo vozilo osigurano kod tuženika, a u kojoj je tužitelj bio ozlijeđen, zbog čega je pretrpio povredu prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć, uništene su mu stvari (naočale i majica), te je imao i gubitak u zaradi.
6. Tužitelj je tvrdio da je tuženikov osiguranik isključivo kriv za štetu, a tijekom postupka priznao je svoj doprinos u nastanku štete od 50%, pa je i tužbeni zahtjev uskladio s tim priznanjem.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da je do prometne nesreće došlo nakon što se tužitelj uključio u promet s parkirališta (proširenja), ispred vozila tuženika koje se kretalo u smjeru kretanja tužitelja,
- da je tužitelj imao uključen pokazivač smjera pri uključivanju u promet,
- da je tužitelj imao namjeru okrenuti se u suprotnom smjeru čim za to bude imao priliku, jer se morao vratiti kući po nešto što je zaboravio a bilo mu je potrebno za posao na koji se tom prilikom vozio,
- da je do sudara došlo kada je vozilo osigurano kod tuženika pretjecalo vozilo tužitelja, a tužitelj skretao ulijevo, pa je tuženikovo vozilo prednjim desnim dijelom naletjelo na stražnji lijevi bočni dio tužiteljeva vozila.
8. Prvostupanjski je sud o razlozima nastanka prometne nesreće zaključivao na temelju službene bilješke policije i iskaza službenice koja je tu bilješku sastavila, a iz koje je proizlazilo kako je vozač vozila osiguranog kod tuženika mislio da je lijevi pokazivač smjera na tužiteljevom vozilo (samo) ostao uključen zbog nedavnog uključivanja vozila u promet, pa je sud zaključio da je tužitelj doprinio nesreći skrećući ulijevo prethodno ne provjerivši nalazi li se na suprotnoj traci neko vozilo (a to je bilo vozilo tuženika koje se kretalo iza njega i bilo u fazi pretjecanja), dok je vozač vozila osiguranog kod tuženika doprinio nesreći započevši radnju pretjecanja unatoč tome što je vozilo (tužitelja) koje je pretjecao imalo uključen lijevi pokazivač smjera, zbog čega je ocijenio doprinos oba vozača za prometnu nesreću a stoga i odgovornost za nastalu štetu, jednakima.
9. O visini neimovinske štete sud je odlučio pozivajući se na članak 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) utvrdivši, na temelju medicinskog vještačenja, da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio višedijelni prijelom lijeve ključne kosti, natučenje glave, potres mozga i trzajnu povredu vrata, da je zbog toga trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg 7 dana i manjeg 55 dana, da je pretrpio primarni kratkotrajni jaki strah, te sekundarni strah jačeg intenziteta dva dana, srednjeg pet dana i kasni strah u vidu zabrinutosti od 40 dana. Kod tužitelja je došlo i do smanjenja opće životne aktivnosti od 9-10% u vidu zaostale bolnosti paravertebralnih mišića i redukcije vratne kralježnice, i postoji naruženje u lakom stupnju u području lijevog ramena (operirana ključna kost). Prvostupanjski je sud utvrdio i da je tužitelj bio hospitaliziran 12 dana, da je provodio fizikalne terapije te bio i na stacionarnom liječenju u lječilištu Topusko.
10. U pogledu imovinske štete prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj zbog spriječenosti za rad gubio zaradu a visinu te štete utvrdio je na temelju financijskog vještačenja, te je zaključio da je s obzirom na vrstu ozljede tužitelju nesumnjivo uništena majica, dok da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu sunčanih naočala za koje traži naknadu. Za tuđu njegu i pomoć koja je tužitelju bila potrebna (120 sati) prvostupanjski je sud tužitelju dosudio 318,00 eura, računajući vrijednost sata 2,65 eura.
11. Prvostupanjski je sud o troškovima postupka odlučio na temelju članka 154. stavak 2. ZPP-a ocjenjujući jednakim uspjeh stranaka u pogledu osnove, a uspjeh tužitelja u pogledu visine sa 80%. Prvostupanjski je sud naveo i da je tužitelj podneskom od 11. listopada 2022. priznao svoj doprinos nastanku štete za 50% i smanjio tužbeni zahtjev, ali kako se tuženik tom smanjenju protivio, to je pobijanom presudom prvostupanjski sud morao odlučivati meritorno o ranije postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 6.849,20 eur.
12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
13. Osnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. do koje je došlo zbog povrede članka 354. stavak 1. u vezi članka 193. stavak 2. ZPP-a. Naime, kod povlačenja tužbe, a smanjenje tužbenog zahtjeva jest djelomično povlačenje tužbe, vrijedi presumpcija da tuženik, koji se već upustio u raspravljanje i povlačenju tužbe se nije usprotivio u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju, da je na povlačenje pristao. Stoga, kako se tuženik smanjenju tužbenog zahtjeva usprotivio tek nakon proteka roka od 15 dana, budući je to učinio tek na ročištu glavne rasprave održane 16. rujna 2024., a podnesak kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev od 11. listopada 2022. mu je uručen 19. listopada 2022., to je u pravu tužitelj da nije bilo mjesta meritornom odlučivanju o zahtjevu kako je on glasio prije smanjenja, pa je u tom dijelu pobijanom presudom tužbeni zahtjev prekoračen radi čega je odlučeno kao pod a) točke I. izreke ove presude na temelju članka 369. stavak 5. ZPP-a.
14. Žalbenim navodima tuženik pobija prvostupanjsku presudu prvenstveno ističući da je tužitelj isključivo kriv za prometnu nesreću, temeljeći svoje tvrdnje na drugačijem opisu štetnog događaja od onog koje je utvrdio prvostupanjski sud, a po kojem tužitelj nije imao uključen pokazivač smjera i oštro je skrenuo lijevo, dok ga je vozilo koje je bilo kod njega osigurano pretjecalo, a što bi proizlazilo iz iskaza svjedoka – vozača tog vozila.
14.1. Protivno takvim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje utvrdivši kako je do nesreće došlo, ocjenjujući pri tome da iskazi oba sudionika u toj nesreći, dati u ovom parničnom postupku, nisu u cijelosti istiniti i da svatko od njih daje onu verziju događaja po kojoj od sebe otklanjaju odgovornost za nastali događaj.
15. Stoga je žalba tuženika u bitnom sadržaju, u odnosu na glavnu stvar neosnovana, dok su osnovani tek neki navodi koji se tiču odluke o troškovima, radi čega je odlučeno kao pod točkom I.c) izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.
16. Dakle, nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev priznajući svoju suodgovornost za nastali događaj s 50%, kakvu je suodgovornost prvostupanjski sud u konačnici i utvrdio, a što je po ocjeni ovog suda pravilno s obzirom na okolnosti nastanka prometne nesreće, kako je to prethodno obrazloženo (točke 14. i 14.1.), trebalo je odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatom onih iznosa navedenih u podnesku od 11. listopada 2022., dakle o zahtjevu za isplatom ukupno 3.259,66 eura i to:
- 2.714,18 eura ukupno na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđu njegu i pomoć,
- 112,81 eura za uništene stvari (naočale i majica),
- 50,67 eura za izgubljenu zaradu za kolovoz 2016,.,
- 259,17 eura za izgubljenu zaradu za rujan 2016.,
- 122,83 eura za izgubljenu zaradu za studeni 2016.
17. Prvostupanjskom je presudom tužitelju dosuđeno ukupno 2.751,59 eura, dakle manje od zatraženog i to:
- 415,81 na ime povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje (tuđa njega i pomoć dosuđena je u cijelosti,
- 92,9 eur za uništene naočale (za majicu je šteta dosuđena u cijelosti).
18. Osnovano žalitelj smatra da nije bilo mjesta odbijanju zahtjeva za naknadu štete zbog uništenih sunčanih naočala, jer jednako kako je logično da je zbog vrste ozljede (ključna kost) tužitelju uništena majica, tako je logično i da su mu zbog vrste ozljede (natučenje glave, potres mozga) uništene i sunčane naočale (nesreća se dogodila u kolovozu), pa je, uzimajući u obzir i iskaz tužitelja trebalo prihvatiti i zahtjev za isplatom ove štete.
19. Osnovano tužitelj ukazuje i na činjenicu da su Orijentacijski kriteriji koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio radi određivanje naknade neimovinske štete odnosno povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, orijentacijski, kako im i samo ime kaže, te da su doneseni, točnije korigirani, prije više od četiri godine od presuđenja, što ne bi imalo bitnog utjecaja kada ne bi bilo inflacije što je notorna činjenica. Stoga ovaj sud smatra da tužiteljev zahtjev iz podneska od 11. listopada 2022. za naknadom ove vrste štete, uzimajući u obzir navedeno, ne premašuje ono što mu pripada pravilnom primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO-a.
20. Slijedom navedenog pod točkama 18. i 19. ove drugostupanjske presude odlučeno je kao pod točkom I. b) alineja prva izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.
21. S obzirom da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tek prije posljednjeg ročišta glavne rasprave priznajući svoj doprinos nastaloj šteti od 50%, te po visini smanjujući ga za otprilike jednaki postotak (početni zahtjev bio je postavljen na 48.013,13 kuna, povećani na 6.849,20 eura), a dosuđeno mu je ukupno 3.259,66 eur, trebalo je preinačiti i odluku o troškovima i odlučiti kao pod točkom I.b) alineja druga na temelju članka 154. stavak 4. u vezi članka 158. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju su tako priznati samo troškovi vještačenja jer su oni bili potrebni neovisno o djelomičnom povlačenju tužbe, kao i troškovi sudske pristojbe, što sveukupno iznosi, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, 1.073,02 eura.
22. S obzirom da je tužitelj sa žalbom uspio, jer je uspio u pogledu glavne stvari, a tuženik nije, jer se uspjeh stranaka mjeri samo u odnosu na glavnu stvar, valjalo je tužitelju dosuditi troškove žalbe i to 125 bodova po 2 eura bod, uvećano za 25% PDV- a, što iznosi 315,00 eura, sukladno Tbr.10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat samo trošak zastupanja koji je određeno naveden (po osnovi i visini) kako to i nalaže odredba članka 164. stavak 2. ZPP-a.
U Dubrovniku, 02. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Verica Perić Aračić