REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-62/2025-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Trg k. P. Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke, 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Naređuje se Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da u roku od 60 dana, od dana primitka pravomoćne presude, donese odluku o žalbi tužitelja od 11. studenog 2024. izjavljenoj u skladu s člankom 119. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.. i 110/21., dalje: ZUP).
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 1.375,00 eura (slovima: tisuću tristo sedamdeset pet eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 27. siječnja 2025. podnijeli tužbu ovome Sudu u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. i člankom 38. stavkom 2. točkom 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), budući da tuženik nije donio odluku u zakonom predviđenom roku o žalbi tužitelja izjavljenoj radi ne donošenja odluke prvostupanjskog tijela o njihovom zahtjevu od 22. siječnja 2024. za izdavanje dopune potvrde o okolnostima stradavanja njihovog sina, pok. TJ.
1.1. U tužbi navode kako su 11. studenog 2024. podnijeli navedenu žalbu, a o kojoj tuženik u skladu s propisanim člankom 101. i 121. ZUP-a nije odlučio. U prilogu su dostavili poštansku povratnicu iz koje je razvidno da je žalba uredno primljena kod prvostupanjskog tijela. Predložili su Sudu narediti tuženiku da odluči o njihovoj žalbi te im naknadi trošak spora za podnošenje tužbe od 1.100,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a od 275,00 eura.
2. U skladu s člankom 48. ZUS-a Sud je tuženiku rješenjem od 28. siječnja 2025. dostavio tužbu na odgovor te mu odredio rok od 30 dana od dana primitka prijepisa rješenja da uz svoj odgovor dostavi Sudu i sve spise koji se odnose na predmet spora.
3. U odgovoru na tužbu od 6. ožujka 2025. tuženik je iznio razloge zašto po zahtjevu tužitelja još nije odlučeno, a radi složenosti i dugotrajnosti procesa te nemogućnosti ispitivanja svjedoka koji se nisu odazvali pozivima pa postupak opravdano dugo traje, te da se radnje pred prvostupanjskim tijelom cijelo vrijeme poduzimaju. Smatra da se ne radi o šutnji uprave te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U očitovanju od 31. ožujka 2025. na odgovor na tužbu, tužitelji navodi da je iz istoga razvidno kako tuženik smatra da zahtjev tužitelja treba odbiti, da se ne vidi kada su pozivi svjedocima upućeni, pa smatra da je to učinjeno tek nakon pokretanja ovog spora. Navodi kako tuženik nije odlučio o njihovoj žalbi, o kojoj je morao donijeti rješenje, te je istu mogao odbiti zbog razloga koje navodi u odgovoru na tužbu. Zatražili su i naknadu troška spora za taj podnesak u iznosu od 1.100,00 eura s pripadajućim iznosom PDV-a od 275,00 eura.
5. Prema načelu učinkovitosti (članak 8. ZUS-a), Sud će upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku. Imajući u vidu procesnu disciplinu i načelo učinkovitosti, Sud je primjenom odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, riješio ovaj spor bez rasprave.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Odredbom članka 121. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
8. Uzimajući u obzir navode iz odgovora na tužbu, iz istih je razvidno da o žalbi tužitelja podnesenoj 11. studenog 2024. tuženik nije odlučio, te nije osporio tužbene navode u pogledu ne donošenja odluke o žalbi tužitelja u zakonom propisanom roku. Pri tome Sud ne može u ovom sporu ulaziti u problematiku razloga za dugotrajnost i složenost prvostupanjskog postupka, već je tuženik bio obvezan odlučiti o žalbi, a ukoliko je istu smatrao neosnovan, odbiti je. Pri tome odgovor na tužbu ne može zamijeniti rješenje koje je bio dužan u zakonskom roku od 60 dana donijeti, već je iznesene razloge trebao obrazložiti u tom rješenju. Stoga ovaj Sud nije mogao otkloniti prigovor iz tužbe o tome da o žalbi tužitelja nije odlučeno.
9. Slijedom iznesenoga, a u skladu s odredbom članka 117. stavka 3. ZUS- a, Sud je naredio tuženiku donošenje odluke u roku određenom u izreci presude pod točkom I.
10. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.
10.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).
10.2. Tako tužiteljima pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.100,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife, s uvećanjem od 10% po Tbr. 40/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 275,00 eura (Tbr. 46. Tarife) odnosno ukupno 1.375,00 eura budući da je nastali trošak opravdan jer su tužitelji uspjeli u sporu.
10.3. U odnosu na zatraženi trošak za sastav podneska od 11. ožujka 2024. kojim su se tužitelji očitovali na navode odgovora na tužbu, isti ne sadržava nikakva nova činjenična niti pravna razlaganja, niti je to očitovanje utjecalo na odlučivanje Suda, pa je Sud u tom dijelu ocijenio zatraženi trošak neopravdanim i odbio zahtjev tužitelja.
10.4. Stoga je u odnosu na zatraženi trošak odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Osijeku 2. travnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavka 1. ZUS-a), dok je protiv točke II. presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljima, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis