Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8705/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NU, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 1. do 3. i članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 16. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-3/4964, broj: 511-12-36-24-1 u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika NU preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u iznosu 650,00 eura (šestopedeseteura) eura u 3 (tri) jednaka mjesečna obroka u iznosu od po 216,00 eura (dvjestošesnaesteura), s time da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II Prihvaćanjem prigovora okrivljenika NU kao djelomično osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se za počinjeni prekršaj izriče, temeljem članka 58. PZ-a, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

III Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. ĆU je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25 eura (dvadesetpeteura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 16. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-3/4964, broj: 511-12-36-24-1 proglašen je krivim okr. ĆU da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 43. st. 1. do 3. i prekršaj iz članka 176. stavka 3. i 5. ZSPC-a za koji mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dvanaest mjeseci.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik ĆU je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2. U navedenom prigovoru okrivljenik ne poriče počinjenje prekršaja, izražava kajanje, moli sud da ublaži izrečene sankcije.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za prekršaj iz članka 43. stavak 1. i 2. ZSPC-a zakonom je propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 130,00 eura te je kao takva i izrečena okrivljeniku te pri tome opravdano uvećana za iznos od 130,00 eura sukladno članku 239. stavku 1. ZSPC-a. Za prekršaj iz članka 176. stavka 3. ZSPC-a zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 390,00 do 920,00 eura pa izrečena novčana kazna od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

3. Nadalje, okrivljenik u prigovoru nije naveo razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. PZ-a, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. PZ-a ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

4. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrekne opomena treba navesti da mjera upozorenja – opomena, kao prekršajnopravna sankcija sukladno odredbi članka 43. stavka 1. PZ-a može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura. Imajući u vidu ranije navedeni raspon novčane kazne koja je propisana za djela koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu te mjere upozorenja, kao što to predlaže okrivljenik u podnijetom prigovoru.

5. Uzimajući u obzir visinu izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra opravdanim u konkretnom slučaju dopustiti okrivljeniku da istu plati u tri jednaka mjesečna obroka.

6. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dvanaest mjeseci prestroga, budući u spisu predmeta ne prileži dokaz da bi okrivljenik u posljednje tri godine bio pravomoćno kažnjavan za takav ili slični prekršaj pa se isti smatra primarnim počiniteljem. Imajući u vidu navedeno, prigovor okrivljenika u odnosu na taj dio ovaj sud je donio odluku o smanjenju izrečene zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od dvanaest mjeseci, na dva mjeseca.

7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.