Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kžzd-2/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić kao predsjednika vijeća te sudaca Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Štefančić, u kaznenom predmetu protiv okr. VE zbog kaznenih djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 28.Kzd-36/2018 od 7. rujna 2022., na sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 28.Kzd-36/2018 od 7. rujna 2022. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u nastavku ZKP/08) okrivljenik VE oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavku 2. u svezi s člankom 172. stavkom 1. KZ/11 te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je izjavilo Općinsko državno odvjetništvo iz Osijeka zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnijet.
4. Spis je temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što je izreka presude proturječna razlozima presude odnosno da su i razlozi presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a zbog toga što sud okrivljenika oslobađa od optužbe temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 jer nije dokazano da je kazneno djelo počinjeno, a u razlozima presude navodi da nisu ostvarena subjektivna i objektivna obilježja optuženih kaznenih djela, u kojem slučaju da bi se okrivljenik mogao osloboditi od optužbe temeljem članka 453. točka 1. ZKP/08 jer djela za koje se optužuje nisu kaznena djela. Pogrešno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što je sud pogrešno zaključio o nemogućnosti okrivljenika da plaća uzdržavanje zbog nedostatka sredstava za podmirenje svoje obveze jer da je tijekom postupka utvrđeno kako isti zarađuje neprijavljenim radom. Nadalje, nepotpunost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj nalazi u činjenici da je odbijanjem da se provede financijsko vještačenje izostalo precizno utvrđenje nepodmirenih obveza okrivljenika na ime uzdržavanja.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog proturječnosti između izreke i razloga presude odnosno nejasnoće i proturječnosti u razlozima presude. Sud prvog stupnja je okrivljenika oslobodio od optužbe temeljem članka 453. točke 3. ZKP/08, dakle, zbog nedostataka dokaza da bi okrivljenik počinio kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11 u odnosu na svoje dvoje maloljetne djece. U razlozima presude sud navodi radi čega smatra da nije utvrđeno i dokazano da bi okrivljenik počinio optužena kaznena djela odnosno da bi u inkriminiranom razdoblju bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje u visini, rokovima i na način kako je to utvrđeno u ovršnoj odluci no da je unatoč tomu svjesno i namjerno propustio to činiti jer za neplaćanje nisu postojali opravdani razlozi. Kada sud obrazlaže kako nema dokaza da su ostvarena bitna obilježja optuženog kaznenog djela, što je prema zaključcima prvostupanjskog suda rezultat provedenog dokaznog postupka, tada pravilno obrazlaže osnov iz članka 453. točke 3. ZKP/08 za donošenje presude kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.
8. Nije u pravu žalitelj niti kada pobija prvostupanjsku odluku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve činjenice koje su odlučne za ocjenu da li je okrivljenik od srpnja 2017. do siječnja 2018. bio u mogućnosti ispunjavati obvezu uzdržavanja utvrdio na temelju ocjene dokaza provedenih u postupku i to kako svakog pojedinačno tako i u međusobnoj korelaciji, a za svoja je utvrđenja sud iznio i pravilne zaključke o mogućnosti okrivljenika da ispunjava obvezu uzdržavanja prema svojoj maloljetnoj djeci.
9. Sud je svoje zaključke tako pravilno utemeljio poglavito iskazu majke i z.z. mlt. oštećenika OE čiji su navodi u pogledu okrivljenikova zaposlenja, ostvarivanja redovitih primanja kao i doprinosa za uzdržavanje u skladu sa podacima okrivljenikovom zaposlenju i primanjima. Ista je iskazivala o okrivljenikovoj nezaposlenosti u dijelu inkriminiranog razdoblja tijekom kojeg je mjesec dana sa djecom živjela kod okrivljenika kao i činjenici da je plaćao uzdržavanje kad je radio no i kad nije radio, a osim uplata da je novce za uzdržavanje djece njoj davao i na ruke. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je njezin iskaz potkrijepljen podacima iz evidencije nezaposlenih kao i podataka o godišnjim primanjima jer proizlazi da u 2017. okrivljenik nije ostvarivao nikakva primanja, a da je od 30. siječnja 2018. prijavljen Zavodu za zapošljavanje te je u evidenciji nezaposlenih.
10. Slijedom utvrđenog po sudu prvog stupnja podatak o isplatama umanjenih iznosa i u dijelu inkriminiranog razdoblja ne upućuje na zaključak o tome da okrivljenik namjerno i svjesno ne izvršava svoju obvezu u visini, rokovima i na način kako je to utvrđeno u ovršnoj odluci jer uzdržavanje podmiruje i uplatama i isplatama na ruke, pri čemu su nezaposlenost i nedostatak redovitih primanja u inkriminiranom razdoblju, na koju se okrivljenik poziva kao na razlog neispunjenja obveze uzdržavanja, razlog zbog kojeg plaćanje uzdržavanja nije u skladu s utvrđenom obvezom. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela kako je ono optuženo.
11. Neosnovani su stoga navodi žalbe kako je sud pogrešno utvrdio činjenice o njegovom zaposlenju i primanjima jer iste proizlaze iz iskaza imenovane svjedokinje i pribavljene dokumentacije, dok je pozivanje žalitelja na radno pravni status okrivljenika u nastavnom periodu 2019. i 2020. irelevantan za ocjenu kaznenopravne odgovornosti okrivljenika za razdoblje od lipnja 2017. do kraja siječnja 2018.
12. Ispitujući pobijanu presudu po članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom naprijed navedenog temeljem članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Rijeka, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
