k

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2676/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Cr- ljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja ELKRON d.o.o., [adresa], OIB 29712872460, protiv tuženika ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đuri Čubrilu, odvjetniku iz Pule, radi is- plate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslov- ni broj P-88/2020-26 od 12. lipnja 2024., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-88/2020-26 od 12. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: " Tuže- nik je dužan platiti 1.951,27 eura u roku od 15 dana na račun zgrade u [adresa], IBAN [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Istarske Kreditne d.d. Umag, sa zakonskim zateznim kamatama od dana 1. siječnja 2018. do isplate, te nadoknaditi troškove parničnoga postupka, sve u roku od 15 dana." kao neosnovan (točka I. izre- ke).

1.1. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan. (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju razvidno upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa od tuženika s osnova isplaćene naknade za obavljanje poslova predstavnika suvlasnika stambene zgrade.

6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo bi da je tužitelj vlasnik posebnih i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade u [adresa] na adresi [adresa], i da tuženik ne bi bio preds- tavnik suvlasnika jer da uz tužbu koja se kod prvostupanjskog suda vodi pod pos- lovnim brojem P-1706/2019 nije dostavio međuvlasnički ugovor kojim bi dokazao da je Castrum Pula 97 d.o.o. upravitelj zgrade na adresi [adresa] i da su tuženika suv- lasnici zgrade na adresi [adresa] imenovali većinom glasova za predstavnika suvla- snika. Nadalje, iz tužbe bi proizlazilo da se iz Programa upravljanja za zgradu 1864 na adresi [adresa] vidi da je predstavniku stanara, ovdje tuženiku, isplaćeno 1.951,27 eura kao naknada za obavljanje poslova predstavnika stanara te da tužitelj nije nikada vidio međuvlasnički ugovor ili neku drugu odluku kojom su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] na zapisniku odredili naknadu tuženiku u iznosu od 1.951,27 eura.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je:

- da iz Odluke suvlasnika zgrade na adresi [adresa] od 29. listopada 2018. proizlazi da su suvlasnici zgrade donijeli odluku o imenovanju tuženika za predstavnika suvlasnika zgrade, a u privitku iste se nalazi popis suvlasnika sa potpisima,

- da na temelju potpisa suvlasnika u privitku odluke, a uzimajući u obzir popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima i površinama njihova posebnih dijelova, proizlazi da je navedenu odluku potpisala potrebna većina suvlasnika i to čak i kada se i ne bi uzeo u obzir potpis suvlasnika ĆP, a sve imajući u vidu da je RP suvlasnica u ½ djela, odnosno većina od 52,9515%,

- da iz točki 7. i 8. Odluke suvlasnika zgrade na adresi [adresa] od 15. prosinca 2018. proizlazi, između ostalog, da su suvlasnici zgrade donijeli međuvlasnički ugovor koji je sastavni dio Odluke kao i popis suvlasnika te da Odluka i međuvlasnički ugovor stupaju na snagu kada ga potpiše većina suvlasnika (točka 9 Odluke),

- da je i Odluku od 15. prosinca 2018., a što je utvrđeno na temelju potpisa suvlasnika u privitku odluke, a uzimajući u obzir popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima i korisnoj površini njihova posebnih dijelova, kao i međuvlasnički ugovor, potpisala potrebna većina suvlasnika, odnosno potpisali su ih suvlasnici čija korisna površina iznosi 52,9515%,

- da iz međuvlasničkog ugovora proizlazi da je u članku 7. istog tuženik imenovan za predstavnika suvlasnika zgrade, dok je u članku 8. ugovorena mjesečna naknada predstavniku suvlasnika u neto iznosu od 132,72 eura koja se isplaćuje iz sredstava zajedničke pričuve,

- da sve navedeno potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka – suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa].

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je istaknuo da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako je isplata naknade tuženiku vršena temeljem valjane Odluke većine suvlasnika i međuvlasničkog ugovora zaključenog sukladno članka 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, 94/17), tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud i prema mišljenju ovoga suda, zaključio da iz provedenih dokaza (prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka i iz Odluke od 29. listopada 2018 i od 15. prosinca 2018. te iz međuvlasničkog ugovora) proizlazi zaključak suprotan tvrdnjama tužitelja, a taj je, kako je to već ranije navedeno, da je tuženik valjanom odlukom potrebne većine suvlasnika stambene zgrade imenovan za predstavnika suvlasnika i da mu je određena naknada za rad, odnosno da je volja ugovornih strana bila da se tuženik imenuje za predstavnika suvlasnika i da predstavnik suvlasnika za svoj rad dobije naknadu u iznosu od 132,72 eura mjesečno, koja naknada se imala isplaćivati iz sredstava zajedničke pričuve, slijedom čega je pravilno taj sud postupio kad odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time što je posebnim žalbenim navodima ni tužitelj ne pobija.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča