Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-799/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja RC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 3163/2024-8 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3163/2024-8 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 116-50- 4728070 od 26. veljače 2008. zaključenog između tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora koja glasi ''3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita'', utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Odredba članka 9./deveto/ OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj 116-50- 4728070 od 26. veljače 2008. zaključenog između tužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora koja glasi ''Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor'', utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 752,29 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 429,75 EUR od 9. ožujka 2005. pa do isplate,

- na iznos od 322,54 EUR od 25. veljače 2011. pa do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita i odredbe o prijevremenoj otplati kredita i

- isplata ukupnog iznosa od 752,29 eura iz osnove naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su zaključile Ugovora o kreditu broj: 116-50-4728070 od 26. veljače 2008., kojim je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.766,44 CHF.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 3. Ugovorena naknada za obradu kredita od 3,30% iznosa kredita, a odredbom članka 9. ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita od 322,54 eura.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužitelja.

11. Radi toga su odredbe članka 3. i 9 predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez tih ništetnih odredbi.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 429,75 eura i iz osnove ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iznos od 322,54 eura, odnosno ukupno iz ovih osnova iznos od 752,29 eura sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

13. Tuženikov prigovor zastare tužiteljeve tražbine nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Navodi tuženika o preuranjenosti tužbe za isplatu su neosnovani jer obveza isplate temeljem ništetnih predmetnih ugovornih odredbi dospijeva u trenutku donošenja prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnost i od tog dana teče zastarni rok za predmetnu tražbinu.

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić