Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-511/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TB OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Karmeli Tus odvjetnici iz Crikvenice, protiv tuženika CB OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1671/2019-51 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1671/2019-51 od 18. travnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II.O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 24 čhv, iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 44 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 37 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 73 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 12 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica, trsje i voće, površine 459 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu naprijed navedenih nekretnina na svoje ime i suvlasništvo, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva, odmah nakon pravomoćnosti ove presude.

II Tužitelj se odbija sa preostalim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, koji se odnosi preostalih zatraženih ½ suvlasničkih dijela na k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 24 čhv, iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 44 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 37 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik dijelova nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] Kuća broj 2 i dva dvorišta površine 107 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onih dijelova koji su u kopiji katastarskog plana s ucrtanim prijedlogom parcelacije izrađenoj po VB, ovlaštenom inženjeru geodezije, broj upisnika 110-2018 iz prosinca 2018. godine, označeni kao kč. br. [katastarska čestica] Ruševina površine 107m2, 13280/4 Kuća površine 30m2 i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća, nadstrešnica i dvorište površine 56 m2, sve k. o. [katastarska općina], kao i vlasnik dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] Oranica i trsje površine 97 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u naprijed navedenoj Kopiji katastarskog plana s ucrtanim prijedlogom parcelacije označen kao k. č. br. [katastarska čestica] Pomoćna zgrada i dvorište površine 212 m2 k. o. [katastarska općina] pa se isti ovlašćuje da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu naprijed navedenih dijelova nekretnina na svoje ime i vlasništvo uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika odmah nakon pravomoćnosti ove presude.“

IV Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.".

2.Protiv točki II., III. i IV. citirane presude žali se tužitelj iz svih zakonskih razloga propisanih u članku 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP), uključujući i povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a, 354. stavak 1. točka 8. ZPP-a, predlažući je u pobijanom dijelu preinačiti prihvaćanjem zahtjeva, podredno, ukinuti je i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1.Protiv točke I. citirane presude žali se tuženik iz svih zakonskih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a predlažući je u pobijanom dijelu preinačiti odbijanjem zahtjeva.

2.2.Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj predlažući je kao neosnovanu odbiti.

3.Žalbe stranaka su osnovane.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je (su)vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 24 čhv, iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 44 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 37 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za cijelo, k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 73 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 12 čhv iz z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] oranica, trsje i voće, površine 459 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ½ dijela uz ovlaštenje da temeljem presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu naprijed navedenih nekretnina na svoje ime vlasništvo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, odmah nakon pravomoćnosti ove presude.

4.1.Također je predmet spora i vlasnički zahtjev tužitelja glede utvrđenja prava vlasništva realnih dijelova nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] Kuća broj 2 i dva dvorišta površine 107 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i oznake k. č. br. [katastarska čestica] Oranica i trsje površine 97 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže u izreci opisanih, uz ovlaštenje na uknjižbu temeljem presude kako je to pobliže navedeno pod točkom III. izreke uz ovlaštenje na uknjižbu tih dijelova na temelju presude.

5.O navedenim zahtjevima sud je odlučio utvrđujući slijedeće činjenice:

-kako su nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], sve kao [adresa] neizgrađeno zemljište, dok se na k. č. br. [katastarska čestica] (ruševni gospodarski objekt) i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ruševina i kuća) nalaze objekti,

-kako su prema kazivanju svjedoka TBJ, CBJ, ĆB i NB, prednici tužitelja i to djed CB (preminuo 1974.) i baka TBJ (preminula 1982.) te stric ŽB (preminuo 2008.) i tuženikov otac KB (preminuo 1984.), koristili-obrađivali predmetne nekretnine, a što se tiče podjela u obitelji, da svjedoci jedino spominju podjelu kuće i gospodarskog objekta sagrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da se znalo u obitelji tko što koristi, odnosno što su koristili prednici tužitelja, a što prednici tuženika, dok nisu spominjali podjelu ostalih neizgrađenih parcela.

6.Slijedom navedenog te pozivom na iskaze samih stranaka, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje suvlasništvo uz tuženika je stekao posjedovanjem navedenih nekretnina osobno i putem svojih pravnih prednika koji su predmetne nekretnine uživali i koristili i to baka i djed te stric tužitelja ŽB s jedne strane, a otac tuženika KB, s druge strane, „pa da tužitelju kao nasljedniku svojih djeda i bake pripada ½ dijela predmetnih nekretnina, jednako kao što je tuženik naslijedio svoje prednike“, otklanjajući tvrdnju tuženika kako je zajedničkim korištenjem s prednicima tužitelja stekao i njihov dio koji su koristili, a glede stjecanja cjeline tih nekretnina u korist tuženika temeljem presuda koje je dostavio kako u tim postupcima tužitelj nije sudjelovao.

6.1.Posebno, u odnosu na nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] za koje tužitelj navodi kako su u diobi prednika stranaka pripale njegovim prednicima a preko njih i njemu za cijelo, sud prvog stupnja navodi kako tužitelj nije dokazao da je izvršena bilo kakva dioba između prednika stranaka jer o tome nitko od svjedoka nije iskazivao, već je nakon smrti tužiteljevih djeda i bake zadnji tamo stanovao ŽB, a dalje se predmetnim nekretninama nastavio služiti tužitelj, pa kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da su ove nekretnine isključivo vlasništvo tužitelja, odnosno, da su ih stekli samo njegovi pravni prednici, u preostalom dijelu preko ½ u odnosu na te nekretnine tužbeni zahtjev je odbijen.

6.2.Što se tiče utvrđenja prava vlasništva u odnosu na realne dijelove nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] kuća broj 2 i dva dvorišta površine 107 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onih dijelova koji su u kopiji katastarskog plana s ucrtanim prijedlogom parcelacije izrađenoj po VB, ovlaštenom inženjeru geodezije, označeni kao kč. br. [katastarska čestica] Ruševina površine 107m2, [katastarska čestica] Kuća površine 30m2 i k. č. br. [katastarska čestica] Kuća, nadstrešnica i dvorište površine 56 m2, sve k. o. [katastarska općina] te realnog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje površine 97 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je u naprijed navedenoj kopiji katastarskog plana s ucrtanim prijedlogom parcelacije označen kao k. č. br. [katastarska čestica] Pomoćna zgrada i dvorište površine 212 m2 k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja kuću, ruševinu i gospodarski objekt, prikazane na fotografijama u elaboratu vještaka mjernika (str. 137 i 154 spisa), prvostupanjski je sud pozivom na odredbe članaka 9. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) tužbeni zahtjev odbio polazeći od nalaza i mišljenja vještaka prema kojemu se tako predložena parcelacija ne može provesti u zemljišnim knjigama jer stanje građevina na navedenim parcelama nije evidentirano u zemljišnim knjigama i katastru.

7.Prvenstveno, glede tuženikovog žalbenog prigovora kršenju ustavnih prava na pošteno i pravično suđenje (članaka 29. Ustava RH –Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) zbog petogodišnjeg trajanja ovog parničnog postupka odgovoriti je kako je isti neosnovan jer je trajanje uvjetovano preopterećenošću sudova, a na konkretna obilježja povrede tog prava tuženik i ne ukazuje.

8.Međutim, prvostupanjski sud je donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u prvom redu stoga što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o utvrđenim postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskazu svjedoka i samih tih isprava te iskazima svjedoka sadržanih u zapisnicima, kao i bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u jer sve izvedene dokaze nije ocijenio sukladno odredbi iz članka 8. ZPP-a, što je bilo od značaja za donošenje zakonite odluke, kako će se u nastavku pobliže navesti.

8.1.Uslijed navedenih povreda i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni valjanost primjene materijalnog prava.

9.Tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji kako je putem svojih pravnih prednika u dugotrajnom posjedu utuženih nekretnina po osnovi nasljeđivanja od djeda CB i bake LB koji su imali sinove CB, tužiteljeva oca i ŽB, tužiteljeva strica, za koje tvrdi da ih je naslijedio za cijelo, obrazlažući kako su njegov djed i tuženikov otac KB bili bratići koji su se podijelili na način da su njegovim prednicima pripale nekretnine k. č. [katastarska čestica] za cijelo; k. č. [katastarska čestica] za ½ dijela, a k. č. [katastarska čestica] u realnim dijelovima u tužbi označenim u kojem opsegu su prednici nekretnine nesmetano posjedovali, a nakon toga on kao njihov nasljednik.

9.1.Tuženik, s druge strane takvom zahtjevu u bitnome suprotstavlja svoju tvrdnju o stjecanju vlasništva svih nekretnina za cijelo sudskim odlukama s kojima je tužitelj bio upoznat, kao i njegov stric ŽB, obrazlažući kako su tako utužene i njemu dosuđene nekretnine bile izvanknjižno vlasništvo njegova pok. oca KB od kojega je iste stekao nasljeđivanjem i dosjelošću, a dosjelošću je stekao čak i dio koji je koristio tužiteljev djed i stric ŽB, u čijem domaćinstvu je nakon rastave roditelja živio 14 godina i sve nekretnine koristio i u iste ulagao, dok ŽB nije ništa radio, poričući da je tužitelj bio u posjedu te da je kao neposjednik mogao stjecati nekretnine dosjelošću, a ističući i prigovor zastare.

10.Prema odredbi članka 114. stavak 1. ZV-a vlasništvo se stječe na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Nasljednik u smislu članka 128. stavak 1. ZV-a stječe vlasništvo naslijeđene stvari časom otvaranja nasljedstva.

10.1.Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim i samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme.

10.2.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki od kojih je prvenstvena ona, da stjecatelj ima posjed određene kvalitete i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da stvar koja je predmet dosijedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvu putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću, čime se činjenično stanje pretvara u pravno, kako je to regulirano odredbama iz članka 159. i 160. ZV-a.

11.U ovom slučaju, za razrješenje odnosa između stranaka bi se imalo primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa a prema stanju spisa i pozivanju stranaka na stjecanje preko svojih prednika, moglo bi se zaključivati da je u pitanju vrijeme u kojemu je važilo više pravnih režima pa tako pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (članak 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 16. travnja 1941. - "Narodne novine" broj 73/91.- OGZ) jer se prema odredbi članka 388. stavak 2. ZV-a, stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava, zatim Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 91/1996) te sada važećeg ZV-a time što je u svakom režimu pored roka dosijedanja koji se mijenjao bilo nužno glede kvalitete da posjed bude savjestan, odnosno pošten.

12.Glede pozivanja tuženika na stjecanje temeljem pravomoćnih presuda, učinci pravomoćnosti bi se odnosili na ovdje tužitelja i njegove prednike ako su u istim sudjelovali. U odnosu na tvrdnju tuženika da je pored naslijeđenog od svojih prednika dosjelošću stekao i dio nekretnina koje su koristili prednici tužitelja CB, baka LB i stric ŽB na način kako je to obrazlagao u svom stranačkom iskazu i sada ponavlja u žalbi (tako što ih je zajedno s njima koristio i održavao i to nastavio nakon njihove smrti), pravilno je po prvostupanjskom sudu ocijenjeno kako za stjecanje dosjelošću nekretnina koje bi pripadale tužiteljevim prednicima na strani tuženika nisu bile ispunjene za to propisane pretpostavke.

13.Također na navode tuženika iznijete tijekom postupka te sada u žalbi kako se tužitelj kao neposjednik ne može pozivati na stjecanje dosjelošću valja odgovoriti da to što tužitelj eventualno nije u posjedu utuženih nekretnina ne znači kako nije mogao steći vlasništvo ili suvlasništvo dosjelošću u smislu članka 159. ZV-a jer prema pravnom shvaćanju ovog suda, ako su na strani njegovih prednika bile ispunjene pretpostavke za stjecanje dosjelošću, okolnost što se pravni slijednik ne nalazi u posjedu nekretnina nije odlučna za stjecanje vlasništva na njegovoj strani (tako i VSRH u Rev-1962/2017 od 15. rujna 2020.).

14.Neosnovano je tuženik tijekom postupka isticao prigovor zastare koji sada ponavlja u žalbi u odnosu na zahtjev glede utvrđenja vlasništva k. č. [katastarska čestica] a to pozivom na presudu P-178/97 od 26. lipnja 1997., ukoliko se radi o zahtjevu za utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva jer se zastara, kao institut čijim nastupom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje tražbine, odnosi na kondemnatorne zahtjeve, dakle, ne i na zahtjeve na utvrđenje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (tako VSRH u Rev-2508/11 od 18. listopada 2016.). Sve kada bi se taj zahtjev razmatrao i kao ostvarenje prava vlasnika na povrat stvari, opet bi bio neosnovan prigovor zastare u smislu odredbe iz članka 161. stavak 2. ZV-a.

15.Nije sporno da je tuženik na temelju pravomoćnih presuda Općinskog suda u Crikvenici na koje se pozvao, a koje je prvostupanjski sud pregledao u dokazne svrhe (P-178/97 od 26. lipnja 1997., P-324/98 od 10. veljače 2000., P-85/01 od 6. travnja 2001., P-606/06 od 15. ožujka 2007., P-225/10 od 20. rujna 2010., P-606/06 od 7. veljače 2012., P-458/04 od 2. lipnja 2006.) ishodio upis prava vlasništva spornih nekretnina na svoje ime uz izbris tamo upisanih vlasnika pa, kako je već navedeno, ukoliko u tim parnicama ovdje tužitelj ili njegovi prednici nije bio stranka, iste ga ne bi obvezivale.

16.Međutim iz presuda P-178/97 od 26. lipnja 1997. i P-324/98 od 10. veljače 2000., kojima je tuženik utvrđen vlasnikom suvlasničkih dijelova tamo navedenih tuženika, dalo bi se zaključiti kako je upravo tužitelj bio postavljen skrbnikom za poseban slučaj tamo navedenim tuženicima kao osobama odsutnim i nepoznatog boravišta, među njima i stricu mu ŽB, koji je u vrijeme presuđenja bio živ i poznatog prebivališta te u ime tuženika priznao tužbeni zahtjev, pored ostalih i u odnosu na ovdje utužene k. č. [katastarska čestica] oranica u površini od 97čhv, [katastarska čestica] kuća br.2 i dva dvorišta u [adresa] u površini od 107čhv, [katastarska čestica] oranica površine 37čhv [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. [katastarska čestica] od 459 [katastarska općina] k. o. [katastarska općina], radi čega je zaključak prvostupanjskog suda u tome kako u parnicama u kojima je tuženik ishodio ispravu za upis na svoje ime suvlasništva utuženih nekretnina, tužitelj nije sudjelovao, protivan sadržaju isprava u spisu, što je odlučna okolnost za ocjenjivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva glede tih nekretnina, koju zbog povrede postupka prvostupanjski sud nije raspravio.

17.Nadalje, glede k. č. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] oranica površine 1 2čhv i 13448 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oranica, površine 459 čhv za koje tužitelj traži prema tuženiku utvrđenje suvlasništva za ½ dijela koji je tužbeni zahtjev prihvaćen, iz priloženih z.k. izvadaka proizlazi da je ovdje tuženik upisan kao suvlasnik za ½ dijela, a njegova sestra CBJ za ½ dijela, na što je tuženik upozoravao tijekom postupka, koji upis prvostupanjski sud nije imao u vidu kada je odlučivao o tom tužbenom zahtjevu, kako to osnovano tuženik navodi u žalbi.

18.U pravu je tužitelj kada prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda da su jedino za kuću i gospodarske objekte svjedoci znali što su koristili prednici stranaka te da tužitelj nije dokazao da je izvršena bilo kakva podjela neizgrađenih parcela, dakle onih koje ne predstavljaju kuću i gospodarske objekte, jer to ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka TBJ koja je bila jasna u iskazu kako bi na terenu mogla pokazati što je čije, a i svjedokinja VBJ iskazivala je da je tužiteljeva obitelj imala svoje nekretnine, koje svjedokinje su saslušane prije obavljenog očevida na kojemu su to mogle neposredno pokazati te prije izrade skice očevida na kojoj bi to mogle posredno pokazati pa proizlazi da postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju tih iskaza i samih iskaza u spisu.

19.Nadalje, ako je preminula svjedokinja TBJ te ako su prije saslušanja na okolnosti posjeda i diobe preminuli po tužitelju predloženi svjedoci AB i ČB, pa ako su nakon toga, a po zaključenju prethodnog postupka na iste okolnosti predloženi za saslušanje svjedoci PBsin pok. TBJ te IBkćer pok. EB, onda je prvostupanjski sud, sukladno prijedlogu tužitelja za njihovo saslušanje iz podneska od 7. rujna 2023. i 17. studenog 2023. trebao razmatrati radi li se o situaciji kada izvođenje tih dokaza bez svoje krivnje tužitelj nije mogao ranije predložiti u smislu članka 299. stavak 2. ZPP-a.

19.1.Naime, u situaciji kada stranka iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze po zaključenju prethodnog postupka, mora dokazati da ih nije mogla bez svoje krivnje iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka i sud bi tada trebao provesti poseban incidentalni postupak u kojem bi odlučio hoće li dopustiti predlaganje novih dokaza vodeći računa o tome da je glede primjene procesnih pravila dovoljna vjerojatnost odnosno niži stupanj uvjerenosti suda da ne postoji krivnja stranke, što je prvostupanjski sud propustio provesti neosnovano smatrajući dovoljnim što je prijedlog iznesen po zaključenju prethodnog postupka.

19.2.S tim u svezi, za sada se preuranjenim ukazuje i stav prvostupanjskog suda iz točke 15. obrazloženja kako tužitelj nije dokazao da je između prednika stranaka izvršena dioba, jer se pravilo o teretu dokaza iz članka 221.a ZPP-a može primijeniti jedino u slučaju kada su svi dokazi izvedeni.

20.Nadalje, u pravu je tužitelj i kada prigovara stavu suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke koji je utemeljen na mišljenju vještaka mjernika o tome da se predložena parcelacija ne može provesti budući (stvarno) stanje građevina nije evidentirano u zemljišnim knjigama i katastru, jer je uslijed pogrešnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je i pravilnost primjene materijalnog prava upitna.

21.Naime, ovdje se radi o pravoj vlasničkoj tužbi iz članka 162. ZV-a kojom tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na fizički odijeljenim realnim dijelovima nekretnina precizno grafički individualiziranim, kako je u zahtjevu navedeno, s ovlaštenjem temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja s tuženikova imena svih vlasničkih prava na tim fizički odvojenim dijelovima predmetnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

22.Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički-geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite i predstavlja samostalno određenu stvar u smislu odredbe članka 3., 5. stavak 1., 6. i 9. ZV-a, kojom je propisano da je objekt prava vlasništva pojedinačno određena stvar.

23.U takvoj situaciji, zahtjev tužitelja kojim traži da je na fizički odijeljenim dijelovima predmetnih nekretnina prema navedenoj skici lica mjesta ovlašten na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tim dijelovima nekretnina s imena tuženika treba shvatiti kao osnov za uknjižbu tako stečenog prava vlasništva na pojedinačno određenim stvarima jer prema odredbi članka 130. stavak 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

24.Međutim, u svezi bitnog pitanja jesu li ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva na pojedinačno određenim dijelovima utuženih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako su u izreci opisani, potrebno je ne samo utvrditi je li među prednicima stranaka izvršena dioba na način da je svakome od njih pripao materijalno odijeljeni dio koji se potražuje i kojega su nesmetano kontinuirano koristili zakonom određeno vrijeme te nasljeđivali, nego i radi li se o nekretninama koje predstavljaju izgrađeno ili neizgrađeno građevinsko zemljište.

25.Naime, odredbom članka 161. stavak 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23, ZPU) propisano je da parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može se, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavak 1. tog Zakona, provoditi i u skladu sa sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta, a parcelacija izgrađenog građevinskog zemljišta, prema stavku 2. može se osim prema aktima i planovima iz članka 160. stavak 1. provoditi i u svrhu spajanja cijelih katastarskih čestica na kojima je izgrađena postojeća zgrada.

26.U tom slučaju kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavak 1. točka 3. ZPU), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 164.-182. ZZK), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a), čime je odluka provediva.

27.Proizlazi kako je dozvoljeno zahtijevati utvrđenje prava vlasništva točno slovima ili brojkama označenog geometrijski odijeljenog dijela nekretnine i temeljem takve sudske odluke tražiti parcelaciju i uknjižbu predmetnog zemljišta prema granicama tako stečenog prava vlasništva sukladno članku 161. stavak 1. točka 3. ZPU-a i u skladu s odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, ali samo ako se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu (tako i VSRH Rev-x-311/18-2, Rev-x-1060/12-2 od 30. lipnja 2020., Rev-x-1075/12 od 29. siječnja 2014., Rev x-1031/2015-9. studenoga 2016. Rev- 2328/16-2 od 13. studenog 2019., Županijski sud u Splitu Gž-3400/17 od 18. siječnja 2018.).

28.Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak sadržan u spisu (list 139 ) vidljivo je kako su u ZU 2646 k. o. [katastarska općina] upisane k. č. [katastarska čestica] kao kuća br.2 i dva dvorišta u [adresa], površine 107 čhv, a k. č. [katastarska čestica] kao oranica i trsje u [adresa], površine 97 čhv. Iz nalaza vještaka mjernika i fotografija uz isti te iskaza svjedoka i stranaka proizlazilo bi da se radi o zemljištu s izgrađenom kućom i gospodarskim objektima (u ruševnom stanju).

29.Obzirom na navedeno, ukoliko bi nekretnine k. č. [katastarska čestica] za čije dijelove označene kao u izreci tužitelj tvrdi da se radi o materijalno odijeljenim dijelovima nekretnine koji predstavljaju samostalnu stvar- koju su njegovi prednici stekli diobom a on preko njih dosjelošću i nasljeđivanjem, predstavljale neizgrađeno građevinsko zemljište i u postupku bilo dokazano stjecanje kako tužitelj tvrdi, bila bi moguća temeljem presude o tako utvrđenom pravu vlasništva i parcelacija, ali osnovom članka 161. stavak 1. točka 3. ZPU, što je iznimka od propisane parcelacije građevinskog zemljišta prema članku 160. ZPU.

30.Ako se međutim radi o izgrađenom građevinskom zemljištu parcelacija kako to traži tužitelj može se provesti samo u skladu s uvjetima parcelacije propisanim u članku 160. ZPU-a, pa o samoj činjenici mogu li se predmetne nekretnine ako su izgrađeno građevinsko zemljište parcelirati na način kako to tužbom traži tužitelj, što sud prvog stupnja nije uopće utvrđivao, ovisi osnovanost/neosnovanost zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva dijela spomenutih nekretnina a ne samo o posjedu tužitelja određene kvalitete kroz zakonom propisano vrijeme.

31.Zbog svega navedenog valjalo je pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti u cijelosti na temelju odredbe iz članka 369. stavak 1. ZPP-a, a posljedično tome i odluku o troškovima postupka (članaka 166. ZPP) i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

32.U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočene povrede, a postupajući sukladno odredbi članka 377. stavak 2. ZPP-a izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud, a raspravit će i sva ostala sporna pitanja na koja se žalbama ukazuje.

33.Ako utvrdi da je tužitelj putem svojih prednika stekao u vlasništvo nekretnine kako je to utuženo ili njihov dio pa tako i materijalno odijeljene dijelove nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako su u zahtjevu skicom određeni, raspravit će i utvrditi radi li se o neizgrađenom građevinskom zemljištu kod kojega je u primjeni glede parcelacije odredba iz članka 161. stavak 3. ZPU ili o izgrađenom građevinskom zemljištu kod kojega se parcelacija vrši osnovom odredbe iz članka 160. ZPU, nakon čega će o osnovanosti zahtjeva donijeti novu zakonitu presudu.

U Splitu, 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić