REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-809/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ćaleta Grupa d.o.o., [adresa], OIB: 82297259227, zastupanog po zakonskom zastupniku direktoru AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a on zastupan po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dubravki Kulaš, odvjetnici iz Šibenika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku Poslovni broj: P-1361/2022-46, od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja Ćaleta Grupa d.o.o., preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1361/2022-46, od 8. srpnja 2024., u točki

I. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženiku ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Ćaleta Grupa d.o.o., iznos od 1.596,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 6.8.2018. pa do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15. dana.

II. U preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke presude, (u odnosu na iznos od 7.096,01 eura i troškove postupka ), žalba tuženika odbija se kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1361/2022- 46, od 8. srpnja 2024.

III. Djelomično se uvažava žalba tužitelja Ćaleta Grupa d.o.o., preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-1361/2022-46, od 8. srpnja 2024., u točki II. izreke presude (troškovi postupka) i sudi:

Nalaže se tužitelju Ćaleta Grupa d.o.o., da tuženiku HJ, na ime parničnog troška isplati iznos od 1.237,50 eura (umjesto iznosa od 2.250,00 eura), u u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku Poslovni broj: P-1361/2022-46, od 8. srpnja 2024., presuđeno je:

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju ĆALETA GRUPA d.o.o., [adresa], OIB: 82297259227 iznos od 8.692,01 eura (65.490,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 06.08.2018. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju ĆALETA GRUPA d.o.o., OIB: 82297259227, u roku od 15 dana isplatiti tuženiku HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška, iznos od 2.250,00 (dvije tisuće dvjesto pedeset) eura.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelj podneskom od 22. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev što uopće nije konstatirao niti je dao drugoj strani mogućnost da raspravlja o istome.

2.3. U sadržaju žalbe tužitelj ponavlja navode koje je isticao tijekom postupka da su sporni dodatni radovi izvršeni na način da je tuženik bio upoznat sa radovima, da je dao odobrenje za sve izvedene radove i bio je upoznat s istima od strane zakonskog zastupnika tužitelja, što su potvrdili svjedoci predloženi na tu okolnost od strane tužitelja.

2.4. Ponavlja se u žalbi da nije sporno da su stranke u osnovnim radovima dogovorile i zamjenu postojećeg parketa s pločicama, te da se glavnina dodatnih radova odnosila na uređenje podne podloge, jer tužitelj nije mogao znati kakva je podloga ispod parketa dok nije započeo s radovima i nije životno, niti je bilo moguće postupiti na način da prekine s radovima dok ne dobije pisanu suglasnost tužitelja, te se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH (Revt-72/04, Rev-1487/01, Rev- 676/06 i Revx-52/10), koje je u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem prvostupanjskog suda.

2.5. Posebno se u žalbi naglašava da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po ukidbenoj odluci drugostupanjskog suda i nedvojbeno utvrdio da li se tuženik suglasio s dodatnim radovima i da li su se ispunile pretpostavke za konvalidaciju ugovora jer su stranke izvršile obveze iz usmeno sklopljenog ugovora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5.2. Glede navoda žalbe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer je zanemario činjenicu da je tužitelj podneskom od 22. svibnja 2024. uredio tužbeni zahtjev što uopće nije konstatirao niti je dao drugoj strani mogućnost da raspravlja o istome, pregledom podneska utvrđeno je da se ne radi o preinačenju tužbe, nego samo o tehničkoj intervenciji u smislu konverzije iznosa u kunama u euro, pa stoga nije došlo do povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao izvođača radova kojim traži da mu tuženik kao investitor plati iznos od iznos od 8.692,01 eura (65.490,00 kuna) za radove na obiteljskoj kući tuženika.

7. Prvostupanjski sud i u ponovljenom postupku utvrdio je da su stranke bile u obveznopravnom odnosu temeljem uređenja kuće tuženika u [adresa], a za koje radove je tuženik kao naručitelj angažirao tužitelja kao izvođača i koji radovi su bili u troškovniku - ponudi (list 20) čija je vrijednost iznosila 6.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti bez poreza na dodatnu vrijednost, a koji iznos je tuženik isplatio tužitelju, te da su sporni (dodatni) radovi izvedeni bez pisane suglasnosti naručitelja iako se ne radi o hitnim nepredviđenim radovima, zbog čega je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ponovo zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan zauzimajući pravno shvaćanje da tužitelj nema pravo na naknadu za izvršene sporne (dodatne) radove iz razloga što su isti izvedeni bez pisane suglasnosti tuženika kao naručitelja.

8. Djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U postupku nije sporno da je tužitelj prije početka radova sastavio pismenu ponudu za radove na obiteljskoj kući tuženika čija je vrijednost iznosila 48.100,00 kuna bez poreza na dodatnu vrijednost, odnosno, na ukupan iznos od 60.125,00 kuna s porezom na dodanu vrijednost. (strana lista 20), koju ponudu je tuženik prihvatio i temeljem te ponude su započeti radovi. Nije sporno ni da je tuženik platio iznos ugovorenih radova u iznosu od 48.100,00 kuna bez poreza na dodatnu vrijednost u visini od 12.025,00 kuna.

9.1. Prema tome, kako je sastavni dio ponude i iznos poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 12.025,00 kuna ( sada 1.596,00 eura), koji nesporno nije plaćen u tom dijelu osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja, pa je u tom dijelu prihvaćena njegova žalba i dosuđen mu je iznos od 1.596,00 eura, sa zateznom kamatom od dospjelosti računa broj 59/Ured/01 od 28. srpnja 2018.

10. U postupku je ostalo sporno da li se tuženik suglasio sa dodatnim radovima koje je izveo tužitelj i da li su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za konvalidaciju osnovnog sporazuma i shodno tome da li je tuženik u obvezi platiti dodatne radove.

11. Pravni okvir spora odnosi se na primjenu odredbe članka 623. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), kojom je propisano da za svako odstupanje od projekta građenja, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, te da ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti.

11.1. Bitno je i za utvrditi da li ima osnove za primjenu odredbe članka 286. stavka 2. ZOO-a, iz koje proizlazi da sve kasnije izmjene i dopune ugovora za čije se sklapanje zahtjeva pisana forma moraju biti učinjene u pisanom obliku, ali iz članka 294. ZOO-a proizlazi da se i ugovor za čije se sklapanje zahtjeva pisana forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi nešto drugo.

12. Kako u postupku nije sporno ne postoji tuženikova pisana suglasnost za izvedene dodatne radove, prvostupanjski sud proveo je dokazni postupak saslušanjem svjedoka i stranaka u svrhu dokazivanja.

12.1. Naime, tužitelj je u računu broj 59/Ured/01 od 28. srpnja 2018. detaljno naveo sve radove koje je obavio i naznačio vrijednost tih radova, a dostavio je i fotografije radova i prepiske poruka kojima je obavještavao tuženika o izvršenim radovima, ali pravilno po ocijeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud zaključuje da iz te prepiske ne proizlazi da je tuženik izričito pristao na izvođenje dodatnih radova, niti se spominje cijena tih radova.

13. Svjedoci LJ, EJ, IJ, UJ i ĐJ koji su radili za tužitelja potvrdili su da je bilo potrebno izvršiti dodatne radove na sanaciji poda i da je tužitelj kontaktirao tuženika, ali nemaju saznanja o sadržaju tih razgovora.

13.1. Svjedoci koje je predložio tuženik PJ, TJ, ČJ također nemaju neposrednih saznanja o sadržaju razgovora između tužitelja i tuženika oko dodatnih radova.

14. Tužitelj je iskazao da je troškovnik na iznos od 6.500,00 eura sačinjen prije početka izvođenja radova i dogovorena je fiksna cijena uz napomenu da je to cijena određena na temelju viđenih radova, a tuženik je upozoren da će o eventualnim dodatnim radovima biti obaviješten, a što je i učinjeno putem telefona i putem slika poslanih putem aplikacije Whatsapp. Smatra da je tuženik pristao na dodatne radove jer mu je rekao "samo radi kako valja", ali nije imao nikakvu pisanu potvrdu od tuženika za dodatne radove, niti je tuženika obavijestio koliko će koštati pojedini dodatni radovi.

14.1. Tuženik je iskazao da je s tužiteljem dogovorio o radove koji su navedeni u troškovniku - ponudi, gdje je navedena cijena 6.500,00 eura koja je fiksna i nepromjenjiva cijena. O tijeku radova tužitelj ga je izvještavao putem aplikacije Whatsapp ali ga nije u pisanom obliku obavijestio da je potrebno izvršiti dodatne radove. Navodi da nikada nije pristao na dodatne radove.

15. Analizom dokaznog postupka drugostupanjski sud zaključio je da je pravilan stav prvostupanjskog suda da stranke nisu zaključile dopunu ugovora o izvođenju dopunskih radova, odnosno, da usmena komunikacija između stranaka sadržajno ne predstavlja usmeni ugovor o obavljanju dopunskih radova.

15.1. Naime, troškovnik – ponuda na obiteljskoj kući [adresa], Bilice izdanu od Ćaleta Grupa d. o. o., nakon prihvata ponude od strane tuženika predstavlja ugovor o građenju u smislu članka 620. st. 1. ZOO-a, jer sadrži opis radova koji će biti izvedeni s cijenama pojedinih radova. Takav ugovor u smislu odredbe članka 620. st. 2. ZOO- a, mora biti sastavljen u pismenoj formi, pa shodno odredbi članka 286. stavka 2. ZOO-a, sve kasnije izmjene i dopune ugovora za čije se sklapanje zahtjeva pisana forma moraju biti učinjene u pisanom obliku.

15.2. Dakle, osnovni ugovor (prihvaćena ponuda tužitelja) sadrži bitne elemente ugovora, a to su radovi koje treba izvesti i cijena tih radova. Eventualne dopune tog ugovora moraju sadržavati iste elemente a to su opis radova i cijena tih radova.

16. Temeljem provedenih dokaza, a to proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, sadržaj međusobne komunikacije nije sadržavao konkretne cijene pojedinih dopunskih radova, niti je tuženik dao eksplicitni odobrenje za izvođenje dopunskih radova, niti se radilo o hitnim nepredviđenim radovima u smislu odredbe članka 624. ZOO-a.

16.1. Zbog navedenog, budući se radi o dopunskim radovima koji su dvostruko povećali cijenu prvotno ugovorenih radova, tužitelj je kao građevinar trebao zastati s radovima i obavijestiti tuženika o potrebi izvođenja dodatnih radova i poslati adekvatno sastavljenu ponudu.

16.2. Kako je izostala i usmena obavijest o cijeni dodatnih radova, nisu ispunjeni ni uvjeti iz članka 294. ZOO-a, da bi se usmena komunikacija stranaka mogla smatrati usmenim ugovorom koji su ugovorne strane izvršile u cijelosti ili u pretežitom dijelu obveze koje iz njega nastaju, pa je pravilno tužbeni zahtjev glede plaćanja dodatnih radova odbijen kao neosnovan.

17. Djelomično je osnovana žalba tužitelja glede odluke o troškovima postupka, jer je djelomično prihvaćena žalba i preinačena odluka o glavnoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23– dalje OT), preinačena i odluka o troškovima postupka.

17.1. Prihvaćanjem žalbe i preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku tako da je tužitelj uspio u omjeru od 22,5% sa osnovom zahtjeva i visinom zahtjeva, a tuženik u omjeru od 77.5%, što u konačnici znači da tuženiku pripada pravo na 55% iznosa priznatih troškova postupka.

18. Analizom troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tuženiku zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 18. kolovoza 2020., 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima održanim 21. srpnja 2020., 14. rujna 2021., 28. rujna 2021., 12.listopada 2021., 26. listopada 2021., 6. rujna 2022., 9. studenog 2022., 25. travnja 2023., i 23. svibnja 2024. , za svako ročište 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno za devet takvih ročišta ukupno 900 bodova, za zastupanje na ročištu održanom 20. prosinca 2019. 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), ili ukupno 1.125 bodova x 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), odnoson 2.250,00 eura.

18.1. Kako tuženiku po osnovi uspjeha u parnici pripada 55% tog iznosa, priznat mu je trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.237,50 eura. eura.

19. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić