REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-617/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NB iz [adresa], sa boravištem na adresi [adresa], Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Srđanu Brajeviću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasmini Vukalović odvjetnici u Varaždinu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn- 113/2023, od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice NB djelomično se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-113/23, od 19. siječnja 2024., u točkama I. i II. izreke i sudi:

I. Dužan je tuženik UB, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici NB, iznos od 3.156,15 eura ( umjesto iznosa od 2.465,99 eura), uvećan za zateznu kamatu koja teče od dana 19. siječnja 2024., pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženi iznos od 2.910,85 eura (umjesto iznosa od 3.601,01 eura) sa zatraženim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik UB naknaditi tužiteljici NB troškove parničnog postupka u iznosu od 287,07 eura, uvećan za zateznu kamatu koja teče od dana 19. siječnja 2024., pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka tužiteljica odbija.

III. Dužan je tuženik UB naknaditi tužiteljici NB troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 60 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-113/23, od 19. siječnja 2024., presuđeno je:

I Dužan je tuženik UB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.465,99 EUR (18.580,00 kuna) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 19. siječnja 2024. godine, pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

U odnosu na više zatraženi iznos od 3.601,01 EUR (27.131,81 kuna) sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Protiv presude žalbu je uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st. 1. ZPP-a, tužiteljica nalazi u tome što je prvostupanjski sud sastavio obrazloženje presude bez jasnog numeriranja odlomaka, te preopširno citirao podneske stranaka i iskaze vještaka i svjedoka, tako da ga je teško čitati i razumjeti, te nije proveo i druga vještačenja niti je primijenio odredbu članka 223. stavak 1. ZPP-a temeljem koje je mogao utvrditi visinu štete po slobodnoj ocjeni.

2.2. Tužiteljica smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama, jer sud uopće nije ocijenio pojedine dokaze koje je izveo u provedenom postupku, osim nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Novakovića, no ni u odnosu na njega nije naveo što je temeljem istog utvrdio.

2.2. U sadržaju žalbe tužiteljica osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazala visinu cjelokupne štete koju je pretrpjela u svom stanu, jer nije cijenio iskaz i procjenu štete koju je sastavio sudski vještak Mirko Jelčić prije pokretanja postupka i bez nazočnosti tuženika, iako je iskaz vještaka dokumentiran fotografijama. Sud je ukoliko je smatrao da je potrebno provesti dodatna vještačenja radi utvrđivanja štete na namještaju i električnim uređajima, mogao odrediti dodatna vještačenja, ili postupiti sukladno odredbi članka 223. Zakona o parničnom postupku i utvrditi iznos naknade štete na namještaju i električnim uređajima prema slobodnoj procjeni. Glede visine štete smatra da je štetu trebalo dosuditi po cijenama u vrijeme presuđenja.

2.3. U žalbi se osporava i odluka o troškovima postupka smatrajući da je o troškovima postupka trebalo odlučiti sukladno odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku prema uspjehu stranaka u postupku, a ukoliko bi bio usvojen tužbeni zahtjev tužiteljici bi trebalo priznati cjelokupne troškove postupka uvećane za troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. u svezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te tom prilikom ni našao da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede parničnog postupka, ali smatra da je materijalno pravo dijelom pogrešno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude. Točno je da je prvostupanjski sud sastavio obrazloženje presude bez jasnog numeriranja odlomaka, te preopširno citirao podneske stranaka i iskaze vještaka i svjedoka, tako da ga je teško čitati i razumjeti, ali se ne radi o nedostatcima takvog opsega zbog kojih se presuda ne bi mogla preispitati.

6. Predmet ovoga postupka nakon što djelomično ukinuta prvostupanjska presuda odnosi se isključivo na zahtjev tužiteljice za naknadu štete u njenom stanu do koje je došlo u veljači 2019. zbog plavljenja vode u stanu tuženika i prodora vode u stan tužiteljice.

7. U postupku nije sporno:

- da je tužiteljica suvlasnica 4364/158725 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je dio povezan s vlasništvom apartmana u [adresa], u prizemlju zgrade, oznake A 1, upisanog u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-NOVO.

- da je tuženik suvlasnik 4401/158725 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je dio povezan s vlasništvom apartmana u [adresa], na prvom katu zgrade, oznake A 5, upisanog u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-NOVO.

- da je u veljači 2019., došlo je do izljeva vode iz veš mašine u apartmanu tuženika, dok apartman bio zatvoren i da je dio te vode dopro i do apartmana tužiteljice, koji se nalazi ispod njegovog apartmana, i nanio štetu.

8. Sporan je obujam i visina štete.

9. Pravni okvir spora pravilno je postavio prvostupanjski sud pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO) i to:

- odredbu članka 1045. st. 1., ZOO-a, koji propisuje da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje,

- odredbu članka 1046., ZOO-a, koja propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

- odredbu članka 1085. ZOO-a, kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1). Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st. 4.).

10. Tužiteljica je prije pokretanja ovog postupka angažirala Mirka Jelčića dipl.ing.arh., stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, arhitekturu i procjenu nekretnina, da pregleda oštećenja u stanu i sačini procijeni štetu što je i učini temeljem očevida provedenog 23. svibnja 2019. U svom nalazu istakao je da je stan oštećen uslijed prodora vode iz stana poviše istog, da ne ispunjava uvjete za življenje, da vlasnik ne može živjeti u istom, pošto je cijeli neuvjetan i pun je statičke vlage, koja je počinila štetu na opremi i uređajima, također su zidovi i stropovi nadojeni vlagom i podloga su za razvijanjem gljivica, te neugodnog vonja. štetu je procijenio na iznos od 46.970,00 kn.

11. Budući u postupku nije proveden sudski postupak osiguranja dokaza, a tuženik je osporavao nalaz vještaka Mirka Jelića, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Anti Novaković dipl. ing. građevine.

11.1. Naime, treba imati u vidu da je tužiteljica saslušana u postupku iskazala da je sanirala oštećenja u stanu, putem jedne firme čijeg imena se ne može sjetiti i da joj ta firma nije izdala račun za obavljene radove u stanu. Ta firma je sanirala zidove, zamijenila vrata i laminat u sobi. Isto tako istakla je i da su zbog vlage bili neispravni šporet, hladnjak i televizor, i da je u tu svrhu izvršila popravke od strane ovlaštenog električara, koji joj nije ispostavio račun, a televizor i usisivač je morala baciti jer ove uređaje nije moguće popraviti. Zbog činjenice da tužiteljica nema račune za izvršene popravke, jedini način da se utvrdi visina štete je vještačenje oštećenja.

12. Vještak Ante Novaković u svom nalazu i mišljenju osvrnuo se na nalaz Mirka Jelčića i u svom zaključku naveo da je procjenu štete u apartmanu tužiteljice dao u dvije varijante, prema cijenama iz prve polovice 2019., kada je šteta nastala i kada je sanirana, te prema sadašnjim cijenama. Smatra da je uzrok štete prodor vode iz apartmana tuženika koji se nalazi neposredno iznad, a količina vode koja je prodrla u apartman tužiteljice iz apartmana tuženika može se okarakterizirati kao velika količina, višestruko veća od one koju u svom odgovoru na tužbu navodi tuženik. Oštećenja u apartmanu tužiteljice, koja spadaju u područje građevinskog vještačenja, sastoje se od oštećenja stropova, zidova, sobnih vrata i poda u sobi. Intenzitet oštećenja je bitno pojačan iz razloga što u stanu tužiteljice u vrijeme prodora vode nitko nije stanovao. Što se tiče oštećenja na ormarima, slikama, kauču, komodi, stolicama, hladnjaku, televizoru, klima uređaju, krevetu, posteljini, odjeći i elektroinstalaciji, vještak je istakao da vrijednost tih oštećenja nije u mogućnosti procijeniti iz razloga što navedena oštećenja ne spadaju o područje građevinskog vještačenja.

12.1. Visinu štete, odnosno vrijednost radova na sanaciji oštećenja prema cijenama koje su bile aktualne u prvoj polovici 2019. kada je šteta nastala i u kojima je sadržan sav potreban materijal i rad uz uključen PDV 25%. vještak je procijenio na iznos od 18.580,00 kuna, a prema cijenama u vrijeme vještačenja na iznos od 23.780,00 kuna, ili 3.156,15 eura. Procijenjene štete ne sadržavaju vrijednost radova na sanaciji podne obloge u sobi iz razloga što oštećenja u vještvu vještaka Jelčića nisu dokumentirana fotografijama, a utvrđenje vještaka o vrsti i načinu sanacije podne obloge se ne podudara sa iskazom tužiteljice.

13. Na nalaz i mišljenje vještaka Ante Novakovića prigovore su imali i tužiteljica i tuženik, a vještak se na te primjedbe opširno očitovao, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je nalaz vještaka dan sukladno pravilima struke i na tom nalazu temeljio svoju odluku.

14. Vještak Ante Novaković izvršio je procjenu štete u dijelu koji se odnosi na područje građevinskog vještačenja, sastoje se od oštećenja stropova, zidova, sobnih vrata i poda u sobi u dvije varijante, prema cijenama u vrijeme nastanka štete i sadašnjim cijenama. Kako nije sporno da je tužiteljica sanirala oštećenja i da za izvršene radove nema nikakvih računa, drugostupanjski sud smatra da se utvrđena visina štete treba smatrati nerepariranom štetom za koju se naknada dosuđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja i za koju zatezna kamata teče od dana donošenja sudske odluke kojom je ta naknada dosuđena, kako je to i određeno specijalnom odredbom čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Shodno navedenom u tom dijelu preinačena je prvostupanjska presuda i tužiteljici je dosuđen iznos štete u visini od 23.780,00 kuna, ili 3.156,15 eura.

15. Što se tiče ostalih vidova štete na ormarima, slikama, kauču, komodi, stolicama, hladnjaku, televizoru, klima uređaju, krevetu, posteljini, odjeći i elektroinstalaciji, radi se o šteti za koju tužiteljica nema nikakvu dokumentaciju iz koje bi se moglo zaključiti o visini te štete, pa nije bilo mjesta primjeni članka 223 st. 1. ZPP-a, da sud odluči prema slobodnoj ocjeni o visini štete, jer s jedne strane postoji sasvim dovoljno činjenica da se provede kvalitetno vještačenje, a s druge strane ne radi se o šteti koja bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, ili beznačajnim iznosima u odnosu prema ukupnom iznosu svih istaknutih zahtjeva.

16. Neosnovano se tužiteljica u žalbi poziva da je prvostupanjski sud ukoliko je smatrao da je potrebno provesti dodatna vještačenja radi utvrđivanja štete na slikama, namještaju i električnim uređajima, mogao odrediti dodatna vještačenja, jer na strankama je da predlažu dokaze na kojima temelje svoj zahtjev, a sud samo odlučuje koje će od predloženih dokaza provesti. U konkretnom slučaju nije predložila nikakve dokaze, pa kako nema nikakvu dokumentaciju ni račune temeljem kojih bi se utvrdila visina štete, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da joj je u štetnom događaju prouzročena i šteta na ime oštećenja na ormarima, slikama, kauču, komodi, stolicama, hladnjaku, televizoru, klima uređaju, krevetu, posteljini, odjeći i elektroinstalaciji, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

17. Djelomično je osnovana žalbe tužiteljice glede odluke o troškovima postupka, jer je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, pa je temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23– dalje OT), preinačena i odluka o troškovima postupka.

17.1. Prihvaćanjem žalbe i djelomičnim preinačenjem presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u postupku tako da je tužiteljica uspjela u omjeru od 53,5% sa osnovom zahtjeva i visinom zahtjeva, a tuženik u omjeru od 46.5%, što u konačnici znači da tužiteljici pripada pravo na 7% iznosa priznatih troškova postupka.

17.2. Analizom priznatih troškova postupka drugostupanjski sud smatra da tužiteljica opravdano potražuje troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku, te trošak vještačenja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 4.101,72 eura, pa kako tužiteljici po osnovi uspjeha u parnici pripada 7% tog iznosa, priznat joj je trošak postupka u ukupnom iznosu od 287,07 eura i srazmjerni dio troška žalbenog postupka u iznosu 60,00 eura.

18. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić