Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-208/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i Partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika Euroherc Osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-55/2021-53 od 25. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika, te djelomično žalba tužiteljice kao neosnovane, pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-55/2021-53 od 25. studenog 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice pa se prvostupanjska presuda preinačava u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke te u tom dijelu sudi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.127,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljene zarade neto plaće za period od 1. rujna 2009. do 31. listopada 2014. sveukupni iznos od 42,593,05 kn/5.653,07 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev iz točke I. preko dosuđenog do zatraženog iznosa od 112.563,00 kn/14.939,68 EUR.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama II. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana, a istoj obistini trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade.

8. U ovoj fazi postupka nije sporna aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika, kao ni odgovornost tuženika za štetu.

9. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te isti nisu u protivnosti s provedenim dokazima, ispravama i zapisnicima koji se nalaze u spisu.

10. Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

11. Prvostupanjski sud djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 1085. u vezi s člankom 1095. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je dana 3. studenog 2008. na tužiteljicu naletio vozač FŽ upravljajući teretnim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], kojim teretnim automobilom je udario u leđa tužiteljicu, dok se kao pješak kretala pločnikom namijenjenom isključivo kretanju pješaka pored poslovnice Zadar securitia ispred stambene zgrade u [adresa] u [adresa], te je oborio na pod i vukao je po kolniku, u kojoj nesreći je tužiteljica zadobila teške i po život opasne tjelesne ozljede, u svezi koje nesreće je vozač FŽ (osiguranik tuženika) koji je predmetne zgode upravljao vozilom pod utjecajem opojne droge morfeina i kodeina, proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-625/09 od 1. lipnja 2009. i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz primjenu uvjetne osude da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini kakvo drugo kazneno djelo,

- da je tužiteljica započela radnju kretanja po predmetnom pločniku prije nego što je vozilo osiguranika tuženika kretanjem unatrag započelo radnju dolaska na površinu predmetnog pločnika,

- da je tužiteljica neposredno uoči naleta bila nadolazećem vozilu okrenuta stražnjom stranom tijela, te da je osiguranik tuženika tijekom kretanja unatrag u trenutku započinjanja radnje dolaska na predmetnu površinu pločnika u svom desnom bočnom ogledalu mogao uočiti tužiteljicu koja se već kretala predmetnim pločnikom pa da je pravovremeno reagirao čak i kočenjem vrlo malog intenziteta do naleta ne bi došlo jer je na raspolaganju imao put od čak 17- 17,5 m dok mu je zaustavni put kočenjem iznosio samo 1,8 m,

- da je utoliko za nastanak štetnog događaja osiguranik tuženika FŽ odgovoran 100%, dok tužiteljica nije ni na koji način pridonijela nastanku štete,

- da je rješenjem HZMO, Područna služba u Zadru od 30. studenog 2009. tužiteljici ĐŽ (rođenoj **.**.1955.) kod koje je zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, priznato počevši od 4. lipnja 2009. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 2.022,56 kuna mjesečno, uz koju će se isplaćivati i dodatak na mirovinu, dakle da je tužiteljica umirovljena s danom 4. lipnja 2009. s početkom isplate mirovine od 1. rujna 2009.,

- da izgubljenu zaradu ista potražuje samo do kraja listopada 2014., kada je navršila 59 godina, jer je tada ostvarila obiteljsku mirovinu iza smrti pok. supruga, obzirom da više ne trpi izgubljenu zaradu nakon ostvarenja obiteljske mirovine,

- da tužiteljica prije podnošenja tužbe u ovom postupku nije od tuženika zahtijevala odštetu za izgubljenu zaradu,

- da je u vrijeme prometne nesreće tužiteljica bila zaposlena u tvrtki Auto kuća d.o.o. [adresa] (čiji je pravni slijednik Auto Hrvatska automobili d.o.o. Zagreb) na radnom mjestu naziva opći poslovi administrator- tajnica,

- da iz očitovanja tužiteljičinog poslodavca Auto Hrvatska automobili d.o.o. Zagreb od 31. prosinca 2018. proizlazi kako je za svako radno mjesto bio predviđen raspon koeficijenata, a koliko je iznosio konkretan koeficijent svakog pojedinog zaposlenika ovisilo je o nizu čimbenika, npr. o kvaliteti njegova rada, iskustvu, opsegu zaduženja, procjeni neposredno pretpostavljenog i sl., te je vjerojatno da bi koeficijent za obračun plaće tužiteljice ostao isti, odnosno 1,85,

- da tužiteljičina izgubljena zarada koristeći pri izračunu koeficijent tužiteljice u razdoblju od 1. prosinca 2008. do 1. listopada 2014. iznosi 68.839,13 kn / 9.136,58 EUR,

- da je 15. veljače 2019. tuženik na račun tužiteljice po predmetnom tužbenom zahtjevu uplatio iznos od 68.839,13 kuna,

- da je tuženik isplatom iznosa od 68.839,13 kuna podmirio ukupnu dugovanu kamatu do 15. veljače 2019., i to u iznosu od 42.593,02 kuna, te je preostalim iznosom od 26.246,11 kuna podmirio dio glavnice, dok je ostao dužan isplatiti tužiteljici glavnicu u iznosu od 42,593,02 kn / 5.653,07 EUR kada se uzme u obzir redoslijed uračunavanja propisan odredbom članka 172. ZOO-a.

13. Temeljem gornjih utvrđenja prvostupanjski sud ispravno zaključuje kako tužiteljica ima pravo na naknadu razlike primanja koje je ostvarila (naknade za bolovanje, te mirovina) i plaće koju bi ostvarila da je radila, a da nije bilo štetnog događaja, budući da tek isplatom tog iznosa ostvaruje pravo na punu naknadu štete u smislu naprijed navedenih odredbi.

14. Pored toga, među strankama je nesporno da je tuženik u tijeku parničnog postupka izvršio tužiteljici plaćanje iznosa od 68.839,13 kuna.

15. Odluka o uračunavanju sukladna je konačnim utvrđenjima prvostupanjskog suda u pogledu osnove i visine nepodmirenog dijela tražbine, te je prilikom uračunavanja sud prvog stupnja uzeo u obzir stanje tražbine na dan (djelomičnog) podmirenja i s tim u svezi zakonom, tj. odredbom članka 172. ZOO-a određen redoslijed uračunavanja troškova, kamata i glavnice, pri čemu nije utvrđena drukčija stranačka stipulacija (istovjetno pravnom shvaćanju iz odluke Vrhovnog suda RH broj: Rev 125/2023-64. od srpnja 2023.).

16. Isto tako, pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata, prvostupanjski je sud pravilno cijenio odredbu članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

17. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati u skladu s odredbama specijalnog propisa i to ZOOP-a i to člankom 12. stavak 4. kojim je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Kako tužiteljica do podnošenja tužbe u ovom postupku od tuženika nije zahtijevala naknadu štete za izgubljenu zaradu, to dakle tužiteljica sukladno odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate za taj vid štete tekuće tek od podnošenja tužbe (istovjetno pravnom shvaćanju iz Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021.).

19. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, kod izračuna plaće koju bi tužiteljica ostvarivala da nije bilo štetnog događaja ispravno je sud prvog stupnja uzeo u obzir upravo one parametre koji su mjerodavni za tužiteljičino radno mjesto, što podrazumijeva i njezin koeficijent, te je pomoću tih parametara, metodologijom obračuna plaće, utvrdio tužiteljičina neostvarena, a moguća primanja za utuženo razdoblje.

20. U svezi preostalih žalbenih navoda treba reći da se žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju.

21. Isto tako, nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 193. stavak 2. ZPP-a, a s obzirom da se tuženik u zakonskom roku od 15 dana kada je o povlačenju obaviješten, o istom se nije izjasnio.

22. Odluka o trošku ispravno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, budući su stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, s tim da je sud prvog stupnja postotak u kojem je svaka od njih uspjela pravilno utvrdio, vodeći pritom računa i o postizanju poštene ravnoteže, a za što je dao jasne i dostatne razloge.

23. Međutim, kako je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega su provedena vještačenja za koje je tužiteljica prethodno snosila troškove, tužiteljici je takav trošak u iznosu od 1.127,00 eura trebalo obistiniti u cijelosti jer se radilo o nužnom i opravdanom trošku.

24. Slijedom svega iznesenog, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

25. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak žalbenog postupka, jer je sa žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje. Također, nije joj obistinjen ni trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio nužan.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Splitu 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi