Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-96/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Istarska 5, OIB: 90017453174, zastupanog po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-7/2023-18 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-7/2023-18 od 27. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu s kojom je tuženik Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 1b., OIB: 90017453174 otkazao ugovor o radu tužiteljici HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 12. travnja 2013. nezakonita i nedopuštena.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bila u radnom odnosu kod tuženika Sveučilište J.J. Strossmayer u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 1b, OIB: 90017453174 na radnom mjestu Koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus od 28. travnja 2009. pa do 12. svibnja 2017.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi razliku bruto plaće za razdoblje od 28. travnja 2009. do 5. prosinca 2013. između radnog mjesta konobara i radnog mjesta koordinatora priprema gotovih jela u restoranu Campus u bruto iznosu ( koji će biti utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem) sa z.z. kamatom od dospijeća svakomjesečnog iznosa bruto plaće, 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023.g. do 31.12.2023.g. zajedno sa zateznim kamatama u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade plaće za radno mjesto koordinatora priprema gotovih jela u restoranu Campus, za razdoblje od 6. prosinca 2013. do 12. svibnja 2017. isplati bruto iznos (koji će biti utvrđeni financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem) sa z.z. kamatom od dospijeća svakomjesečnog iznosa bruto plaće, 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31.12.2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. zajedno sa zateznim kamatama u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne transakcije koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotne poena, a od 01.01.2024.g .pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

2. Odlukom o trošku obvezana je tužiteljica isplatiti tuženiku iznos od 1.875,00 eura kuna sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate.

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući istu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 12. travnja 2013., zahtjev za utvrđenje da je kod tuženika radila na radnom mjestu koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus u razdoblju od 28. travnja 2009. do 12. svibnja 2017., te zahtjev za isplatu razlike naknade plaće u razdoblju od 28. travnja 2009. do 5. prosinca 2013. između radnog mjesta konobara i koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus i naknade plaće za radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus za razdoblje od 6. prosinca 2013. do 12. svibnja 2017.

7. Prema odredbi članka 107. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu, poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga što se u ovom slučaju i dogodilo donošenjem Pravilnika kojim je ukinuto radno mjesto voditelja restorana.

8. U tom slučaju poslovno uvjetovani otkaz je, sukladno članku 107. stavak 2. ZR-a, dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Nadalje, prema odredbi članka 107. stavak 3. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje tereta radnika.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužiteljica prethodno protiv tuženika vodila radni spor u predmetu istog suda broj Pr-279/2008 u kojem je presudom od 10. rujna 2008. (koja je postala pravomoćna 1. listopada 2008.) utvrđeno da je aneks Ugovora o radu broj 08- 2254/06 od 12. ožujka 2008. koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika za radno mjesto konobara restorana Indeks, nezakonit i nedopušten, te kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto voditelja restorana Indeks prema Ugovoru o radu od 27. prosinca 2006. uz obrazloženje da tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za ponudu tužiteljici slabije plaćenog radnog mjesta konobara restorana, jer da nije odgovorna zbog velikog broja storniranih računa, a niti je prije premještaja proveden postupak propisan odredbama Zakona o radu,

- da je tuženik nakon primitka presude u predmetu broj Pr-279/2008 22. rujna 2008., idućeg dana, odnosno 23. rujna 2008. godine donio Odluku o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto konobara restorana, jer da je utvrđen veliki broj storniranih računa koji sami po sebi predstavljaju opasnost od zloupotrebe, te viškovi i manjkovi zaliha,

- da je nakon toga tužiteljica protiv tuženika vodila radni spor u predmetu istog suda broj Pr-149/2010 u kojem je donesena presuda 2. lipnja 2011. (koja je postala pravomoćna 3. siječnja 2013.) kojom je poništena Odluka o otkazu ugovora o radu od 23. rujna 2008. za poslove voditelja restorana Indeks kao nezakonita i nedopuštena, te kojom je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama budući da je tijekom postupka ukinuto radno mjesto voditelja restorana

Indeks, uz isplatu pripadajuće plaće,

- da je radno mjesto voditelja restorana Indeks ukinuto Pravilnikom o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra Osijek od 13. veljače 2009. koji je stupio na snagu 28. travnja 2009., te više ne postoji po novoj sistematizaciji radnih mjesta,

- da je tuženik povodom navedene presude broj Pr-149/2010, dana 15. ožujka 2013. donio Odluku o povratu tužiteljice na radno mjesto konobara restorana, te da je naredio da se istoj isplati odgovarajuća plaća i razlika plaće,

- da je tuženik 15. ožujka 2013. ponudio tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto konobara restorana,

- da je tužiteljica 26. ožujka 2013. pisanim putem odbila prihvatiti ponuđeni ugovor o radu iz razloga što je smatrala da isti ne predstavlja izvršenje pravomoćne presude jer je radno mjesto konobara za nju degradirajuće, a da kod tuženika postoji niz drugih radnih mjesta koja odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnim vještinama i to voditelj studentskog doma, koordinator pripreme gotovih jela u restoranu Campus ili voditelj uslužno-ugostiteljske djelatnosti,

- da je tuženik nakon toga tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga odlukom od 12. travnja 2013. s obrazloženjem da je radno mjesto voditelja restorana Indeks ukinuto uslijed organizacijskih i poslovnih aktivnosti u kojima je restoran Indeks prenamijenjen u objekt brze prehrane, a da je tužiteljica odbila potpisati ponuđeni ugovor o radu za radno mjesto konobara restorana,

- da se tuženik prije odluke o otkazu savjetovao sa sindikalnim povjerenikom koji se nije očitovao o davanju ili usrati suglasnosti za poslovno uvjetovani otkaz,

- da je tužiteljica u roku podnijela zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, a nakon toga i ovu tužbu,

- da je tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu od 13. svibnja 2017.,

- da je tužiteljica po struci konobar, a iz njezine radne knjižice proizlazi i to da je tijekom 2012. stekla zanimanje kuhar,

- da je tuženik postupio sukladno presudi istog suda broj Pr-149/2010 kada je tužiteljici ponudio radno mjesto konobar restorana jer u situaciji kada je njezino prethodno radno mjesto (voditelj restorana Indeks) ukinuto, radno mjesto konobar restorana odgovaralo je njezinoj stručnoj spremi i radnim vještinama,

- da su u to vrijeme su kod tuženika postojala tri radna mjesta konobara i to konobar, konobar 1 i konobar restorana, od kojih su konobar restorana i konobar 1 bila radna mjesta s većim koeficijentom složenosti poslova u odnosu na radno mjesto običnog konobara (1,14 : 1,05),

- da konkretna radna mjesta na koja se poziva tužiteljica kao odgovarajuća njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama su već bila popunjena u vrijeme kada je donijeta odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici 12. travnja 2013., odnosno na radnom mjestu voditelja uslužno ugostiteljske djelatnosti je radio GH i to u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2020., na radnim mjestima voditelja studentskih domova radili su LH i to u razdoblju od 10. lipnja 1998. do **.**.2021., TH u razdoblju od 10. veljače 1995. do **.**.2015. i AH od 11. listopada 2010. do 29. veljače 2020., dok je na radnom mjestu koordinatora pripreme gotovih jela u restoranu Campus radio

VH od 23. listopada 2009.,

- da je VH imao stručnu spremu koja je bila propisana za radno mjesto koordinatora pripreme gotovih jela tj. srednju stručnu spremu kao i određeno radno iskustvo koje odgovara opisu poslova za navedeno radno mjesto,

- da u ovom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu tzv. socijalnih kriterija iz razloga što je radno mjesto voditelja restorana Indeks, na kojem je tužiteljica radila i koje je ukinuto, bilo jedino takvo radno mjesto zbog čega nije bilo drugih radnika u odnosu na koje bi tužiteljica bila dovedena u nepovoljniji položaj primjenom ovih kriterija.

10. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge. Takva ocjena dokaza nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza. Odredba članka 8. ZPP-a bi mogla biti povrijeđena kad prvostupanjski sud uopće ne bi ocjenjivao dokaze u smislu navedene zakonske odredbe, ali u slučaju kad je neka od stranaka nezadovoljna ocjenom dokaza od strane prvostupanjskog suda, što je u ovom predmetu slučaj, ne znači da je ocjenjujući dokaze protivno ocjeni stranke, sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i relativno bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je tuženik dokazao kako je imao opravdan razlog za otkaz jer je donošenjem Pravilnika iz 2009. ukinuto radnog mjesta voditelja restorana Indeks, a tuženik nije bio u mogućnosti zaposliti tužiteljicu na nekim drugim poslovima koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnim vještinama osim na poslovima konobara za koje joj je ponudio zaključenje ugovora o radu, što je ona odbila.

12. Žaliteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ocjenu ispunjenja zakonskih uvjeta kod poslovno uvjetovanog otkaza, te daje drugačiju ocjenu dokaza od prvostupanjskog suda.

13. I prema shvaćanju ovoga suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 107. stavak 1. podstavak 1. ZR-a postoji u slučaju kada poslodavac radi efikasnijeg i ekonomski uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovome slučaju, ukine određena radna mjesta, a sve budući je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

14. U ovome predmetu, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju efikasnijeg i ekonomski uspješnijeg poslovanja, a u kojem cilju je ukinuo njeno radno mjesto te isto po novoj sistematizaciji radnih mjesta više ne postoji, čime je tuženik dokazao da je radi prilagodbe tržišnim uvjetima imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi članka 107. stavak 1. podstavak 1. ZR-a.

15. Tuženik je dokazao i da u vrijeme donošenja te odluke o otkazu ugovora o radu nije mogao tužiteljicu zaposliti na radnim mjestima na koja tužiteljica upire (voditelj uslužno ugostiteljske djelatnosti, voditelj studentskih domova, te koordinator pripreme gotovih jela u restoranu Campus) s obzirom da se nije radilo o slobodnim radnim mjestima.

16. Prvostupanjski je sud u svojoj odluci predočio relevantne, dostatne i uvjerljive razloge za svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno zakonitosti otkaza, kojima se opravdava zaključak da utvrđene okolnosti opravdavaju shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik otkazao ugovor o radu korištenjem svojeg autonomnog prava da određuje sistematizaciju rada, da organizira proces rada ili da organizaciju poslovanja prilagodi prema svojim potrebama i mogućnostima. Stoga je, prema ocjeni i ovog suda, konkretnom slučaju, poslodavac dokazao da je bila potrebna organizacijska promjena, konkretno - regionalizacija poslovanja, te je uslijed takve potrebe za reorganizacijom radno mjesto žaliteljice moralo biti ukinuto, čime je imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz.

17. Vezano uz odredbu članka 107. stavka 3. ZR-a poslodavac nije dužan voditi računa o kriterijima iz tog stavka u slučaju kada otkazuje ugovor o radu radniku na radnom mjestu s jedinim izvršiteljem, kao što je to ovdje slučaj, jer primjena tih kriterija ovisi o postojanju okolnosti koje dovode radnika u povoljniji položaj u odnosu na druge radnike koji rade na istom radnom mjestu glede otkazivanja ugovora o radu (tako i revizijski sud u Revr-2008/15).

18. Pritom je za naglasiti kako je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz dok tuženik nije morao niti mogao dokazivati negativnu činjenicu tj. činjenicu da tužiteljicu nije mogao zaposliti, odnosno obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima. Prema tome, na tužiteljici je bio teret dokazivanja suprotnog (tako i Vrhovni sud RH u Revr-1298/14, Revr-1818/10, Revr- 1782/11).

19. Stoga je suprotno žalbenim navodima odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i u smislu odredbe članka 107. stavak 2. ZR-a.

20. Slijedom navedenog odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici je opravdana i donesena u zakonito provedenom postupku, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu, kao i zahtjev koji je tužiteljica postavila prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i u skladu je sa Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

22. Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer ista nije uspjela sa svojom žalbom.

U Splitu 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

dr. sc. Ivan Tironi