Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-357/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Šimunu Babiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika Komunalac d.o.o., OIB: 35080102633, iz Korenice, Trg sv. Jurja 12, zastupanog po punomoćnici Mariji Lulić, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe radi vraćanja radnika na rad, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-144/2024-7 od 4. srpnja 2024., 2. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Ovr-144/2024-7 od 4. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„I. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja od 28. svibnja 2024. za izricanjem novčane kazne ovršeniku/pravnoj osobi Komunalac d.o.o. OIB:35080102633 iz Korenice, Trg Sv. Jurja 12. i odgovornoj osobi u toj pravnoj osobi, od 28. svibnja 2024. kao neosnovan.
II. Obustavlja se ovrha određena rješenjem ovog suda poslovni broj: 10 Ovr-355/2018- 2 od 10. prosinca 2018 i ukidaju ovršne radnje.“
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 8. srpnja 2024. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i nastavi s postupkom ovrhe.
3. Odgovor na žalbu podnio je ovršenik 11. kolovoza 2024., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Po prijedlogu ovrhovoditelja, a na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Gospiću broj Pr-2/2018 od 29. lipnja 2018., prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-355/2018-2 od 10. prosinca 2018. kojim je određena ovrha radi vraćanja ovrhovoditelja na rad na radno mjesto tehnički direktor IX. grupe, a sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2014.
5.1. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 19. svibnja 2019.
5.2. Ovršenik je tijekom postupka, i to kako u žalbi protiv rješenja o ovrsi, tako i u ostalim podnescima, navodio kako nije u mogućnost provesti rješenje o ovrsi iz objektivnih razloga, s obzirom da je uslijed organizacijskih, tehnoloških i gospodarskih razloga promijenjen opći akt ovršenika, odnosno sistematizacija radnih mjesta pa je prestalo postojati radno mjesto na koje treba vratiti ovrhovoditelja, ali da ga je moguće rasporediti na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim stručnim kvalifikacijama i radnoj sposobnosti. U odnosu na vraćanje ovrhovoditelja na radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe ovršenik je predložio obustaviti ovrhu.
5.3. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupne dokumentacije utvrdio da ovršenik nije u roku postupio po rješenju o ovrsi, da mu je određen naknadni rok za provedbu vraćanja ovrhovoditelja na rad po kojem također nije postupljeno, da ovršenik nema mogućnosti provesti rješenje o ovrsi jer je radno mjesto tehnički direktor IX. grupe ukinuto važećim Pravilnikom o sistematizaciji i da ovrhovoditelj nije prihvatio radno mjesto poslovođe sistematizirano važećim Pravilnikom koje mu je ponudio ovršenik, a koje odgovara njegovog stručnoj kvalifikaciji i radnim sposobnostima.
5.4. Prvostupanjski sud zaključuje, a na temelju priložene dokumentacije u spisu, da je ovršenik pozvao ovrhovoditelja na rad na radno mjesto poslovođe, što je ovrhovoditelj prešutno odbio na način da nije započeo rad na tim poslovima od 1. travnja 2018., odnosno nije pristupio utvrđivanju radne sposobnosti na koje je upućen od strane poslodavca, a što je bio dužan učiniti. Na taj način je ovrhovoditelj spriječio provedbu ovršne radnje kojoj je bila svrha provedba rješenja o ovrsi, u formi koja je u konkretnom slučaju bila realno moguća obzirom na protek vremena, računajući od trenutka nastanka spora do pravomoćnog okončanja istog i duljinu trajanja postupka zaštite prava iz radnih odnosa. Okolnost da poslodavac, odnosno ovršenik nema objektivne mogućnosti ponuditi ovrhovoditelju radno mjesto koje je ranije postojalo i kojeg više nema nije kršenje načela formalnog legaliteta koje obvezuje ovršni sud postupiti striktno onako kako glasi ovršna isprava, već utjecaj promijenjenih okolnosti koje ovlašćuju ovršenika na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa sa zaposlenikom, a što ima pravno uporište u odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima koji se supsidijarno primjenjuje na odredbe Zakona o radu. Kako je u konkretnom slučaju nastala faktična i pravna nemogućnost provedbe rješenja o ovrsi sukladno članku 72. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ), to je obustavljen postupak ovrhe. Kao posljedica obustave ovrhe odbijen je i prijedlog ovrhovoditelja da se ovrha nastavi izricanjem novčane kazne ovršeniku i odgovornoj osobi kod ovršenika radi ne postupanja po rješenju o ovrsi.
6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a koji Zakon se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a, pri čemu reproducira zakonski tekst navedene bitne povrede.
6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Ovrhovoditelj također ocjenjuje kako materijalno pravo nije pravilno primijenjeno jer da je ovršenik dužan postupiti prema ovršnoj ispravi, odnosno presudi Općinskog suda u Gospiću broj Pr-2/2018-16 od 29. lipnja 2018. te ga vratiti na rad tehničkog direktora IX. grupe, bez obzira na činjenicu što prema sada važećoj sistematizaciji takvog radnog mjesta nema. Zbog činjenice da je došlo do promjene sistematizacije radnih mjesta ovrha da nije postala nemoguća, a na što da je ukazano i u odluci Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-376/2020 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pr-15/2019-10 od 17. veljače 2020., a koji postupak se vodio između ovrhovoditelja kao tužitelja i ovršenika kao tuženika, u odnosu na nedopuštenost Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu poslovno uvjetovanom s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 19. travnja 2019., kojom je ovršenik kao poslodavac otkazao ovdje ovrhovoditelju kao zaposleniku Ugovor o radu od 11. ožujka 2014. Navedenom odlukom Županijskog suda u Rijeci da je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja kao tužitelja te je utvrđeno da je nedopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu poslovno uvjetovanom s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 19. travnja 2019., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu od 11. ožujka 2014. i da radni odnos tužitelja nije prestao te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2014. U toj odluci da je istaknuto da je navedena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu poslovno uvjetovanom s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 19. travnja 2019. nezakonita jer tužitelj nikada nije vraćen na radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću broj Pr-2/2018-16 od 29. lipnja 2018. zbog čega mu poslodavac nije mogao otkazati Ugovor o radu od 11. ožujka 2014. Mišljenje je ovrhovoditelja da ako radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe više ne egzistira, da je poslodavac dužan ovrhovoditelja vratiti na to radno mjesto barem na jedan dan, a nakon toga mu dati poslovno uvjetovani otkaz jer više nema tog radnog mjesta.
7.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno pogrešno je zaključio kako se u ovoj situaciji ne može provesti ovrha sukladno ovršnoj ispravi – presudi Općinskog suda u Gospiću broj Pr-2/2018-16 od 29. lipnja 2018. zbog toga što zbog promijenjene sistematizacije radnih mjesta kod ovršenika više ne postoji radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe.
7.2. Ovrha zbog toga nije postala nemoguća jer je ovršenik dužan postupiti po pravomoćnoj sudskoj presudi bez obzira što je u međuvremenu došlo do promjene u sistematizaciji radnih mjesta, odnosno što je navedeno radno mjesto prestalo postojati. Ovo stoga što je pravomoćnom presudom određeno vraćanje upravo na radno mjesto tehničkog direktora IX. grupe, a ne na neko drugo mjesto koje bi odgovaralo stručnoj spremi i znanju ovrhovoditelja.
7.3. U identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio rješenje broj Revr-528/2013-2 od 29. travnja 2014. u kojem je postavljeno pitanje: „Da li je poslodavac u slučaju vraćanja radnika na određeno radno mjesto, koje je prestalo postojati prije pravomoćnosti sudske odluke kojom se nalaže vraćanje radnika na isto, ispunio svoju obvezu kada je radnika rasporedio na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom, znanju i sposobnostima?“. Iako je revizija odbačena u odnosu na navedeno pravno pitanje kao nedopuštena, iznesen je stav da „Revident ima obvezu vratiti tuženika na točno određeno radno mjesto (što je u skladu sa ZR-om), s time da ako takvog radnog mjesta više nema, on mu odmah po vraćanju na rad može dati poslovno uvjetovani otkaz.“. To znači da je ovršenik kao poslodavac dužan vratiti ovrhovoditelja na točno određeno radno mjesto kako je to određeno ovršnom ispravom, a tek po vraćanju na to radno mjesto, s obzirom da isto ne postoji, može mu dati poslovno uvjetovani otkaz.
7.4. Zbog toga je ovaj sud uvažio žalbu ovrhovoditelja i ukinuo pobijano rješenje primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a i vratio predmet prvostupanjskom sudu radi provođenja ovrhe na način kako je to i određeno rješenjem o ovrsi, odnosno izricanjem odgovarajućih novčanih kazni ovršeniku i odgovornoj osobi kod ovršenika sve dok ovršenik ne postupi po pravomoćnoj sudskoj odluci.
Koprivnica, 2. travnja 2025.
Sutkinja
Vesna Rep
