REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2731/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OGA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, Strojarska 12a, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te punomoćnice tuženika, 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužiteljici OGA, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.514,96 eur sa zakonskim zateznim kamatama:
- na iznos od 21,22 eur od 31.10.2008. do isplate,
- na iznos od 22,84 eur od 31.12.2008. do isplate,
- na iznos od 27,06 eur od 31.01.2009. do isplate,
- na iznos od 28,26 eur od 28.02.2009. do isplate,
- na iznos od 22,84 eur od 31.03.2009. do isplate,
- na iznos od 23,53 eur od 30.04.2009. do isplate,
- na iznos od 15,97 eur od 31.05.2009. do isplate,
- na iznos od 9,38 eur od 30.06.2009. do isplate,
- na iznos od 10,85 eur od 31.07.2009. do isplate,
- na iznos od 14,50 eur od 31.08.2009. do isplate,
- na iznos od 13,94 eur od 30.09.2009. do isplate,
- na iznos od 10,47 eur od 31.10.2009. do isplate
- na iznos od 16,85 eur od 30.11.2009. do isplate,
- na iznos od 21,61 eur od 31.12.2009. do isplate ,
- na iznos od 29,11 eur od 31.01.2010. do isplate ,
- na iznos od 26,58 eur od 28.02.2010. do isplate ,
- na iznos od 36,62 eur od 31.03.2010. do isplate ,
- na iznos od 34,18 eur od 30.04.2010. do isplate,
- na iznos od 38,60 eur od 31.05.2010. do isplate,
- na iznos od 67,14 eur od 30.06.2010. do isplate,
- na iznos od 61,01 eur od 31.07.2010. do isplate,
- na iznos od 77,35 eur od 31.08.2010. do isplate,
- na iznos od 71,37 eur od 30.09.2010. do isplate,
- na iznos od 60,19 eur od 31.10.2010. do isplate,
- na iznos od 80,52 eur od 30.11.2010. do isplate,
- na iznos od 107,06 eur od 31.12.2010. do isplate,
- na iznos od 88,40 eur od 31.01.2011. do isplate ,
- na iznos od 93,55 eur od 28.02.2011. do isplate,
- na iznos od 85,42 eur od 31.03.2011. do isplate ,
- na iznos od 86,07 eur od 30.04.2011. do isplate,
- na iznos od 120,17 eur od 31.05.2011. do isplate,
- na iznos od 121,61 eur od 30.06.2011. do isplate,
- na iznos od 2.970,69 eur od 27.07.2011. do isplate ,
i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, tužiteljici OGA, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.426,41 eur sa zateznom kamatom od 2. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 9. svibnja 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 9011284602 na iznos od 47.150,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora, a iste predstavljaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatila tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 4. lipnja 2024.) predlaže da sud naloži tuženiku da joj isplati iznos od 4.514,96 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, izvadak iz knjige položenih ugovora, plan otplate, pregled uplata i knjigovodstvenu karticu. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.
4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.
6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 9. svibnja 2006. Ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti 47.150,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,15% uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 6.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 7.)
-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.
7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužiteljica poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužiteljica treba dokazati da joj sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142.2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401.12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129.13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632.17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249.14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221.18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.
8. Tužiteljica je u svom okolnosno uvjerljivom i životnom iskazu navela da joj je predmetni kredit u valuti CHF ponuđen kao najpovoljniji sa najboljom kamatom i najnižom ratom no koliko se sjeća nije upozorena da bi rate mogle toliko rasti niti joj je objašnjen pojam valutne klauzule, a isto tako joj je samo predan gotov tekst ugovora radi ovjere potpisa.
9. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.
10. Nadalje valja reći kako je tužiteljica kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužiteljica eventualno ne bi bila prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužiteljica nije dokazala da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 18.18).
10.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužitelj podigla kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 2. Ugovora, a to je kupnja stambenog objekta, pri čemu valja reći i to da je tužiteljica u iskazu, kojeg sud u cijelosti prihvaća, navela da su joj sredstva bila potrebna za rješavanje stambenog pitanja te da su sredstva utrošena za kupnju stana za stanovanje njene obitelji.
10.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužiteljice pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.
11. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi a provedenim dokazima, kao što je već rečeno, tuženik nije uspio dokazati da je konkretno postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96.03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14.14, 110.15, 14.19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP utvrđenje postojanje osnove predmetnog zahtjeva.
12. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33.2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 18. travnja 2023.
13. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda.
13.1. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.
13.2. Tako je utvrđeno da ukupna razlika rata s osnove valutne kaluzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 4.514,96 eur.
14. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 4.514,96 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.
15. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 25. ožujka 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 18. travnja 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 19. travnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 4. lipnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, te za zastupanje na ročištu 19. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 225,00 eur, što ukupno iznosi 1.125,00 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,96 eur tako da joj je dosuđen trošak u iznosu od 1.436,41 eur.
17. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
