REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-1229/2023-15
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja DT (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Livajić, odvjetnik iz Omiša, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), zastupane po ODO u Splitu, SS u Makarskoj, 2. TT. D, 3. ĐT, 4. ĆT ž. T, 5. ET, 6. VT pok. TT, 7. VT. TT (muški porod rodjeni i koji će se roditi JT), 8. DTN, 9. TTN, 10. RT, 11. ĐTN, 12. ĆTN, 13. HT pok. Đ i 14. CT ž. Mirka, svi oni ad/2 – ad/14 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 25. ožujka 2025. god., zaključio glavnu raspravu, dana 2. travnja 2025. god.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužiteljev zahtjev, koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine ukupne površine od 1124 m2 (od toga pod kućom 122 m2), a koja se sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 36 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1088 m2; položene u z. u. [broj ZK uloška]; k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana u vještvu vještaka Ante Kukavice, dipl.ing.geod. od 10. ožujka 2025.g., na skici lica mjesta broj: 2-1/2023, M 1:350, a koja skica je sastavni dio ove presude, i omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-A“ pa je slijedom toga ovlašten, na temelju ove presude zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na ime i kao vlasništvo tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika i prava "muškog poroda rođenih i koji će se roditi JT pok. TT", a što su tuženi dužni trpjeti."
Obrazloženje
1. Tužitelj je u postupku, u bitnome, naveo da se predmetna nekretnina u posjedu njegovih prednika i njegovom posjedu nalazi dulje nego što je stopedestogodišnje razdoblje i da utoliko on/tužitelj kojemu su pripali svi pravni učinci vršenja tih vlasti, kao aktualni posjednik ima, izvanknjižno stečeno, vlasničko pravo na toj nekretnini.
1.1.Zahtijevao je da postojanje tog prava sud deklarira odlukom i njega ovlasti na upis prava u zemljišnu knjigu.
2. Tužena Republika Hrvatska je osporila istinitost tužiteljevih tvrdnji i osnovanost njegovog zahtjeva ukoliko se odnose na uparničeni dio kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Istovjetno kao i tužena ad/1, spram tužbe i tužiteljevog zahtijevanja, raspolagao je i privremeni zastupnik tuženika ad/2 – ad/14, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta.
4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitani su rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Imotskom O-2445/2018 od 21.6.2018. god. i dopuna tog rješenja od 17.7.2018. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica, fotosnimci i ortofoto snimak) vještaka Ante Kukavice od 10.3.2025. god., pročitan je popis posjednika u katastru nekretnina na uparničenim kat. č. zem. te su u statusu svjedoka saslušani ŠT pok. Ć, LT pok. E i AT pok. Ante.
6. Pravno je osnovan zahtjev koji je tužitelj postavio u ovoj parnici.
7. Samo su sada pok. tužiteljev djed DT "Mujić" te njegovi slijednici, i tužiteljev otac TT i sam tužitelj kroz razdoblje u koje upire sjećanje OT pok. Ć vršili akte vlasti na uparničenoj nekretnini, naglašavamo, kako na onom dijelu te nekretnine nad kojim je upisano pravo države, tako i na onom dijelu te nekretnine na kojem su upisana suvlasnička prava fizičkih osoba, a baš su tužitelju, naposljetku, pripali svi pravni učinci vršenja opisanih vlasti.
8. Posvjedočio je netom izloženo svjedok ŠT, osoba koja cjeloživotno i svakodnevno, kao žitelj zaseoka u kojem je položena uparničena nekretnina, komunicira uz prostor te nekretnine pa utoliko i osoba kojoj se ne može spočitati da bi bio neupućen u okolnosti o kojima je posvjedočila u ovoj parnici.
9. Pak, posvjedočenje svjedoka OT pok. Ć u njihovim iskazivanjima (a referirajući se na razdoblja u koja upiru njihova sjećanja) potvrdili su i ostali svjedoci saslušani u ovoj parnici, dakle svjedoci LT. E i AT pok. DT.
9.1. Utoliko su u ovoj parnici, dakle, pribavljena suglasna posvjedočenja verbalnih dokaznih sredstava o tome da je na uparničenoj nekretnini, baš na njenoj cjelovitosti, još pedesetih godina prošlog stoljeća bila uspostavljenom i da se od tada pa naovamo vrši isključivo vlast tužiteljevih prednika u pravoj liniji i naposljetku tužiteljeva vlast.
10. Pak, nisu samo rezultati verbalnih dokaznih sredstava potvrdili u ovoj parnici posvjedočenja svjedoka OT pok. Ć (a time i tvrdnju tužitelja) da kroz opisano razdoblje na predmetnoj nekretnini postoje isključivo vlasti prethodno označenih osoba. Naime, promatrano posvjedočenje odnosno tvrdnju potvrđuje i aktualno, a već davno uspostavljeno stanje izgrađenosti te nekretnine. Naime, nekretnina je u onom dijelu u kojem je nju u funkcijskom smislu valjalo ograditi tamo i ograđena, a k tome se, a što je naročito relevantno, na samoj nekretnini nalazi građevina tipa stojne kuće i baš tužiteljeva stojna kuća koja je očigledno, baš kako su to posvjedočili i svi svjedoci u parnici, sagrađena prije više desetljeća.
11. Potvrđeno je dakle očitovanje OT pok. Ć u potpunosti rezultatima ostalih dokaza izvedenih u postupku, pa je toj njegovoj izjavi znanja valjalo u potpunosti podariti vjeru.
11.1.Pak, nakon podarivanja vjere promatranom posvjedočenju, a imajući na umu životnu dob nositelja tog posvjedočenja (rođen je 1951. god.) i s tim povezano dopiranje njegovog sjećanja u prošlost, naprosto je bez ma kakove dvojbe valjalo držati da vlast prednika tužitelja i njihova neposredna vlast na predmetnoj nekretnini postoje u kontinuitetu, barem, počev od pedesetih godina prošlog stoljeća pa naovamo.
12. Uviđajem na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine utvrđeno je da kat. č. zem./dijelovi tih kat. č. zem. zabilježeni u izreci čine prostornu cjelinu, cjelinu, u relevantnom dijelu odijeljenu od drugih nekretnina starim suhozidovima, suhozidovima koji su očigledno istodobno (dakako, istodobno u smislu obavljanja poslova u jednom kontinuiranom radnom procesu) građeni kako u svrhu ograđivanja onog dijela nekretnine nad kojim je upisano vlasništvo države tako i u svrhu ograđivanja onog dijela iste nekretnine (promatrane prostorne cjeline) nad kojim je upisano suvlasništvo fizičkih osoba.
12.1. Proizlazi prema netom kazanom, a iskazima svjedoka i potvrđenom, da je vlast istovjetnog titulara bila uspostavljenom i postojala još pedesetih godina prošlog stoljeća na cjelovitosti posrednog predmeta spora ove parnice.
13. Izloženo predstavlja osnovu na kojoj valja zauzeti pravna stajališta o osnovanosti tužiteljevih zahtjeva postavljenih u ovoj parnici.
14. Propisano je čl. 159. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17; dalje ZV) da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.
14.1. Kazali smo da je u ovoj parnici utvrđeno da su tužiteljevi prednici, dakle oni čije efekte vlasti na predmetnoj nekretnini u smislu netom reproducirane zakonske odredbe valja uračunati tužitelju u korist i tužitelj osobno predmetnu nekretninu – do sada – samostalno posjedovali (posjeduju) kroz kudikamo dulje razdoblje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja. Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na onom dijelu predmetne nekretnine nad kojim su u zemljišnu knjigu upisana prava fizičkih osoba ne bi postojalo isključivo tužiteljevo pravo, naprosto preostalo zaključiti da na tom dijelu sagledavane nekretnine, stečeno baš u smislu prethodno izloženih zakonskih određenja, postoji isključivo izvanknjižno stečeno vlasničko pravo ovopostupnog tužitelja.
15. Ponavljamo izloženo pod 12.1. ove odluke, dakle kažemo da je u ovom postupku utvrđeno da je vlast tužiteljevih prednika bila uspostavljenom i postojala još pedesetih godina prošlog stoljeća na cjelovitosti posrednog predmeta spora ove parnice.
15.1. Kažemo, dakle, da je vlast tužiteljevih prednika i na onom dijelu uparničene nekretnine nad kojim je upisano pravo Republike Hrvatske postojala još u pedesetim godinama prošlog stoljeća i bila ustanovljenom još prije ostvarenja 1959. god.
15.2. Ako je tako kako je netom kazano pod 15.1., a sud smatra nedvojbenim da jeste, onda valja zaključiti da je vlast prednika tužitelja na sada sagledavanom dijelu upisanom u zemljišnu knjigu pod titularitetom države postojala kroz dulje nego je četrdesetogodišnje razdoblje prije ostvarenja razdoblja i kroz razdoblje u kojem prema tada postojećoj zakonskoj regulativi ranije postojeća (i kasnije donijetom odlukom i propisima "uspostavljena") prohibicija nije priječila stjecanje vlasništva na fondu nekretnina iz državne imovine za slučaj udovoljenja određenjima st.4. čl.159. izvornog ZV (dakle kroz razdoblje od 1.1.1997.god. (kao nadnevka donošenja ZV, a time i st.4. izvornog ZV) i 17.11.1999. god., (kao nadnevka donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je spomenuta odredba izvornog ZV, odredba koja je poništavala ranije spomenutu prohibiciju, ukinuta).
15.3.Utoliko je, imajući prethodno izložena utvrđenja na umu te imajući na umu i činjenicu da tužena Republika Hrvatska nije u postupku niti tvrdila da ostale pretpostavke stjecanja predmetne nekretnine na netom opisanoj osnovi ne bi bile ispunjene (one pretpostavke koje je Europski sud za ljudska prava u odlukama koje je donio vezano za promatranu pravnu problematiku), ovaj sud je zauzeo stajalište da su još prednici tužitelja dosjeli i na onom dijelu uparničene nekretnine koji trenutačno promatramo, ako ne i ranije (mislimo prije 1941. god. i mislimo na osnovi AGZ), onda barem u prethodno opisanom razdoblju.
15.4.Pak, nakon zauzimanja netom izloženog stajališta, a imajući na umu činjenicu da su tužitelju tradirani svi pravni učinci dosjedanja prednika i na sada odvojeno sagledavanom dijelu uparničene nekretnine, tužitelja je, u smislu određenja netom spomenute norme (st.4. čl. 159. ZV), valjalo deklarirati vlasnikom , dakako, izvanknjižnim vlasnikom i onog dijela uparničene nekretnine na kojem se u zemljišnoj knjizi bilježe prava Republike Hrvatske.
16. Dakle, sud je u ovom postupku zauzeo stajalište da je nakon dosjedanja njegovih prednika na ukupnosti uparničene nekretnine, baš tužitelju pripao učinak tog dosjedanja, dakle, izvanknjižno vlasničko pravo na ukupnosti posrednog predmeta spora ove parnice.
16.1. Stoga je, u smislu određenja st.3 i 4 čl. 159 ZV i uslijedilo izricanje deklaracije izložene u izreci ove odluke.
17. Vlasničko pravo tužitelja na predmetnoj nekretnini - jasno je to već prethodno kazano - bez obzira na stjecanje faktične vlasti kao podloge tog prava na derivativnim osnovama, stečeno je na originarnoj osnovi.
17.1.Utoliko tužitelju, u smislu čl. 130. ZV, pripada pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
17.2.Stoga je valjalo prihvatiti i kondemnatorni dio tužiteljevog zahtjeva kao pravno osnovano zahtijevanje i u konačnici, dosljedno ukupnosti izloženog, uz izricanje naloga brisanja i tamo izložene fideikomisarne supstitucije, presuditi kao u izreci.
U Imotskom 2. travnja 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
