Posl. br. 12 Povrv-85/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. iz Dubrovnika, Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577, kojeg zastupa pun.Lovro Zovko, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Viam d.o.o, [adresa], OIB 61581848671, radi naplate, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 17. ožujka 2025.godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja LĆ, odvjentika u odvjetničkom uredu ĐĆ u [adresa] i prisutnosti zakonskog zastupniak tuženika NĆ dana 02. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se tražbina tužitelja za iznos od 2.766,88 eura sa zateznim kamatama koje teku

• na iznos od 661,14 EUR od 31.08.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.08.2023.,

• na iznos od 645,75 EUR od 01.10.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 01.10.2023.,

• na iznos od 549,51 EUR od 31.10.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.10.2023.,

• na iznos od 25,78 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 299,30 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 230,01 EUR od 31.12.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.12.2023.,

• na iznos od 345,49 EUR od 31.01.2024.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.01.2024.,

pa do 02. travnja 2024. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima ovršnog postupka od 262,50 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi od 05. ožujka 2024. godine pa do 02. travnja 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dana dostave.

II Utvrđuje se postojanje tražbina tuženika u iznosu od 5.845,29 eura.

III Prebija se tražbina tužitelja sa tražbinom tuženika za iznos od 2.766,88 eura sa zateznim kamatama koje teku

• na iznos od 661,14 EUR od 31.08.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.08.2023.,

• na iznos od 645,75 EUR od 01.10.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 01.10.2023.,

• na iznos od 549,51 EUR od 31.10.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.10.2023.,

• na iznos od 25,78 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 299,30 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 01.12.2023.,

• na iznos od 230,01 EUR od 31.12.2023.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.12.2023.,

• na iznos od 345,49 EUR od 31.01.2024.,

• na iznos od 1,65 EUR od 31.01.2024.,

pa do 02. travnja 2024. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te odmjerenim troškovima ovršnog postupka od 262,50 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi od 05. ožujka 2024. godine pa do 02. travnja 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dana dostave, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl. br. Ovrv-490/2024 od 05. ožujka 2024. godine.

IV Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl. br. Ovrv- 490/2024 od 05. ožujka 2024. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik platiti tužitelju tada kao tužitelju iznos od 2.766,88 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da su radnje ovrhovoditelja preuranjene te da ovrhovoditelj ima obveze prema ovršeniku koje se trebaju kompenzirati. Predlaže provesti postupak i utvrditi eventualnu obvezu, ovršenika prema ovrhovoditelju.

3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv- 85/2024 od 12.travnja 2024. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha temeljem čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13,93/14,73/17,131/20- dalje: OZ-a), ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj podneskom od 25. travnja 2024. osporava navode tuženika iz prigovora na rješenje o ovrsi kao nedokazane i paušalne. Smatra da tuženik nije specificirao dugovanje na koje se poziva niti je na okolnost postojanja priložio ikakve dokaze, a da u poslovnim knjigama tužitelja nije evidentirano nikakvo dugovanje tužitelja prema tuženiku koje bi se eventualno moglo prebiti s utuženim potraživanjem. Ističe da tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo postojanje tuženikova potraživanja prema tužitelju. U odnosu na svoje potraživanje navodi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu gdje je tuženik korisnik vodnih usluga na mjestu potrošnje 1038211 na adresi [adresa] te da od tuženika kao korisnika usluge temeljem dostavljenih računa potražuje utuženi iznos. Također navodi da tuženik u prigovoru i ne spori da je korisnik vodnih usluga tužitelja te da je tužitelja zbog neplaćanja računa od strane tuženika već bio primoran voditi sudski postupak po istoj pravnoj osnovi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovrv-849/2017 koji je okončan u korist tužitelja. Ustraje u naplati potraživanja u cijelosti.

5. Tužitelj na ročištu od 28. studenog 2024. ustraje u ranijim navodima.

6. Tuženik na ročištu od 28. studenog 2024. navodi da nema prigovora na iznose tužiteljevih računa, ali prigovara da ima potraživanja prema tužitelju osnove računa za izvedene radove u prespajanju kanalizacije na lokaciji Lapad-teniski tereni u iznosu od 5.840,29 EUR te u spis predaje račun i troškovnik za kojeg navodi da ga tužitelj nije platio,pa ističe prigovor radi prebijanja za iznos od 2.766,88 EUR-a odnosno do iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.

7. Tužitelj se usprotivio da postoji predmetno potraživanje tuženika prema tužitelju. Smatra da tuženik nije pravovremeno dostavio dokaze za svoje potraživanje u spis, osporava račun tuženika kao jednostranu ispravu sastavljenu od strane tuženika koji nisu dokaz da su radovi izvedeni u količini i po cijenama koje su navedene u računu već da to jedino može biti ugovor, građevinski dnevnik, građevinska knjiga ili privremena situacija ovjerena od strane naručitelja, izvođača i nadzornog inženjera.

8. Tuženik navodi da se radilo o hitnoj sanaciji kanalizacijske cijevi koja je vodila od teniskih terena u Lapadu preko Hotela Sumratin na kojem je VIAM izvodio radove iskopa, da su dobili nalog od djelatnika Vodovoda Dubrovnik da se napravi prespajanje starog izvoda kanalizacije u novi šaht koji je rađen za izmještanje cijele kanalizacije koja je prolazila preko parcele Hotela Sumratin. Nadalje navodi da je nakon što su izvedeni radovi tražio od Vodovoda u više navrata sastanak da se riješi administracije i računi, ali da takva sastanak nije održan. Predlaže saslušanje ŠĆ, voditelja projekta ili šefa gradilišta u firmi Trames d.o.o. koji je glavni izvođač radova na Hotelu Sumratin o tome da je postojao dogovor između firme Tramesd.o.o. i djelatnika Vodovoda da će Vodovod Dubrovnik d.o.o. platiti navedeni trošak prespajanja cijevi. Navodi da o tome ne postoji pisani ugovor, da je on bio prisutan na sastanku koji je vođen između Tramesa d.o.o. i Vodovod Dubrovnik d.o.o., a koji se vodio na gradilištu Hotela Sumratin. Navodi da nema nikakvu dodatnu dokumentaciju osim fotografija, kao da troškovnik nije potpisao nitko od strane Tramesa d.o.o. i Vodovoda Dubrovnik d.o.o. jer da jest danas se ne bi nalazili tu i račun bi već bio kompenziran.

9. Tužitelj navodi da nije životno logično da je postojao usmeni nalog tužitelja s obzirom da se radi o javnom društvu, a da je i sam zakonski zastupnik tuženika ističe da nije imao ugovor sa Vodovodom, te da Vodovod nije ovjerio stavke troškovnika. Nadalje smatra da se količina radova ne može dokazivati saslušanjem svjedoka, kao ni postojanje potraživanja tuženika prema tužitelju koje bi se moglo prebiti u ovom postupku.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu:

- Kartica kupca od 01. siječnja 2023. do 30. siječnja 2024. (l.s.13)

- Računi od srpnja 2023. do uključeno prosinca 2023. (l.s.70-82)

- Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga od 07. lipnja 2011. (l.s.84-98)

- Odluka o cijeni vodnih usluga od 16. lipnja 2016. (l.s.99-104)

- Cjenik vodnih usluga na vodouslužnom prostoru Vodovoda Dubrovnik d.o.o. od 01. srpnja 2017. (l.s.105-107)

- Sudska praksa Presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-849/2017 od 02. lipnja 2022. (l.s.108-113)

- Račun VIAM d.o.o. broj 2024-26-10000-31 od 18. ožujka 2024. uz troškovnik sa skicom (l.s.121-123)

11. Sud je saslušao svjedoke ŠĆ djelatnika Trames d.o.o. i VĆ djelatnika Vodovoda Dubrovnik d.o.o.

12. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14,70/19,80/22,114/22,155/23 dalje: ZPP-a) te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Prvenstveno, nije osnovan tužiteljev prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda za odlučivanje o prigovoru radi prebijanja, jer u vrijeme primitka tužbe za odlučivanje bio isključivo nadležan ovaj sud s obzirom da se radilo o potraživanju tužitelja naknadu za opskrbu pitkom vodom iz čl.34. st.1. toč. 9. ZPP-a, pa je ovaj sud nadležan i za odlučivanje o tuženikovom prigovoru radi prebijanja, a zakonom nije izrijekom drugačije određeno, sve sukladno čl.15. st.1-3. ZPP-a.

14. Tuženik je u ovom postupku pravodobno sukladno čl.288. st.6. ZPP-a istaknuo prigovor radi prebijanja svoje protutražbine s tražbinom tužitelja-procesnu kompenzacija (compensatio per iudice).

15. Čl. 338. st. 3. ZPP-a propisano je da izreka presude mora sadržavati odluku o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj isporučio vodu u iznosima i količinama kako su navedene u utuženim računima, a da nema prigovora na utužene račune navodi i sam zakonski zastupnik tuženika NĆ na ročištu od 28. studenog 2024. godine. Stoga sud nalazi da je osnovano tužiteljevo potraživanje iznosa 2.766,88 eura na ime isporuke vode tuženiku, sve temeljem čl. 42. st.1. i čl. 43.st.1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine 66/2019 dalje : ZVU-a) u vezi s čl. 33. st.1. Općih uvjeta tužitelja, te Odluke o cijeni vodnih usluga tužitelja od 16. lipnja 2016. godine.

17. Među strankama je sporno postoji li potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove računa broj 2021-26-10000-31 od 18. ožujka 2024. za "radove izvedene na prespajanju kanala na lokaciji Lapad-teniski tereni" u iznosu od 5.845,29 EUR, s dospijećem 02. travnja 2024 koju tražbinu tuženik stavlja u prijeboj.

18. Iz računa 2021-26-10000-31 od 18. ožujka 2024. za "radove" izvedene na prespajanju kanala na lokaciji Lapad-teniski tereni u iznosu od 5.845,29 EUR sa dospijećem 02. travnja 2024. da se isti odnosi na prema priloženom troškovniku radove (iskop kanala za polaganje cijevi, zasipanje cijevi i kanala oborinske i fekalne odvodnje pijeskom, nabava i ugradnja kanalizacijskih cijevi#200, SN4 te potrebnih spojnih komada, spajanja nove cijevi na postojeću cijev na iskopu, probijanje otvora u novom AV šahtu za spajanje nove cijevi u istu) te da troškovniku i prileži skica predmetnog zahvata (l.s.121-123).

19. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŠĆ u bitnome proizlazi da je on zaposlenik Trames d.o.o., koja je bila glavni izvođač radova na rekonstrukciji hotela Sumratin koji su se izvodili od listopada 2023. do prosinca 2023, da je Viam d.o.o. je bio njihov podizvođač koji je bio angažiran za izvođenje zemljanih radova. Prilikom iskopa od strane Viama d.o.o. prekinuta je cijev fekalne odvodnje za koju se nije znalo da postoji na tom mjestu jer nije bila ucrtana na geodetskom snimku. Radilo se o staroj instalaciji koja je bila priključena na septičku jamu koja se nalazila na parceli na kojoj se obavljao zahvat rekonstrukcije, da je cijev bila u funkciji i koristili su je objekt pizzerie Tutto bene, objekti teniskih terena i ugostiteljski objekt Lapad grill odnosno odvodnje tih objekata su bile spojene na tu cijev. Dobar dio vremena se cijev izlijevala unutar građevne jame i kad se krenulo sa građevnim radovima trebalo je tu cijev izmjestiti kako bi se zaustavilo curenje. Trames je kontaktirao Vodovod i Vodovod je dogovorio sa NĆ za Viam d.o.o. izmještanje te cijevi po novoj trasi i spajanje u novo izgrađeni kolektor koji je izveo Trames d.o.o. On se ne može sjetiti je li on osobno bio prisutan kad se to dogovaralo na gradilištu ili zna po kazivanju VĆ i to na gradilištu hotela Sumratin. Svakako je po njegovom pozivu na teren izašao VĆ za Vodovod Dubrovnik d.o.o. te su se pretpostavlja tu na gradilištu i dogovorili da Viam d.o.o. napravi i sada se nalazi po rubu parcele između Hotela Sumratin i teniskih terena. Po njegovim saznanima Viam je trebao sastaviti ponudi i poslati je Vodovodu te po njemu je za te radove imao platiti Vodovod. Poznato mu je da je te radove Viam izveo i izmjestio cijev, ali nije mu poznato je li Viam d.o.o. napravio ponudu i poslao je Vodovodu Dubrovnik d.o.o. Svakako Trames d.o.o. nije ništa plaćao Viamu d.o.o. za izmještanje cijevi, a ti radovi nisu niti bili predviđeni jer se za cijev nije niti znalo dok nije došlo do kopanja na terenu. Njemu nije poznato koliko je iznosila vrijednost tih radova niti je vidio račun od Viama d.o.o. Na upit pun. tužitelja je li bio sklopljen kakav pisani ugovor između Viama i Tramesa i Vodovoda u vezi izmještanja cijevi odgovara da između Tramesa i Viama nije bio sklopljen nikakav pisani ugovor a nije mu poznato je li sklopljen ikakav ugovor između Viama i Vodovoda. Ti radovi nisu vođeni odnosno evidentirani u građevinskom dnevniku jer je sve u vezi tog zahvata ostalo na dogovoru između Viama i Vodovoda i Trames u vezi toga nije dalje sudjelovao. Radilo se o zahvatu koji je trajao dva dana. U građevinski dnevnik se bilježi sve što se događa na gradilištu. On nije siguran jesu li ti radovi bili zabilježeni u građevinskom dnevniku, misli da nisu ali nije siguran. Radovi izmještanja cijevi su se svakako odvijali u periodu od listopada do prosinca ali ne zna točno kada. Kada je L utvrdio da sa tom cijevi odvodnje nema ništa i da je nije Trames obavezan sanirati već Vodovod jer je ta cijev samo bila položena preko terena Hotela Sumratin a nije korištena od strane Hotela Sumratin već od strane objekata sa susjednih parcela. Stoga se to ticalo Vodovoda, a s obzirom da je Viam već bio izvođač na terenu oni su pokušali da te radove izvede Viam, a sve jer se radilo o jednom malom zahvatu. Njemu nije poznato je li Vodovod ovjerio stavke izvedenih radova za Viam jer on više u tome nije sudjelovao nakon što je saznao da to nije obveza Tramesa. Cijev je prekinuta od strane Viama prilikom iskopa jer nije bila evidentirana. Naime, da je cijev bila evidentirana u geodetskom elaboratu onda bi na teren izašao geodet, označio evidenciju cijevi i do toga ne bi došlo. Da je cijev bila evidentirana u geodetskom elaboratu i da je onda došlo do prekida cijevi od strane izvođača onda bi izvođač morao snositi te troškove. Nadalje odgovara da je nadzorni inženjer bio Đ misli da je prezime N, Consultants d.o.o. Misli da nadzor nije imao saznanja uopće o ovim radovima jer se radi o minornim radovima na velikom gradilištu, te misli da nadzor te radove uopće nije nadzirao. Na upit ZZ tuženika odgovara da je njemu poznato da je Viam d.o.o. upućivao e-mailove prema Tramesu da iz odvodne cijevi postoji curenje u građevinsku jamu. Sjeća se da je curenje iz cijevi koje je trajalo sigurno mjesec dana bilo problem za odvijanje ostalih građevinskih radova. Na tom terenu su postavljani mikro piloti za zaštitu građevinske jame te se kopalo na dubinu od 6 m te je curenje dovelo i do produljenja izvođenja radova te je bilo nužno za sanirati cijev kako bi se mogli nastaviti zemljani radovi. Nadalje odgovara da bez izmještanja predmetne cijevi se nije mogla napraviti zaštita građevinske jame niti završetak građevinskih radova jer je cijev bila u funkciji i koristili su je susjedi.

20. Iz iskaza saslušanog svjedoka VĆ u bitnome proizlazi da je on zaposlenik Vodovoda Dubrovnik d.o.o. te je rukovoditelj sektora odvodnje od 2018. godine pa do danas. Koliko je njemu poznato u uvjetima koje je davao Vodovod Dubrovnik d.o.o. investitoru Hotelu Sumratin bilo je naznačeno da se cijev odvodnje prolazi preko parcele Hotela Sumratin, a radilo se o javnoj odvodnji kao i svi priključci koji bi se našli poznati i nepoznati, a koji bi bili priključeni na tu cijev. O tome su postojali i nacrti, ali investitoru nije odgovaralo da postojeća cijev odvodnje ostane na istoj poziciji odnosno da ide istom trasom nego je po njegovim saznanjima investitor želio da se ta cijev izmjesti. L je imao također nacrte ove odvodnje odnosno cijevi javne odvodnje. Vodovod Dubrovnik je sa investitorom Hotel Sumratin dogovorio da će se ta cijev i izmjestiti i koliko je njemu poznato te je to izmještanje imao snositi investitor, ali on u tom postupku nije osobno sudjelovao nego o tome zna po saznanjima u firmi. Tu se radilo o javnom gradskom kolektoru. Te poslove je odradila tvrtka Platanus d.o.o. i ovo sve što je ranije govorio nema veze sa konkretnom cijevi. Nadalje navodi da ga je kontaktirao ŠĆ, voditelj gradilišta za Trames d.o.o.s kojim je već od ranije bio u kontaktu vezano za izmještanje ove ranije odvodnje i rekao da je izvođač bio naletio na cijev odvodnje koja je bila priključena u jedan vid septičke jame te Vodovod nije imao evidentiranu tu cijev u svojim nacrtima. Ta cijev uopće nije bila priključena na javnu odvodnju nego na septičku jamu. Potom je on izašao na teren. Inače za takve situacije gdje cijev nije spojena na javnu odvodnju, a nalazi se na privatnoj parceli Vodovod nije nadležan. Međutim, provjerili su da je na tu cijev odvodnje su spojeni objekti teniskih terena, a kasnije su shvatili i da je na tu cijev spojeno i još par objekata koji kroz svoje račune su uredno plaćali odvodnju Vodovodu radi čega se Vodovod i uključio u sanaciju ove cijevi. Započeti su dogovori sa Viamom da bi Viam mogao izvesti radove sanacije. Obratio se upravi Vodovoda Dubrovnik d.o.o. koji su tražili da Viam d.o.o.dostavi svoju ponudu za radove. To je prenio Viamu d.o.o. odnosno NĆ koji mu je rekao da će se on osobno čuti sa upravom ili nekim iz uprave Vodovoda. Koliko je njemu poznato iz kazivanja iz njegove uprave nitko Vodovod više nije od strane Viama d.o.o. kontaktirao za te radove. On ima saznanja da je Viam d.o.o. izveo te radove te izmjestio odvodnu cijev te da objekti sa susjednih parcela uredno koriste tu cijev za odvodnju koja je sada spojena na javnu odvodnju. Ne postoji nikakav pisani trag o tome da je izvedeno, svakako da ta izmještena odvodnja nije u funkciji pojavio bi se problem odvodnje iz susjednih objekata. Iskazuje a je po ponudi koja nije dostavljena dogovoreno onda bi troškove snosio Vodovod. Na upit pun. tužitelja odgovara da se za radove inače raspisuje javni natječaj a za manje radove može ići putem narudžbenice nakon što je dostavljena ponuda. On ne zna je li od strane Vodovoda ikada upućena narudžbenica prema Viamu d.o.o. jer više nije u tome aktivno sudjelovao a mislio je da se to rješava između Viama d.o.o. i uprave. Nadalje odgovara da Vodovod Dubrovnik d.o.o. ima obvezu održavanja javne fekalne odvodnje. U pravilu sve cijevi odvodnje koje se nalaze na privatnoj parceli odgovara vlasnik za njezino održavanje, međutim za konkretnu cijev nije znao da postoji niti je bila zabilježena u osnovnim sredstvima Vodovoda. Međutim, znalo se dogoditi na drugim pozicijama da cijevi odvodnje nisu bile zabilježene niti evidentirane u osnovnim sredstvima. On nema nikakvih spoznaja jesu li u konkretnim radovima vođeni građevinski dnevnik i jesu li izvedene stavke bile ovjerene od strane Vodovoda. Na upit zakonskog zastupnika tuženika odgovara da misli da je bilo prijava Vodovodu Dubrovnik d.o.o. od vlasnika susjednih objekata Lapad grill-Raguž i Tutto bene zvali da im ne funkcionira odvodnja kako je funkcionirala do tada, a te primjedbe su već bile prilikom izgradnje kolektora. Načelno, uprava Vodovoda Dubrovnik d.o.o. je pristala da će snositi trošak konkretne cijevi ali je prije toga morala imati pisanu ponudu od Viama d.o.o. koju nikada nije dobila po njegovim saznanjima. Kada je razgovarao sa svojim direktorom CĆ on je rekao da ga NĆ ili netko iz Viama d.o.o. nije zvao po tom pitanju.

21. U smislu čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Za predmetni ugovor nije propisana obvezatnost oblika, pa može biti sklopljen u usmenom obliku.

22. Činjenica da tuženik u spis nije dostavio dokumentaciju, pisanu ponudu, ugovor građevinski dnevnik, građevinska knjiga, niti je ima, ne znači samo po sebi da usluga nije naručena i da nije izvršena i to u količinama kako ih je tuženik naznačio u računu i opisao u troškovniku. Sud nalazi da se u konkretnom radi o obevznom odnosu s osnove ugovora o djelu za koji nije propisana obvezatnost oblika, pa može biti sklopljen u usmenom obliku. Nadalje, iz u bitnome suglasnog iskazivanja svjedoka ŠĆ i VĆ proizlazi da je na terenu Hotela Sumratin na kojem je već Viam d.o.o., već izvodio radove probijena cijev fekalne odvodnje koja nije bila evidentirana u nacrtima, da je tužitelj Vodovod Dubrovnik putem svog djelatnika VĆ izašao na lice mjesta i utvrdio da su na tu cijev priključeni susjedni objekti (Tutto bene, objekti teniskih terena, Lapad grill) koji plaćaju vodnu naknadu i smatrao da je tužitelj nadležan za tu cijev, kao i da je Viam d.o.o.po nalogu tužitelja izveo radove i izmjestio cijev koju je spojio na javnu fekalnu odvodnju, te da sada objekti sa susjednih parcela uredno koriste tu cijev za odvodnju. Svjedok djelatnik tužitelja VĆ iskazuje i da je uprava Vodovoda Dubrovnik d.o.o .načelno pristala da će snositi trošak konkretne cijevi ali da je prije toga morala imati pisanu ponudu od Viama d.o.o. koju nikada nije dobila po njegovim saznanjima.

23. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je između Viama d.o.o. i Vodovoda Dubrovnik d.o.o. usmeno dogovoreno izmještanje cijevi, kao da je isto izvršeno od strane tuženika, o čemu je tuženik izdao račun broj 2024-26-10000-31 na iznos od 5.845,29 eura sa dospijećem 02. travnja 2024. godine uz koji je dostavio troškovnik i skicu iz kojeg je razvidna vrsta i količina radova. Stoga, ovaj sud nalazi da je tuženik dokazao postojanje svoje tražbine iz predmetnog računa sukladno čl.590. ZOO-a, pa je tužitelj dužan za izvedene radove platiti naknadu. Tužitelj ne prigovora da su postojali kakavi nedostaci u djelu, već dapače VĆ navodi da je kanalizacijska cijev izmještena od strane tuženika i da odvodnja funkcionira.

24. Sud nalazi da tužitelj temeljem čl.29. st. 1 i 2 ZOO-a na iznos glavnice ostvaruje pravo na zatražene zatezne kamate jer je tuženik kasnio s ispunjenjem novčane tražbine od dospijeća svakog pojedinog računa do dana kada su se tražbine srele 02. travnja 2024. godine i to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

25. Tužitelj ostvaruje pravo na nastale ovršne troškove za nagradu javnom bilježniku za sastav prijedloga za ovrhu 100 bodova (Tbr. 11. OT-a), uvećano za 25 % PDV-a, te za predujam naknade za Javnog bilježnika 12,50 eura ukupno 262,50 eura, jer je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 01.veljače 2024. godine odnosno donošenja rješenja o ovrsi po javnom bilježniku tražbina tužitelja nije bila podmirena.

26. Konačno, kada se tražbina tužitelja iz toč. I. i tražbina tuženika iz toč. II. stave u prijeboj sud nalazi da je tražbina tužitelja iz ovog postupka u cijelosti prestala prebijanjem i to na dan kada su se tražbine srele 02. travnja 2024. godine. Prijeboj je izvršen sukladno čl. 195. ZOO-a u vezi s čl.202. i čl. 172. ZOO-a prema pravilima koja vrijede za uračunavanje ispunjenja po kojem se prvo namiruju troškovi, kamate, pa glavnica. Tužitelj tijekom postupka nije isticao da bi njegova tražbina s osnove glavnice, zateznih kamata i troškova postupka iznosila više nego iznos tuženikove tražbine za koju je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja u ovom postupku.

27. Stoga je temeljem čl. 338. st.3. ZPP-a u vezi s čl.195. i 196. ZOO-a odlučeno kao u toč. I., II. i III. izreke.

28. S obzirom da su stranke u ovom postupku uspjele u približno jednakim dijelovima u smislu čl.154. st.4. ZPP-a, to je odlučeno da svaka strana snosi svoje parnične troškove (toč. IV izreke).

U Dubrovniku, dana 02.travnja 2025.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DN-a:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženiku.