Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2746/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZŠ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. i dr.Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023) i dr., rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. veljače 2025., broj: Pp-2438/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika ZŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik ZŠ je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik ZŠ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz člana 229. stavka 5. , čl.239. st.8., čl.282. st.9.Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz čl. 54. st.1. t. 1. i 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga , pa je na temelju citiranih propisa,kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 4.060,00 eura, u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo uuhićenju, tako da mu preostaje za platiti 3.980,36 eura koju je dužan platiti u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 9 mjeseci.

1.2. Na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona u vezi s člankom 64. stavkom 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga od okrivljenika se trajno o d u z i m a predmet prekršaja, i to: 2,7 grama droge amfetamin "Speed", koja droga mu je bila privremeno oduzeta uz izdavanje potvrde broj 1059107716, od 16. veljače 2025., koja droga će se uništiti po pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po branitelju Srđanu Brajeviću, odvjetniku u Splitu , podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi se navodi kako prvostupanjski sud pri utvrđivanju visine novčane kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti te da je izrekao previsoke novčane kazne za prekršaje iz čl. 282. st.9. Zakona o sigurnosti prometa na ce4stama te prekršaj iz čl.3. st.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, kažnjiv po čl. 54. st.1. t. 1. i 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga gdje je za oba prekršaja kaznu utvrdio u skoro maksimalnom zakonom propisanom iznosu. U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru u žalbi s eopisuju okolnosti koje su dovele do počinjenja prekršaja, da okrivljenik živi sa majkom koja je invalid u kolicima koja ovisi od njegove pomoći te ju često mora voziti liječniku. Također, radi kao vozač taksija te mu je vozačka dozvola neophodna.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela, a navodi žalbe, koji nisu potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne te izrečenu novčanu kaznu, i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

6. Sud prvog stupnja opravdano je okrivljeniku za počinjene prekršaje primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 mjeseci budući da jedno od počinjenih djela ubraja u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa te da se primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 mjeseci čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere. Ocjena prvostupanjskog suda da se okrivljenika na neko vrijeme udalji iz prometa kako bi navedeno utjecalo na njegovo buduće ponašanje,a i činjenica da je ranije prekršajno kažnjavan, pa doista postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, prihvaća i ovaj sud, a navod kako je okrivljenik vozač taxija, prema ocjeni ovog suda, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja