Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-308/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Vidrih, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2734/2019-37, od 25. siječnja 2022., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Žalbe se djelomično uvažavaju a djelomično odbijaju kao neosnovane te se presuda i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2734/2019-37 od 25. siječnja 2022.

a) ukida u točkama III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude

b) potvrđuje:

- u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude,

- prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 041-50-4045440 od 20.04.2007. u dijelu čl. 1 koji glasi: "kunska protuvrijednost CHF 18.619,46 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja", u dijelu čl. 7 koji glasi: "kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća" te u dijelu čl. 2 koja glasi: "redovna kamata 5,20% godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora".

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 5.727,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos

-35,71 kn od 29.11.2007.

-35,52 kn od 27.12.2007.

-36,17 kn od 29.01.2008.

-36,52 kn od 28.02.2008.

-37,13 kn od 28.03.2008.

-36,22 kn od 29.04.2008.

-54,16 kn od 29.05.2008.

-54,83 kn od 27.06.2008.

-53,84 kn od 31.07.2008.

-53,89 kn od 28.08.2008.

-54,48 kn od 30.09.2008.

-58,91 kn od 30.10.2008.

-55,94 kn od 28.11.2008.

-59,72 kn od 30.12.2008.

-60,30 kn od 30.01.2009.

-60,56 kn od 26.02.2009.

-91,14 kn od 30.03.2009.

-91,35 kn od 29.04.2009.

-89,66 kn od 29.05.2009.

-88,42 kn od 29.06.2009.

-88,75 kn od 30.07.2009.

-89,41 kn od 28.08.2009.

-89,35 kn od 29.09.2009.

-88,69 kn od 30.10.2009.

-89,93 kn od 26.11.2009.

-90,92 kn od 29.12.2009.

-92,34 kn od 29.01.2010.

-92,01 kn od 26.02.2010.

-93,93 kn od 30.03.2010.

-93,57 kn od 29.04.2010.

-94,28 kn od 31.05.2010.

-100,42 kn od 29.06.2010.

-99,15 kn od 26.07.2010.

-103,01 kn od 30.08.2010.

-101,68 kn od 29.09.2010.

-99,53 kn od 28.10.2010.

-104,06 kn od 29.11.2010.

-109,82 kn od 29.12.2010.

-105,74 kn od 31.01.2011.

-107,17 kn od 25.02.2011.

-105,35 kn od 30.03.2011.

-105,68 kn od 28.04.2011.

-113,40 kn od 30.05.2011.

-114,16 kn od 29.06.2011.

-115,79 kn od 29.07.2011.

-112,61 kn od 30.08.2011.

-109,12 kn od 29.09.2011.

-96,82 kn od 28.10.2011.

-96,58 kn od 29.11.2011.

-98,06 kn od 28.12.2011.

-99,35 kn od 30.01.2012.

-99,53 kn od 28.02.2012.

-98,63 kn od 29.03.2012.

-99,24 kn od 26.04.2012.

-99,65 kn od 30.05.2012.

-98,96 kn od 28.06.2012.

-99,14 kn od 18.07.2012.

-98,62 kn od 23.08.2012.

-97,49 kn od 19.09.2012.

-98,69 kn od 17.10.2012.

-99,27 kn od 27.11.2012.

-98,86 kn od 19.12.2012.

-96,61 kn od 16.01.2013.

-98,52 kn od 15.02.2013.

-98,69 kn od 19.03.2013.

-100,01 kn od 18.04.2013. pa sve to do isplate prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos u visini 18.110,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos

-118,43 kn od 30.01.2009.

-141,66 kn od 26.02.2009.

-123,03 kn od 30.03.2009.

-127,16 kn od 29.04.2009.

-99,73 kn od 29.05.2009.

-79,55 kn od 29.06.2009.

-84,92 kn od 30.07.2009.

-94,43 kn od 28.08.2009.

-94,63 kn od 29.09.2009.

-83,87 kn od 30.10.2009.

-104,06 kn od 26.11.2009.

-120,25 kn od 29.12.2009.

-143,27 kn od 29.01.2010.

-137,99 kn od 26.02.2010.

-169,24 kn od 30.03.2010.

-163,31 kn od 29.04.2010.

-174,86 kn od 31.05.2010.

-270,13 kn od 29.06.2010.

-254,28 kn od 26.07.2010.

-317,17 kn od 30.08.2010.

-295,44 kn od 29.09.2010.

-260,49 kn od 28.10.2010.

-334,23 kn od 29.11.2010.

-428,05 kn od 29.12.2010.

-361,62 kn od 31.01.2011.

-384,91 kn od 25.02.2011.

-355,28 kn od 30.03.2011.

-360,61 kn od 28.04.2011.

-486,37 kn od 30.05.2011.

-498,62 kn od 29.06.2011.

-603,69 kn od 29.07.2011.

-549,72 kn od 30.08.2011.

-490,63 kn od 29.09.2011.

-484,29 kn od 28.10.2011.

-479,74 kn od 29.11.2011.

-507,93 kn od 28.12.2011.

-532,50 kn od 30.01.2012.

-535,79 kn od 28.02.2012.

-518,79 kn od 29.03.2012.

-530,27 kn od 26.04.2012.

-538,12 kn od 30.05.2012.

-524,91 kn od 28.06.2012.

-528,38 kn od 18.07.2012.

-518,48 kn od 23.08.2012.

-497,08 kn od 19.09.2012.

-519,89 kn od 17.10.2012.

-530,84 kn od 27.11.2012.

-523,16 kn od 19.12.2012.

-480,13 kn od 16.01.2013.

-516,69 kn od 15.02.2013.

-519,89 kn od 19.03.2013.

-501,67 kn od 18.04.2013.

pa sve to do isplate prema stopi sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

-3,26 kn od 29.01.2008.

-5,17 kn od 28.02.2008.

-35,51 kn od 28.03.2008.

-125,72 kn od 30.10.2008.

-58,72 kn od 28.11.2008.

-111,72 kn od 30.12.2008.

-3,54 kn od 30.01.2009.

-13,06 kn od 26.02.2009.

-8,28 kn od 29.04.2009.

-3,90 kn od 29.05.2009.

-6,48 kn od 29.06.2009.

-11,11 kn od 30.07.2009.

-2,20 kn od 29.09.2009.

-2,16 kn od 30.10.2009.

-3,07 kn od 26.11.2009.

-4,78 kn od 29.12.2009.

-1,76 kn od 29.01.2010.

-11,04 kn od 26.02.2010.

-10,65 kn od 30.03.2010.

-12,97 kn od 29.04.2010.

-11,17 kn od 31.05.2010.

-19,05 kn od 26.07.2010.

-28,86 kn od 30.08.2010.

-20,59 kn od 29.09.2010.

-12,69 kn od 28.10.2010.

-9,30 kn od 29.11.2010.

-13,98 kn od 29.12.2010.

-22,21 kn od 31.01.2011.

-28,12 kn od 25.02.2011.

-25,75 kn od 30.03.2011.

-29,92 kn od 28.04.2011.

-23,66 kn od 30.05.2011.

-36,31 kn od 29.06.2011.

-27,68 kn od 29.07.2011.

-34,35 kn od 30.08.2011.

-28,74 kn od 29.09.2011.

-23,87 kn od 28.10.2011.

-24,42 kn od 29.11.2011.

-13,23 kn od 28.12.2011.

-29,66 kn od 30.01.2012.

-29,37 kn od 28.02.2012.

-26,37 kn od 29.03.2012.

-25,89 kn od 26.04.2012.

-29,34 kn od 30.05.2012.

-29,45 kn od 28.06.2012.

-15,78 kn od 18.07.2012.

-22,68 kn od 23.08.2012.

-13,08 kn od 19.09.2012.

-19,27 kn od 17.10.2012.

-29,32 kn od 27.11.2012.

-23,00 kn od 19.12.2012.

-28,03 kn od 16.01.2013.

-6,97 kn od 15.02.2013.

-18,27 kn od 19.03.2013.

pa sve to do isplate kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 13.314,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.01.2022. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."

i riješio je:

" Dopušta se preinaka tužbe u dijelu restitucijskog zahtjeva od 12.11.2020. kojim tužitelj traži isplatu iznosa u visini 5.727,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a tužitelju naložiti naknaditi mu parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Iako tuženik navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija točku IV. izreke prvostupanjske presude. Tuženik nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojemu je uspio u sporu.

3. Tužitelj je žalbu izjavio protiv točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba su pravovremene i dopuštene.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 041-50-4045440 od 20. travnja 2007. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, koje sadrže ovlaštenje tuženiku jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 18.309,73 kn koji se odnosi na novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu te isplata novčane svote od 5.727,15 kn koji se odnosi na novčano potraživanje koje je tuženik stekao bez osnove na osnovi ništetene odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.

7. U odnosu na tužiteljev zahtjev da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet, te da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak, kao i u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik plati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu zbog povećanja redovne kamate stope prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.727,15 kn sa zateznim kamatama od dana stjecanja do dana plaćanja.

7.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva naveden u prethodnoj točki nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,11.,13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

8. Prvostupanjski sud utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi temelji na činjenici da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno u kolektivnom sporu koji je vođen i protiv tuženika, a u vezi potrošačkih ugovora koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kada je zaključan i Ugovor, da je banka povrijedila kolektivne interese potrošača, a presuda donesena u postupku zaštite kolektivnog interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je prouzročena postupanjem tuženika kako je propisano člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 13/09 i 56/13 -dalje ZZP/07) i člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14).

9. Navedenom odlukom utvrđeno je da je osam banaka, među kojima je i tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja Ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a čime su banke postupile suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

10. U odnosu na dio zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak prvostupanjski sud nalazi da je navedena odredba ništetna jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da su banke kao gospodarstvenici i stručne osobe trebale same, prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, te tužitelja kao potrošača informirati o svim rizicima koje sklapanjem ugovora prihvaća ili te iste informacije uklopiti u ugovor kako bi tužitelj kao potrošač mogao razumjeti što mu donosi sporna zaštitna klauzula i o tome donijeti informiranu odluku.Navedeno postupanje od strane tuženika prouzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača koja je k tome značajna jer je neizvjestan iznos glavnice kredita koju potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utemeljio na odredbi članka 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

11.1 Tužiteljevo pravo da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji se na odredbi članka 118. ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pored navedenog prvostupanjski sud je u postupku utvrdio činjenice i dao razloge zbog čega smatra ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli ništetnom.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj tuženiku platio više nego što bi bio plaćao da nije bilo ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja do dana plaćanja. Tuženik je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka a kao takav mogao je i trebao znati da su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nepoštene, a time i ništetne.

14. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe primjenom članka 190.stavak 2. ZPP-a prema kojemu je preinaka iznimno dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako je tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021, od 26. studenog 2021., zaključeno je da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku ocijenivši je svrsishodnom zbog čega je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

15. Pravilno je i pravno shvaćanje prvostupanjskoga suda o zastari u slučaju restitucijskih zahtjeva. Prema stajalištu i ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., a za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 15. svibnja 2019. nije nastupila zastara.

16. U odnosu na točku III. i IV. izreke prvostupanjske presude, kojim je utvrđena visina iznosa koju je tuženik stekao na temelju ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak uz umanjenje za negativni saldo ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka pazi po službenoj dužnosti, a na koju i tužitelj ukazuje u žalbi jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.

17. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev uzevši u obzir negativne tečajne razlike te za negativne tečajne razlike umanjio tužiteljevo novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu.

17.1. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti,

18. Stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženi, da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja (navedeno stajalište zauzeto je u navedenoj odluci ovoga suda broj Gž-1212/2021-2 od 6. travnja 2022.). Naime, radi se o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li je realizirati ili ne. U biti pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora, predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo shvaćanje žalitelja time bi tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora zastare tuženikove tražbine.

18.1. U vezi s iznesenim Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca sukladno odredbi članka 390. stavka 2. ZPP. u odluci broj Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. iznijelo je slijedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita".

19. Kako ovaj sud nije mogao bez teškoća pouzdano utvrditi koji se anuiteti odnose na novčano potraživanje koje je tuženik stekao na osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu (bez umanjenja za tzv. potplaćene iznose), a koji anuitet predstavljaju dio koji predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva tj. djelomično povlačenje tužbe valjalo je ukinuti točku III. i IV. izreke prvostupanjske presude.

20. Obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom ishodu spora, ukinuta je i točka V. izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

21. Zbog ostvarene bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. odlučeno je kao u točki 1.b) temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a. te pod točkom 1.a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić