Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-345/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Crnogaći, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1467/2019 od 14. siječnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1467/2019 od 14. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 1.332,63 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I. izreke te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.780,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenje te presude do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje:

ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavcima 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode u cijelosti, posebno tvrdeći kako su stanke potpisale dodatak ugovoru o kreditu ali da taj dodatak nije u istom obliku kao i ugovor o kreditu pa da stoga nije provedena konverzija u skladu odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine" broj 102/2015., (dalje: ZID ZPK/2015). Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tužiteljici.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je kondikcijski zahtjev tužiteljice za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni redovne kamate koja je odredba sadržana u potrošačkom ugovoru o kreditu broj 016/05 od 4. svibnja 2005. u odnosu na koji ugovor tuženik tvrdi da su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015. i 102/2015., dalje ZPK) 30. siječnja 2016. zaključile dodatak ugovoru o kreditu.

6. Sud prvog stupnja je usvojio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je riječ o ugovoru koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Zabe d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. i kojom je u odnosu na tuženika usvojen zahtjev za utvrđenjem da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. i 46/07., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora četvrtotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali. Pritom je utvrdio da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zaključuje da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen i da nema potrebe za izvođenjem predloženih personalnih dokaza, jer da tako proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 3142/2019 od 19. ožujka 2019. Zbog toga spornu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope prethodno utvrđuje nepoštenom i ništetnom i prihvaća kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe u visini koja je utvrđena financijskim vještačenjem zajedno sa zateznim kamatama čiji tijek ne obrazlaže. Naposljetku, sud prvog stupnja odbija prigovor zastare te zaključuje da stranke nisu zaključile dodatak ugovoru o kreditu u skladu odredbama ZID ZPK/2015.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju drugostupanjski sud u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. pazi po službenoj dužnosti i na koju se žalitelj poziva u žalbi. To stoga što je zaključak suda prvog stupnja o odlučnoj činjenici – da stranke nisu zaključile dodatak ugovoru o kreditu u skladu odredbama ZID ZPK/2015, proturječan ispravi o tom dodatku koju je tuženik prvostupanjskom sudu dostavio (još) uz odgovor na tužbu.

9. Pravno shvaćanje tužiteljice, koje je prihvatio prvostupanjski sud, o tome da predmetni dodatak nije sklopljen jer nije solemniziran ne može se prihvatiti.

9.1. U skladu s člankom 67. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001.i 35/2005., dalje ZOO/1991) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu broj 016/05 od 4. svibnja 2005, sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno. U skladu s člankom 1066. stavkom 1. ZOO/1991 ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pismenoj formi. Isto tako, prema članku 58. ZZP/2003, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu broj 016/05 od 4. svibnja 2005., da bi bio valjan, ugovor o potrošačkom zajmu mora biti sklopljen u pisanom obliku.

9.2. Prema članku 286. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., dalje ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja dodatka ugovoru o kreditu 30. siječnja 2016., ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno (stavak 1.). U skladu s člankom 1022. stavkom 1. ZOO-a, ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku. Također, u skladu s člankom 10. stavkom 1. ZPK-a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja dodataka ugovoru, ugovori o kreditu sklapaju se u pisanom obliku.

9.3. Iz citiranih propisa slijedi da je za ugovore o kreditu zakonom propisan pisani oblik.

9.4. Prema članku 67. stavku 2. ZOO/1991 i članku 286. stavku 2. ZOO-a, zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora. Imajući na umu da je u odnosu na ugovor o kreditu zahtjev zakona pisani oblik, pisani oblik važi i za dodatak tom ugovoru od 30. siječnja 2016. S obzirom na to da je taj dodatak zaključen u pisanom obliku, obvezuje stranke pa je pravno shvaćanje suda prvog stupnja o tome da stanke nisu sklopile taj dodatak suprotno navedenim propisima.

9.5. Solemnizacija već sklopljenog ugovora nema značaj koji joj pridaje prvostupanjski sud. Osim što zakon ne zahtijeva sklapanje ugovora o kreditu u obliku javnobilježničkog akta jer taj oblik nije propisan niti odredbama članka 53. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007., 75/2009., 120/2016. i 57/2022., dalje: ZJB) niti gore navednim primjenjivm odredbama ZOO/1991, ZOO-a, ZZP/2003 i ZPK-a, iz sadržaja ugovora o kreditu ne proizlazi da su stranke dogovorile oblik javnobilježničkog akta kao pretpostavku valjanosti tog ugovora. Činjenica da je naknadnom potvrdom (solemnizacijom) te privatne isprave u skladu s člankom 59. ZJB-a ona dobila snagu ovršnog javnobilježničkog akta, ne znači da je bila sklopljena u tom obliku (javnobilježničkog akta) u smislu članak 53. i 56. ZJB- a. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupanja da je dodatak ugovoru trebao biti sklopljen u obliku javnobilježeničkog akta.

9.6. Osim toga, člankom 26. dodatka ugovoru o kreditu od 30. siječnja 2016. tužiteljica se obvezala u roku od dva dana dostaviti tuženiku primjerak solemniziranog dodatka. Iz toga slijedi da su solemnizacija već sklopljenog i valjanog dodatka i dostava solemniziranog dodatka tuženiku, ugovorne obveze tuženice na temelju sklopljenog dodatka, a ne uvjet njegove valjanosti.

9.7. Iz prometa po kreditu/specifikacije uplate na koje se tuženik višekratno pozivao tijekom prvostupanjskog postupka, jasno proizlazi da su stranke dodatkom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 30. siječnja 2016. izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s obračunom iz prisilne odredbe članka 19.c ZPK-a. Iz iste isprave proizlazi i to da je tužiteljica odmah nakon toga, 1. veljače 2016., po učinjenoj konverziji u skladu s dodatkom, otplatila kredit prijevremenom otplatom u poslovnici. Pritom (nikad) nije ispunila svoju ugovornu obvezu na dostavu solemniziranog primjerka dodatka svom ugovaratelju. Drugim riječima, tužiteljica vlastiti propust u ispunjenju ugovorne obveze na solemnizaciju dodatka nelojalno predbacuje tuženiku, tvrdeći da zbog nedostatka solemnizacije dodatak na temelju kojeg je izvršen obračun kredita u skladu sa člankom 19.c ZKP-a i koji je prema tom obračunu otplatila, zapravo nije sklopljen. Riječ je o šikani suugovaratelja koju je nekritički prihvatio prvostupanjski sud.

10. Zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navedene u točci 8. ovog obrazloženja te zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda da među strankama nije sklopljen dodatak ugovoru u skladu sa ZID ZPK/2015, prvostupanjska presuda nema razloga o toj odlučnoj činjenici koju je tijekom postupka isticao tuženik pa se zasad ne može ispitati. Stoga je uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta i predmet je vraćan sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

12. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja provesti novu glavnu raspravu na kojoj će izvesti personalne dokaze koje su predložile stranke. Isto tako, uklonit će bitnu povredu postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu za koju će dati jasne, dostatne, odlučne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u prilog osnovanosti svojih zahtjeva ili prigovora istaknule obje stranke. U novoj će odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka. Isto tako, sud prvog stupnja će u skladu s člankom 108. stavkom 1. u vezi s člankom 111.b stavkom 2. Sudskog poslovnika "Narodne novine" br. 37/2014., 49/2014., 8/2015., 35/2015., 123/2015., 45/2016., 29/2017., 33/2017., 34/2017., 57/2017., 101/2018., 119/2018., 81/2019., 128/2019., 39/2020., 47/2020., 138/2020., 147/2020., 70/2021., 99/2021., 145/2021., 23/2022., 12/2023., 122/2023. i 55/2024., dalje: SP), uvezati u spis predmeta uz odgovor na tužbu sve priloge koje je tuženik uz taj odgovor dostavio, osim onih iz članka 108. stavka 2. SP-a.

U Varaždinu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer