Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-59/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., iz Zagreba, radi novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-699/2019-46 od 20. studenoga 2024., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se djelomično uvažava a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-699/2019-46 od 20. studenoga 2024.

a) preinačava u dijelu izreke kojim je naloženo tuženiku Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u svoti od 62,50 EUR na način da se za iznos od 62,50 EUR odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka,

b) potvrđuje u preostalom dijelu izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenih kamata po kreditu podignutom u CHF, iznos od 945,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 16,72 EUR od 16.08.2007. pa do isplate

- 16,55 EUR od 14.09.2007. pa do isplate

- 16,36 EUR od 16.10.2007. pa do isplate

- 16,17 EUR od 14.11.2007. pa do isplate

- 15,98 EUR od 14.12.2007. pa do isplate

- 15,79 EUR od 15.01.2008. pa do isplate

- 27,18 EUR od 15.02.2008. pa do isplate

- 26,85 EUR od 13.03.2008. pa do isplate

- 26,51 EUR od 15.04.2008. pa do isplate

- 26,18 EUR od 14.05.2008. pa do isplate

- 25,84 EUR od 16.06.2008. pa do isplate

- 25,50 EUR od 14.07.2008. pa do isplate

- 25,15 EUR od 13.08.2008. pa do isplate

- 24,80 EUR od 16.09.2008. pa do isplate

- 24,44 EUR od 15.10.2008. pa do isplate

- 24,09 EUR od 17.11.2008. pa do isplate

- 23,73 EUR od 17.12.2008. pa do isplate

- 23,36 EUR od 15.01.2009. pa do isplate

- 22,99 EUR od 18.02.2009. pa do isplate

- 22,62 EUR od 17.03.2009. pa do isplate

- 22,25 EUR od 15.04.2009. pa do isplate

- 21,87 EUR od 13.05.2009. pa do isplate

- 21,49 EUR od 16.06.2009. pa do isplate

- 21,10 EUR od 16.07.2009. pa do isplate

- 20,71 EUR od 14.08.2009. pa do isplate

- 20,32 EUR od 15.09.2009. pa do isplate

- 19,92 EUR od 15.10.2009. pa do isplate

- 19,52 EUR od 16.11.2009. pa do isplate

- 19,11 EUR od 15.12.2009. pa do isplate

- 18,70 EUR od 15.01.2010. pa do isplate

- 18,29 EUR od 15.02.2010. pa do isplate

- 17,87 EUR od 15.03.2010. pa do isplate

- 17,45 EUR od 15.04.2010. pa do isplate

- 17,03 EUR od 14.05.2010. pa do isplate

- 16,60 EUR od 15.06.2010. pa do isplate

- 16,17 EUR od 16.07.2010. pa do isplate

- 15,73 EUR od 16.08.2010. pa do isplate

- 15,29 EUR od 15.09.2010. pa do isplate

- 14,85 EUR od 15.10.2010. pa do isplate

- 11,69 EUR od 15.11.2010. pa do isplate

- 11,33 EUR od 15.12.2010. pa do isplate

- 10,95 EUR od 14.01.2011. pa do isplate

- 10,57 EUR od 16.02.2011. pa do isplate

- 10,19 EUR od 16.03.2011. pa do isplate

- 9,81 EUR od 14.04.2011. pa do isplate

- 7,88 EUR od 13.05.2011. pa do isplate

- 7,56 EUR od 15.06.2011. pa do isplate

- 7,23 EUR od 15.07.2011. pa do isplate

- 5,55 EUR od 16.08.2011. pa do isplate

- 5,28 EUR od 15.09.2011. pa do isplate

- 5,01 EUR od 14.10.2011. pa do isplate

- 4,73 EUR od 14.11.2011. pa do isplate

- 4,45 EUR od 15.12.2011. pa do isplate

- 4,17 EUR od 13.01.2012. pa do isplate

- 3,89 EUR od 15.02.2012. pa do isplate

- 3,60 EUR od 15.03.2012. pa do isplate

- 3,32 EUR od 13.04.2012. pa do isplate

- 3,03 EUR od 15.05.2012. pa do isplate

- 2,73 EUR od 14.06.2012. pa do isplate

- 2,44 EUR od 13.07.2012. pa do isplate

- 2,15 EUR od 14.08.2012. pa do isplate

- 1,85 EUR od 12.10.2012. pa do isplate

- 1,54 EUR od 12.11.2012. pa do isplate

- 1,24 EUR od 10.12.2012. pa do isplate

- 0,93 EUR od 11.01.2013. pa do isplate

- 0,63 EUR od 04.02.2013. pa do isplate

- 0,31 EUR od 06.03.2013. pa do isplate

Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužitelju TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog tečaja u CHF, po kreditu podignutom u CHF, iznos od 3.400,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi

- 18,35 EUR od 15.01.2009. pa do isplate

- 23,82 EUR od 18.02.2009. pa do isplate

- 8,35 EUR od 17.03.2009. pa do isplate

- 11,06 EUR od 15.04.2009. pa do isplate

- 11,88 EUR od 13.05.2009. pa do isplate

- 5,24 EUR od 16.06.2009. pa do isplate

- 7,64 EUR od 16.07.2009. pa do isplate

- 4,84 EUR od 14.08.2009. pa do isplate

- 9,41 EUR od 15.09.2009. pa do isplate

- 4,73 EUR od 15.10.2009. pa do isplate

- 8,42 EUR od 16.11.2009. pa do isplate

- 7,11 EUR od 15.12.2009. pa do isplate

- 15,41 EUR od 15.01.2010. pa do isplate

- 20,33 EUR od 15.02.2010. pa do isplate

- 19,13 EUR od 15.03.2010. pa do isplate

- 25,35 EUR od 15.04.2010. pa do isplate

- 34,47 EUR od 14.05.2010. pa do isplate

- 35,57 EUR od 15.06.2010. pa do isplate

- 49,54 EUR od 16.07.2010. pa do isplate

- 48,18 EUR od 16.08.2010. pa do isplate

- 70,51 EUR od 15.09.2010. pa do isplate

- 57,07 EUR od 15.10.2010. pa do isplate

- 60,10 EUR od 15.11.2010. pa do isplate

- 74,91 EUR od 15.12.2010. pa do isplate

- 80,06 EUR od 14.01.2011. pa do isplate

- 69,73 EUR od 16.02.2011. pa do isplate

- 80,10 EUR od 16.03.2011. pa do isplate

- 69,93 EUR od 14.04.2011. pa do isplate

- 85,56 EUR od 13.05.2011. pa do isplate

- 104,29 EUR od 15.06.2011. pa do isplate

- 126,09 EUR od 15.07.2011. pa do isplate

- 153,75 EUR od 16.08.2011. pa do isplate

- 112,61 EUR od 15.09.2011. pa do isplate

- 100,53 EUR od 14.10.2011. pa do isplate

- 99,35 EUR od 14.11.2011. pa do isplate

- 102,51 EUR od 15.12.2011. pa do isplate

- 112,63 EUR od 13.01.2012. pa do isplate

- 116,63 EUR od 15.02.2012. pa do isplate

- 112,57 EUR od 15.03.2012. pa do isplate

- 111,98 EUR od 13.04.2012. pa do isplate

- 114,74 EUR od 15.05.2012. pa do isplate

- 117,29 EUR od 14.06.2012. pa do isplate

- 113,96 EUR od 13.07.2012. pa do isplate

- 112,30 EUR od 14.08.2012. pa do isplate

- 111,88 EUR od 12.10.2012. pa do isplate

- 114,54 EUR od 12.11.2012. pa do isplate

- 113,47 EUR od 10.12.2012. pa do isplate

- 115,76 EUR od 11.01.2013. pa do isplate

- 107,12 EUR od 04.02.2013. pa do isplate

- 109,65 EUR od 06.03.2013. pa do isplate

sve to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.752,16 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. 11. 2024. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je izjavio pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelju naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove, uključujući i troškove žalbe, ili ukinuti pobijanu presudu i ponovno provesti glavnu raspravu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na troškove parničnog postupka.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za plaćanje stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu, kojeg su stranke sklopile 31. siječnja 2006., a kojim je tužitelju odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 38.900,00 CHF. Tužitelj zahtjev temelji na ništetnoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi, pa zahtijeva isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredaba ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do dana plaćanja, a koji zahtjev tužitelj temelji na članku 323. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

6. Među strankama nije sporno da su zaključile ugovor o kreditu radi adaptacije stambenog objekta 31. siječnja 2006. broj: 9010987080 (dalje: Ugovor), te da je kreditor odobrio korisniku kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38. 900,00 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

7. Sporno je jesu li ništetne odredbe Ugovora koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te slijedom toga je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužitelj u otplati kredita platio uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni, koji je vrijedio na dan korištenja kredita i promjene kamatne stope.

8. Prvostupanjski je sud svoja utvrđenja o ništetnosti relevantnih ugovornih odredbi (o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica i jednostranoj promjeni kamatne stope) utemeljio na pravnim utvrđenjima iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. rujna 2014. (u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu) i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 . ( u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnu valutnu klauzulu).

9. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik, u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima nepoštene i stoga ništetne ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime su banke postupile suprotno odredbama, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora važećeg, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ dalje: e novine broj: 96/03, dalje: ZZP/03).

10. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi ništetna jer da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanje promjene kamatne stope, a tuženik da nije prilikom pregovaranja, odnosno prilikom sklapanja ugovora o kreditu na valjan i razumljiv način tužitelju objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, zbog čega zaključuje da je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna.

11. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz navedenih postupaka zaštite kolektivnih interesa potrošača utemeljio na članku 502.c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi.

12. Tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio zaključivši da je zastara počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

13. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski je sud utvrdio koliko je tužitelj plaćao tuženiku više nego što bi bio plaćao da nije bilo ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, odnosno da nije bilo povećanja tečaja u odnosu na važeći u vrijeme korištenja kredita, pa je tuženiku naložio navedeno vratiti tužitelju budući je isto stekao bez osnove.

14. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud donio na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, 37/22 i 126/22- dalje: Tarifa).

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,11.,13. i 14. na koje ovaj sud, s obzirom na početak prvostupanjskoga postupka, pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni povrede na koje ukazuje žalitelj u žalbi.

16. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje žalitelj osim povrede u odnosu na trošak prvostupanjskog postupka.

17. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču promjenjive kamatne stope (da prvostupanjski sud nije utvrđivao nerazumljivost odredbe od strane samog tužitelja već je o nerazumljivosti te odredbe zaključio pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora, a da je nesporno kako je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja dostavljajući mu novi otplatni plan, ta ako tužitelju nešto nije bilo razumljivo da nije trebao ući u ugovorni odnos dok mu se to ne razjasni, ističe kako nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud izvodi zaključak o značajnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, te ukazuje kako kamata nije samo rasla u odnosu na početno ugovorenu već je i padala, što je sud propustio uzeti u obzir prilikom testa nepoštenosti) valja kazati da je pravomoćnom presudom donesenom u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača utvrđeno da je nepoštena odredba ugovora o kreditu kakva je predmetna, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke, bez da su banke potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno, člancima

81., 82. i 90. ZZP/03.

17.1. Tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze, niti u žalbi tvrdi, da je tužitelju, u ugovornoj fazi dao informaciju o svim parametrima koji će utjecati na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, jer bi tek to značilo potpunu informiranost tužitelja kao potrošača za donošenje valjane odluke. Naknadna obavijest o tome koliko iznosi kamata i kako se reflektira na tužiteljevu ugovornu obvezu otplate kredita, kada je tužitelj već zaključio ugovor s takvom ugovornom odredbom, ne može predmetnu ugovornu obvezu učiti poštenom, niti se odgovornost za nepoštenost ugovorne odredbe može prebaciti na tužitelja što tuženik pokušava tvrdeći kako tužitelj nije trebao ući u ugovorni odnos ako mu predmetna odredba nije bila razumljiva.

18. U odnosu na valutnu klauzulu valja kazati da je prvostupanjski sud pravilno svoje zaključke utemeljio na utvrđenjima iz presude donesene po kolektivnoj tužbi (sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a), u kojem postupku je tuženik sudjelovao i u kojem su bile iznesene tvrdnje o dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule te jasnoći, razumljivosti i lakoj uočljivosti valutne klauzule vezane za CHF.

18. 1. Tuženik je odustao od izvođenja predloženog dokaza saslušanjem tuženikovog djelatnika (tužiteljevog osobnog bankara) koji je prema stavu ovoga suda mogao iskazivati na okolnosti jesu li tuženiku tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, te je li predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva u cijelosti, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo.

19. Protivno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare kao neosnovan. Prema stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u pogledu kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat pretplaćenih iznosa iz osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., a za promjenjivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije nastupila zastara.

20. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja tuženika (članak 1115. ZOO) jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj. Neosnovano žalitelj tvrdi da bi se tuženik trebao smatrati poštenim stjecateljem jer je on sastavio ugovor koji sadržava nepoštene i zbog toga ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

21. Protivno žaliteljevom shvaćanju pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ima položaj potrošača, jer je tužitelj fizička osoba u trenutku adaptacije stana, dokazao je da je stan kupio u privatne svrhe, a Ugovor je sklopljen za adaptqacijuu stana. Na tuženiku je bio teret dokaza da je Ugovor sklopljen za potrebe tužiteljeve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti što u postupku nije dokazao.

22. Međutim prvostupanjski je sud povrijedio materijalno pravo na tuženikovu štetu u odluci o troškovima parničnog postupka. Naime tužitelju ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav podneska kojim tužitelj potraživanje iskazuje u dvije valute.

22.1. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, za sastav navedenog podneska kojim tužitelj potraživanje iskazuje u dvije valute zbog stupanja na Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) kojim je u članku 13. stavku 1. propisano da se s danom 1. siječnja 2023. euro uvodi kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja te je propisana obveza dvojnog iskazivanje koja započinje od dana stupanja na snagu zakona, tužitelju ne pripada naknada, budući je u vrijeme podnošenja tog podneska dvojno iskazivanje bila zakonska obveza suda.

22.2. Zbog toga tužitelju ne pripada pravo na nagradu za zastupanje po odvjetniku za sastav navedenog podneska zbog čega je trebalo preinačiti odluku o troškovima postupka te za iznos od 62,50 eur umanjiti obistinjene troškove postupka.

23. Tuženiku ne pripadaju troškovi žalbenog postupka jer je sa žalbom djelomično uspio u odnosu na sporedno potraživanje, troškove postupka.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude i to u točki I. a. temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 166. stavka 2. ZPP-članka i pod točkom I. b. temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić