REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-403/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Tomljanoviću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Doma zdravlja Dr. Andrija Štampar Nova Gradiška, OIB 00777993329 iz Nove Gradiške, Relkovićeva 7, zastupanog po punomoćnici Jadranki Čuljak Duvnjak odvjetnici iz Osijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz OD Župić i partneri, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 12 Pn-99/2022-44 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 12 Pn-99/2022-44 od 15. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I Odbija se tužiteljica SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku DOM ZDRAVLJA DR. ANDRIJA ŠTAMPAR NOVA GRADIŠKA, OIB: 00777993329 da tužiteljici SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete isplati iznos od 59.725,26 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od 14.11.2008. do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, a nadalje je tuženik dužan plaćati tužiteljici mjesečnu novčanu rentu u iznosu od 79,63 € mjesečno počevši od 01.07.2008. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali do 10. u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužiteljici SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Dom zdravlja dr. Andrija Štampar, [adresa], OIB: 00777993329, parnični trošak u iznosu od 2.500,00€ sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 15. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tužiteljici SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da naknadi umješaču na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Zagreb parnični trošak u iznosu od 3.750,00€ sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 15. ožujka 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tuženik Dom zdravlja dr. Andrija Štampar, [adresa], OIB: 00777993329 se odbija.

V Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o parničnom trošku. Predlaže presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva zajedno sa troškovima postupka, ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tužiteljica ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, da su razlozi presude nejasni i nerazumljivi. Nastavno ukazuje i na relativno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 8. ZPP-a, jer da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti dokaze i to svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, da je sud pogrešno ocijenio iskaz svjedokinje RR u dijelu gdje svjedokinja navodi kako joj se tužiteljica potužila na tretman dr. ZR u liječenju njezinog sina, da je navedena liječnica samo prepisala nalaz dr. S, što da potvrđuje tvrdnje tužiteljice kako **.**.2008. dr. ZR nije ni pregledala njezinog sina, da nije obratila pozornost na znakovitu obiteljsku anamnezu kroz dvije generacije, kao i na nespecifičnu konstrukciju pokojnika koja je ukazivala na Marfanov sindrom, da je dr.ZR neizdavanjem uputnice pacijentu za specijalističke pretrage ultrazvuk srca i ergometriju postupila protivno pravilima struke jer je najkasnije 23.5.2008. imala te da nikakav protokol i Pravilnik ne može biti iznad zdravlja i života pacijenta. Smatra da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari pogrešna i odluka o parničnom trošku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 155/23 dalje u tekstu: ZPP).

6. Za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud je dao jasne, detaljne i sveobuhvatne razloge, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, a koje je prvostupanjski sud brižljivo i savjesno ocijenio, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, pa suprotno navodima žalbe nije počinjena ni bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stava 2. točka 11. ZPP-a, kao ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a. Stoga žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan.

7. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje, kao ni pravilna primjena materijalnog prava.

8. U ovom predmetu nije sporno da je dr. ZR u sporno vrijeme bila zaposlenica tuženika kao doktor medicine i da je bila izabrana liječnica obiteljske medicine sada pok. MR, sine tužiteljice.

8.1. Relevantno u ovom predmetu je, kada se pok. MR prvi puta obratio izabranoj liječnici dr. ZR vezano uz probleme probadanja u prsištu, iz kojeg razloga je bez uputnice izabranog liječnika bio pregledan kod interniste dr. S, da li je prilikom posjeta pok. MR **.**.2008. sa nalazom interniste, dr. ZR postupala profesionalno i po pravilima struke, ili je u njenom postupanju kao liječnika bilo propusta i nepravilnosti u tome što nije odmah 23.05.2008. pacijentu izdala uputnice za specijalističke pretrage ultrazvuk srca i ergometriju, koje pretrage su u nalazu internista preporučene obaviti, te postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici.

9. Iz preslike medicinskog kartona u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, utvrđeno je da se sin tužiteljice MR u ambulantu navedene liječnice prvi puta obratio 21.2.2005. zbog opeklina desne šake, zatim 1.3.2006. zbog uro infekcije, te 15.3.2006. zbog kontrole nakon uro infekcije, zatim 20.3.2006. zbog uputnice za rendgen pluća radi sistematskog pregleda za posao, zatim 15.1.2008. radi toga što je na sistematskom pregledu ponovo utvrđena uro infekcija pa je zatražena urinokultura i bris uretre, zatim 30.1.2008. kada je učinjena kontrola uro infekcije i propisana terapija te konačno 23.5.2008. sa nalazom interniste dr. S od 22.3.2008. koji nalaz je u kartonu evidentiran i zabilježeno da su pacijentu dana upute vezano za naručivanje na preporučene pretrage, ultrazvuk srca i ergometriju (str. 81).

9.1. Iz iskaza dr. ZR saslušane u svojstvu svjedoka proizlazi da se prema evidenciji kartona pacijenta MR, navedeni pacijent njoj kao izabranom liječniku opće prakse prvi puta obratio 21.2.2005. zbog opeklina desne šake, zatim 1.3.2006 zbog uro infekcije, te 15.03.2006. radi kontrole nakon uro infekcije, potom 20.3.2006. zbog traženja uputnice za Rtg pluća radi sistematskog pregleda za posao, te 15.1.2008. jer je na sistematskom pregledu bila utvrđena uro infekcija i tražena je urino kultura i bris uretre, zatim 30.01.2008. kada je utvrđeno postojanje uroinfekcije i propisana je terapija. Slijedeća posjeta kod nje je bila 23.5.2008. sa specijalističkim nalazom interniste dr. S od 22.3.2008., te se prilikom tog dolaska 23.5.2008 pacijent žalio da ima povremene bolove u prsištu, ali trenutno nije imao bolove, da je tada došao po uputnice za ultrazvuk srca i za ergometriju, da je ona kao liječnik opće prakse trebala procijeniti da li se radi o akutnom stanju, a obzirom da je imao nalaz interniste koji nije ustanovio da se radi o akutnom stanju, te da je pacijent došao dva mjeseca nakon pregleda specijaliste, to je upućivalo da se ne radi o akutnom stanju, jer trenutno nije imao opisane tegobe, i kako se na navedene pretrage čekalo od 6 do 12 i više mjeseci, uputila ga je da se na tražene pretrage naruči u bilo kojoj bolnici i bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske i nakon toga da će mu dati uputnicu, jer je uputnica vrijedila samo 30 dana. Nastavno je iskazala da joj MR nije rekao zašto je išao na pregled dr. S, a da prethodno nije bio kod nje, da nikada ranije nije tražio uputnicu za internistički pregled, niti se tužio na probleme probadanja u prsima, već je prilikom dolaska toga 23.5.2008. rekao da povremeno ima probadanja u prsištu, da je ona tada u karton upisala da dolazi sa nalazom interniste, da je pacijent sada bez simptoma, a da povremeno ima stezanja u prsištu nevezano za napor, da iz nalaza pregleda srca stoji da je akcija ritmična, tonovi jasni, sistolički šum nad predkordijem, a što upućuje na nespecifične promjene, te je u dijelu anamneze i statusa stavljena napomena "naručiti se za pretrage, dobio upute", što znači da pacijent treba ugovoriti termin za pretrage koje su indicirane od interniste, nakon čega bi ona izdala uputnicu za te pretrage, da obiteljska anamneza pacijenta i promjene na srcu koje je uočio internista nisu ukazivali na žurnost postupanja, jer da je nešto trebao žurno poduzeti dr. S bi pacijenta ostavio u bolnici, pa ako internist kao specijalista nije procijenio da je situacija hitna, ona kao liječnik opće prakse postupa po uputama internista. R je istaknula kako ne zna da li bi ultrazvuk srca i ergometrija mogli eventualno spriječiti smrt MR, obzirom da je uzrok smrti bio razdor ulazne aorte sa posljedičnom srčanom tamponadom.

9.2. Iz iskaza LR liječnika spec. školske medicine, koji je u sporno vrijeme radio kao član liječničkog povjerenstava i po potrebi kao kontrolor HZZO-a, proizlazi da je u sporno vrijeme vrijedio Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju iz NN 85/2006 i 105/2006 i na osnovu tog zakona su se izrađivali pravilnici koji su se primjenjivali na području RH, da su za predmetni slučaj relevantne odredbe čl. 35, 36, 37, 38, 39, 40., 41 i 42 Pravilnika o pravilima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja NN 120/2006 (dalje Pravilnik) iz kojih proizlazi da bi se izdala uputnica osigurana osoba se morala javiti izabranom doktoru na pregled i donijeti nalaze koji su relevantni za određenu dijagnozu zbog koje se osiguranik javlja. Uputnica se izdaje za određenu ustanovu odnosno određenu zdravstvenu djelatnost i službu koja je najbliža po mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, da osigurana osoba može tražiti uputnicu i za ne najbližu ustanovu, ali u tom slučaju sama snosi putne troškove, da je prosudba liječnika da li će odmah izdati uputnicu, a može ocijeniti i da nije potrebno uputnicu izdati odmah, da ako izda uputnicu odmah pacijent se mora sa tom uputnicom u roku od 30 dana javiti u ustanovu gdje je upućen, a ta ustanova ako je dijagnoza prvi puta postavljena mora obaviti pregled u roku od 30 dana od dana javljanja toj ustanovi tj. od naručivanja, da je liječnik specijalista obavezan neposredno ili putem osigurane osobe dostaviti izabranom liječniku nalaze svog pregleda, a ako liječnik specijalista utvrdi potrebu dodatne specijalističke obrade, obvezan je ugovoriti termine za te specijalističke preglede i postupke. Kada obavi specijalističke preglede i dijagnostičke pretrage pacijent je dužan javiti se izabranom liječniku u roku od tri dana, da se zdravstvena zaštita ostvaruje u najbližoj ugovornoj ustanovi, ali se može ostvariti i u drugoj ugovornoj ustanovi ili kod drugog zdravstvenog radnika privatne prakse na osnovu uputnice koju izdaje izabrani liječnik, da se na uputnici mora navesti ustanova na koju se pacijent upućuje na specijalističku pretragu, da osigurana osoba mora navesti ustanovu u koju želi ići, te će liječnik navedenu ustanovu napisati na uputnicu, a ako pacijent ne želi drugu ustanovu već najbližu, uputnica se odmah izdaje za tu najbližu ustanovu, da je liječnik u medicinski karton liječnik dužan navesti datum dolaska pacijenta i simptome koje pacijent iznosi, da u pravilu to svaki liječnik radi jer se svjedok kao kontrolor nije susreo da netko od liječnika tako ne radi, da je hitnost u obavljanju pretraga trebao inicirati specijalista, a izabrana liječnica je mogla na uputnicu staviti "žurno" ali na osnovu nalaza liječnika specijaliste i preporuke u nalazu, da potrebu žurnosti postupanja nije ocijenio liječnik internista, te ni izabrana liječnica nije ocijenila da se radi o hitnim pretragama.

9.3. Iz iskaza svjedokinja RR zaposlene u Općoj bolnici Nova Gradiška na internom odjelu na mjestu službenika u administraciji, u bitnome proizlazi kako ju je tužiteljica koju poznaje od ranije, sredinom veljače 2008. zamolila da li može dogovoriti internistički pregled za njenog sina i tom prilikom joj nije navodila neki problem, već je za sina tražila internistički pregled, da je trebalo utvrditi koji vikend sin tužiteljice koji radi u Zagrebu može doći na pregled i tada to dogovoriti sa dežurnim internistom, da je pregled kod dr. S dogovorila nakon što joj je tužiteljica određeno navela kada njezin sin može doći na taj pregled koji je dogovoren i obavljen subotom u dežurstvu liječnika dr. S, da o uputnici nije ni bilo razgovora, jer to i nije bilo primarno, niti joj se tužiteljica žalila da uputnicu ne može dobiti od liječnika opće prakse, da je za dogovoreni pregled uputnica riješena preko hitne koja je kao takva pravdana i fakturirana HZZO, da je pregled dogovoren u dane vikenda kada se ne obavljaju redovni ambulantni pregledi, da joj se drugi dan sin tužiteljice došao zahvaliti i rekao da mu je dr. S preporučio daljnju obradu i da se javi svom liječniku opće prakse.

9.4. Iz iskaza tužiteljice SR u bitnome proizlazi da je njezin sin radio u Zagrebu, da je kući dolazio za vikend, a ponekad i radnim danom kada bi spojio smjene, da se obratio dr. ZR u veljači 2008. zbog nekih uroloških problema, da je tada govorio i za srce i obiteljsku anamnezu što doktorica da nije upisala u karton, da tada nije dobio uputnicu za internistu, pa je preko poznanice RR službenice u bolnici dogovorila internistički pregled u terminu koji je odredio liječnik, da su došli bez uputnice koju su riješili preko hitnog prijema, da je tada napravljen nalaz urina, krvi i EKG za koji je liječnik rekao da mu je čudan, te da MR mora napraviti ergometriju i ultrazvuk srca, da internista nije rekao da je to nešto hitno, te je MR otišao nazad u Zagreb, da je MR kod svoje liječnice opće prakse došao u 5. mjesecu 2008. sa nalazom interniste, da se nije žurio jer mu to nitko nije rekao, da je u međuvremenu normalno živio i radio, ali da je imao probadanja u prsima, da je joj je MR kada je u svibnju 2008. izašao iz ordinacije dr. ZR rekao da ga doktorica nije poslušala ni pregledala , da je rekla da si nađe ustanovu gdje će obaviti pretragu, da se naruči i da će mu onda dati uputnicu, da je MR čekao godišnji odmor u srpnju da bi otišao na preporučene pretrage privatno, da je prije toga preminuo od puknuća aorte u večernjim satima kada je bio u izlasku sa društvom, da su nakon Martinove smrti njegova polubraća obavili preglede prilikom kojih im je dijagnosticirano proširenje aorte i Marfov sindrom.

9.5. Iz nalaza medicinskih vještaka Hrvoja Pintarića dr. med. stalnog sudskog vještaka za internu medicinu, hitnu medicinu i kardiologiju, te Petra Škavića dr. med. sudsko vještaka za sudsku medicinu, proizlazi da je da je sin tužiteljice sada pokojni MR naglo preminuo **.**.2008. godine oko 03,20 sati, da je obdukcijskim pregledom mrtvog tijela, histološkom raščlambom uzoraka tkiva, te toksikološkom analizom uzoraka tjelesnih tekućina i tkiva, utvrđeno da je preminuo prirodnom smrću, zbog razdora uzlazne aorte sa posljedičnom srčanom tamponadom, da iz medicinske dokumentacije proizlazi da se sada pokojni MR javio na internistički pregled koji je obavljen od strane dr. S spec. internista u hitnom prijemu bolnice u Novoj Gradiški, 22.03.2008. godine, jer je zadnjih 7 do 8 mjeseci osjećao bolove iza prsne kosti u mirovanju i kod napora, koji su se povremeno širili prema vratu, da je bolove imao svakodnevno, jače 3 do 4 puta tjedno, a u obiteljskoj anamnezi se navodi kako je otac bolovao od aneurizme aorte te da je učinjen operativni zahvat, u fizikalnom dijelu nalaza da se auskultatorno, čuo telesitolički šum nad prekordijem, te je zaključeno da nije bilo znakova akutnog koronarnog zbivanja i preporučeno učiniti UZV srca i ergometriju. U ordinaciju nadležnog obiteljskog liječnika, dr. ZR, pok. MR se javlja nakon dva mjeseca (dana 23.05. 2008. godine) s ranije navedenim nalazom interniste, da je pregled evidentiran u zdravstvenom kartonu gdje se navodi da je na pregledu kod interniste bio prije 2 mjeseca, da je pacijent “Sada bez simptoma, navodi da povremeno ima " stezanja " u prsištu nevezano za napor”, te je preporučeno “Naručiti se na pretrage, dobio upute!”. Nastavno se u nalazu navodi kako anamnestički podatak da je otac sada pokojnoga bolovao i operirao aneurizmu aorte, budući da su aneurizme aorte u pravilu stečena a ne nasljedna stanja, sam po sebi nije zahtijevao hitnu obradu sina tužiteljice. Ukoliko je za oca postavljena sumnja da se u njega radilo o nasljednom obliku bolesti, tada je bilo potrebno učiniti dijagnostičku obradu sada pokojnog MR već u ranijoj životnoj dobi, dječjoj ili adolescentnoj dobi i to na redovitim školskim ili sistematskim pregledima, te kako isto nije učinjeno, to indirektno govori u prilog da se u oca sada pokojnoga radilo o stečenom, a ne nasljednom stanju.

9.6. Konačno navedeni vještaci ističu kako u postupanju zaposlenice tuženika u upućivanju sada pokojnoga u (tada) redoviti postupak naručivanja na specijalističku obradu, a ne na hitnu obradu odmah po dolasku na pregled dana 23.5.2008. s nalazom internista nema pogreške, te da neizdavanje uputnice za preporučenu obradu od strane liječnice Doma zdravlja dr. ZR ne stoji u uzročno-posljedičnoj vezi sa smrću sada pokojnoga, obzirom da uputnica sama po sebi ne garantira da bi se obrada učinila unutar 30 dana koliko uputnica vrijedi, nego je bilo potrebno naručiti se na navedene pretrage po uobičajenom protokolu, ili se u slučaju akutizacije simptoma i tegoba, javiti na hitni prijem bolnice. Zaključno vještaci ne nalaze propusta i grešaka u liječenju sada pokojnog MR od strane zaposlenice tuženika dr. ZR, niti je neizdavanje uputnice za preporučene pretrage dovelo do nastupa smrtnog ishoda sada pokojnog MR, budući da se po uobičajenom postupku preporučene pretrage ne bi mogle učiniti u vremenu od pregleda dr. ZR **.**.2008. do smrti sada pokojnoga 21.6.2028., a za hitno slanje na obradu nije bilo medicinski opravdanih indikacija ni na pregledu kod dr. S niti na pregledu dr. ZR, niti je navedeno proizlazilo iz anamnestičkih podataka sada pokojnoga. Glede Marfanovog sindroma vještaci navode da se kod takvog sindroma dijagnoza postavlja u drugih članova obitelji, tek nakon događaja kod jednog od njih, a što je vrlo često na žalost smrtni ishod ili preživjela preboljela dislekcija aorte, da je smrtni ishod MR bio povod i doveo do otkrivanja bolesti i navedenog sindroma kod njegova dva polubrata i uspješnog liječenja, da je to rijedak sindrom kojim se bave specijalisti grane kardiologije, pedijatrijske i adultne medicine, a dijagnoza se nedvojbeno postavlja jedino genetskim testiranjem.

10. Prema odredbi članka 1045. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (st. 1). Predmnijeva se obična nepažnja (st. 2 ). Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju (st. 3). Prema odredbi članka 1061. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

11. Budući iz utvrđenih činjenica proizlazi kako zaposlenica tuženika dr. ZR u liječenju sina tužiteljice nije učinila liječničku grešku, niti postupala mimo pravila struke, važećih protokola i propisa, tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovano odbijen, te je presuđena na naknadu parničnog troška tuženiku i umješaču.

12. Radi iznesenog je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrđena prvostupanjska presuda.

U Požegi, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Berislav Devčić