Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-849/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanina 8, radi ispravka pogrešnog zk upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tužene, dana 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, sadržanim u zapisniku poslovni broj Z- 2055/2014/3178, na način da se vlasnikom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 6060 m2, upiše tužitelj HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.810,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina], kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 6060 m2, upisana Republika Hrvatska. Međutim, stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine da je tužitelj. Tužitelj da je protiv takvog pogrešnog upisa podnio prigovor, koji je kod Naslova zaprimljen pod poslovnim brojem Z-27140/2018, te je sud raspravljajući o tom prigovoru na ročištu održanom dana 17. lipnja 2020. godine isti u cijelosti odbio i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici. Slijedom gore navedenog tužitelj da u otvorenom zakonskom roku podnosi ovu tužbu, te ističe da je gornji upis prava vlasništva pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju, budući da je on stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Naime, tužitelj da je predmetnu nekretninu stekao od svoje majke pok. DM, a koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza svog pok. muža pok. HMČ. H, a koji je otac tužitelja. Naime, pok. DMČ je 1986. godine da je kupio od NM pok. OM čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju je godinu dana nakon kupnje zamijenio sa UM, koji je bio sin NM pok. OM, za utuženu. Ističe da predmetnu nekretninu koristi dugi niz godina, te da ga nitko nikad, kao niti njegove prednike nije ometao u posjedu i korištenju iste, pa obzirom na sve gore navedeno tužitelj temeljem odredbi članka 197. i dr. ZZK, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te ističe kako tužba za ispravak, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te da sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj da u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je Sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj da bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Tužitelj u tom smislu da nije dostavio niti jedan dokaz, a nije dostavio niti dokaz o tome da bi stjecatelj (Republika Hrvatska) bila nepoštena. Nadalje, da dostavljena dokumentacija nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako, da uvidom u zapisnik sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige jasno proizlazi da je predmetna nekretnina nastala od kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere te je na obje nekretnine bila upisana Republika Hrvatska kao vlasnica, pa je nejasno ispravak čega točno traži tužitelj budući nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina niti u staroj zemljišnoj knjizi. Ističe, da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, ali da nije dokazao da li su prednici tužitelja bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno dokazao da je pravo vlasništva prednik tužitelja dosjelošću stekao prije 6. travnja 1941. po pravnim pravilima OGZ-a, isto tako se navodi da tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega navedenog, smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. Rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž Zk-521/2023 od 21. ožujka 2024., ukinuta je Presuda ovog Suda, Stalne službe u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-1164/2020 od 27. lipnja 2023., te je predmet vraćen na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

4. Tako, u ponovljenom postupku, tužitelj je ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, svih dokaznih prijedloga i navoda iznijetih u dosadašnjem tijeku postupka, te je istakao da predmetna nekretnina nikad nije bila obuhvaćena režimom društvenog vlasništva, a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, stranaka, a posebno iz povijesti promjena za utuženu nekretninu iz koje je razvidno da su fizičke osobe, odnosno prednici tužitelja, bili u posjedu i vlasništvu predmetne nekretnine. Pritom, posebno je važna skica iz navedene povijesti promjena, a na koju je tužitelj već i upozoravao u ovom predmetu. Upravo iz navedene skice da je razvidno i da je površina predmetne nekretnine upravo ona utužena, a posebno imajući u vidu činjenicu da su prednici tužitelja držali u posjedu veću površinu od one koja je utužena. Na navedenoj skici premjeravanja broj 48, unesene su i dimenzije posjeda prednika tužitelja, odnosno obitelji NM te bi prema toj skici premjeravanja posjed istih obuhvaćao tadašnje čest. 2149/1, 2146, 2145 i 2143, sve k. o. [katastarska općina], a kao posjednica navedena je TM, odnosno žena pok. ČM. U daljnjem tijeku postupka, predlažio je kao svjedoke saslušati GM pok. ČM i VM, uz napomenu da je svjedok ĆM sin pok. ČM, a da je VM sin pok. NM, odnosno vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju su prednici tužitelja zamijenili za utuženu. Predložio je i da se izvršiti uvid u povijesni zk izvadak i preslik plana za čest. zem. [katastarska čestica], budući se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalaze neposredno uz čest. zem. [katastarska čestica], a koju je tužitelj pokazao kao onu koju je njegova obitelj mijenjala za utuženu i to budući se moguće tužitelju dogodila omaška jer nije bio dugi niz godina na predmetnim nekretninama, te bi čest. zem. [katastarska čestica], odnosno 3305, mogle biti one koje je njegova obitelj mijenjala za utuženu.

4.1. Tužena je u ponovljenom postupku ostala kod odgovora na tužbu te svih dosadašnjih navoda i iznesenih prigovora, te istakla kako je na tužitelju teret dokaza u ovom postupku, te kako svoje vlasništvo nije dokazao valjanim ispravama, pa je predložila odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tako, ovaj Sud obnovio je dokaze provedene u prvotnom postupku i to uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to u Izvod iz popisa domaćinstva broj 117 (l.s. 3), Kupoprodajni ugovor od 27.2.1986. ovjeren po Općini Biograd na Moru, Općinskom sekretarijatu za opću upravu i budžet broj OV-466/1986 dana 19.3.1986. (l.s. 4-6), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu pod poslovnim brojem O-122/99 od 14.7.1999. (l.s. 7-9), Izvod iz popisnog lista broj 1835 (l.s. 10), posjedovni list broj 1167 k. o. [katastarska općina] (l.s. 11), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 12), Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od 17.7.2017. broj: Z-2055/2014/3178 (l.s. 17-18), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu po Javnom bilježniku Martini Dražina pod poslovnim brojem O-2001/19, UPP/OS-337/19 od 27.7.2020. (l.s. 26-27), povijesni zk izvadak za utuženu nekretninu stare izmjere (l.s. 28-47), povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], DGU, PUK Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, Klasa:

936-02/21-05/69, Urbroj: 541-24-04/7-21-2 od 19.4.2021. (l.s. 53-80), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića, dipl.inž.geod., od srpnja 2021. (l.s. 89-94), spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z- 4213/20, iskaze svjedoka SM, LM i ĐM, te tužitelja, kao stranke ovog postupka, dok je u ponovljenom postupku izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (l.s. 163-165, 167-169, 170-173), izvode iz katastarskog plana (l.s. 166, 169), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka VM i GM.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za ispravak pogrešnog upisa vlasništva u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 6060 m2, sa zahtjevom da se temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ispravi upis prava vlasništva na toj nekretnini na način da se briše upis prava vlasništva sa imena tužene i upiše to pravo na ime tužitelja za cijelo.

7.1. Naime, tužitelj traži zaštitu tužbom za ispravak temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. br. 63/19) kojom je pripisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili u dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja; i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

8. Stoga, a uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z-4213/20 utvrđeno je kako je tužitelj podnio prigovor u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] na uknjižbu prava vlasništva u odnosu na predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da je isti Rješenjem ovog Suda od 17. lipnja 2020. odbijen s istim, što tužitelja čini aktivno legitimiranog za podnošenje ove tužbe za ispravak, a obzirom da je istu podnio dana 17. srpnja 2020. godine, utvrđeno je kako je i ista podnesena unutar ranije navedenog roka za podnošenje.

9. Nadalje, u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je Sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku po podnesenom prigovoru ovdje tužitelja, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

10. Prvenstveno se ističe kako je radi identifikacije predmeta spora održan očevid na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Božena Rumenića, koji je sačinio nalaz i mišljenje sa skicom lica mjesta i fotografijama, na koji stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koji ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Tako, iz istog proizlazi kako je predmetna nekretnina u naravi oranica, na kojoj je posađena djetelina i koja je odijeljena od susjednih parcela vidljivim gribljama, koju isti identificira kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je nastala od dijelova kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje su postojale u katastru prije nove izmjere, te da iste odgovaraju dijelovima zk. čestica 1020/21 i 1020/22 k. o. [katastarska općina]. Također, vještak identificira i da tužitelj na drugoj lokaciji pokazuje drugu nekretninu koja je u naravi zapuštena oranica, omeđena vidljivim gribljama od susjednih parcela, na kojoj postoji prirodni bunar s vodom, koji nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je postojala u katastru prije nove izmjere, te da ista odgovara dijelovima zk čestica i to dio 1019/15, dio 1019/38, dio 1019/88, dio 1019/82 i dio 1019/81, sve k. o. [katastarska općina].

11. Naime, kao pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine tužitelj ističe da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoje majke pok. DM, a ona nasljeđivanjem iza svog pok. muža pok. HMČ, oca tužitelja, koji je istu stekao zamjenom sa UM, pa da predmetnu nekretninu koristi dugi niz godina kako osobno tako i putem svojih prednika, te da ga nitko nikad, kao niti njegove prednike nije ometao u posjedu i korištenju iste.

12. Tako, uvidom u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu ovaj Sud je našao nedvojbeno utvrđenim sljedeće:

- da pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu donesenim po Javnom bilježniku Martini Dražina pod poslovnim brojem O-2001/19, UPP/OS-337/19 dana 27. srpnja 2020., donesenim iza smrti pok. DM pok. D, majke tužitelja, predmetna nekretnina nije utvrđena kao dio ostavinske mase iza iste, ali da je tužitelj utvrđen jednim od zakonskih nasljednika svoje majke;

- da je pravomoćnim Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu pod poslovnim brojem O-122/99 od 14. srpnja 1999. donesenim iza smrti pok. HMČ. H, oca tužitelja, kako dio utvrđene ostavinske mase iza istog utvrđena između ostalih čest. zem. [katastarska čestica], površine 6000 m2, k. o. [katastarska općina], temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. veljače 1986., na kojoj je nasljednicom za cijelo temeljem zakona i ustupa proglašena njegova supruga DM;

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 27. veljače 1986., ovjerenim po Općini Biograd na Moru, Općinskom sekretarijatu za opću upravu i budžet broj OV-466/1986 dana 19. ožujka 1986., otac tužitelja CM, kao kupac od NM pok. OM kao prodavatelja, kupio čest. zem. [katastarska čestica], površine 6000 m2, kao i da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena;

- da se u popisnom listu broj 1835 k. o. [katastarska općina] sastavljenom prilikom utvrđivanja podataka novom katastarskom izmjerom i klasiranjem zemljišta za k. o. [katastarska općina], na predmetnoj nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], "Vrtlići", oranica površine 6060 m2, kao predmnjevani vlasnik-posjednik, evidentirao isključivo tužitelj za cijelo;

- da iz povijest promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], DGU, PUK Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru, Klasa: 936-02/21-05/69, Urbroj: 541-24-04/7-21-2 od 19. travnja 2021., proizlazi da se kat. čest. [katastarska čestica] najnovije izmjere odnosi na k.č. dio 2146 i k.č. dio 2149/1 iz 1975. godine, te na zk čest. zem. dio 1020/21 i na čest. zem. dio 1020/22 stare izmjere k. o. [katastarska općina], te da su pregledom najstarijih knjiga kojima raspolažu za k. o. [katastarska općina], a koje datiraju od 1955/56. godine, čest. zem. dio 1020/21 i čest. zem. dio 1020/22 upisane su u ABC- registar br. 74 na ime RM ž. ŽM, br. 81 na ime AM pok. N, br. 93 na ime NMČ, br. 123 na ime IM ud. AM, te br. 127 na ime BM pok. ŠM. Nadalje, da je aerofotosnimanjem iz 1975. godine (podaci u službenoj upotrebi od 1982. godine), za dio područja katastarske općine [katastarska općina] izvršeno uspoređivanje podataka upisanih u katastarskom operatu sa stvarnim stanjem na terenu, te da su katastarske čestice dio 2149 i dio 2146 upisane su u PL 161 na ime MM pok. AM, u PL 225 na ime TM ž. ČM, te u PL 242 na ime ZM pok. ŠM. Predmetom KLASA: UP/I-07-846/1986 pod br. Iskazom promjena 62/87 kat. čest. dio 2146 da se upisuje na TM ud. Slave po Rješenju o nasljeđivanju O-147/85 (u prilogu preslik Rješenja o promjeni i preslik 0-147/85);

- da iz posjedovnog lista broj 1167 k. o. [katastarska općina], a u odnosu na česticu za koju u tijeku postupka tužitelj tvrdi da je zamijenjena za predmetnu po njegovom ocu, proizlazi kako je na kat. čest. [katastarska čestica], zv. "Jesenci-Koinka", livada površine 1813 m2, kao posjednica za cijelo evidentirana DM ud. NM, majka ovdje tužitelja.

13. Osim uvida u dokumentaciju priloženu spisu u ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SM, LM, ĐM, te svjedoka VM i GM, čije iskaze ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, te međusobno suglasne, a radi se o osobama starije životne dobi, kojima je osobno poznata predmetna nekretnina i koje nisu osobno zainteresirane za ishod ovog postupka.

13.1. Tako, svjedok SM, rođen 1962. godine, iskazuje da je on oženio sestru tužitelja, tako da ima saznanja već dugih niz godina o nekretninama iz obitelji LM, pa i tako da je njegov punac EM negdje početkom 80-ih godina kupio zemlju od NM koja se zvala "Novak" u Filip i Jakovu. Nakon dvije godine, on da je tu zemlju koju je kupio, mijenjao sa KM, za zemlju koja je sada od HM i ta zemlja se zove "Vrtlići". On da zna gdje je ta zemlja, te ju je i orao i kopao i to još sa svojim pok. puncem, a i kasnije sa HM. NM da je naslijedila ĐM, a nakon Marijine smrti nasljednici da su se podijelili te je zemlja pripala HM. Njegov punac mijenjao je "Novak" za "Vrtliće" kako bi mu bila bliže jer je u tom predjelu "Vrtlića" već imao jednu drugu zemlju. On da je već 42 godine oženjen sa JM, ranije EM, te da zna da nitko nikada nije imao problema oko te zemlje te da oni od tada tu zemlju obrađuju, a prije da su je obrađivali KM. Poznaje KM s kojim je njegov punac zamijenio zemlju, još je živ, te ga je viđao da obrađuje svoje zemlje na tom predjelu "Vrtlići" i zna da on ni NM, a ni HM nikada nije osporavao da je to njihovo. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao da predmetna nekretnina ima oko 6000 m 2; da može opisati geografski položaj predmetne nekretnine s obzirom na kanal i neke druge karakteristike terena i to da se u donjoj strani gdje je mjesto Filip i Jakov nalazi velik, odnosno glavni kanal, pa potom iznad toga da je parcela od obitelji O, te da se nakon, iznad toga nalazi parcela tužitelja koja udara u mali kanal, sa zapada da je susjed pok. FM, a sa juga je taj za kojeg je naveo ZM ili GM; da je pok. EM na predmetnoj nekretnini sijao povrće, krumpir, kupus, mrkvu, poriluk, pomidor, lubenicu, da se od toga živjelo; da HM u novoj izmjeri, kada su se označavale granice tih terena nitko nije prigovarao jer da nema ni tko prigovarati; da je prva nekretnina koju je pok. EM kupio, koja se zove "Novak", udaljena od ove koju je mijenjao, a koja se zove "Vrtlići", više od 1 km ako se ide putem, a ako se ide poprijeko nekih 600 m, dok se ova zemlja koju je EM imao u "Vrtlićima" prije od predmetne nalazi samo jednu zemlju dalje, odnosno dijeli ih samo zemlja FM; da nije čuo za nikakve sporove oko predmetne nekretnine.

13.2. Iz iskaza svjedoka LM, rođenog 1959. godine, proizlazi da su njegov otac pok. U i djed tužitelja pok. T, bili stričevići, od dva brata djeca. Poznavao je oca tužitelja, pa tako zna da je negdje 1983. godine on kupio dvije zemlje u Sv. Filip i Jakovu i to jednu u predjelu "Vrtlići", a drugu istočnije, te da je tu drugu koju je kupio mijenjao sa BM, bliže ovoj zemlji u "Vrtlićima", a kako bi lakše mogao obrađivati, naime tamo da je sadio povrće. I prije se ta zemlja obrađivala jednim dijelom, a velika je negdje oko 6000 i nešto m2. Zna da je pok. EM naslijedio njegov sin HM, odnosno zna da je on dobio ovu zemlju dok su mu druga djeca dobila druge zemlje, te zna da među njima nikada nije bilo sporova. Također on da u blizini ima zemlju te zna da EM nikada nitko nije smetao niti mu osporavao vlasništvo ni na jednoj od te dvije zemlje u "Vrtlićima". Antine zemlje da se nalaze poviše-sjevernije glavnog kanala koji vodi za jezero. Zna da se i ta zemlja koju je EM zamijenio obrađivala i no ne zna da li ju je obrađivao ČM osobno ili je on to iznajmio. Misli da je KM s kojim je EM mijenjao zemlju i dalje živ. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok iskazuje da nitko nikada EM ili HM nije smetao u posjedu ove parcele; da ova parcela koja je predmet postupka udara u "manji kanal"; da zemlje na tom dijelu stoje tako da ide prvo FM, pa Juričina zemlja, pa ČM; da nitko nikada nije Č sporio vlasništvo ove parcele, te da on nije čuo za nikakve sporove.

13.3. Svjedokinja ĐM, rođena 1949. godine, iskazala je da je ona sestra tužitelja, te da je ova zemlja bila od njihovog oca pok. EM. Naime, on da je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća kupio jednu zemlju od NM, koja se zvala G, no odmah po kupnji tu kupljenu zemlju zamijenio je za ovu predmetnu zemlju, koja se zove Vrtlići i to sa KM. Obje zemlje da su imale otprilike 60 ari. Kako nikada nije sastavljen ugovor o zamjeni, oni da su 2001. godine isti sastavili sa suprugom pok. HMČČ, međutim ista je bila u tom trenutku bolesna, pa nije mogla doći kod Javnog bilježnika na ovjeru, te je ugovor ostao neovjeren. Kada je bilo premjeravanje katastarskih čestica zbog obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u katastar radi upisivanja u popisni list pristupile su ona i njihova majka, a koja je ovu nekretninu naslijedila iza smrti njihovog oca, te je bilo dogovoreno između njih nasljednika, dakle, nje, HM, brata PM i sestre JM, sa majkom, da ova zemlja pripadne HM, jer je tako bilo dogovoreno još sa pok. ocem, te su ona i majka u popisni list evidentirale HM kao vlasnika ove zemlje. Međutim, kada je bila održavana rasprava pred sudskom komisijom za obnovu zemljište knjige za k. o. [katastarska općina], njezin brat HM da je bio u Njemačkoj, te nije pristupio na ročište, pa je ostala upisana RH. Ova nekretnina da je oduvijek oranica, vrlo plodna, te ju je njihov otac krenuo obrađivati čim ju je zamijenio, te se od tada do dan danas obrađuje. Međe na istoj da su griblje te su svuda okolo oranice u vlasništvu fizičkih osoba, nigdje okolo nema šume te se taj cijeli dio obrađuje. Također iskazuje da su sa istočne strane predmetne nekretnine nekoliko parcela u vlasništvu nasljednika pok. HF s kojim je njihov otac mijenjao ovu parcelu, obzirom da je ovo zemljište bilo dio njegovog velikog posjeda, te nitko od nasljednika iza istog nikada njihovom ocu nije osporavao da bi bio vlasnik ove nekretnine. Također nitko od drugih sumještana ili trećih osoba nije osporavao ni posjed ni vlasništvo iste, niti je ikada bilo ikakvih sporova. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je iskazala da je njezin otac u k. o. [katastarska općina] imao tri nekretnine, da je predmetna pripala HM, a druge dvije da su pripale bratu PM koji ih je kasnije prodao, a koje su bile kvalitetnije u zemlji zbog obrade i veće u površini, te su imale bunar, dok su sestre namirene nekretninama u k. o. [katastarska općina]; sjeverno od predmetne nekretnine da se nalazi mali kanal, istočno da se nalaze nekretnina od nasljednika ČM, zapadno nekretnina od nasljednika DF, južno da je nekretnina u vlasništvu obitelji O, te još ispod njih da je ta glavna jaruga, a ispod jaruge je ona zemlja o kojoj je iskazivala da je otac kupio od NM, te u zamjenu dao NF, upravo za predmetnu; da su zemlja G, koja je prva kupljena, i predmetna nekretnina udaljene otprilike jedan kilometar; da je BM, odnosno kasnije njegovi nasljednici obrađivali tu zemlju koju je u zamjenu dobio od njezinog oca, te su tu sijali žito.

13.4. Svjedok VM, rođen 1951., iskazao je da ne poznaje tužitelja osobno, ali zna da je on sin pok. EM, te zna većinu obitelji EM. Tako da može reći da je EM, otac tužitelja bio čovjek iz [adresa], koji je od njegovog oca, pok. NM, negdje oko 1980. -ih kupio zemlju koja se nalazi u Sv. Filip i Jakovu, te koja je imala nekih 60 ari, odnosno 6.000 m2. Njegov otac zemlju da je stekao nasljeđivanjem iza svog oca OM, te je tu zemlju radio od kada ju je stekao od svog oca, a njegov djed da je preminuo dok je on još bio mali, znači do neke 1960. Otac da je zemlju radio tako da se ta zemlja obrađivala, na način da se sadila trava radi sjena, a sve zbog hranjenja stoke. Naime, imali su i krave i ovce. Pošto on u blizini ima i svoje oranice, vidio je kako je NM od kada je kupio ovu zemlju od njegova oca, istu nastavio obrađivati, no ne zna što je sadio. Kada ga se pita, iskazuje da je njegov otac bio jedini nasljednik iza svog oca pok. OM, te kako njemu nikada nitko nije osporavao vlasništvo ovog zemljišta, a niti je čuo za ikakve kasnije sporove. Kada ga se pita, iskazuje da je ova oranica vidljivih međa i to koje su dijelom griblje, a dijelom jaruga, put i kanal. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je vlasnik parcele koju je njegov otac prodao EM sada GM; da je obitelj GM stekla tu nekretninu tako što se otac GM zamijenio se sa EM, nakon što je isti kupio ovu zemlju od njegovog oca, nekih par godina nakon kupnje; da su, koliko zna, V u zamjeni dobili oranicu blizu glavne jaruge prema [adresa] jer je EM blizu te zamijenjene parcele već imao neku svoju parcelu, da se zato i mijenjao da ima jednu veliku parcelu, da mu bude lakše obrađivati; da nije čuo da bi EM, odnosno njegovim nasljednicima itko osporavao vlasništvo i posjed na toj zamijenjenoj, utuženoj parceli; da niti on niti itko iz njegove obitelji nikada nije osporavao pravo vlasništva GM, odnosno NF na zemlji koje je bila prvotno od njih oca, a koju su oni stekli zamjenom sa EM.

13.5. Svjedok GM, sin pok. ČM, rođen 1946., iskazao je da je čuo za HM, a da je poznavao njegovog pok. oca EM, te da je riječ o čovjeku iz [adresa], koji je sa njegovim ocem, pok. BM, zamijenio zemlju u Sv. Filip i Jakovu, negdje 1980.-ih. Tako, ta zemlja da je bila vlasništvo njegovog oca i majke OF, djevojački ZM, koju su njih dvoje radili, obrađivali sigurno od kada su se oženili, što je bilo 1940. Naime, tu da su sijali kukuruz i razne poljoprivredne kulture, jer je to jako plodno područje, te su svuda okolo oranice jer na tom području ima potok. Naime, tu zemlju njegova majka da je donijela kao dotu, a kao nasljeđe od svojih roditelja RM i ŽM. Njegova majka da je živjela od 1921. - 2012. Naime, njegov otac da je ovu zemlju zamijenio sa EM, jer je isti tamo već imao jednu parcelu, koju je kupio od njegovog oca, pa je ovu uz, o kojoj mu se govori da je predmetna, zamijenio, a za uzvrat da je njegovom ocu dao zemlju koja je bila bliže njihovoj, te za koju zna da ju je kupio od oca ranije saslušanog svjedoka, pok. NM, par godina prije nego što je došlo do zamjene. Zna da su obje zamijenjene zemlje imale točno 60 ari. Zna da je EM nastavio obrađivati zamijenjenu zemlju te je istu radio sve do svoje smrti, no ne zna točno kad je umro. Zna da je EM imao dva sina i jednu kćer, koju poznaje, a riječ je o DM, te da mu je ona rekla da je to prepušteno jednom od braće. Njegov pok. djed ŠM, da je bio veleposjednik na tom području, kao i njegova baka, majka od njegove majke, RM, čija obitelj je također bila na tom području veleposjednik, te da tu nikada oko nijedne zemlje nije bilo sporova, niti je ikad Država to osporavala da je to njihovo, a niti je bilo sporova sa međašima ni djeljenicima. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da se on u postupku nove izmjere, odnosno obnove zemljišne knjige, upisao kao vlasnik zemlje koju je njegov otac mijenjao sa EM; da u odnosu na utuženu nekretninu koju je njegov otac mijenjao niti njegova majka HMČČ, niti njegova braća i sestre nikada nisu osporavali vlasništvo EM; da su svi u obitelji RM i ŠM upoznati s ovom zamjenom i da nitko to nikad nije osporavao, da je EM bio vrhunski čovjek, vrlo pošten, te nikakvih sporova s istim nikad nije bilo; da se zemlja koju je stekao EM od njegovog oca nalazi između jednog manjeg potoka i velike glavne jaruge koja ide na Vransko jezero; da kada mu se pokazuje skica premjeravanja koja se nalazi na l.s. 75, može odrediti da zemlja o kojoj je iskazao da je EM prvotno kupio od njegova oca nosi oznaku 2149/1 stare izmjere, a nakon toga EM da je sa njegovim ocem zamijenio parcelu uz tu, koja nosi oznaku 2146 stare izmjere, te da su tu također vidljivi i kanal i glavni kanal o kojima je iskazao. Također, da se tu vidi da je kao posjednik evidentirana TM, dakle njegova majka.

14. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je predmetnu nekretninu stekao iza smrti svoje majke DM, dok je ona istu naslijedila iza svog supruga, njegovog oca EM. Njegov otac ovu zemlju da je zamijenio negdje 1988. godine, sa KM koji je bio čovjek iz Sv. Filip i Jakova, te je njegov otac njemu dao zemlju niže ispod kanala kako bi mu bila bliža za pristup iz Filip i Jakova, a on je njemu dao ovu predmetnu. Od tada da ju je otac obrađivao i on zajedno s njim. Naime, obzirom da je velike kvadrature, na njoj da se sadila lubenica i to su išli po vagoni robe kroz sezonu, a zimi da se sadio kupus i poriluk. Zna da je KM ovu zemlju naslijedio od svog oca NM, te da su je oni isto prije njih obrađivali. Zna da Ć ranije, a i nakon zamjene, ocu, pa i njemu nitko od mještana nije osporavao vlasništvo ove parcele, pa ni općina a ni država. Također nije bilo nikakvih sporova oko međa, međe da su griblje jer su sve te zemlje na tom dijelu oranice, pa nema ograda. Na poseban upit svog punomoćnika, tužitelj je iskazao da se ispod predmetne nekretnine nalazi veliki kanal od Nove Zore koji su prokopali kako bi voda dolazila do terena u njihovom vlasništvu, a iznad da se nalazi jedan mali kanal, te se između velikog kanala i njegove zemlje nalaze poprečne parcele u vlasništvu obitelji O; da je sa lijeve strane zemlja u vlasništvu FM, dok je sa desne strane još jedna zemlja od HF; da je njegov otac u neposrednoj blizini predmetne nekretnine imao još jednu nekretninu, koju je naslijedio od svog oca H, njegovog djeda, a koja je od predmetne udaljena nekih 200m, te je na njoj bio bunar, pa su upravo zato i mijenjali ovu zemlju sa Ć, jer su svu zemlju opskrbljivali sa vodom iz tog bunara; između predmetne zemlje i ove koju spominje na kojoj je bio bunar da se nalaze zemlje od FM i UF; da je tu drugu zemlju gdje se nalazi bunar iza smrti oca dobio njegov brat PM, te ju je kasnije prodao.

14.1. Iskazu tužitelja ovaj Sud poklanja vjeru nalazeći da je njegov iskaz u cijelosti suglasan iskazima svih saslušanih svjedoka u odnosu na okolnosti stjecanja predmetne nekretnine, ali i svoj dokumentaciji koja prileži spisu.

15. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

15.1. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. St. 4. navedene odredbe propisno je da samostalni posjed stvari u vlasništvu Republike Hrvatske treba trajati neprekinuto dvostruko vrijeme od onog propisanog st. 2. i 3. te odredbe.

15.2. Slijedom navedenog, ističe se da stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

15.3. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

15.4. Nadalje je za istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima S i dr. protiv [adresa] i L protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po stavu ovoga Suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, proizlazi da je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetne nekretnine, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud RH da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a.

16. Tako, ovaj Sud na temelju dokaza izvedenih u postupku, nalazi utvrđenim da je predmetna nekretnina, onako kako su njezina površina i granice utvrđene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], koje utvrđuje i stalni sudski vještak geodetske struke Božen Rumenić u svom nalazu i mišljenju, u mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja osobno i njegovih pravnih prednika više od 100 godina. Naime, sukladno iskazima saslušanih svjedoka, koliko istima seže sjećanje, posjed predmetne nekretnine prvotno vrše RM i ŽM, gdje siju kukuruz i razne poljoprivredne kulture, jer je to jako plodno područje zbog blizine dva potoka, kao veleposjednici na tom području ove katastarske općine, koju nekretninu potom u „dotu“, kao nasljeđe koju žene unose u brak, donosi TM, djevojački ŽM, koja se 1940. udaje za BM, te njih dvoje nastavljaju obrađivati predmetnu zemlju. Nakon toga, BM oko 1980. zamjenjuje zemlje sa ocem tužitelja, EM, a kako bi ovaj okrupnio svoj posjed i lakše ga istovremeno obrađivao, kojeg potom nasljeđuje majka tužitelja DM, a potom nju tužitelj. Predmetna nekretnina čitavo navedeno vrijeme se obrađuje sukladno iskazima svih saslušanih svjedoka, oko iste nema nikakvih sporova, svi susjedi su upoznati s navedenom zamjenom EM i ČM, te se prilikom obnove zemljišne knjige predmetne katastarske općine, nasljednik HF, saslušani svjedok GM upisuje kao vlasnik zemlje koju je njegov otac mijenjao sa EM, te potvrđuje kako nitko iz njegove obitelji nikada nije sporio izvršenu zamjenu niti vlasništvo ocu tužitelja zamijenjene nekretnine.

16.1. Slijedom navedenog, ovaj Sud drži kako su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz navedene odredbe čl. 159. st. 4. ZV. Naime, prednici tužitelja na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali su vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer su u već tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud RH 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda RH ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je prednik tužitelja temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetne nekretnine ili da bi neka druga stranka, osim prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad tom nekretninom.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP), ovaj Sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tužene, te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tužena nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što Sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe od 29.6.2020. – 100 bodova, trošak sastava podneska od 13.5.2021. – 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 29.4.2021., 15.7.2021., 25.10.2022., 17.1.2023., 8.3.2023., 24.4.2023., 4.11.2024., 19.12.2024. i 11.3.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za trošak predujma za provođenje očevida uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke u iznosu od 530,89 EUR, trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,54 EUR na presudu u iznosu od 53,09 EUR, sveukupno iznosi 2.810,53 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.

Zadar, 2. travnja 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženoj po zz (na broj P-DO-121/2020).