Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5762/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Ratković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Mihaela Vlašić Lajh, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2372/2019-31 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2372/2019-31 od 23. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9012079340 od 8. studenoga 2006. sklopljenog između tužitelja SF i Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50 OIB 02535697732, Podružnica Osijek ovjeren kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU-2399/06 dana 8. studenoga 2006., a koja u čl. 1. glasi: "..korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti ...CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita"; u čl. 4. toč. 1. glasi: "Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana", toč. 4.2 "Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda .... ... kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima", čl. 5 "Kamate iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate" čl. 6. " "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.; čl. 12. t. 10. Korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu".

Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.359,40 eura sa zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci.

Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 5.169,16 eura sa koja teče na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci.

Pod točkom IV. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.318,54 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. rujna 2024. do isplate.

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se smatra da je tužba tužitelja za isplatu iznosa od 282,28 eura povučena.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu od 8.studenoga 2006. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnova preplaćene kamate i s osnova povećanja tečaja CHF valute, sve sa zateznim kamatama.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženik u žalbi (čl. 355. ZPP-a).

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

-da iz Ugovora o kreditu od 8. studenoga 2006.(stranica 6 spisa) proizlazi da je sklopljen između Privredne banke Zagreb d. d., Zagreb kao kreditora i VF

SF iz [adresa], kao korisnika kredita,

-da se čl. 1. navedenog ugovora banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 37.000,00CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita,

-da je namjena kredita adaptacija stambenog objekta (čl. 2.),

-da je čl. 4. st. 1. navedenog ugovora ugovoreno da na kredit u otplati korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35% godišnje, a st.2.navedenog članka ugovoreno je da visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1.1.. a primjenjuje se za razdoblje od 1.siječnja do 30. lipnja tekuće godine i na dan 1. srpnja, a primjenjuje se za razdoblje 1. srpnja do 31. prosinca tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene, kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

-da je člankom 5. ugovoreno da u razdoblju od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu na iskorišteni iznos kredita korisnik kredita plaća banci interkalarnu kamatu u visini redovne kamatne stope iz toč.4. ovog ugovora, kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate,

-da je člankom 6. ugovoreno je da na dospjele, nepodmirene obveze iz ovog ugovora, osim u mjeri u kojoj je to zapriječeno mjerodavnim propisima, banka će za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu ,koja je promjenjiva u skladu s propisima (st.1.), kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate (st.2.),

-da je u članku 12. t.10. ugovora navedeno da korisnik kredita izjavljuje da je sukladno važećim propisima, upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu,

-da je navedeni ugovor solemniziran po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod brojem Ou- 2399/06 dana 8. studenog 2006. ( stranica 10 spisa),

-da je saslušan tužitelj koji je izjavio da je krajem 2006. godine sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu, da su mu novčana sredstva mu trebala za adaptaciju stambenog objekta u [adresa], da se za kredit u valuti CHF odlučio jer je bila manja kamata, da u banci nije upozoren na rizike podizanja tog kredita, da nikakva objašnjenja ni upozorenja nije dobio vezano za tečaj CHF, da je znao da će se rata kredita tako značajno mijenjati ne bi podigao taj kredit, da je dobio unaprijed napisan tekst ugovora koji nije mogao mijenjati, da je išao kod javnog bilježnika gdje je kredit samo ovjeren i nije mu ništa objašnjavano, da je pročitao ugovor o kreditu prije potpisivanja, da ništa nije mogao mijenjati u tom ugovoru, da prije tog kredita nije imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, da mu Opći uvjeti banke nisu predočeni, da ne zna što generalno utječe na promjenu vrijednosti valute,

-da iz provedenih dokaza proizlazi da je u predmetni ugovor o kreditu unijeta formulacija glede promjenjive kamatne stope, koja buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva, niti razumljiva prosječnom potrošaču, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen postupak formiranja kamatne stope, a niti rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne, a kako je to navedeno u izreci.

-da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019., u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tuženik u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici( Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022., objavljena 01.prosinca 2022. – Zahtjev broj 38541/21),

-da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, a kako je to navedeno u izreci (čl. 4., čl. 247., čl. 322., čl. 323. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima/ „Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača/„Narodne novine“, broj 96/2003., dalje: ZZP/03),

-da odredba čl. 502 ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a,

-da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja,

-da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,

-da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima,

-da je proveden dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Rezultat d.o.o.,

-da u pisanom očitovanju od 31.ožujka 2022. (stranica 121 spisa) vještak financijsko- knjigovodstvene struke u svezi primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje navodi da tuženik nema prigovor na matematički izračun razlike s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF-a, već da je nalaz i mišljenje bazirano na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, da je nalaz i mišljenje u ovom predmetu izrađen sukladno zadacima postavljenim po rješenju suda za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da je prvi zadatak bio izračunati pretplaćene iznose po osnovi kamatne stope, kao razliku između početno ugovorene kamatne stope u odnosu na plaćanja koja je vršio tužitelj (povećane kamatne stope od strane banke) po svakom anuitetu, a tako je i nalaz izrađen, da fiksna kamatna stopa nije temelj izračuna kako se navodi u podnesku, već početno ugovorena kamatna stopa, jer se i ne može uzeti ništa drugo, osim početno ugovorene kamatne stope u izračun, budući ugovorom nisu definirani pojedinačni egzaktni parametri niti metodologija izračuna kamatne stope, da je drugi zadatak bio izračunati preplaćene iznose mjesečnih anuiteta po osnovu tečajne razlike po predmetnom ugovoru uzimajući u obzir početno stanje valute u odnosu na tečaj valute na plaćanja koja je vršio tužitelj,

-da je vještak financijsko - knjigovodstvene struke saslušan na ročištu kod suda (stranica 128 spisa) izjavio da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i svog očitovanja od 31. ožujka 2022.,

-da tuženik nije stavio primjedbe na matematički izračun u nalazu i mišljenju,

-da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje i dopunu izračuna je sud prihvatio, jer su danu u skladu s pravilima struke i nepristrano, s napomenom da tuženik nije predlagao novo financijsko – knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti, utvrđeno da je tužitelj po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi – preplatio tuženiku ukupno iznos od 6.810,84 eura (51.316,27 kn) i to više plaćeno zbog povećanja kamatne stope iznos od 1.376,47 eura (10.371,05 kn) te više plaćeno zbog tečajne razlike iznos od 5.434,36 eura (40.945,22 kn),

-da je prema dopuni izračuna vještaka financijsko-knjigovodstvene struke od 14.lipnja 2022. (stranica 130 - 132 spisa) u kojem su uzete u obzir negativne razlike u konkretnom slučaju više plaćeno zbog povećanja kamatne stope iznosi 1.376,47 eura (10.371,05 kn), te više plaćeno zbog povećanja tečaja iznosi 5.169,16 eura (38.946,99kn),

-da je prijedlog tuženika da se u postupku provede dopunsko vještačenje ,te da vještak utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa/ povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali/ mogli utjecati na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita, neutemeljen s obzirom da navedeno nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu,

-da je neosnovan prigovor zastare.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju vještačenjem utvrđeni preplaćeni iznos zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli u iznosu od 5.169,16 eura (38.946,99 kn) i promjenjivoj kamatnoj stopi u zahtijevanom iznosu od 1.359,40 eura (10.242,40 kn), sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude pozivom na odredbe čl. 1115. ZOO-a. Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

10. Tužitelj se pravilno pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora (8. studenoga 2006.), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/2007. i d, dalje: ZZP/07) i to člancima 96., 97. i 102. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke na koju se poziva tužitelj iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

12. Neosnovano žalitelj problematizira činjeničnopravne zaključke suda prvog stupnja o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF, jer je sud prvog stupnja svoja utvrđenja o nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost, temeljio na odlukama sudova donesenih u postupku kolektivne tužbe, na koje se tužitelj pozivao i to iz razloga koje je i sam naveo, a što kao potpuno pravilno prihvaća i ovaj sud.

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako su navedene presude primjenjive u konkretnom slučaju, budući da je ovdje tuženik u tom predmetu jedan od tuženika te je istim presudama, i u odnosu na ovdje tuženika, utvrđeno da je upravo ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 (čl. 81., 82. i 90.), u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama strana, a sve na štetu potrošača čime je postupio suprotno zakonskim odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje suprotno čl. 96. i 97. ZZP/07.

14. Radi toga je pravilan zaključak da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i time ništave u smislu odredaba čl. 87. st. 1.

ZZP/03 te Zakona o obveznim odnosima.

15. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. ZZP/03, važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP/03).

17. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83. ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).

19. U ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo.

20. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne kako je to u konačnosti utvrđeno i u kolektivnom sporu.

21. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio ništetnost Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamata i valutna klauzula vezano uz valutu CHF.

22. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 8. studenoga 2006. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

23. Naime, prvostupanjski sud je omogućio dokazivanje da li su tužitelju u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile u konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dane odgovarajuće obavijesti potrošača o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Prvostupanjski sud je izveo dokaz saslušanja tužitelja te izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju na koju se tuženik pozvao u odgovoru na tužbu dok tuženik nije predlagao daljnje dokaze na te okolnosti, a odustao je od prijedloga za saslušanje djelatnika tuženika (list 46 spisa). Stoga, kraj činjenice da je, kako je to navedeno, na sporne okolnosti sud proveo adekvatne personalne i materijalne dokaze, predložene po strankama, koje je pravilno ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, s kojom ocjenom se slaže i ovaj viši sud, neosnovani su navodi tuženika da je prvostupanjski sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja te da prvostupanjski sud nije provodio dokaze na te okolnosti s obzirom da takvih prijedloga nije bilo.

24. Vještak je svoj nalaz i mišljenje utemeljio na priloženoj dokumentaciji, te ga iznio savjesno i u skladu s pravilima struke. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz financijskog vještaka kao objektivan i stručan, a upućivanje tuženika na drugu metodologiju izračuna predstavlja prigovor pravne prirode koji od strane prvostupanjskog suda pravilno nije prihvaćen.

25. Žalbeni navodi o tome da je Zakonom o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, kao i promjenjivu kamatnu stopu, nemaju utjecaja na odluku o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i to upravo zbog utvrđenja iz presuda na koje se prvostupanjski sud utemeljeno pozvao, pa se samo može dodati to da sama mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ne znači i ne može značiti da niti jedna ugovorna odredba kojom se ugovara valutna klauzula i /ili promjenjiva kamatna stopa ne može biti ništetna, jer je mogućnost takvog ugovaranja zakonom propisana. U ovom slučaju ugovorne odredbe su ništetne po posebnom propisu, Zakona o zaštiti potrošača kao lex specialisu, i to zato što su nepoštene.

26. Nadalje, neosnovano se tuženik poziva na parametre koji utječu na promjenjivost visine kamatne stope u periodu otplate s obzirom na utvrđenje o ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se na ugovorni odnos primjenjuje odredba o kamati po stopi ugovorenoj u trenutku sklapanja ugovora. Pri tome valja istaknuti da je i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 143/2013.), na koji Zakon upire tuženik u žalbi, postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

27. Također, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, valja reći da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost kamatne stope, a pravomoćnošću presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. S tim u vezi, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan budući da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 12. lipnja 2019., slijedom čega nije protekao petogodišnji zastarni rok. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe jest zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.

27.1. Iskazano shvaćanje početka roka zastare za restitucijske zahtjeve potrošača, kao posljedica nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe je i u duhu prava Europske unije - presude Suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s. r. o.), kojom je presuđeno:

"Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare …. koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove." (točka 1. izreke)". Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju čl. 323. st. 1. ZOO, odnosno 104. ZOO/91. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020.

28. Tuženik je, s obzirom na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe ZZP/03 te odredbe ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već platiti i zateznu kamatu, kako je to, pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Pri tome se ne može primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. U konkretnom slučaju nije riječ o tražbini povremenih davanja, niti se tražbina tužitelja odnosi na plaćanje anuiteta, već isplatu stečenog bez osnove pa u primjenu ne dolazi zastarni rok iz čl. 226. ZOO-a, već opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

29. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

30. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 5. i čl. 154. st. 1. ZPP-a), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak.

31. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

32. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj