REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-319/2022

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB:57500462912 i drugotuženika LOVAČKO DRUŠTVO "LISICA“ PUNITOVCI, Punitovci, Stjepana Radića 64, OIB: 53448851612, kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Odvjetničko uredu Brajko u Đakovu, Stjepana Radića 9/I, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnice prvotuženika i punomoćnika drugotuženika, s danom objave 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 i LOVAČKO DRUŠTVO "LISICA“ PUNITOVCI, Punitovci, Stjepana Radića 64, OIB: 53448851612 isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 iznos od 3.060,53 EUR/23.059,61 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.04.2020. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi potražuje regresnu isplatu naknade štete koju je isplatio svom kasko osiguraniku po broju police [broj police] čije vozilo registarske oznake [registarska oznaka] je oštećeno u prometnoj nezgodi koja je nastala naletom vozila na divljač na autocesti. Naime, 11. prosinca 2019. u 22:50 sati na cesti A5 – GP Branjin vrh -Beli Manastir-Osijek-Đakovo-Čvorište Sredanci (A3) – GP Svilaj, Općina Đakovo na km 50 km + 750 m došlo je do prometne nesreće kada je na osobni automobil registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao TO, a kretao se gore navedenom dionicom auto ceste, izletjela nekontrolirano divlja životinja ( zec) na kolnik autoceste te je došlo do udara vozila s prednjom lijevom stranom na divljač. S obzirom da je divljač istrčala na autocestu gdje je bilo nemoguće predvidjeti takvu okolnost, radi sigurnosnih uvjete koji su trebali biti osigurani te dozvoljenu brzinu kretanja na kolnicima autocesta, vozač nije uspio spriječiti udar u divlju životinju te je ista od siline udarca uginula na licu mjesta. Nadalje, tužitelj ističe da je vozač oštećenog vozila prijavio prometnu nezgodu MUP-u čiji su djelatnici izašli na mjesto nastanka iste i utvrdili da se na oštećenim dijelovima vozila nalaze tragovi životinjskog porijekla. Nadležni policijski službenici koji su izašli na mjesto nastanka prometne nesreće i obavljali operativne radnje provedbe očevida, fotografiranja i osiguranja mjesta prometne nesreće, pozvali su i prijavili nastanak prometne nesreće i štete tuženiku. Tuženik je izašao s ophodarskom službom na mjesto nastanka prometne nesreće te je utvrdio da je nastanak prometne nesreće i štete od divljači koja se nekontrolirano kretala navedenom autocestom. Vozač oštećenog vozila je testiran na alkohol na licu mjesta te je kod istoga izostala reakcija na alkohol. Protiv vozača vozila nije pokrenut prekršajni postupak niti mu je izrečena mandatna kazna s obzirom da je policija utvrdila da na istom nema odgovornosti za nastanak štetnog događaja te da nije upravljao vozilom suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Tužitelj nadalje navodi da je na vozilu njegovog kasko osiguranika nastala materijalna šteta, a na mjesto događaja izašao je lovnik iz društva drugotuženika. Tužitelj je svom osiguraniku Klobučar Transferi d.o.o. nadoknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu registarskih oznaka i broja [registarska oznaka] (marka i tip vozila BMW serija 7), kojim je upravljao TO u predmetnoj prometnoj nesreći te je 1. travnja 2020. po završetku obrade odštetnog zahtjeva isplatio servisu Tomić & Co. na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi iznos od 23.059,61 kn. Tužitelj ukazuje kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od prvotuženika u visini 23.059,00 kn jer je isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa sukladno odredbama čl. 963. Zakona o obveznim odnosima pri čemu ističe da je prvotuženik u izvansudskom postupku otklonio tužiteljev zahtjev na ispunjenje regresnog duga.

2. U odnosu na drugotuženika, tužitelj odgovornost prvenstveno nalazi u općim propisima odgovornosti za štetu od opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, sve u skladu s odredbama čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a podredno i u nepostupanju drugotuženika sukladno odredbama čl. 75. i 83. Zakona o lovstvu (Narodne Novine, broj: 140/05, 75/09, 153/09, 14/14). Kako je u konkretnom slučaju došlo do istrčavanja divljači na autocestu, proizlazi da drugotuženik nije poduzeo sve propisane mjere prema Zakonu o lovstvu i pravilno sačinjenom lovogospodarskom planu prema Zakonu o lovstvu, odnosno nije ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometnica i prometa od naleta divljači na prometnicama tj. na prostoru na kojem lovogospodari. Pozivajući se na odredbu čl. 77. Zakona o lovstvu, tužitelj ističe kako je štetna radnja svaka radnja ili propust štetnika kojom se oštećeniku nanosi šteta te da pored prethodno navedenog drugotuženik kao lovačko društvo odgovara prema kauzalitetu jer je vlasnik opasne stvari i obavlja opasnu djelatnost, gdje je jasan stav zauzela i brojna sudska praksa.

3. Prvotuženik u odgovoru na tužbu (list 60.–111. spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno ističe neosnovanost tužiteljeve tvrdnje kako je i prvo tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da se pri tome ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi te se za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz. Navodi i kako iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane prvotuženika radi, odnosno što je prvotuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima, za štetu nastalu na autocesti prvotuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi, a utvrdi li se da postoji uzročno posljedična veza između propusta i nastale štete. U predmetnom slučaju prvotuženik navodi kako do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog njegovog propusta ili krivnje slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, prvotuženik osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja prvotuženika i štetnog događaja s obzirom da je ophodarska služba u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (divljeg zeca) na ograđeni prostor autoceste, a koje prvotuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze prvotuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112) te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Prvotuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i 11. prosinca 2019. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno i izvršena te da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju iste. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Prvotuženik ukazuje kako je iz putnih radnih listova ophodarske službe i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo vidljivo da je tijekom dnevne smjene ophodnja izvršena, a drugoj smjeni ophodnja je bila u tijeku u vrijeme nastanka štetnog događaja, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Nadalje, iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je 11. prosinca 2019. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Čepin" u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, a kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. U dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokop ispod ograde te je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja. Slijedom navedenog, prvotuženik ukazuje kako objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet osobnog vozila na divljeg zeca s obzirom na činjenicu da je divlji zec na kolnik autoceste očito dospjeo neposredno prije nezgode, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu. Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste ni prvotuženiku niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta osiguranika tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što prvotuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje i da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, prvotuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a i slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet osiguranika tužitelja na divlju životinju. Nadalje, prvotuženik navodi da pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač – divlji zec u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno, prvotuženik ističe isključivu odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište broj: XIV/113 Viškovci, što je razvidno iz dostavljene karte lovišta, a istim gospodari Lovačko društvo „Jarebica“. Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on, odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar (čl. 1066. st.1. ZOO-a). Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. I sukladno navedenom prvotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Dakle, činjenica da se životinja našla na kolniku autoceste ne znači da prvotuženik nije postupao sukladno zakonskim zahtjevima. Prvotuženik ukazuje i da se u ovom slučaju ne radi o solidarnoj odgovornosti tuženika budući da se solidarna odgovornost sama po sebi ne predmnijeva, već je tužitelj dužan dokazati da solidarnost proizlazi ili iz zakona ili iz ugovora ili iz prirode pravnog odnosa. Slijedom navedenog, prvotuženik ukazuje kako nema uzročne veze između njegovog postupanja i predmetnog štetnog događaja.

4. Drugotuženik u odgovoru na tužbu (list 114. - 115. spisa) prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti i promašene pasivne legitimacije te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe u bitnome kako do primitka predmetne tužbe nije imao saznanja da se dogodila prometna nezgoda za koju tužitelj potražuje regresnu isplatu, niti je zakonski predstavnik drugotuženika bio pozvan na mjesto nezgode pri čemu bi mogao izjaviti da li je divljač eventualno pobjegla s njihovog lovišta ili ne, a i da li mjesto nezgode uopće ulazi u granice lovnog područja. S druge strane, drugotuženik ukazuje kako kada se dogodi prometna nezgoda, djelatnici MUP-a kada izađu na teren obavijeste nadležno lovačko društvo i to predsjednika lovačkog društva, lovnika ili za tu namjenu drugu ovlaštenu osobu. To nastavno znači ako se na njihovom području gospodarenja dogodila prometna nezgoda, tada djelatnici policije obavještavaju naprijed navedene osobe te ih zovu na uviđaj kako bi identificirali mjesto nastanka štete te da se ukloni uginula ili ozlijeđena divljač. Za ovu prometnu nezgodu drugotuženik nije nikada obaviješten od djelatnika MUP-a RH, niti se oštećeni TO obraćao ovom lovačkom društvu radi naknade štete u mirnom postupku. Također, drugotuženik napominje da se i susjedno lovište općine Gorjani zove isto Lovačko društvo Lisica te je opet moguće da se prometna nezgoda dogodila na njihovom lovnom području. U konačnici, iz priloženih dokaza nigdje ne proizlazi da bi drugotuženik bio pasivno legitimiran za isplatu predmetne štete tužitelju, a niti postoji uzročno posljedična veza eventualne štetne radnje i same štete na strani drugotuženika jer nije dokazano da je divljač potekla iz lovišta drugotuženika budući drugotuženik nije ustanovio manjak divljači u svom lovištu. S druge strane, drugotuženik ističe kako izlijetanje divljači na autocestu može biti jedino krivnja prvotuženika u slučaju da je zaštitna ograda imala propusta koju zaposlenici prvotuženika nisu pravovremeno uočili i sanirali, čime su počinili povredu odredaba Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta.

5. U daljnjem tijeku postupka prvotuženik se podneskom od 20. rujna 2022. (list 116. - 130. spisa) očitovao na drugotuženikov odgovor na tužbu istaknuvši u bitnome kako je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan, kao što su neosnovani i navodi kojima pokušava odgovornost za predmetni štetni događaj prebaciti na prvotuženika i to pogrešnim pretpostavkama.

6. Podneskom od 6. lipnja 2023. (list 165. - 180. spisa) tužitelj se u cijelosti usprotivio navodima prvotuženika da je poduzeo sve radnje radi sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, jer da je tomu tako, onda do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Ujedno, tužitelj ukazuje da je upravo na prvotuženiku teret dokaza da je poduzeo sve mjere radi zaštite auto ceste od naleta životinja te da do naleta nije došlo uslijed propusta ili radnje pravne osobe koja upravlja javnom cestom, a navedeno potvrđuje i stav zauzet na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održane 20. prosinca 2022. Prvotuženik je društvo koje upravlja autocestama te je njegova zakonska obveza održavati autoceste sukladno Zakonu o cestama. Sama činjenica da je je prvotuženik izvršio ophodnju navedene dionice autoceste ne znači da nema njegove odgovornosti za naknadu štete ili da nema propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde. Budući da prvotuženik upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati istu na način koji omogućava siguran promet, prvotuženik je dužan nadoknaditi štetu prouzročenu njegovim propustom. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na autocesti, samim tim je dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom.

7. U nastavku postupka stranke su brojnim podnescima dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari. Na ročištu održanom 14. ožujka 2023. (list 140.- 143. spisa) tuženici su učinili nespornim visinu utuženog potraživanja te činjenicu da je predmetna polica kasko osiguranja plaćena.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu: regresni zahtjev prema prvotuženiku od 29.06.2020. i 03.05.2021. (list 9. i 11. spisa), obavijest prvotuženika o neosnovanom zahtjevu od 14.07.2020. i 17.05.2021. (list 10. i 13. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AK, predmet: 190903201044 od 12.12.2019. (list 14. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete iz AK, predmet: 190903201044 od 12.12.2019. s detaljnim opisom nastanka prometne nesreće (list 15. - 16. spisa), presliku vozačke dozvole (list 17. – 18. spisa), potvrdu MUP-a, PU osječko-baranjska , PP Đakovo, broj : 511-07-27/06-O-33-3/2019 od 23.12.2019. (list 19. do 20. spisa), Zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 21. i 177. spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi 200- 190903201044 od 05.03.2020. (list 22. spisa), kasko ponudu (list 23. spisa), Potvrdu o izvršenom plaćanju (list 24. spisa), račun broj:198/9/67, BMW Service, Tomić & Co. (list 25. – 26. spisa), izvid štete broj:190903201044/1 (list 27. spisa), dopunski izvid štete broj: 190903201044/2 (list 28. spisa), dopunski izvid štete broj:

190903201044/3 (list 29. spisa), fotografije vozila (list 30. – 36. spisa), presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznaka i br. [registarska oznaka] (list 37. – 38. spisa), uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 39. do 53. spisa), Uporabnu dozvolu (list 65. do 67. spisa), putni radni list broj: 2564-11-12-1 od 11.12.2019. za prvu smjenu (list 68. - 69. spisa), dnevnik rada blok br.14. list broj 52, od 11.12.2019 za prvu smjenu (list 70. spisa), ophodarski dnevnik blok br. 11, list br. 12 od 11.12.2019. za prvu smjenu (list 71. spisa), putni radni list broj: 2564-11-12-2 od 11.12.2019. za drugu smjenu (list 72. - 73. spisa), dnevnik rada blok br. 14, list broj 53 od 11/12.12.2019. za drugu smjenu (list 74. spisa), ophodarski dnevnik br. 11, list broj 13 od 11/12.12.2019. za drugu smjenu (list 75. spisa), zapisnik broj: 1835 od 11.12.2019. (list 76. - 78. spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 79. spisa), grafički prikaz kretanja ophodarskog vozila (list 80. spisa), dnevnik rada referenta - operatera za praćenje prometa u Centru za nadzor i upravljanje prometom (CNUP) od 11/12. prosinca 2019. za drugu smjenu (list 81. – 82. spisa), kartu lovišta broj: XIVI/113 Viškovci (list 83. spisa), pregled podataka po ugovoru za lovište Viškovci (list 84. spisa), sudsku praksu (list 85. – 111., 120. - 130., 135.-139., 188.-198. i 231.-242. spisa), presliku mape s Internet servisa Google Karte (list 134. spisa), presliku spisa događaja na cesti broj 511-07- 27/06-O-33/2019 (list 146.-157. spisa), Zapisnik o očevidu (list 178.-180. spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TO putem zamolbenog suda (list 82. - 83. spisa) i svjedoka LO (list 264. -266. spisa) te je izveden dokaz prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. KO (nalaz i mišljenje, list 211. – 215. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu, list. 266.-268. spisa). Sud nije izveo dokaz uvidom u dostavljene preslike presuda ovog suda iz razloga što sud prilikom donošenja odluke nije vezan pravnim shvaćanjima sadržanim u nepravomoćnim sudskim odlukama.

9. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku temeljem police automobilskog kasko osiguranja čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 11. prosinca 2019. koja je nastala naletom vozila na divljač (divlji zec), a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi su odgovorni tuženici, pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

11. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja, visina utuženog potraživanja te činjenica da je predmetna polica kasko osiguranja plaćena, već je sporna pasivna legitimacija, uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastale štete te odgovornost tuženika za nastanak istog.

12. U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC). Tako je odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, u konkretnom slučaju prvotuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. ZOO-a, odnosno može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Dakle, predmijeva se štetnikova krivnja, a prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a, predmijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj.

13. Ovdje valja napomenuti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. donijeto pravno shvaćanje koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

14. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. ZC-a).

15. Odredbom čl. 81. st. 1. ZC-a određeno je da prvotuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (st. 4. istog članka).

16. Nadalje, odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

17. Uvidom u putni radni list broj: 2564-11-12-1 od 11. prosinca 2019. za prvu smjenu (list 68. - 69. spisa), dnevnik rada blok br.14. list broj 52, od 11. prosinca 2019. za prvu smjenu (list 70. spisa), ophodarski dnevnik blok br. 11, list br. 12 od 11. prosinca 2019. za prvu smjenu (list 71. spisa), putni radni list broj: 2564-11-12-2 od 11. prosinca 2019. za drugu smjenu (list 72. - 73. spisa), dnevnik rada blok br. 14, list broj 53 od 11/12. prosinca 2019. za drugu smjenu (list 74. spisa), ophodarski dnevnik br. 11 i list broj 13 od 11/12. prosinca 2019. za drugu smjenu (list 75. spisa) razvidno je, između ostaloga, da je ophodnja izvršena tijekom dnevne smjene te da je u drugoj smjeni ophodnja po ophodaru ĆO bila u tijeku u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja, a kojom prilikom nije nađeno oštećenje zaštitne žičane ograde.

18. Iz iskaza svjedoka LO (list 264.-266. spisa) proizlazi da se redovne ophodnje obavljaju dva puta dnevno, a prema potrebi i češće. Svjedok je naveo i da su tog dana, odnosno noći obavili ophodnju te da su nedugo nakon povratka u bazu iz tog kruga ophodnje zaprimili poziv o naletu na divljač. Odlaskom na mjesto događaja utvrdili su da je vozilo oštećeno naletom na zeca te su pozvali policiju da se sačini zapisnik o štetnom događaju. Odgovarajući na upit u koliko sati prije nastanka nezgode, a koja se desila u 22,50 sati, je ophodnjom prošao predmetnu stacionažu, svjedok je odgovorio da ju je prošao između 22,00 i 22,15 sata. Nadalje, na upit na koji način je organizirana ophodarska služba što se tiče jedne smjene odgovorio je da se to svodi na redovnu ophodnju, najmanje dva kruga ophodnje kojom se uočavaju nedostaci na autocesti gdje zabilježavaju i uklanjaju na licu mjesta uočene nedostatke, ako postoje. Svakodnevno se pregledava zaštitna žičana ograda vizualno, prilikom svake ophodnje i detaljno gdje radnici hodaju uz žicu i pregledavaju ima li kakvih oštećenja. Dva puta dnevno se vizualno pregledava, a detaljno gdje radnici fizički idu uz žicu se pregledava negdje 3-4 puta mjesečno. Jedna ophodarska smjena traje 12 sati, od 7,00 – 19,00 i noćna od 19,00 – 7,00 sati, a unutar 24 sata ophodarska služba obiđe dionicu u oba smjera najmanje četiri puta. Svjedok je iskazao i da je, koliko se sjeća, nakon što je došao na lice mjesta pregledao zaštitnu žičanu ogradu i to u dužini 2 km prije udesa i 1 km poslije udesa, i to s obje strane autoceste, pri čemu je istaknuo da je praksa da se kod takvih situacija pregleda zaštitna žičana ograda s obje strane i to u dužini 2 km prije udesa i 1 km poslije udesa. Svjedok je iskazao i da je rijedak slučaj da se vide oštećenja, da se rijetko zna desiti da se okna na zaštitnoj žičanoj ogradi razmaknu i oni to onda isprave ali taj pomak ne utječe na prohod životinje. Radnje intervencije koju poduzima upisuje u ophodarski dnevnik i u dnevnik rada. Nadalje, na upit na koji način se vrše te ophodnje dva puta dnevno svjedok je odgovorio da se ophodarskim vozilom kreću po zaustavnom traku te uočavaju stanje i prohodnost dionice, dok je na upit kojom brzinom se kreću tijekom ophodnje, odgovorio da su se u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja kretali brzinom od 40 km/sat međutim da se sada kreću brzinom od 80 km/sat. Zaključno, na upit da li je na predmetnoj stacionaži autocesta osvijetljena svjedok odgovorio da nije ali da na vozilu na kojem je vršena ophodnja postoji bočni reflektor.

19. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. KO (nalaz i mišljenje, list 211. – 215. spisa) koji je ovaj sud ocijenio stručnim, jasnim, detaljnim i argumentiranim te ga je kao takvog u cijelosti prihvatio, sud je utvrdio dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja. Tako je utvrđeno kako je predmetni nalet vozila na zeca bio neizbježan, kako vozač u mraku nije mogao vidjeti malu i brzu životinju kao što je zec te kako nema elemenata u spisu koji bi ukazivali da se vozilo kretalo nedozvoljenom brzinom.

20. Zaključno, u svom iskazu saslušani svjedok TO (list 82. - 83. spisa), osiguranik tužitelja, naveo je u bitnome da se vozio autoputom, da je u jednom trenutku samo osjetio udarac u auto, da je stao sa strane na zaustavnoj traci te je vidio zeca u braniku automobila. Kada je krenuo par-sto metara dalje naišao je na još jedno zaustavljeno vozilo koje je također udarilo zeca. Naveo je i da zeca nije vidio prije nego što je isti udario u srednji prednji dio njegovog automobila.

21. Slijedom gore navedenih utvrđenja stalnog sudskog vještaka, potvrde MUP-a, PU Osječko-baranjska, PP Đakovo, broj : 511-07-27/06-O-33-3/2019 od 23. prosinca 2019. (list 19. - 20. spisa), zapisnika o očevidu (list 178. - 180. spisa) te iz iskaza saslušanog svjedoka ovaj je sud utvrdio da osiguranik tužitelja nije uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu, odnosno da do nesreće nije došlo zbog toga što isti nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno nije postupio po prometnom pravilu ili znaku sukladno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19; dalje: ZSPC), a koji se u konkretnom postupku primjenjuje s obzirom na datum nastanka predmetne nezgode.

22. Slijedom svega navedenog, prvotuženik je tijekom postupka dokazao da je u konkretnom slučaju postupio sukladno gore navedenim zakonskim i podzakonskim propisima kojima je regulirano njegovo postupanje u obavljanju djelatnosti. Valja naglasiti i da je obavljanje propisane ophodnje dionice autoceste na kojoj je došlo do naleta vozila na zeca u skladu u skladu i s odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj 75/14 i 7/21) čijom je odredbom čl. 12. propisano da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. toga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. toga Pravilnika, a koju je činjenicu prvotuženik dokazao dostavljenim ispravama i saslušanjem ophodara.

23. U odnosu na tužiteljev navod tužitelja da sama činjenica da se divljač nalazila na autocesti dokazuje propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja njome upravlja, valja navesti da u konkretnom slučaju, a kako je to već ranije navedeno, prvotuženik odgovora po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi članka 1045. st. 1. ZOO-a. Međutim, prvotuženik je dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje ulaska životinja na autocestu, odnosno dokazao je da je šteta nastala bez njegove krivnje.

24. Prvotuženik kao pravna osoba koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po načelu krivnje, koje nema u konkretnom slučaju na strani prvotuženika jer nema niti jednog dokaza o postojanju propusta prvotuženika u održavanju autoceste koji bi se mogao podvesti pod njegovu krivnju. Kako iz činjenice da je kolnik autoceste bio ograđen zaštitnom žičanom ogradom te iz sadržaja putnog radnog lista, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada ophodara proizlazi da je prvotuženik poduzeo sve mjere zaštite koje je prema ZC-u i ranije u obrazloženju presude navedenim podzakonskim propisima bio dužan poduzeti, prema ocjeni ovog suda prvotuženik nije odgovoran tužitelju za nastalu štetu pa je slijedom navedenog tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

25. U odnosu na drugotuženikovu pasivnu legitimaciju i odgovornost, valja naglasiti da je odredbom čl. 11. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/18, 32/19,32/20 i 127/24: dalje: ZL) koji u konkretnom postupku predstavlja lex specialis (čl. 76. st. 2. ZL-a), propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama, dok je odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL-a određeno da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Dakle, prema ocjeni ovog suda lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj s obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik, odnosno predmetna šteta nije nastala na području lovišta već na području javne ceste.

26. Nadalje, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t . 2. ZL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

27. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi kako je pretpostavka za pasivnu legitimaciju lovoovlaštenika to da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova.

28. Tužitelj tijekom postupka nije iznio tvrdnju niti je priložio dokaze, iako je to sukladno odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan, da je šteta na vozilu njegovog osiguranika nastala naletom divljači na isto zbog provođenja lova pa i stoga u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za naknadu predmetne štete, a sve sukladno citiranoj odredbi čl. 80. st. 6. ZL-a.

29. Imajući u vidu gore navedena utvrđenja ovog suda, kao i pravila o teretu dokazivanja (čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a), sud je na ročištu održanom 14. siječnja 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi, među kojima je i pribava izvješća iz čl. 80. st. 7. ZL-a za razdoblje 2018.-2021., pribava drugotuženikovog lovogospodarskog plana, prirodoslovno, matematičko i veterinarsko vještačenje, pribava podataka službenim putem od Lovačkog saveza Hrvatske o tome tko je gospodario predmetnim lovištem na dionici gdje nastala prometna nezgoda i šteta, pribava od drugotuženika sve dokumentacije i plana provedbe osiguranja i zaštite naleta od divljači na dionicama javnih cesta te izvješća o provedenim mjerama i zaštiti osoba i imovine od naleta divljači na površinama kojima tuženik lovogospodari, predmetima i tehničkim pomagalima koje je postavio za zastrašivanje divljači na prometnicama, odnosno što je bio dužan uvesti kao mjeru u svoj lovogospodarski plan, prema Zakonu o lovstvu te službenim putem zatražiti od Hrvatskog lovačkog saveza podatak o isplati pomoći i sredstava za osiguranje od naleti divljači na vozila na prometnicama u Republici Hrvatskoj, lovačkim društvima u Republici Hrvatskoj te postupak ostvarenja pomoći za isplatu naknade štete, neće izvesti. Naime, s obzirom na gore navedeno utvrđenje ovog suda, izvođenje daljnjih dokaza sud je ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a. Pri tome je sud u postupku izvođenja dokaza u ovom sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio činjenice važne za donošenje odluke vodeći pri tome računa o načelu razmjernosti (čl. 10. ZPP-a).

30. Slijedom svega navedenog, primjenom ranije u obrazloženju navedenih odredaba ZC-a i ZL-a tužbeni je zahtjev ocijenjen neosnovanim (t. I. izreke presude).

31. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a.

32. Drugotuženiku je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje; Tarifa) i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 28. listopad 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 14. ožujka 2023., u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 16. listopada 2023. kod Općinskog suda u Osijeku (saslušanje svjedoka zamolbenim putem) u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR i za zastupanje na ročištu održanom 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR. Dakle, drugotuženiku je priznat parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

33. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 1. travnja 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.