Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1824/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlatki Juričić Pizzul, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul u Opatiji, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P- 1763/2019-36 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1763/2019-36 od 26. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1763/2019-36 od 26. siječnja 2024. u pobijanom dijelu iz stavka II, IV, V i VI izreke i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"II-Nalaže se isplatiti tužitelju iznos od 4.932,16 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2015. do isplate, po stopi koja za period od 1.10.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14% godišnje, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88% godišnje, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68% godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41% godišnje, od 1.1.2018. pa 30.06.2018. iznosi 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. iznosi 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019.g. iznosi 6,30% godišnje, od 01.01.2020. do 30.06.2020. iznosi 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine iznosi 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. godine, pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. IV-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.238,58 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2015. do isplate, po stopi koja za period od 1.10.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14% godišnje, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88% godišnje, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68% godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41% godišnje, od 1.1.2018. pa 30.06.2018. iznosi 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. iznosi 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019.g. iznosi 6,30% godišnje, od 01.01.2020. do 30.06.2020. iznosi 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine iznosi 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. godine, pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 dana.
V-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime dospjele zatezne kamate iznos od 516,13 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2015. do isplate, po stopi koja za period od 1.10.2015. do 31.12.2015. iznosi 8,14% godišnje, od 1.1.2016. do 30.6. 2016. iznosi 8,05% godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. iznosi 7,88% godišnje, od 1.1.2017. do 30.6.2017. iznosi 7,68% godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. iznosi 7,41% godišnje, od 1.1.2018. pa 30.06.2018. iznosi 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. iznosi 6,82% godišnje, od 01.01.2019. do 30.06.2019. iznosi 6,54% godišnje, od 01.07.2019. do 31.12.2019.g. iznosi 6,30% godišnje, od 01.01.2020. do 30.06.2020. iznosi 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine iznosi 5,89% godišnje, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a od 01. siječnja 2023. godine, pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VI-Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.558,73 eura uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana." kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za ostale osobe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1763/2019-36 utvrđene su ništetnima i bez pravnog učinka odredbe čl. 2 st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210128692, kreditna partija: 7103723892 sklopljenog između tužitelja u svojstvu korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita dana 20. srpnja 2007., koji ugovor je potvrđen od strane Javnog bilježnika Krešimira Kuzle iz Opatije dana 20. srpnja 2007. pod brojem OV-7877/2007 u dijelu koji sadržava utvrđenje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, i to temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i odredba čl. 7 st. 2 istog ugovora u dijelu u kojem je određeno da za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz čl. 7 st. 1 ugovora, te da se isti obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.932,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate.
1.3. U stavku III izreke prvostupanjske presude utvrđene su ništetnima i bez pravnog učinka odredbe navedenog Ugovora o namjenskom kreditu kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak (Chf), i to:
- čl. 2 st. 1. u dijelu koji glasi: "...obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja"; i
- čl. 7 st. 1. u dijelu koji glasi: "...obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za Chf.
1.4. Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.238,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, kao u stavku IV izreke presude suda prvog stupnja.
1.5. U stavku V izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 516,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate.
1.6. Tuženiku je naloženo i naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.558,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana nošenja prvostupanjske presude do isplate, kao u stavku VI izreke presude suda prvog stupnja.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2024. do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke o žalbi do isplate, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na daljnje postupanje s odgovarajućim uputama.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4.1. U presudi suda prvog stupnja i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. U žalbi tuženika se neosnovano ističu žalbeni razlozi bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 9, 11 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Time što je u odluci iz stavka V izreke prvostupanjske presude odlučeno o kamatama o kojima je odlučeno u stavku II i IV izreke iste presude, nije odlučeno o zahtjevu o kojem teče druga parnica ili o kojem je pravomoćno presuđeno ni o kojem je zaključena nagodba, tako da se ne radi o povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 9 ZPP.
4.3. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.
4.4. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočava bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12 ZPP jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska od 18. travnja 2023. koja je uslijedila nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem valja reći da je dopuštena, sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. U odnosu na daljnju preinaku iz podneska od 30. listopada 2023., kojeg je tuženik prema podacima iz Jedinstvenog informacijskog sustava za upravljanje i rad na sudskim predmetima eSpis zaprimio 13. studenog 2023., uočava se da se tuženik toj preinaci nije protivio, ni u podnesku od 23. studenog 2023. niti na ročištu od 4. prosinca 2023. na kojem je zaključena glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom te je uslijedila pravilna primjena odredbe čl. 190. st. 4. ZPP. Time se otklanjaju i žalbene tvrdnje o bitnoj povredi odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1.-3. ZPP.
4.5. U parnici radi utvrđenja ništetnosti pravnog posla stranke predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nemaju svojstvo nužnih suparničara tako da nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 109. i čl. 201. ZPP, kako se prigovara u žalbi. Stoga činjenica, da tužbom nisu obuhvaćeni sudužnik i založni dužnik ne utječe na valjanost postavljenog zahtjeva, niti osnovanost odluke o istom.
5.1. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003, dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu br. 3210128692 od 20. srpnja 2007. kao u stavku I i III izreke prvostupanjske presude.
5.2 Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondermnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 31. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u odlukama iz stavka II, IV i V izreke presude suda prvog stupnja.
6.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 20. srpnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu br. 3210128692 kreditna partija: 7103723892 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 86.000,00 Chf s rokom vraćanja od 264 mjeseca i obvezom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima od 527,76 Chf u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za Chf na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 4,90 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama tuženika.
6.2. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 22. siječnja 2016. sklopile Dodatak ugovor o kreditu br. 3210128692 kreditna partija: 7103723892 temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
7.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 3210128692 kreditna partija: 7103723892 kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I i III izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.
7.2. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu od 8. veljače 2015. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.
7.3. Kao što je navedeno, u predmetnom ugovoru o kreditu br. br. 5140030250- 62000151837/2006 od 23. lipnja 2006. ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope prema odlukama tuženika i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
7.4. Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.
7.5. U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.
7.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 je povodom žalbenog osporavanja odluka iz stavka I i III izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.
8.1. U odnosu na osporene odluke iz stavka II, IV i V izreke presude suda prvog stupnja u kojima je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 4,932,16 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranim odlukama tuženika i iznosa od 7.238,58 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf kao i uglavničenih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 516,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, valja reći kako između stranaka sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
8.2. Iako su stranke suglasnošću volja zaključile Dodatak uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.
8.3. Kada je naložio isplatu iznosa od 4,932,16 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa od 7.238,58 eura s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Dodatkom uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.
9.1. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).
9.2. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK koje su zaključenjem Dodatka uz ugovor od 22. siječnja 2016. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.
10. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.
11.1. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka uz ugovor od 22. siječnja 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.:
Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
11.2. Slijedom navedenog Dodatka uz ugovor od 22. siječnja 2016. zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 20. srpnja 2007. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 20. srpnja 2007. jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka uz govor od 22. siječnja 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.
11.3. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka uz ugovor od 22. siječnja 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.
12.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.
12.2. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Dodatak uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.
12.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu ŽE protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.
13.1. U odnosu na zaključenje Dodatka uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Dodatka uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22.).
13.2. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Dodatku uz ugovor o kreditu od 22. siječnja 2016. takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.
14.1. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka uz ugovor od 22. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka od 22. siječnja 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak od 22. siječnja 2016.
14.2. Ujedno je iz istih razloga valjane pravne osnove iz Dodatka od 22. siječnja 2006. i posljedične primjene čl. 9. i 65. st. 1. u vezi čl. 20. i čl. 247. ZOO neutemeljena odluka iz stavka V izreke prvostupanjske presude kojom se tuženiku nalaže isplata zakonskih zateznih kamata u iznosu od 516,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate a radi se o uglavničenim zateznim kamatama na preplaćene iznose po navedenim ništetnim odredbama u razdoblju od 15. listopada 2007. do 30. rujna 2015. dok su na iznose prepate po ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od 4.932,16 eura i o valutnoj klauzuli u Chf od 7.238,58 eura dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 1. listopada 2015. do isplate. Budući da prema prvostupanjskoj presudi na uglavničeni iznos kamata od 516,13 eura kamate teku od 1. listopada 2015. do isplate a na iznos tražbina od 4.932,16 eura i 7.238,58 eura u odnosu na koje je uglavičenje provedeno su također dosuđene kamate tekuće od 15. listopada 2015. do isplate, radi se o odluci suprotnoj odredbi o zabrani anatocima iz čl. 31. st. 1. ZOO.
14.3. Budući da je suglasnošću volja stranaka iz Dodatka uz ugovor od 22. siječnja 2016. preplata po ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od 4.932,16 eura i o valutnoj klauzuli u Chf od 7.238,58 iskorištena sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZPK, nema pretpostavki za primjenu čl. 29. st. 1. i 2. u vezi čl. 1111. ZOO niti su ostvarene pretpostavke u vidu činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje iz čl. 342. i čl. 346. u vezi čl. 1085. ZOO da bi tužitelj kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 20. srpnja 2006. i Dodatku ugovora od 22. siječnja 2016. imao pravo na naknadu štete, što njegov zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.
15. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke iz stavka II, IV i V izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II, toč. 1. izreke ove presude, primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.
16.1. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku VI izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.558,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate je s obzirom na polovični uspjeh tužitelja valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP i odlučiti kao u stavku II, toč. 1. izreke.
16.2. Slijedom odluke po kojoj zbog polovičnog uspjeha svaka stranka snosi svoj trošak, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP odlučiti kao u stavku II, toč. 2. izreke.
17. Djelomično je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 50% je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe od 156,25 eura, kao u stavku III izreke.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej
