Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pr-534/2020-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Gradsko društvo Crvenog križa Valpovo sa sjedištem u [adresa], OIB:9483566971, zastupanog po punomoćniku Berislavu Stankoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanju na rad i priznavanju prava iz radnog odnosa, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i zakonske zastupnice tuženika, odlukom objavljenom 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su odluke tuženika Gradsko društvo crvenog križa Valpovo, OIB 94835669718, [adresa] i to odluka broj 01-19/38-20 od 28.07.2020.g. kojom tuženik tužiteljici OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] otkazuje Ugovor o radu zaključen između stranaka dana 30. travnja 2017.g. i Anekse tom ugovoru zaključene 18. srpnja 2019. g. i od 01. 01. 2020. g. i odluka broj 01-73/3-20 od 20.08.2020.g. kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava od 06.08.2020. g. nezakonite, da otkaz nije dopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja nezakonitih odluka o otkazu te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa, isplati izgubljenu zaradu od nezakonitog prestanka radnog odnosa pa do povratka na rad u iznosu od 6.260,81 eura, kao i pripadajuće neoporezive primitke po osnovu uskrsnice i božićnice u iznosu od 400,44 eura, sve u roku 15 dana zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec kako slijedi :

- na iznos od 69,56 eura od 15.08. 2020.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.09. 2020.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.10. 2020.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.11. 2020.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.12. 2020.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.01. 2021.god. do isplate,

- na iznos od 277,08 eura od 15.02. 2021.god. do isplate,

- na iznos od 522,27 eura od 15.10. 2021.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.12. 2021.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.01. 2022.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.02. 2022.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.03. 2022.god. do isplate,

- na iznos od 539,19 eura od 15.04. 2023.god. do isplate,

- na iznos od 132,72 eura od 31.12.2021.god. do isplate,

- na iznos od 132,72 eura od 30.04.2022.god. do isplate,

- na iznos od 132,72 eura od 30.04.2022.god. do isplate,

- na iznos od 135,00 eura od 30.04.2023.god. do isplate.

ll. Nalaže se tuženiku Gradsko društvo Crvenog križa Valpovo sa sjedištem u [adresa], OIB:9483566971 naknaditi tužiteljici OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u visini od 2.950,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 2.950,00 eura do iznosa od 3.950,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 28. kolovoza 2020. podnijela tužbu ovom sudu radi nedopuštenosti odluke o otkazu Ugovora o radu, utvrđenja da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te posljedično tome vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika i priznavanje svih prava iz rada i po osnovi rada. U tužbi u bitnom navodi da je kod tuženika bila zaposlena temeljem više uzastopnih ugovora o radu od 2011., s jednomjesečnim prekidom tijekom 2014., na radnom mjestu voditeljice u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa]. Navedeni program financiran je sredstvima od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te sredstvima Grada Valpova. Zadnji Ugovor o radu tužiteljica je sklopila s tuženikom na neodređeno vrijeme dana 30. travnja 2017. te je taj Ugovor djelomično izmijenjen prvo Aneksom od 18. srpnja 2019., na način da je ugovoreno da će tužiteljica kod tuženika pola radnog vremena raditi kao voditelj dnevnih aktivnosti za starije osobe, a pola radnog vremena radit će ostale poslove po nalogu tuženika kao poslodavca. Drugi Aneks Ugovora o radu sklopljen je 1. siječnja 2020. te je istim osnovni Ugovor izmijenjen u djelu osnovne plaće na način da je ugovoreno da će tužiteljica za svoj rad kod tuženika primati osnovnu plaću u bruto iznosu od 4.062,51 kuna. Dana 28. srpnja 2020. tuženik je tužiteljici otkazao predmetni Ugovor o radu i sve a anekse tog Ugovora pisanom Odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu. Tužiteljica smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu i to iz razloga što je tuženik prijavio novi projekt radi financiranja pod nazivom „Kreativno zajedništvo“ koji je također usmjeren na organiziranje aktivnosti za starije osobe. Osim toga prema prvom Aneksu Ugovora o radu tužiteljica je kod tuženika radila i na ostalim poslovima prema nalogu tuženika za koje poslove smatra da i dalje postoji potreba za njihovim obavljanjem. Pored navedenog smatra da je tuženik pogrešno izračunao trajanje otkaznog roka i razmjerni dio godišnjeg odmora, kao i da je pogrešno odredio otpremninu pozivajući se u odluci o otkazu na zakonski članak bez navođenja iznosa otpremnine. Stoga je 6. kolovoza 2020. tuženiku uložila pisani zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik odgovorio 20. kolovoza 2020. na način da je isti odbio kao neosnovan. Nastavno je podnijela tužbu ovom Sudu, s tim da je u istoj naglasila da će tužbeni zahtjev u djelu izgubljene zarade specificirati nakon provođenja odgovarajućeg vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi da je tužiteljica kod tuženika radila na poslovima voditeljice u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa] samo za vrijeme trajanja tog programa, ali ne navodi o kojem je točno razdoblju riječ. Dalje navodi da je tuženik neprofitna organizacija financirana sredstvima iz različitih programa i projekata za koje novčana sredstva osigurava Republika Hrvatska preko svojih ministarstava i EU fondova, kao i sredstvima jedinica lokalne samouprave i donacijama pravnih i fizičkih osoba. Stoga broj zaposlenih kod tuženika, kao i zapošljavanje na određenim radnim mjestima ovisi od priljeva novčanih sredstava iz navedenih izvora. Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku prestalo je u travnju 2019. financirati tuženikov program organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe, a isti je s 31. prosinca 2019. prestao financirati i Grad Valpovo. Tuženik se nakon pojave virusa Covid-19 obratio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za apliciranje sredstava radi očuvanja radnih mjesta ali je odbijen s obrazloženjem da nema pravo na navedena sredstva jer ne obavlja gospodarsku djelatnost. Iako je tuženik zbog navedenih razloga imao problema sa financiranjem isti je tužiteljici ponudio prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zaključenje novog Aneksa Ugovoru o radu za radno mjesto u programu „Zaželi“ radno mjesto geronto domaćica, što je tužiteljica pred svjedocima JŽ i NŽ odbila. Stoga smatra da su zbog prestanka financiranja programa organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa], a što je značilo i prestanak provođenja tog projekta i tužiteljičinog odbijanja novog radnog mjesta geronto domaćice bili ostvareni uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz tužiteljičinog Ugovora o radu. U odnosu na otkazni rok naveden u Odluci o otkazu tuženik je priznao da je isti pogrešno odredio u trajanju od jednog mjeseca i dva tjedna, ali je navedenu grešku ispravio na način da je tužiteljicu odjavio sa obveznih osiguranja s danom 30. rujna 2020. čime joj je priznao otkazni rok od 2 mjeseca jer je isti počeo teći 30. srpnja 2020. Nadalje, smatra da nije bio dužan u Odluci o otkazu navesti točan iznos otpremnine, već da je bilo dovoljno u Odluci pozvati se na odgovarajuću zakonsku odredbu. Tuženik je na kraju tužiteljici isplatio otpremninu za šest godina neprekinutog rada kod tuženika. Naglasio je da je tužiteljica od tuženika dobila tijekom 2020. dvije Odluke o godišnjem odmoru, prvu u siječnju i drugu u svibnju jer je tužiteljica nakon zaprimanja prve Odluke o godišnjem odmoru bila na bolovanju, tuženik nije znao kad će se ista vratiti na rad pa je zbog toga donio i drugu Odluku. Smatra da je tužiteljici omogućio korištenje razmjernog djela godišnjeg odmora, koji je ista koristila za vrijeme trajanja otkaznog roka, s tim da je za cijelo vrijeme trajanja otkaznog roka bila oslobođena od rada.

3. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih navoda iz tužbe odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tužiteljica nakon što je tuženik više puta upozoren na potrebu dostave odgovarajuće dokumentacije, po konačnoj dostavi iste i provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, uredila tužbeni zahtjev prema nalazu sudskog vještak podneskom od 28. kolovoza 2024., str. 465-466 spisa. Tuženik je u podnesku od 29. listopada 2021. (str. 128-130) priznao da tužiteljici nije ponudio otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora u zakonom propisanoj formi. Pojasnio je da je zakonska zastupnica tuženika tužiteljici prije otkaza informativno ponudila mogućnost nastavka rada na radnom mjestu geronto domaćica, a da je tužiteljica to prihvatila tad bi tuženik proveo zakonom propisanu proceduru. Naglasio je da tuženik zapošljava manje od 20 radnika i da isti zbog toga nije bio dužan provesti savjetovanje s radničkim vijećam te da nije bio dužan prilikom otkazivanja predmetnog Ugovora o radu voditi računa o socijalnim kriterijima.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze saslušanjem tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, koji su saslušani na okolnost poslova i radnih zadataka koje je tužiteljica odrađivala kod tuženika, potrebe za nastavkom rada tužiteljice kod tuženika na istovrsnim poslovima i radnim zadacima i okolnostima koje su prethodile otkazu predmetnog Ugovora o radu. Provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku na okolnost izgubljene zarade tužiteljice uslijed otkaza Ugovora o radu. Kako bi sud utvrdio je li tuženik nakon otkaza Ugovora o radu zapošljavao nove radnike na istovrsnim projektima i je li za istovrsne projekte dobio financijska sredstva zatraženi su podaci od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Na kraju dokaznog postupka pročitana je dokumentacija sadržana u sudskom spisu i to kako slijedi: odluke o korištenju godišnjeg odmora str. 6 i 8, aneksi ugovora o radu str. 7 i 9-11, zahtjev za zaštitu prava str. 12-13, odgovor na zahtjev za zaštitu prava str.14, odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu str.15-16, obavijest HZZ-a str.23, obrazac IP str. 24-25, očitovanje tuženika str. 26-29, obrazac eM-2P str.30, odjava za osiguranika str.31-32, povratnica str.33, evidencija o zaposlenom str. 34, ugovor o dodjeli financijskih sredstava s obrascem proračuna i izjavom str.35-43, ispis oglasa s burze rada, HZZ-a str 46-47, zaključak str.48-59, odluka str. 60-74, obavijest HZZ-a str 78-79, aneksi ugovora uz ugovor o radu str. 86-90, podnesak tuženika, očitovanje str 101-102 s ugovorima o radu str. 103-105, ispis iz Informacijskog sustava HZMO-a str.111-114, dopis tuženika s odgovorom i drugom dokumentacijom 118-123, aneksi ugovora o radu str. 126-127, popis zaposlenika str. 132-135, pravilnik str. 144-177, odluka str. 187-199, potvrda str. 213-214, te 215-232, obračun plaće str. 233-235, nalaz str. 239, evidencija o radnicima 240-352, podnesak Ministarstva rada 353-354, uz ostalu dokumentaciju spiralno uvezenu 4 sveska koja se nalaze u posebnoj koverti uz sudski spis, podnesak Ministarstva regionalnog razvoja str. 357, ispis poruke e-pošte str. 361, 364, 366, ugovor o pružanju usluga i potvrda o isplaćenoj naknadi str. 372-394, obračunska lista 401-412, nalaz vještaka 413-429, račun vještaka str. 430, isplate neoporezivih primitaka-prigodnih nagrada kod tuženika 435-455, očitovanje vještaka 456, dopuna nalaza vještaka str. 463-464 i potvrda o primitku str. 472 spisa.

4.1. Sud nije izvodio dokaze saslušanjem u svojstvu svjedoka ĐŽ, EŽ, JŽ i NŽ jer su isti predloženi na okolnost dokazivanja pritužbi koje su zakonska zastupnica tuženika i sama tužiteljica upućivale jedna prema drugoj, kao i na okolnost ponude radnog mjesta geronto domaćice od strane zakonske zastupnice tuženika tužiteljici prije otkaza Ugovora o radu. To stoga što predmet ovog spora nije otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanje tužiteljice, kao niti otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora jer je sam tuženik priznao da za takav otkaz nije poštivao zakonom propisanu formu već je samo informativno tužiteljici ponudio prije otkaza radno mjesto geronto domaćice, a što je nesporno ista odbila.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, utvrđenju da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te posljedično tome vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika i isplate izgubljene zarade.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno puno radno vrijeme temeljem Ugovora o radu od 30. travnja 2017. na radnom mjestu voditeljice u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa]. Nije sporno niti da je taj Ugovor djelomično izmijenjen prvo Aneksom od 18. srpnja 2019., na način da je ugovoreno da će tužiteljica kod tuženika pola radnog vremena raditi kao voditelj dnevnih aktivnosti za starije osobe, a pola radnog vremena će raditi ostale poslove po nalogu tuženika kao poslodavca. Nije sporno niti da su stranke sklopile drugi Aneks Ugovora o radu 1. siječnja 2020., kojim je povećana osnovna bruto plaća tužiteljice s 4.026,67 kuna na iznos od 4.062,51 kuna. Nadalje, nije sporno niti da je tužiteljica prije navedenog Ugovora o radu s tuženikom sklapala više Ugovora o radu na određeno vrijeme i to počevši još od 2011., s tim da je tijekom 2014. ista imala jednomjesečni prekid radnog odnosa kod tuženika. Nije sporno niti da su nadležno Ministarstvo i Grad Valpovo tijekom, odnosno krajem 2019. prestali financirati tuženikov program organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe na području grada [adresa]. Također nije sporno da je tuženik 28. srpnja 2020. donio Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu kojom je otkazao Ugovora o radu tužiteljici. Sud zaključuje da nije sporno niti da je tuženik u vrijeme predmetnog otkaza zapošljavao manje od 20 radnika pa isti samim tim nije niti proveo savjetovanje s radničkim vijećam. To stoga što tužiteljica tu činjenicu tijekom postupka uopće nije osporavala. Nadalje, nije sporno niti da je tužiteljica Odluku o otkazu prema povratnici str. 33. spisa zaprimila 30. srpnja 2020. te da je pravovremeno u zakonom propisanom roku dana 6. kolovoza 2020. tuženiku uložila pisani zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik odgovorio 20. kolovoza 2020. na način da je isti odbio kao neosnovan. Samim tim nije sporno niti da je tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu ovom sudu dana 28. kolovoza 2020..

7. Među strankama je prije svega sporno je li prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica odrađivala kod tuženika zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Spornim se ukazuje i je li tuženik u roku od 6 mjeseci od dana dostave Odluke o otkazu tužiteljici, na istim poslovima na kojima je radila tužiteljica zaposlio novog radnika. Tuženik u suštini nije osporavao matematički izračun izgubljene zarade tužiteljice zbog predmetnog otkaza već isti osporava pravnu osnovu tužiteljičinog traženja izgubljene zarade.

8. Iz materijalnih dokaza koji su pročitani u dokaznom postupku, sud je utvrdio kako slijedi:

- da je tuženik s Ministarstvom Rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 5. listopada 2020. potpisao ugovor za projekt „Zajedno brinemo o najranjivijima - socijalne usluge za starije na području 5 slavonskih županija“, s ukupnim bespovratnim sredstvima financiranja od 1.411.866,60 kuna, početak provedbe 5. listopada 2020. završetak 12. ožujka 2023. (str. 353-354 spisa),

- da je tuženik s Ministarstvom Rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike 10. studenog 2020. potpisao ugovor za projekt „Život dostojan čovjeku“, s ukupnim bespovratnim sredstvima financiranja od 4.106.279,32 kuna, početak provedbe 10. studenog 2020. završetak 9. studeni 2021. (str. 353-354 spisa),

- da je Hrvatski zavod za zapošljavanje na svojim web stranicama „Burza rada“ 31. kolovoza 2020. objavio oglas za 2 radna mjesta pomoćnog kuhara/kuharice na pola radnog vremena 20 sati tjedno zbog povećanog obima posla, s tim da je kao poslodavac naveden upravo ovdje tuženik, a kao uvjeti obrazovanja navedeni su završena osnovna ili srednja škola 3 godine, nije važno prethodno radno iskustvo, str. 46-47 spisa,

- da su na radnom mjestu pomoćnog kuhara prema prethodno navedenom oglasu zaposleni prema podacima koje je dostavio sam tuženik str. 132-133 spisa DŽ **.**.2020. i CŽ **.**.2020., s tim da iz Ugovora o radu za CŽ str.103-105 spisa proizlazi da se isti obvezao kod tuženika raditi na poslovima pomoći u pripremi kuhanih obroka, prijevoza hrane korisnicima, održavanje higijene u prostoriji kuhinje i vozila, kao i druge materijalne pomoći (čl. 2.), dok iz ispisa iz Matične knjige zaposlenih str. 348 spisa proizlazi da je isti 24. ožujka 2021. s tuženikom sklopio novi ugovor o radu na određeno puno radno vrijeme,

- da je tuženik prema vlastitim navodima iz podneska i priloga uz isti str. 362- 366 spisa u listopadu 2020. aneksom rasporedio radnicu KŽ na mjesto voditelja projekta „Zajedno brinemo o najranjivijima - socijalne usluge za starije na području 5 slavonskih županija“ na 80% radnog vremena te radnicu TŽ na 50% radnog vremena kao asistenticu na tom projektu, s tim da se podaci o imenovanim radnicama ne nalaze u dostavljenom ispisu Matične knjige zaposlenih (str. 240-353 spisa) pa nije bilo moguće utvrditi na kojima su poslovima iste prethodno radile kod tuženika, od kad su i na kojim sve poslovima bile zaposlene kod tuženika, koju stručnu spremu iste imaju...,

- da prema podacima iz Matične knjige zaposlenih str. 318-319 spisa tužiteljica ima četvrti stupanj srednjeg usmjerenog obrazovanja u zanimanju kemijski tehničar,

- da je tužiteljica tijekom rada kod tuženika tijekom 2019. - 2020 vodila dnevnik rada str. 62-74 spisa iz kojeg je razvidno da je ista osim rada sa starijima, radila i niz drugih poslova kao što su čišćenje prostorija, prozora i podova, pomaganje u kuhinji, kupnja namirnica, podjela hrane, pranje, sakupljanje i prostiranje rublja, podjela odjeće...

- iz dopisa Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, str. 120-121 spisa proizlazi da se je zakonska zastupnica tuženika obraćala navedenoj Zakladi vezano za natječaj za nastavak projekta na kojem je tužiteljica radila kao voditelj te da je dobila odgovor da prijava tuženika na natječaj nije zadovoljila jer tuženik nije poslao cjelovitu prijavu te nije bila potpisana sva tražena dokumentacija.

9. Iz iskaza tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika u bitnom je utvrđeno da je tužiteljica kod tuženika radila i druge poslove po nalogu zakonske zastupnice tuženika, a ne samo poslove voditelja dnevnih aktivnosti za starije osobe. Tužiteljica je u svom iskazu naglasila da je imala odobrenje i za rad u kuhinji, a što tuženik tijekom postupka nije osporavao, štoviše ta činjenica proizlazi i iz dnevnika radnih aktivnosti koji je tužiteljica dostavila na sudski spis. Zakonska zastupnica tuženika potvrdila je da projekt koji je tužiteljica vodila nije prošao na natječaju zbog nepotpune dokumentacije, odnosno menadžer joj nije na potpis dao Ugovor o suradnji sa Centrom za socijalnu skrb. U navedenom djelu sud iskaze cijeni istinitima jer su međusobno sukladni te su u skladu s naprijed navedenom materijalnom dokumentacijom. Iskaze u preostalom djelu sud nije posebno cijenio, jednim djelom jer isti nisu bitni za utvrđenje spornih činjenica dok je s druge strane posebno iskaz zakonske zastupnice tuženika proturječan općepoznatim činjenicama i materijalnoj dokumentaciji, a o čemu će više riječi biti u nastavku.

10. Iz Nalaza sudskog vještaka te iz Dopune istog str. 413-430 i 463-464 spisa proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice po osnovi plaće u onim mjesecima koje je bila nezaposlena nakon otkaza kod tuženika, kao i u onim mjesecima kad je ostvarila kod novog poslodavca plaću nižu od plaće koju je ostvarivala kod tuženika iznosi ukupno 6.260,81 eura te se odnosi na razdoblje navedeno u tablici str. 417. spisa. Izgubljena zarada po osnovi neisplaćene uskrsnice i božićnice iznosi 400,44 eura. Nalaz sudskog vještaka i Dopunu istog sud je u cijelosti uzeo u obzir kao vjerodostojan jer je isti dan jasno i određeno, sukladno zadatku koji je dao sud. Osim toga isti se temelji na isplatnim listama i ostaloj dokumentaciji koju su na sudski spis dostavile same stranke, koje na Nalaz nisu imale primjedbi u pogledu matematičkog izračuna.

11. Iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) proizlazi da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nadalje, iz čl. 115. st. 5. i 6. ZR-a proizlazi da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku, na istim poslovima zaposliti drugog radnika, s tim da ako u navedenom roku nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

13. Prije svega treba istaknuti da u odredbama Zakona o Hrvatskom crvenom križu („Narodne novine“, broj 71/10), Statutu Hrvatskog Crvenog križa („Narodne novine“, broj 68/02, 88/05, 130/05 - službeni pročišćeni tekst, 56/11) i Zakonu o udrugama („Narodne novine“, broj 74/14, 70/17, 98/19) nema odredbi koje bi tim pravnim osobama glede obveza prema zaposlenicima davala neka druga prava ili propisivala drugačiji položaj zaposlenika pa se stoga i za takve udruge glede uređenja prava iz radnog odnosa primjenjuju odredbe ZR-a. Stoga, makar se argumenti tuženika mogu razumjeti, prije svega zbog neprofitnog i humanitarnog položaja tuženika, ne postoje zakonske osnove njegove obveze kao poslodavca prema radnicima drugačije cijeniti i prosuđivati nego što je to slučaj sa svakim drugim poslodavcem u Republici Hrvatskoj.

14. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužiteljica prema prvom Aneksu Ugovora o radu od 18. srpnja 2019. kod tuženika radila pola radnog vremena na poslovima voditelja u programu organiziranih dnevnih aktivnosti za starije osobe, a pola radnog vremena ostale poslove prema nalogu poslodavca, a što proizlazi i iz dnevnika radnih aktivnosti koji je tužiteljica vodila, str. 62-74 spisa te iz samog iskaza zakonske zastupnice tuženika koja je potvrdila da je tužiteljici davala naloge za radom na poslovima podjele humanitarne pomoći, čišćenja prostora, rada u kuhinji, kad su se pakirali paketi i kuhana jela za korisnike tuženika. Također je utvrđeno da je tuženik neposredno nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike potpisao dana 5. listopada 2020. Ugovor za provođenje programa "Zajedno brinemo o najranjivijima - socijalne usluge za starije na području pet slavonskih županija" za kojih je projekt dobio znatna novčana sredstva, te je za voditelja tog projekta u listopadu 2020. Aneksom rasporedio KŽ te za asistenticu JŽ, radnice koje su prethodno bile zaposlene kod tuženika. Isto tako, tijekom mjeseca kolovoza 2020., dakle, neposredno nakon otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, tuženik je objavio Oglas kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za dva pomoćna kuhara za koje je naveo kao uvjete srednju ili osnovnu školu te je sklopio ugovore o radu s DŽ dana **.**.2020. i ĆŽ **.**.2020. za navedena radna mjesta, s tim da je DŽ i prethodno bila zaposlena kod tuženika na određeno vrijeme (Ugovor istekao 31. kolovoza 2020.), dok je CŽ tad prvi put zaposlen kod tuženika te je isti tijekom 2021. kod tuženika dobio ugovor o radu na puno radno vrijeme. Slijedom svega navedenog, sud smatra da je nesporno utvrđeno da kod tuženika nisu bili ispunjeni uvjeti za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici, jer nije prestala potreba za obavljanjem posla tužiteljice kod tuženika. To stoga što iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tuženik nastavio raditi sa starijim osobama u okviru programa "Zajedno brinemo o najranjivijima - socijalne usluge za starije na području pet slavonskih županija", za koji projekt nije dokazao tijekom postupka da se u bitnome razlikuje od projekta na kojem je ranije radila tužiteljica. Dakle, isti je u trenutku otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici znao da će uskoro kroz navedeni projekt dobiti znatna sredstva te je na isti projekt mogao rasporediti tužiteljicu, budući je ista ispunjavala uvjete za to. Međutim, isti to nije učinio, već je na taj projekt rasporedio KŽ i JŽ. Pri tome je bitno naglasiti da tuženik za KŽ i JŽ nije dostavio ispis iz Matične knjige radnika pa je i na taj način protivno svojoj obvezi tereta dokazivanja činjenica o opravdanosti otkaza onemogućio sud u utvrđenju imaju li imenovane isti ili viši stupanj stručne spreme od tužiteljice, imaju li iste više ili manje radnog iskustva na istovrsnim poslovima kod tuženika od tužiteljice.. . Također, neposredno nakon otkazivanja Ugovora o radu tuženik je na poslovima pomoćnog kuhara zaposlio CŽ u opisu čijeg je posla, prema ugovoru o radu koji je tuženik dostavio na sudski spis između ostalog pakiranje i razvoženje obroka, čišćenje, pomoćni poslovi u kuhinji i slično, a koje je poslove u dijelu radnog vremena do otkazivanja Ugovora o radu radila i sama tužiteljica koja je imala odobrenje za rad u kuhinji, a što je potvrdila u svom iskazu i sama zakonska zastupnica tuženika.

15. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da nije prestala obveza za obavljanjem poslova koje je kod tuženika radila tužiteljica temeljem otkazanog Ugovora o radu i Aneksa tog Ugovora, pa je shodno tome Odluka o otkazu Ugovora o radu nedopuštena zbog čega je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR-a i rasporediti ju na poslove koje je ista obavljala prije otkazivanja Ugovora o radu. Pri tome činjenica što je raniji projekt na kojem je tužiteljica radila prestao, nije nikakva zapreka za to, jer je sasvim sigurno nakon tog projekta tuženik provodio slične i istovrsne druge projekte, a osim toga ista po nalogu tuženika sasvim sigurno može obavljati i druge poslove sukladno Ugovora o radu i Aneksu istog, jer je nedvojbeno nakon nezakonitog otkaza Ugovora o radu tužiteljici, u međuvremenu tijekom 2021. pa i kasnije tuženik zaposlio veći broj zaposlenih zbog čega je izradio Pravilnik o radu i druge akte, budući sada zapošljava više od 20 radnika te sasvim sigurno postoje i dalje poslovi koje je tužiteljica ranije obavljala kod tuženika samo u okviru drugih financiranih projekata. Da je tome tako potvrdio je i sam tuženik tijekom postupka svojim navodima da je nakon otkaza tužiteljicu obavještavao o novim natječajima za radna mjesta čime je potvrdio da tužiteljica ispunjava stručne uvjete za daljnji rad kod tuženika. S obzirom da je zbog nezakonite Odluke o otkazu tužiteljica izgubila zaradu u vidu plaće, uskrsnice i božićnice koju nije primala u vremenu dok nije zasnovala novi radni odnos, ista ima pravo na izgubljenu zaradu koja je tužiteljici dosuđena u visini koja proizlazi iz nalaza sudskog vještaka na čiji matematički izračun stranke nisu imale primjedbi.

16. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/189, s tim da tužitelj nema pravo na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak sadržan u pojedinim dosuđenim iznosima razlike manje isplaćene bruto plaće, budući iz čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1.i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07),proizlazi da isti dospijevaju tek sa isplatom.

17.Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa) to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 26. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se tužiteljica tim podneskom očitovala na tuženikov odgovor na tužbu,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 6. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 15. srpnja 2021. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 8. travnja 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

-trošak zastupanja na ročištu održanom 1. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1. Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 8. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1.Tarife, budući se u tom podnesku tužiteljica očitovala na podnesak tuženika od 30. svibnja 2022. i interne akte koje je tuženik dostavio te je dostavila interne akte koji su bili na snazi u vrijeme otkaza Ugovora o radu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 13. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1.Tarife, budući je tužiteljica u tom podnesku dostavila dokumentaciju koja je bila potrebna za provođenje vještačenja,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 28. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8.1.Tarife, jer je uz isti tužiteljica dostavila isplatne liste od svog novog poslodavca,

- trošak zastupanja na ročištu održanom 27. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9.1.Tarife.

Slijedom navedenog, tužiteljici su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 2.000,00 eura na koje je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 2.500,00 eura. Nadalje, priznati su joj i stvarni troškovi plaćenog vještačenja po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 270,00 eura, jer je taj iznos i isplaćen sudskom vještaku temeljem računa (str. 430 spisa). Priznat joj je i stvarni trošak prijevoda dokumentacije s njemačkog jezika prema računu str. 394 spisa u iznosu od 180,00 eura, jer je prijevod bio potreban radi provođenja vještačenja. Prema tome, tužiteljici su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.950,00 eura. Naprijed priznati troškovi po ocjeni ovog suda bili su nužni za uspjeh tužiteljice u ovoj parnici.

18. Tužiteljica je u cijelosti odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podneska od 14. lipnja 2021., jer tog podneska nema u spisu, a u spisu se nalaze podnesci od 11. i 30. lipnja 2021., s tim da je u tim podnescima tužiteljica u bitnom ponovila navode iz tužbe odnosno podneska od 26. listopada 2020. za koji joj je u cijelosti priznat trošak. Nadalje, ista je odbijena i sa zahtjevom za sastav podneska od 15. rujna 2021., jer je uz isti dostavila Aneks ugovora o radu, a koji je Aneks već ranije dostavljen uz tužbu. Odbijena je i sa zahtjevom za zastupanje na ročištima od 4. studenog 2021. i 14. ožujka 2023., jer na ta ročišta nije pristupio nitko od stranaka i punomoćnika pa su ista odgođena.

19. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 1. travnja 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužiteljici po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku