Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-98/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu prvotužitelja BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Finesa Credos, dioničko društvo, consulting financijska kompanija razvoja i upravljanja projektima štednje i financiranja, OIB:25686975671, Ulica Ivana Kukuljevića 25, 42000 Varaždin, zastupan po punomoćniku Hinku Žerjavu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Žerjav i Žerjav iz Varaždina, radi utvrđenja, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 4. ožujka 2025.g. u prisutnosti prvotužitelja, punomoćnika tužitelja i pun. tuženika, a odluke objavljene dana 1. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan i da nije nastao i da ne proizvode nikakve pravne učinke Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009. godine koji je sklopljen između 1. i 2. tužitelja, kao solidarnih jamaca, i pravnog prednika tuženika Finesa Faktor d.d., Varaždin, Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD-Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] korisnik zajma i založnog dužnika, solemniziran pod posl.br. OV-4031/09 po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek, sa sjedištem ureda u Varaždinu, Pavlinska 5, dana 11.05.2009. godine.

2.Utvrđuje se da je ništetan i da nije nastao i da ne proizvode nikakve pravne učinke Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 03/09 dana 13.03.2009. godine sklopljen između 1. tužitelja kao jamac platca i pravnog prednika tuženika, trgovačkim društvom Finesa Faktor d.d., Varaždin Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD-Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca, korisnika.

3. Utvrđuje se da je ništetan i da nije nastao i da ne proizvode nikakve pravne učinke Ugovor o eskontu mjenica broj 01/09 dana 13.03.2009. godine sklopljen između 1. tužitelja kao platca i pravnog prednika tuženika, trgovačkim društvom Finesa Faktor d.d., Varaždin Finesa Faktor d.d., Varaždin Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD- Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja.

II.Odbija se kao podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da su ništetne i da nisu nastale i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe čl. 2., 3., 4., 5., i 8. Okvirnog ugovora o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009. godine koji je sklopljen između 1. i 2. tužitelja, kao solidarnih jamaca, i pravnog prednika tuženika tuženika Finesa Faktor d.d., Varaždin i MiD-Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] korisnik zajma i založnog dužnika, solemniziran pod posl.br. OV-4031/09 po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek, sa sjedištem ureda u Varaždinu, Pavlinska 5, dana 11.05.2009. godine.

2.Utvrđuje se da je ništetan i da nije nastao i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 03/09 dana 13.03.2009. godine sklopljen između 1. tužitelja kao jamaca platca i pravnog prednika tuženika, trgovačkim društvom Finesa Faktor d.d., Varaždin, Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD- Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca, korisnika.

III. Utvrđuje se da je ništetan i da nije nastao i da ne proizvode nikakve pravne učinke odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o eskontu mjenica broj 01/09 dana 13.03.2009. godine sklopljen između 1. tužitelja kao jamca platca i pravnog prednika tuženika, trgovačkim društvom Finesa Faktor d.d., Varaždin, Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD- Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao prodavatelja.

IV. Nalaže se tužiteljima BL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i TL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženiku Finesa Credos d.d. consulting financijska kompanija razvoja i upravljanja projektima štednje i financiranja, Varaždin, Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671, naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 € (slovima: dvijetisućeeura) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde kako su, kao solidarni jamci, sa pravnim prednikom tuženika, trgovačkim društvom FINESA FAKTOR d.d., Varaždin, zaključili Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009. godine solemniziran pod posl.br. OV-4031/09 po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek, sa sjedištem ureda u Varaždinu, Pavlinska 5, dana 11.05.2009. godine. Tvrde kako je Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009. godine, pobliže naveden pod točkom I. tužbe je ništetan jer je sklopljeni suprotno prisilnim propisima kao i moralu društva te suprotno odredbi čl.295. ZOO/05 (ranije čl. 143. ZOO-a (NN 53/91). Tužitelji navode kako činidba iz pravnog posla nije određena, niti se ista može odrediti, jer suprotno odredbi 272. ZOO/05 (ranije odredba čl. 50. ZOO-a (NN 53/91)), ne sadrže podatke pomoću kojih se predmetna obveza može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da odredi predmet obveze, pa sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta poslovanja koje su nepravične prema jednoj od ugovornih stranaka odnosno koje su suprotne načelu jednakosti uzajamnih davanja. Iz podataka u spisu predmeta sadržaja predmetnog ugovora i iskaza svjedoka, službenice tuženika proizlazi kako je tekst konkretnog ugovora sastavljen u banci, potpisan i pečaćen od banke te predan klijentu radi solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika) proizlazi kako je predmetni ugovor formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima. Podneskom od dana 28.studenog 2023.g. tužitelji podneskom proširuju tužbeni zahtjev navodeći kako je prvotužitelj kao jamac platac sa pravnim prednikom tužitelja FINESA FAKTOR d.d. Varaždin zaključio Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 03/03 dana 13.ožujka, a istog dana 13.3.2009.g. prvotužitelj je sklopio s istim trgovačkim društvom kao prodavatelja Ugovor o eskontu mjenica broj 01/09 te tužitelji tvrde kako su i ovi ugovori ništetni jer su sklopljeni suprotno prisilnim propisima kao i moralu društva suprotno odredbi članka 295. ZOO/05 (ranije čl. 143. ZOO-a (NN 53/91). Tužitelji tvrde kako Ugovor na strani prednika nije potpisan od strane osobe ovlaštene za zastupanja te tu činjenicu predlažu utvrditi grafološkim vještačenjem te sve razloge koji su već navedeni za prvi Ugovor za koje traže utvrđenje ništetnosti. Nadalje tvrde kako Ugovori nisu zaključeni u obliku javne isprave, potvrđene solemnizirane privatne isprave već samo u formi privatne isprave. Ugovori ne predstavljaju ovršnu ispravu niti postoji paritet forme s naprijed navedenim Okvirnim ugovorom o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama, jer sklapanjem ovog ugovora nije postojao nikakav tijek novca a koji bi bio temelj zasnivanja založnog prava slijedom čega je ugovor prividan a samim tim i ništetan.

2. Tuženik u odgovoru na priznaje da su tužitelji, kao solidarni jamci, jamčili tuženiku, odnosno njegovom pravom predniku, za povrat zajma njihove zajedničke firme Mid-Bio d.o.o. Zagreb koju je osnovao prvo tužitelj. U to vrijeme prvo tužitelj je bio vlasnik (jedini osnivač) i direktor firme Mid-Bio d.o.o. Zagreb, dok je drugo tužiteljica bila prokurist toga društva. Dakle, radi se o zajmu zaključenom između dva poduzetnika, tuženika kao davatelja zajma, te društva Mid-bio d.o.o. Zagreb. Zajam je bio odobren u svrhu poslovne djelatnosti društva Mid-bio d.o.o. Zagreb, stoga tužitelji, u konkretnom slučaju nisu bili potrošači i kao takvi tužitelji posljedično tome ne uživaju pravnu zaštitu kao potrošači. Tuženik poriče navod tužitelja da je predmetni Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05. 2009. godine, ništetan jer tužitelji ne navode činjenice na kojima temelje svoje tužbene razloge, niti dokaze za utvrđivanje činjenica a u svakom slučaju tuženik osporava da bi sklopljeni ugovor bio protivan prisilnim propisima i moralu društva. Tuženik navodi kako se radi o ugovoru koji je individualiziran za potrebe konkretnog zajma upravo za društvo Mid.Bio d.o.o., a ne veći broj korisnika, a osim toga kategorički se poriče da bi te odredbe ugovora, suprotno načelu svjesnosti i poštenja, prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranka na štetu tužitelja kao suugovaratelja sastavljača (tuženika), jer je životno logično da tuženik, kada već odobrava tako visoki iznos zajma od 2.000.000,00 kuna traži hipotekarno osiguranje. U svakom slučaju o svim elementima ugovora parnične su stranke razgovarale, pojedinačno pregovarale, te je ugovor sklopljen u skladu sa interesima i jedne i druge strane. Tuženik navodi kako iz konkretnog Okvirnog ugovora proizlazi da će se temeljem tog Okvirnog ugovora o zajmu, za slučaj da zajmoprimcu (Mid-bio d.o.o.) budu trebala novčana sredstva, naknadno zaključiti, odnosno zaključivati, pojedinačni ugovori o zajmu, a na temelju prethodnog zahtjeva korisnika (vidi članka 2 Okvirnog ugovora), pri čemu je ugovoreno da će se redovna i zatezna kamatna stopa, te naknada regulirati zasebno po svakom pojedinačnom ugovoru o zajmu (vidi članka 3). Dakle, predmetnim Okvirnim ugovorom nije utvrđena ni redovna, ni zatezna kamata, a niti naknada tuženika, već je ugovoreno da će se o tim pitanjima raspravljati kada (i ako) zajmoprimac bude imao potrebe za novčanim sredstvima tuženika. Nadalje tužitelji su sređenim tužbenim zahtjevom zatražili i ništetnost Ugovora o eskontu mjenica broj 01/09 i Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 03/09, oba zaključena dana 13.09. 2009. godine, sa pravnim prednikom tuženika. Tuženik tvrdi kako instrumenti osiguranja tražbina iz pravnih poslova nisu i ne mogu biti predmetom ništetnosti, a niti instrumenti osiguranja mogu utjecati na ništetnosti pravnih poslova za čije su osiguranje dani. S obzirom da je tražbina tuženika prema tužiteljima odavno dospjela, instrumenti osiguranja su već podneseni na naplatu, pa je potpuno neosnovan prijedlog tužitelja da se ta sredstava osiguranja, sada, u izvorniku, dostave sudu, jer bi to značilo da bi tuženik trebao odustati odnosno povući sredstava osiguranja iz postupaka naplate i dostaviti ih sudu. Obvezivanje tuženika da ih dostavi u izvorniku istom bi prouzročilo nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer bi od pokrenutih postupaka prisilne naplate trebao odustati, odnosno izgubiti svoj prvenstveni red naplate pogotovo što bi tužitelji trebali posjedovati ove dokumente. Tuženik navodi kako razlog ništetnosti mora postojati u trenutku zaključenja pravnog posla i ne nastaje nakon što je pravni posao sklopljen, a naročito ne nakon što je tražbina dospjela jer ispunjenje obveza, nakon sklapanja pravnog posla, je akt izvršenja ugovora, a izvršenje ili neizvršenje ugovornih obveza ne utječe na perfekciju ugovora. Tužitelji do davanja odgovora na tužbu nisu naveli činjenice na kojima svoj zahtjev temelje, a što su, pozivom na odredbu članka 186. ZPP-a bili dužni učiniti, već u tužbi, pa na ove općenite tvrdnje tuženik se ne može konkretno očitovati, osim što takve zahtjeve tužitelja osporava. Tužitelji navode kako konkretni Ugovor o pozajmici i Ugovor o eskontu mjenice nisu zaključeni u formi javne isprave – potvrđene (solemnizirane) privatne isprave, dok je Okvirni ugovor o zajmu sačinjen u takvoj formi, pa da su zbog toga svi ti pravni poslovi ništetni. Nije sporno da konkretni Ugovor o pozajmici i Ugovor o eskontu mjenice nisu solemnizirani po javnom bilježniku, a to iz razloga što za njihovu pravnu valjanost javnobilježnička ovjera ili potvrda (solemnizacija) nije niti potrebna. Oni proizvode pravne učinke već samim potpisom pisanog ugovora od strane ugovornih strana, bez ovjere javnog bilježnika. Okvirnim ugovorom stranke su istome željele dati snagu ovršne isprave, po čijem dospijeću bi tuženik, kao vjerovnik tražbine, mogao protiv svojih dužnika pokrenuti neposrednu prisilnu ovrhu. Zbog toga je taj Okvirni ugovor solemniziran po javnom bilježniku i temeljem toga je tuženik ovlašten svoju dospjelu tražbinu ostvarivati prisilnim putem. Međutim, tuženik tvrdi kako to sa navodnim paritetom forme u odnosu na Ugovor o pozajmici i Ugovor o mjenici nema nikakve veze. O nedostatku pariteta forme moglo bi se govoriti samo onda kada bi nakon zaključenja Okvirnog ugovora stranke ugovorene obveze iz tog Okvirnog ugovora drugačije dogovorile ili ga mijenjale, a taj novi dogovor ne bi bio solemniziran kod javnog bilježnika, no u konkretnom slučaju, na način kako to tvrde tužitelji, ne postoji nikakav propust pariteta forme koji bi dovodio do ništetnosti pravnih poslova. Okvirni ugovor jest potvrđena (solemnizirana) privatna isprava koja je stekla svojstvo ovršnosti, što je razvidno iz njegove potvrde koja je dana 11.05. 2009. godine izvršena kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu pod brojem OV-4031/09.Spomenutim Okvirnim ugovorom, suglasnom voljom stranaka, izvršeno je osiguranje tražbine tuženika prema tužiteljima, koja se temelji na Ugovoru o pozajmici i Ugovoru o eskontu mjenica, oba od 13.03. 2009. godine. Dakle, tražbina tuženika koja je osigurana tim Okvirnim ugovorom već je prije nastala, zaključenjem spomenutih pravnih poslova, pa se poriče navod tužitelja da nije postojao nikakav tijek novca koji bi bio temelj zasnivanja založnog prava. Tijek novca postojao je od ranije, obveza tužitelja je nastala, a tražbina tuženika je Okvirnim ugovorom samo osigurana zasnivanjem založnog prava. Zbog opisanog poriče se da bi Okvirni ugovor bio prividan ugovor, da nije postojala pravna osnova obvezivanja kod njegova sklapanja, kao što se poriče navod da bi pobuda za njegovo sklapanje bila nedopuštena. Tuženik nadalje ističe za paritet forme ugovora i punomoći za njihovo potpisivanje kako je Okvirni ugovor zaključen u pisanoj formi, da je isti potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku i da on nije zaključen putem punomoćnika, ni na strani tuženika, a ni na strani tužitelja. Ovlaštenje prvotužitelja za zastupanje društva Mid-bio d.o.o. javni je bilježnik utvrdio uvidom u registar nadležnog Trgovačkog suda, na dan solemniziracije toga ugovora, što je i konstatirano u potvrdi javnog bilježnika. Solemnizaciji ugovora pristupa samo dužnik obveze, te javni bilježnik utvrđuje samo njegov identitet (ako se radi o fizičkoj osobi), te ovlaštenje određene fizičke osobe za zastupanje pravne osobe (ako se radi o pravnoj osobi), a što je sve javni bilježnk u konkretnom slučaju i učinio pa tuženik predlaže da se tužitelji odbiju s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3.U svrhu dokazivanja pročitani su Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 8.5.2009. (list 5-8), kopija zk. uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9-10), Povijesni izvadak iz sudskog registra (list 12-28), Sentenca Visokog Trgovačkog suda RH br. Pž-7102/03 (list 29), odluka ŽS u Zagrebu br. Gž-1171/2017-2 od 17.6.2020. (list 30-33), rješenje Vrhovnog suda RH br. Revd 29/2022-2 od 25.1.2022. (list 34-35), potvrda o zaprimljenom nalogu (list 37) podnesak tuženika od 10.3.2023.g. uz djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (list 52-60), podnesak tužitelja od 17.4.2023. uz zapisnik br. Psp-81/2022 od 19.1.2023. Općinskog građanskog suda u Zagrebu, rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1110/2019-68 od 6.12.2022., zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. R1-313/2021 od 25.1.2023.g. (list 62-69), saslušan je prvotužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, te su saslušani svjedoci CL i ĐL, izvršen je uvid u podnesak tužitelja (list 83-142), pročitan je podnesak tuženika zajedno sa prilozima i to ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 03/09 i ugovora o eskontnu mjenica 01/09, pročitan je podnesak tužitelja od dana 28.11.2023.g. i podnesak tuženika od 28.11.2023.g., pročitan je podnesak tuženika sa sintencom ŽS u Varaždinu (list 166-171).

4. Analizirajući provedene dokaze i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su stranke potpisale ugovore koji su predmet ovog spora i to Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009. godine koji je sklopljen između 1. i 2. tužitelja, kao solidarnih jamaca, i pravnog prednika tuženika FINESA FAKTOR d.d., Varaždin, Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD-Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] korisnik zajma i založnog dužnika, solemniziran pod posl.br. OV-4031/09 po javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek, sa sjedištem ureda u Varaždinu, Pavlinska 5, dana 11.05.2009. godine, te Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 03/09 dana 13.03.2009. godine sklopljen između 1. tužitelja kao jamac platca i pravnog prednika tuženika, trgovačkim društvom FINESA FAKTOR d.d., Varaždin Ivana Kukuljevića 25, OIB: 25686975671 i MiD-Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca, korisnika.

6.1. Tužitelji tvrde kako je Okvirni ugovor o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009. godine, pobliže naveden pod točkom I. tužbe ništetan jer je sklopljeni suprotno prisilnim propisima kao i moralu društva te suprotno odredbi čl.295. ZOO/05 (ranije čl. 143. ZOO-a (NN 53/91). Tužitelji navode kako činidba iz pravnog posla nije određena, niti se ista može odrediti, jer suprotno odredbi 272. ZOO/05 (ranije odredba čl. 50. ZOO-a (NN 53/91)), ne sadrže podatke pomoću kojih se predmetna obveza može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da odredi predmet obveze, pa sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta poslovanja koje su nepravične prema jednoj od ugovornih stranaka odnosno koje su suprotne načelu jednakosti uzajamnih davanja. Sud ovakvu tvrdnju tužitelja nije mogao uzeti u obzir jer je nesporno kako su i Ugovor o kratkoročnoj pozajmici broj 03/03 dana 13.ožujka, te Ugovor o eskontu mjenica broj 01/09 kojeg je prvotužitelj sklopio s istim trgovačkim društvom istog dana 13.3.2009.g. povezani ugovori temeljem kojeg je tuženik isplatio kredit MiD- Bio d.o.o. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca, korisnika a kojeg je osnovao prvotužitelj. S obzirom da se radi o kratkoročnoj pozajmici, a što je vidljivo iz Ugovora (lis144-147) u iznosu od 1.163.340,97 kn odnosno 156.671,28 € s točnim razdobljem otplate sud smatra da se predmetna obveza može odrediti.

6.2. Nesporno je, što proizlazi iz iskaza prvotužitelja BL kako je potpisao sva tri ugovora i tek nakon potpisa trećeg Ugovor dobio je ispunjenje cjelokupnog ugovora odnosno prijenos cjelokupnog iznosa. Dakle, nesporno je kako tražbina tuženika koja je osigurana tim Okvirnim ugovorom već prije nastala, zaključenjem spomenutih pravnih poslova, pa iz navedenog sud smatra kako je nije osnovan navod tužitelja kako nije postojao nikakav tijek novca koji bi bio temelj zasnivanja založnog prava. Tijek novca postojao je od ranije, obveza tužitelja je nastala, a tražbina tuženika je Okvirnim ugovorom samo osigurana zasnivanjem založnog prava, pa je neosnovana tvrdnja tužitelja kako se u odnosu na Okvirni ugovor radi u stvari o prividnom ugovoru.

6.3. Prvotužitelj tvrdi kako je ugovor ništetan jer nije bio u cijelosti isplaćen odnosno navodi kako su tek kasnije tražili da potpiše i okvirni ugovor o zajmu kojim je založio nekretnine. Ovakav iskaz odnosno tvrdnju tužitelja sud nije mogao uzeti u obzir jer svaka novčana institucija prema svojoj procjeni postavlja uvjete i sredstva osiguranja kako bi osigurala svoj novac, pa ako je prvotužitelj smatrao kako nešto nije u redu s Ugovorima mogao je odustati od sklapanja takvog posla i uzimanja zajma od tuženika i ne sklopiti Okvirni ugovor.

6.4.Tužitelji nadalje tvrde kako se o uvjetima prilikom sklapanja Ugovora nisu mogli s protivnom stranom pregovarati o uvjetima ugovora te da su ugovori sastavljeni na obrascu, što je potvrdio i sin tužitelja svjedok CL no ustvari prema utvrđenju suda tužitelji su, kao solidarni jamci, jamčili tuženiku, odnosno njegovom pravom predniku, za povrat zajma njihove zajedničke firme Mid-Bio d.o.o. Zagreb koju je osnovao prvo tužitelj i u to vrijeme prvotužitelj je bio vlasnik (jedini osnivač) i direktor firme Mid-Bio d.o.o. Zagreb, dok je drugotužiteljica bila prokurist toga društva, pa se u konkretnom slučaju radi o zajmu zaključenom između dva poduzetnika, tuženika kao davatelja zajma, te društva Mid-bio d.o.o. Zagreb. Nesporno je da je Zajam je bio odobren u svrhu poslovne djelatnosti društva Mid-bio d.o.o. Zagreb, jer kako navodi prvotužitelj banke su prestale davati kredite poduzetnicima i uzimanje kredita za poslovanje tvrtke kod tuženika mu je bila jedina šansa, pa stoga tužitelji, u konkretnom slučaju nisu bili potrošači i kao takvi tužitelji posljedično tome ne uživaju pravnu zaštitu kao potrošači prema Zakonu o potrošačkom kreditu.

6.5. Tužitelji nadalje tvrde kako Ugovori nisu sklopljeni od strane tuženika od ovlaštene osobe, međutim sud niti ove tvrdnje tužitelja nije mogao uzeti u obzir jer iz iskaza ĐL, Predsjednika Skupštine tuženika, proizlazi kako je on u vrijeme sklapanja Okvirnog ugovora o zajmu o osiguranju zasnivanja založnog prava na nekretninama od dana 8.svibnja 2009.g. bio predsjednik Uprave tvrtke Finesa Faktor d.d. te je potvrdio kako je potpisao taj ugovor dok je u to vrijeme SL bila njegova zamjenica u tvrtki Finese Faktor d.d. te je imala punomoć za potpisivanje ugovora, te tvrdi kako je ona potpisala preostale ugovore na stranici (list 144-151) spisa te da je ona imala ovlasti za potpis ovih ugovora, jer joj je za to dao punomoć (list 236) za koju svjedok navodi kako nije niti trebala biti ovjerena kod javnog bilježnika. Nadalje nije upitno ni potpis tužitelja jer kako navodi u svom iskazu on je bio jedini vlasnik i direktor firme.

7. Nadalje, tužitelj tvrdi kako su ništetne pojedine odredbe Ugovora i to čl. 2., 3., 4., 5., i

8. Okvirnog ugovora o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009, odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 03/09 dana 13.03.2009. godine i odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o eskontu mjenica broj 01/09 dana 13.03.2009. godine. Nesporno je kako je sa pravnim prednikom tuženika, trgovačkim društvom FINESA FAKTOR d.d., Varaždin, koja je prema povijesnom izvatku iz sudskog registra (list 12-28) specijalizirana financijska organizacija za financiranje komercijalnih poslova i otkup potraživanja, pa je dakle imala između ostalih poslova i kreditiranje komercijalnih poslova, hipotekarne kredite i slično. Nesporno je kako vezivanje kredita za stranu valutu i zakonskih kamata je propisano Zakonom o obveznim odnosima koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, jer s s obzirom da su obje strane pravne osobe koje su sklapale ove ugovore o pozajmici, dok su tužitelji u konkretnom slučaju samo bili solidarni jamci pa sud ne može primijeniti Zakon o potrošačkom kreditu. Ništetnost ugovora regulirana je člankom 322. Zakona o obveznim odnosima, a trebala je postojati u trenutku sklapanja ugovora pa sud s obzirom na sve utvrđeno smatra kako u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da su ove ugovorne odredbe kao i cijeli ugovori protivni Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva, jer je nesporno u Republici Hrvatskoj bilo dozvoljeno primjenjivati promjenjivu kamatnu stopu, te vezati kredit za valutnu klauzulu. Stoga sud smatra kako odredbe odredbe Ugovora i to čl. 2., 3., 4. , 5., i 8. Okvirnog ugovora o zajmu uz osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 08.05.2009, odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 03/09 dana 13.03.2009. godine i odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o eskontu mjenica broj 01/09 dana 13.03.2009. godine nisu ništetne pa je stoga odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude i u odnosu na podredno postavljeni tužbeni zahtjev.

8. Sud je odbio provesti sve daljnje dokaze koje su tužitelji predložili jer smatra da je činjenično stanje na kojem sud temelji presudu u cijelosti utvrđeno, a nije saslušao ni drugotužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja jer prema navodima samog prvotužitelja supruga TL nije sudjelovala kod sklapanja i dogovaranja ugovora već je samo kao suvlasnica nekretnine potpisala okvirni ugovor, stoga drugih saznanja o tome nema. Sud smatra da bi pribavljanjem nepotrebne dokumentacije koju su tužitelji predlagali samo došlo do odugovlačenja postupka a sud je imao sasvim dovoljno dokaza i utvrđenih činjenica za donošenje na zakonu osnovane odluke.

9. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u parničnom postupku sud mu je temeljem članka 154.st.1. Zakona o parničnom postupku dosudio troškove u cijelosti a koji se odnose na odvjetničke troškove i to prema Tbr.8.1. Odvjetničke tarife za sastav odgovora na tužbu, podnesaka od dana 27.11.2023.g., 23.1.2024.g. svaku u iznosu od 200,00 €, te prema Tbr. 9.1. Odvjetničke tarife za zastupanje na ročištima od dana 21.9.2023.g., 28.11.2023.g., 9.4.2024.g., 4.2.2025.g. i 4.3.2025.g. svako u iznosu od 200,00 € odnosno sveukupno 1.600,00 € te na taj iznos obračunat PDV od 25% u iznosu od 400,00 tako da cjelokupan trošak iznosi 2.000,00 €.

10. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Koprivnica, 1. travnja 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Jasna Matičević, Zagreb, Horvaćanska cesta 168-preko e-oglasne ploče

2. Odvj. Hinko Žerjav, ZOU Žerjav i Žerjav, Varaždin, S.Vraza 11-preko e-oglasne ploče