Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Psp-85/2018-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Maijić, u pravnoj stvari tužitelja BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica LK, odvjetnica u [adresa], protiv prvotuženika HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženika ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženika ĐK, sin HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici- odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić d.o.o. iz Splita, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja LK i prvotuženika osobno s punomoćnikom Ivanom Babićem, odvjetnikom u Splitu, na ročištu za objavu odluke, 1. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je prvotuženik ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], neutvrđenoga dana, a za koju radnju je tužitelj BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] saznao dana 01.svibnja 2018.god., zasmetao tužitelja u zadnjem i mirnom posjedu dijela nekretnine tužitelja pobliže opisane i označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 224 KO [katastarska općina], u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz srpnja 2024.god. Ivana Barbalića i dopune Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz siječnja 2025.god. označeno kao likovi Z-O-N-V-L-M-A, šrafiran ljubičastom bojom, površine 54 m2, J-Z-L-K, šrafiran smeđom bojom, površine 10 m2 i V-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K-L-M-V, šrafiran zelenom bojom, površine 325 m2, na način da je prvotuženik ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kraj poljske kućice označene kao lik J-Z-K-L, šrafiran smeđom bojom zatrpao bunar označen točkom R, otklonio sjeverozapadnu među označenu slovima J-S-S1 i bagerom počupao maslinu označenu točkom P koja se nalazila netom poviše bunara označenog točkom R te ispod bunara označenog točkom R te preorao dio nekretnine cijelom dužinom šrafirano zelenom bojom i označeno kao lik -1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11- 12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K-L-M-V, površine 325 m2, pa se nalaže prvotuženiku da prestane sa takvim ili sličnim uznemiravanjem i smetanjem posjeda tužitelja ubuduće. II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se prvotuženiku HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana uspostaviti ranije posjedovno stanje, a ukoliko ne postupi po navedenom u ostavljenom roku od 8 dana, ovlašćuje se tužitelj da o trošku tuženika izvrši povrat u prijašnje stanje uz sudjelovanje sudskog ovršitelja te policijskih djelatnika, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom ovrhe"

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da su drugotuženik ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženik ĆK, sin HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], neutvrđenoga dana, a za koju radnju je tužitelj BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] saznao dana 01.svibnja 2018.god., zasmetao tužitelja u zadnjem i mirnom posjedu dijela nekretnine tužitelja pobliže opisane i označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 224 KO [katastarska općina], u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju iz srpnja 2024.god. Ivana Barbalića i dopune Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića iz siječnja 2025.god. označeno kao likovi Z-O-N-V-L-M-A, šrafiran ljubičastom bojom, površine 54 m2, J-Z- L-K, šrafiran smeđom bojom, površine 10 m2 i V-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-G-T-T1- T2-S1-S-J-K-L-M-V, šrafiran zelenom bojom, površine 325 m2, na način da je prvotuženik ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kraj poljske kućice označene kao lik J-Z- K-L, šrafiran smeđom bojom zatrpao bunar označen točkom R, otklonio sjeverozapadnu među označenu slovima J-S-S1 i bagerom počupao maslinu označenu točkom P koja se nalazila netom poviše bunara označenog točkom R te ispod bunara označenog točkom R te preorao dio nekretnine cijelom dužinom šrafirano zelenom bojom i označeno kao lik -1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-G-T-T1-T2-S1-S-J-K- L-M-V, površine 325 m2, pa se nalaže prvotuženiku da prestanu sa takvim ili sličnim uznemiravanjem i smetanjem posjeda tužitelja ubuduće te im se dodatno nalaže da u roku od 8 dana uspostave ranije posjedovno stanje, a ukoliko tuženici ne postupe po navedenom u ostavljenom roku od 8 dana, ovlašćuje se tužitelj da o trošku tuženika izvrši povrat u prijašnje stanje uz sudjelovanje sudskog ovršitelja te policijskih djelatnika, sve u roku od 8 dana po pravomoćnosti rješenja i pod prijetnjom ovrhe."

IV Nalaže se prvotuženiku HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.465,10 eura zajedno sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 1. travnja 2025. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

V Nalaže se tužitelju BK, OIB: [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana, naknaditi drugotuženiku ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura zajedno sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 1. travnja 2025. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu zahtjev drugotuženika odbija kao neosnovan.

VI Nalaže se tužitelju BK, OIB: [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 dana, naknaditi trećetuženiku ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj],, troškove parničnog postupka u iznosu od 497,50 eura zajedno sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku od 1. travnja 2025. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom djelu zahtjev trećetuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 4. lipnja 2018. navodi da je suvlasnik i posjednik ½ zapadnog dijela nekretnine označene kao k. čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prvotuženik da je vlasnik i posjednik k. č. zem. [katastarska čestica] ZU 4114 k. o. [katastarska općina], dok su drugotuženik i trećetuženik suposjednici k. č. zem. [katastarska čestica] ZU 4114 k. o. [katastarska općina], a da su opisane nekretnine međašnici. Nadalje, da je tužitelj 1. svibnja 2018. putem treće osobe saznao da je na njegovoj nekretnini zvanoj " BKZ" i to kraj poljske kućice zatrpan bunar, otklonjena sjeverozapadna međa i bagerom počupana maslina koja se nalazila netom poviše bunara te da je ispod bunara preoran dio nekretnine cijelom dužinom u širini od cca 3metra. Na navedeni način da su tuženici zasmetali tužitelja u mirnom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj tužbom potražuje da sud donese rješenje kojim će utvrditi da su ga tuženici neutvrđenog dana, a za koju je radnju saznao 1. svibnja 2018., zasmetali u zadnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i to na način prethodno naveden pa su dužni uspostaviti ranije posjedovno stanje, te naložiti tuženicima da prestanu s takvim ili sličnim uznemiravanjem i smetanjem posjeda tužitelja ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti te je naveo da su oni jedini i isključivi posjednici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da mu nije poznato da bi tužitelj bio jedini posjednik zapadnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući se radi o zapuštenom zemljištu koje se ne obrađuje već dugi niz godina, radnje za koje tužitelj tvrdi da su poduzete 1. svibnja 2018. da je poduzeo prvotuženik davno prije, ali na mjestu koje on posjeduje duže od 50 godina i koristi prema namjeni, a da dio za koji tužitelj tvrdi da je tuženik preorao cijelom dužinom u širini od 3 metra obrađeno je i trajnim kulturama zasađeno poljoprivredno zemljište koje prvotuženik obrađuje preko 50 godina i da je sastavni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istaknuo je da drugotuženik i trećetuženik nisu suvlasnici ni posjednici čest. 585/4 niti su na istoj izvodili bilo kada radove, jednako kao i na čest zem .586 k. o. [katastarska općina].

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije sadržane u spisu i to: prijepisa posjedovnog lista broj 106, izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-995/2009 od 9. rujna 2015., presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3120/15 od 11. prosinca 2015., pogodbe poslovni broj 15011 sastavljene 28. ožujka 1910. u [adresa].

3.1. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Marka Miševića i to dana 24. siječnja 2020., kao i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivana Barbalića i to dana 14. lipnja 2024. Određeni vještaci su sudu dostavili svoj nalaz i mišljenje zajedno sa skicama lica mjesta.

4. U postupku je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka GK, VK i DK. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka PK i SK, budući da do zaključenja raspravljanja tuženik sudu nije dostavio adrese predloženih svjedoka kako bi im sud mogao uputiti poziv za ročište, za preostale predložene svjedoke od strane tuženika B i NK sud je utvrdio da su umrli, a tuženik nije predložio umjesto njih saslušati neke druge svjedoke, dok je za svjedoka UK tuženik obavijestio sud kako ima saznanja da je osoba starije životne dobi i da je o istome već svjedoči te da neće pristupiti na sud.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni djelomično osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim od suda traži utvrditi da ima pravo na posjedovnu zaštitu u pogledu smetanja posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj posjednik i suvlasnik zapadnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je prvotuženik vlasnik i suposjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zajedno sa drugotuženikom i trećetuženikom. Jednako tako je nesporno da je prvotuženik počinio radnje navedene u tužbenom zahtjevu.

7.1. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj u suposjedu predmetnog dijela čestice 586 upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i to na kojoj se čestici nalazi dio za kojeg tužitelj tvrdi da je smetan, jesu li drugotuženik i trećetuženik počinili čin smetanja spram tužitelja, a samim time i pripada li tužitelju pravo na posjedovnu zaštitu u okviru ove parnice.

8. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-995/2009 od 9. rujna 2015. utvrđeno je kako je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev HK i ĐK, ovdje prvotuženika i drugotuženika, kojim traže od suda posjedovnu zaštitu na način da se naloži BK – ovdje tužitelju da uspostavi ranije posjedovno stanje te da se utvrdi da je krajem srpnja 2008. iščupao granične mjernične kolce koji su postavljeni na granicu između nekretnine označene kao čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3120/15, a u njoj je utvrđeno da tužitelji nisu dokazali da bi na bilo kakvi način obrađivali dio nekretnine za kojeg traže zaštitu posjeda niti su dokazali da je tuženik ili netko treći po njegovom nalogu izvršio čupanje kolaca i preoravanje predmetnog dijela nekretnine.

9. Čitanjem posjedovnog lista broj 106 od 10. travnja 2014. utvrđeno je da je u istom navedeno kako su posjednici čest. zem. [katastarska čestica] – BKZ za ½ i KK za drugu polovinu, da se radi o vinogradu površine 5805 m2.

10. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] upisanu u z. u. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnici nekretnine oznake 586 uknjiženi EK i MK za po 1/3 i BKZ EK i KK MK za po 1/6.

11. Čitanjem pogodbe broj 15011 od 28. ožujka 1910. utvrđeno je da tu pogodbu sklapaju ZK pok. LK i ŠK s jedne strane, a JK pok. LK i drugi s druge strane te su sklopili predmetnu pogodbu u kojoj su ustvrdili da su don OK, ZK i ŠK pok. LK vlasnici nekretnina između ostalog i nekretnine zvane BKZ označene sa česticom 586, biće uloška broj [broj ZK uloška] na kojoj nekretnini da se nalazi 7 stabala maslina sa sjevera, 8 od zapada i 1 kućica sa sjevero-zapada, da su gore navedeni besplatno na težaštinu dali tu nekretninu LKZ pok. SK, da se težak obvezao obrađivati zemlju, ubirati plodove maslina, loza i povrća i da će 1/3 plodova davati vlasniku, sve poboljšice na nekretnini da će plaćati težak i da težak može kućicu koja postoji na predmetnoj nekretnini popraviti ili novu sagraditi.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on 1. svibnja 2018. saznao od VK, RK i IK da je na predmetnoj nekretnini izvršen čin smetanja posjeda na način da je preorana uzdužno cijela nekretnina s zapadne strane i to u pravcu sjever

– jug, negdje širine oko 3 m. Na sjevernom dijelu nekretnine 586 upisan u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da se nalazi stožišće, u naravi parkiralište za zaprežna kola površine cca 40-ak m2. U tom dijelu nalazi se i mala kućica kojoj je krov pao, površine cca 5 – 6 m2. Zapadno od te kućice nalazi se i bunar odnosno jama. Tu da se nalazila je jedna stara maslina, koja je porušena, pa je tu porušen i suhozid, zatrpana je jama. Suhozid je bio i međa, pa je otklonjen i suhozid pa time i sama sjeverozapadna međa. Istaknuo je da je uz njega suposjednik nekretnine i AK, sestra od njegove majke, da pretpostavlja da su smetanje počinili tuženici, da je policija izišla na teren, a ODO je izdalo privremenu mjeru da mu se ČK sin HK ne smije približavati na udaljenost od 100 m, a on samo da se samo pokušavao vratiti u suposjed dijela nekretnine, ali da su ga tuženici napadali i tukli, istaknuo je da je on bunar održavao i čistio i sve to da je radio prije ovog smetanja posjeda. Nadalje da je on brao plodove s masline koja je iščupana, da je u posjedu masline i bunara i ostalog dijela nekretnine od šeste godine, a prije njega da su njegovi prednici bili u posjedu iste, da bi tu dovodili kozu na pašu, kosili travu, a majka da mu je tu posadila masline i drugo, u blizini da bi viđao tuženike, istaknuo je da se dio uzduž tri metra nekretnine nalazi zapadno od kućice, a od kućice pa u cijeloj dužini nekretnine, koju je posjedovao da se nalaze dva reda maslina, koje je posadila njegova majka, a neke on, masline da nisu nisu sađene u isto vrijeme i to zapadni red maslina na toj nekretnini da je posađen negdje 1998. – 2000. god., prije sadnje 1998. god. na tom dijelu nekretnine da je bio vinograd, kojeg je izvadila njegova baka CK. Konačno je istaknuo da tu masline imaju i tuženici, ali na svom zapadnom dijelu nekretnine koji graniči s drugim susjedima odnosno Šegvićima.

13. Iz iskaza prvotuženika proizlazi da je predmetnu nekretninu koja je u sporu kupila njegova pok. majka L još 1968. godine od obitelji FK. Tu da je bio vinograd, a na sjevernom dijelu te nekretnine nalazi se jedna kamena kućica odnosno ostaci te kućice. Od istočnih ostataka te kućice granica – međa između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja da se prostire u cijeloj dužini prema jugu. On da je iz kupljenog zemljišta izvadio vinove loze i tu da je sadio razno povrće, a kasnije da je posadio red maslina, i to baš s istočne i zapadne strane svoje nekretnine. Od njegovog reda maslina da je ostavio 3 m slobodno do međe nekretnine tužitelja. Istaknuo je da kada je njegova majka kupila nekretninu da je koristila i stožišće koje se nalazi uz kućicu, tu bi ona i obitelj FK ostavila zaprežna kola odnosno H su tu kola ostavljali prije nego što su majci prodali tu zemlju. Njegova nekretnina da je površine cca 1491 m2 i tu da je ranije bilo posađeno 14 redova vinove loze. Nadalje, u travnju 2018. godine da je, kako bi mogao pristupiti na stožišće, bagerom zatrpao bunar, maslinu koja je već bila od vjetra iskošena, izvadio i taj dio zemljišta uredio odnosno poravnao. Konačno da je 2008.godine tužitelj došao čistiti bunar, zafrezao je cijelu dužinu nekretnine sve do njegovih maslina pa čak i dio oko maslina, pa je ustao tužbom kod ovoga suda, a tužitelj da je tom prilikom rekao da on to nije radio. Tužitelj da je 2019. počeo svoje čistiti dok su oni u kontinuitetu obrađivali svoje zemljište od 1968. god. pa do danas. Tužitelja da je na njegovoj zemlji vidio prvi put 2008. godine, kada je počeo obrađivati svoju nekretninu, a prije toga zemljište da je bilo obraslo u korov.

14. Iz iskaza drugotuženika proizlazi da se u cijelosti pridružuje iskazu prvotuženika ali je istaknuo da je predmetnu nekretninu ostavio bratu prvotuženiku i da na nju već nekoliko godina ne dolazi.-

15. Iz iskaza trećetuženika proizlazi da on na nekretninu nije dolazio pa o samom smetanju posjeda ne može ništa reći budući na nekretninu ne dolazi.

16. U postupku je obavljen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Marka Miševića. Prilikom uviđaja održanog na licu mjesta 24. siječnja 2020. tužitelj je pokazao predmet spora utvrđeno je da se radi o zemljišnoj površini koja se nalazi jugozapadno od javne asfaltne ceste i to baš neposredno uz cestu. Od sjevera odnosno od ceste nekretnina da je omeđena suhozidom na kojeg se naslanja stara kamena ruševna kućica, a ispred nje prema sjeverozapadu prostire se mali plato nasut kamenom gdje tužitelj tvrdi da je bio bunar odnosno jama. S druge strane kućice prema jugoistoku nalazi se neobrađena površina ograđena suhozidom, a da se od suhozida odnosno kućice prema jugozapadu prostire obrađeno zemljište dužine 90-metara dužinski. U tom pravcu položen je jedan red maslina dok je drugi red samo do pola nekretnine. Uz duž s maslinama sa zapadne strane je uzorana površina zemljišta. Tužitelj je na licu mjesta pokazao da se smetanje posjeda dogodilo i na samom kraju predmetne nekretnine i to baš na jugozapadnom dijelu i to baš na način da su tuženici preorali dio zemlje koje je on bio u posjedu u dijelu od zadnje masline koja se nalazi zadnja u nizu polovice reda maslina pa se proteže sve do zadnje masline koja se nalazi u cijeloj dužini zemljišta. Naveo je da su mu tuženici uzorali posjed otprilike 1 m od tih maslina pa prema zapadu 2,50 – 3 m.

17. U svom nalazu i mišljenju vještak Marko Mišević dao je svoje mišljenje na način da je identificirao predmetne nekretnine, i to nekretnina površina čije se nalazi jugozapadno od javne asfaltne ceste i to baš neposredno uz cestu od sjevera, odnosno od ceste nekretnina da je omeđena suhozidom na kojeg se naslanja stara kamena ruševna kućica, a ispred nje prema sjeverozapadu mali plato nasut kamenom. S druge strane kućice prema jugoistoku nalazi se neobrađena površina ograđena suhozidom, a od tog suhozida, odnosno kućice prema jugozapadu da se prostire obrađeno zemljište. U tom pravcu položen je jedan red maslina, dok je drugi red samo do pola nekretnine, a uz duž s maslinama sa zapadne strane je uzorana površina zemljišta.

18. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje ali je predložio dopunu istog na način da je predložio prikazati katastarsko stanje jednako onome kako je točno stanje posjeda na terenu, a budući da katastarsko stanje nije usklađeno s posjedovnim stanjem na terenu. Nadalje je predložio ponovni očevid na terenu, a iz razloga što je došlo i do izmjene u osobi raspravnog suca, te da vještak svoj Nalaz dopuni na način da u skici svog Nalaza točno označi mjesto gdje se nalazio zakopani bunar, označi maslinu poviše bunara i kameni suhozid, a koji su se nalazili između točaka F-G-H, da vještak označi sjeverni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i južnu stranu predmetne nekretnine tužitelja 586 K. O. [katastarska općina], te označi put koji se proteže cijelom južnom granicom tužiteljeve nekretnine, kao i prikaže kameno stožišće ispod tužiteljeve nekretnine a koje se nalazi ispod ucrtanih točaka J-K-L, te prikaže kameni suhozid koji se nalazi od točke J do točke K i označiti put koji se proteže cijelom južnom granicom nekretnine č. zem. [katastarska čestica].

19. Sud je u postupku odlučio izići ponovno na lice mjesta i obaviti uviđaj uz sudjelovanje novo određenog vještaka geodetske struke Ivana Barbalića, budući je onaj, koji je prethodno u postupku izradio nalaz i mišljenje, brisan iz imenika sudskih vještaka a i s obzirom na to da je u postupku došlo do izmjene uredujuće sutkinje pa je bilo svrsishodno izići na teren i vidjeti predmet spora. Na uviđaju od 14. lipnja 2024. utvrđeno je da je predmet smetanja posjeda predstavlja zatrpani bunar, za kojeg stranke nisu sporile da je postojao na označenom mjestu, nadalje ruševina koja je nekada predstavljala poljsku kućicu zarasla u bršljan, a čiji su obrisi vidljivi u obliku suhozida te stožišće koje se nalazi istočno od ostataka poljske kućice. Tužitelj je na licu mjesta pokazao da je na sjevernom dijelu predmetnog mjesta postojao suhozid u dužini od cca 5 metara te u produžetku prema jugu u dužini od cca 4 metra, tužnik je naveo da je suhozid na predmetnom mjestu postojao do 1980. kada je on kupio traktor i da ga je on srušio da može ući s traktorom obavljati poljoprivredne poslove na predmetnoj nekretnini, a navodi da su prije toga na predmet ulazili s istočne strane te su sve stvari ostavljali na "stožišću". Tužitelj je nadalje naveo da je između suhozida koji je činio pravi kut, a iznad bunara sa sjeverne strane cca 2,5 metra zapadno od ruba kućice bila maslina, čije postojanje tuženik nije osporio, ali je naveo da ju je on otpilio budući da je bila stara maslina. Konačno je sud pristupio na južni dio predmetne nekretnine, do dijela suhozida sa oznakom zelenog spreja za kojeg tužitelj tvrdi da predstavlja zajedno sa drvenim takljama u smjeru sjever – jug sporni dio.

20. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak Ivan Barbalić je iznio mišljenje da tijek međa na terenu između čest. zem. [katastarska čestica] ne odgovara službenim evidencijama, te da površine koje egzistiraju na terenu ne odgovaraju službenim evidencijama. Nadalje da je nakon uviđaja sačinio skicu lica mjesta te da č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama A-B-C-D-E-F-G-A, šrafiran plavom bojom, č. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama I-A-G-H-I, šrafiran crvenom bojom, 'stožišće', na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama Z-O-N-V-M-L-A, šrafirna ljubičastom bojom, spornu ruševinu, na Skici lica mjesta predstavlja lik označen točkama J-Z-L-K, šrafirana smeđom bojom, na Skici lica mjesta linija J-S, predstavlja prema kazivanju stranaka nekadašnji suhozid, na Skici lica mjesta točkom P označen je prema kazivanju stranaka položaj posječene masline, na Skici lica mjesta točkom R označen je prema kazivanju stranaka položaj nekadašnjeg bunara, na Skici lica mjesta, linija V-G označene točkama 1-12, označena zelenom bojom, predstavlja liniju sa zabijenim drvenim takljama, nekadašnji kameni suhozid da je označen linijom S-S1.

21. Podneskom od 16. siječnja 2025. tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio da se utvrdi da su ga tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu na način naveden u tužbi, s tim da su ovim podneskom precizirali – označili slovima predmete smetanja , a sve prema Skici priloženoj nalazu i mišljenju, a što tužitelj nije mogao precizirati prije samog provedenog vještačenja, pa sud smatra prigovore tuženika na uređeni tužbeni zahtjev neutemeljenim.

22. Sukladno odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.; dalje: ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako to proizlazi i iz odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17;–dalje ZV) i to bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

23. U tom smislu dvije su pravno relevantne odlučne okolnosti za presuđenje u ovom sporu, a to su:

- je li tužitelji bio posljednji mirni posjednik predmetnog dijela nekretnine koji se dio nalazi zapadno od nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i

- jesu li ga tuženici samovlasno smetali u posjedu, odnosno uznemiravali u posjedu na način kako je to pobliže opisano u tužbenom zahtjevu i to na način da su tuženici kraj poljske kućice zatrpali bunar, otklonili sjeverozapadnu među i bagerom počupali maslinu koja se nalazila netom poviše bunara te ispod bunara preorali dio nekretnine cijelom dužinom u širini od cca 3 metra.

24. Dakle, iz gore navedenog proizlazi da je u posjedovnoj tužbi teret dokaza na tužitelju u pogledu dviju činjenica - postojanja tužiteljeva posljednjeg mirnog posjeda u odnosu na predmet spora i čin smetanja počinjen od tuženika.

25. Međutim, prvo treba raspraviti pravovremenost podnošenja predmetne tužbe. Naime, pravo na traženje posjedovne zaštite ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom, kako to propisuje odredba čl. 21. ZV. Navedeni rokovi su prekluzivnog karaktera i na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Dakle, tužbu zbog smetanja posjeda treba podnijeti u roku 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja smetanja. Međutim, ako je od dana kada je smetanje izvršeno protekao objektivni rok od godine dana, tužba za zaštitu posjeda se više ne može podnijeti, iako subjektivni rok (saznanje za počinitelja), još nije ni počeo teći.

26. Tužba je u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 30. svibnja 2018., tužitelj navodi da je za čin smetanja saznao 1. svibnja 2018., o kojem ga je smetanju obavijestio saslušani svjedok VK, a sam prvotuženik u svom iskazu navodi da je u travnu 2018. bagerom zatrpao bunar i izvadio maslinu i dio zemljišta uredio. odnosno poravnao. Stoga sud smatra da je tužba za zaštitu prava posjeda u ovom postupku podnesena pravovremeno, odnosno u roku od 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja, a to je 1. svibnja 2018.

27. Na okolnost ovdje odlučnih činjenica posljednjeg mirnog posjeda sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka GK, VK i DK iz kojih proizlazi da je svjedok DK pored nekretnina oznake 585/4 i 586 imao zemlju, da je oduvijek na zemlji pokojna CK (baka tužitelja) koristila poljsku kućicu i stožišće. Poznato mu je da bi ona dok je bila živa u toj kućici ostavljala plodove koje bi ubirala, i onda bi njega zamolila da plodove poveze kada prođem tu. Jednako tako da je ista koristila i bunar, koji se nalazio uz stožišće, iz njega bi grabila vodu, koja se čak i pila tada dok je baka tužitelja bila živa. Istaknuo je da je pok. CK brala plodove s posađenih maslina, i da su stare masline davno posađene a, za novije da mu nije poznato. Istaknuo je da pok. CK nitko nije ometao u posjedu, ali pred kraj njezinog života zna da su se neki susjedi s njom svađali oko dijela zemlje gdje je bio bunar, kućica i stožišće. Nakon njezine smrti kućica da se urušila, tužitelj da je obnavljao stožišće, a kada je obnavljao stožišće da je pored bio i bunar, ali ne zna u kakvom točno stanju. Konačno da je na zemlji bio prošle ili pretprošle godine, povodom ovog spora, zanimalo ga je kako u naravi to sada izgleda i da nije zatekao tuženike tada na zemlji.

28. Iz iskaza VK proizlazi da je on 1. svibnja 2018. otišao obići zemlju njegove supruge, koja je susjedna sa istočne strane nekretnine tužitelja, poznato mu je da je to bio baš 1. svibnja jer tada nije radio, kada je išao kući uočio je da je na tužiteljevoj zemlji pored kućice poravnata zemlja i da više nije bilo zida, sve da je bilo poravnato. Nakon što je došao kući, da je pitao suprugu što je to Đ tužitelj radio na zemlji, ona da mu je rekla da ne zna ništa o tome, potom da je nazvao tužitelja i pitao ga radi li nešto po zemlji, ravna li, a on da mu je odgovorio da ne zna ništa o tome. Nisu mu poznati detalji oko posjeda nekretnine ali da mu je supruga govorila da je to tužiteljeva zemlja, s njihove zapadne strane, tuženici mu nisu poznati ali da ih je vidio da obrađuju zemlju, na nekretnini do Markove i to nekoliko mjeseci prije 1. svibnja 2018., da je uočio traktor i parkirano auto i čovjeka koji šeta po zemlji. Nije mu bilo poznato tko bi sadio masline, a vezano za bunar da mu je poznato da se nekakva rupa nalazila sa zapadne strane trošne kućice, ali kad je došao 1. svibnja 2018. nije ničeg bilo pa tako ni bunara.

29. U svom iskazu svjedokinja GK je iskazala da se nekretnina njezine majke nalazi s istočne strane tužiteljeve zemlje da ima istu oznaku kao tužiteljeva, ali da je njihov interni dogovor da je tužiteljeva zapadna strana zemlje, a njihova istočna, a poznato joj je da je tužiteljev susjed s istočne strane ČK, izgubio spor, nije se mogla izjasniti koji spor konkretno koji, ali zna da je svojatao babinu zemlju – odnosno zemlju pok. CK. Njezin suprug da je 1. svibnja 2018. vidio da je na Markovoj – tužiteljevoj zemlji nešto rađeno, da je izvađena bila maslina i nešto i porušeno. Na tom mjestu prije da je bio bunar, zapadno od kućice, koji je uređivao njihov pok. djed (njezin i tužiteljev).Poznato joj je da je zapadno od kućice bila jedna maslina, radilo se o staroj maslini, ne zna tko ju je posadio, ali je još kad je djed bio živo bila posađena i baka CK je tu ubirala plodove masline. Nije joj poznato da bi tuženici na toj konkretnoj nekretnini nešto radili, prije nego je porušeno da se na tom djelu nalazio suhozid, a nakon 1. svibnja 2018. suhozida više nije bilo, da je bio sa zapadne strane i dijela sjeverne strane bunara. U svom iskazu je opisala nekretninu tužitelja na način da tužiteljeva nekretnina na južnoj strani ima nekakav zub, a na dnu nekretnine da se nalazi stožišće – kamenja i koštela. Istaknula je da je nekretnina tužiteljeva u odnosu na tuženikovu duža u jugu, približno nekih 1,5 – 2 metra, i da na tom mjestu ima kamen koji je međa te granice. Nadalje da je s južne strane tužiteljeve nekretnine suhozid, a ispod da je put, a na upit jeli put prekidan na mjestu gdje se nalazi stožišće, istaknula je da put ne vodi pravo nego vodi skoro do stožišća, ali da se onda jednim dijelom hoda po zemlji tužitelja da se dođe do stožišća, a da ispod Botićeve zemlje nema puta.

30. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka GK, VK i DK koji su u iskazu jednako navodili o tome da je bunar koji se nalazio na sjevernoj strani nekretnine održavali i koristili pokojni djed tužitelja i baka tužitelja, dakle još i prednici tužitelja, a i sam tužitelj, za kojeg i tuženik u svom stranačkom iskazu navodi da je 2008. tužitelj došao čistiti bunar, dok pak s druge strane ne navodi da ga je i on koristio. Nadalje svjedoci i tužitelj su jednako iskazivali o staroj maslini koja se nalazila na sjevernom dijelu suhozida koja se nalazila pokraj bunara, i to na način da su plodove oduvijek ubirali prednici tužitelja, a kasnije i sam tužitelj, a jednako tako da je stožišće na sjevernom dijelu nekretnine obnavljao tužitelj. Stoga je jasno da je tužitelj osobno i preko svojih prednika bio u posjedu dijela nekretnine na kojoj se nalazio bunar, stara maslina, stožišće i poljska kućica, u odnosu na koju su svjedoci iskazivali da ju je koristila baka tužitelja kada bi ubirala plodove pa ih u njoj ostavljala dok netko ne bi naišao i povezao ih kod nje kući. Jednako tako svjedoci su jednako iskazivali o tome da je na sjevernom djelu postojao suhozid, a osim toga i iz skice nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivana Barbalića proizlazi da se nekadašnji kameni suhodzid nalazio upravo na sjeverozapadnom dijelu sporne nekretnine (označen linijom S-S1), a to su i stranke tvrdile na uviđaju, a sud je utvrdio da se suhozid nalazi i na južnom dijelu nekretnine označen od točke T prema sjeveru linijom T1-T2. Dakle iz svega navedenog ovaj sud je shvaćanja da je upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine na kojoj su počinjene predmetne radnje, čak štoviše sud to zaključuje i iz iskaza svjedokinje GK koja je u iskazu jasno navela da je tužiteljeva nekretnina u odnosnu na tuženikovu u južnom dijelu dulja za nekih 1,5 metra-2,00 metra, a što bi odgovaralo položaju oznaka zelene boje na Skici lica mjesta iz srpnja 2024., koje predstavljaju međašnik. Osim toga je svjedokinja navela da se po tužiteljevoj zemlji hoda na jugu da bi se došlo do stožišća, a u konačnici da je zadnji put kada je bila na nekretnini, prije predmetnog smetanja, na kraju i početku zemlje postojao kamen, odnosno međaš zemlje, kojih više nije bilo nakon 1. svibnja 2018. već samo nasuto žalo. U svojim iskazima tužitelj i svjedoci su podjednako iskazivali o tome da je masline koja se nalaze od poljske kućice duž cijele nekretnine posadila tužiteljeva majka, a za neke masline tužitelj tvrdi da ih je sam posadio.

31. Iskaz tuženika sud je ocijenio kao kontradiktoran u dijelu u kojem je naveo na ročištu na kojem je izveden dokaz njegovim saslušanjem da je suhozid srušio 2018. da bi na zemlju mogao ući s traktorom, a na uviđaju lica mjesta je istaknuo da je suhozid na tom mjestu postojao do 1980. godine, kada je kupio traktor i srušio suhozid. Osim njegovih navoda da je njegova prednica koristila stožišće koje se nalazi uz kućicu i da je on posadio red maslina na mjestu gdje je prije sadio povrće, a prije toga da je tu bila loza, tuženik ničime svoje navode ne dokazuje pa tako ni svjedocima niti materijalnim dokazima, a dok pak s druge strane tužitelj i svjedoci podjednako su iskazivali o činjenicama bitnim za odlučivanje u ovom postupku.

32. Prema shvaćanju ovog suda, to da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik dijela nekretnine na kojem je smetanje počinjeno, proizlazi iz okolnosti uvjerljivih i logičnih iskaza tužitelja i svjedoka osobito kada se ti iskazi dovedu u vezu sa sadržajem dokumentacije u spisu, nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke i pripadajuće Skice lica mjesta, a i samim neposrednim opažanjem suda.

33. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je tužitelj bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine koji mu je posjed protupravno uznemiravan nesporno radnjama koje je počinio prvotuženik, to je tužitelju, u odnosu na prvotuženika, valjalo pružiti posjedovnu zaštitu, odnosno utvrditi da je prvotuženik učinio predmetno smetanje i to radnjama kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu i odlučiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

33.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, zahtjev tužitelja da se prvotuženiku naloži uspostava prijašnjeg stanja odnosno stanja prije zatrpavanja bunara, otklanjanja sjeverozapadne međe, čupanja masline i oranja dijela nekretnine, predstavlja poseban zahtjev za naturalnom restitucijom prouzročene mu štete, koji je isti ovlašten ostvarivati u posebnom parničnom postupku. U konkretnom slučaju nije moguća uspostava ranijeg posjedovnog stanja, tužitelj je mogao, kako je već navedeno, zatražiti naknadu štete u posebnoj parnici za uništenje zida, zemlje, masline, ali ne i posjedovnu zaštitu kada je nemoguća uspostava identičnog ranijeg posjedovnog stanja.

33.2. Prema odredbi članka 22. stavka 1. ZV posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda.

33.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-672/09-2 od 1. lipnja 2011. zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZVDSP (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV.

33.4. Kraj takvog stanja stvari, u ovoj posjedovnoj parnici nije moguća uspostava prijašnjeg stanja kako se to u tužbenom zahtjevu traži, pa je stoga u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

34. Nadalje je za istaknuti, a što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na drugotuženika i trećetuženika, kako iz iskaza stranaka proizlazi da je drugotuženik predmetnu nekretninu ostavio svome bratu, prvotuženiku i da tu na zemlju već nekoliko godina ne dolazi, dok iz iskaza trećetuženika je utvrđeno da niti on na zemlju ne dolazi i da o počinjenom smetanju nema saznanja, a osim toga sam prvotuženik kako u odgovoru na tužbu tako i u svome stranačkom iskazu navodi da je on počinio predmetne radnje, ali tvrdi da je to počinjeno na nekretnini koja je u njegovom posjedu. Tužitelj tijekom postupka ističe da mu je trećetuženik prijetio i da je protiv istog podnesena kaznena prijava koja je potvrđena od strane Općinskog državnog odvjetništva, a da je presudom K-914/2014 od 9. veljače 2023. trećetuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz uvjetnu osudu, a zbog počinjena kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, koja je upućena tužitelju. Ovdje je za istaknuti da bi se radilo o smetanju posjeda nije nužno samo to da osoba fizičkim činom ometa posjed druge osobe, već bi do smetanja posjeda tužitelja moglo doći i da je druga strana verbalno zasmetala tužitelja u posjedovanju. Međutim da bi do smetanja posjeda došlo verbalnim činom, tada postupci i izrečene riječi jedne strane moraju imati značaj ozbiljne prijetnje koja izaziva strah, te isto tako posljedicu promjene u dotadašnjem stanju posjeda. Čitanjem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-914/2014 od 9. veljače 2023. utvrđeno je da je okrivljenik ČK, ovdje trećetuženik, osuđen zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, koju je uputio tužitelju 7. svibnja 2014., u pogledu parcele. Prema shvaćanju ovog suda ukoliko je i bilo riječi o prijetnji upućenoj baš za predmetnu parcelu, tada tužitelj nije mogao u okviru ove parnice tražiti zaštitu posjeda zbog verbalnog čina trećetuženika, budući da mu je ona upućena još 7. svibnja 2014., a radnja koja nije obuhvaćena ovim tužbenim zahtjevom. Naime, sporno verbalno smetanje posjeda od strane tuženika se dogodilo četiri godine prije podnošenja ove tužbe, a u činjeničnom opisu predmetne tužbe tužitelj se ne poziva na to da mu je predmetnog dana verbalno smetan posjed, a niti je u postupku dokazao da mu je trećetuženik radnjama sadržanim u tužbenom zahtjevu smetao posjed. Prema shvaćanju ovog suda, činjenice opisane u tužbi na temelju kojih tužitelj traži sudsku zaštitu posjeda u odnosu na drugotuženika i trećetuženika, ne bi same po sebi, a i u ukupnosti svega utvrđenog u postupku, predstavljale okolnosti onakvog čina smetanja na temelju kojih bi sud tužitelju u odnosu na drugotuženika i trećetuženika trebao u ovom postupku pružiti posjedovnu zaštitu. Osim toga sam prvotuženik ističe da je on osobno poduzeo radnje opisane u tužbi.

35. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da drugotuženik i trećetuženik nisu na opisani način smetali tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine na način kako je to opisano u tužbi, osim toga u spisu nema dokaza da su drugotuženik i trećetuženik neutvrđenog dana, za koji je tužitelj saznao 1. svibnja 2018., poduzimali bilo kakve radnje koje bi se mogle dovesti u vezu s oduzimanjem ili ograničavanjem posjeda tužitelja, niti iz stanja u spisu proizlazi da bi se ti radovi izvodili po njihovom nalogu ili u njihovom interesu. Dakle, na strani drugotuženika i trećetuženika nema obilježja počinjenja smetanja suposjeda ili posjeda, stoga je prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na njih u potpunosti osnovan, a tužbeni zahtjev neutemeljen, stoga je odlučeno kao u točki III izreke.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 3., članku 155. i članku 164. ZPP. S obzirom na to da tužitelj u pogledu prvotuženika, samo u neznatnom dijelu nije uspio u parnici, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, to mu sukladno čl. 154. st. 3. ZPP-a pripadaju troškovi u cijelosti, odnosno prvotuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti, dok drugotuženiku i trećetuženiku također pripada cjelokupan trošak postupka, koji im je solidarno dužan naknaditi tužitelj.

37. Odredbom Tbr. 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 155/23) propisano je da se za postupke iz Tbr. 7. Toč. 2. i 3. (dakle na ovaj postupak zbog smetanja posjeda), primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

38. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15.; dalje: Tarifa) koja se ovdje primjenjuje obzirom na vrijeme pokretanja postupka (tužba je podnesena 30. svibnja 2018.), kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju je valjalo priznati

- jednokratnu naknadu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (1,99 eura) i uvećano za zatraženi iznos PDV-a (25%), daje iznos od 497,50 eura.

39. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na rješenje u iznosu 26,54 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 914,52 eura, tako da je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.465,10 eura.

40. Na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja rješenja pa do isplate, stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

41. Drugotuženiku i trećetuženiku, koji su u cijelosti uspjeli u postupku, zastupanim po odvjetniku pripada trošak postupka u pogledu jednokratne naknadu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 Tarife), što pomnoženo s vrijednošću boda (1,99 eura) i uvećano za zatraženi iznos PDV-a (25%), daje iznos od 497,50 eura i to svakome po toliki iznos, ali im na iznos nije priznata zakonska kamata, budući da taj zahtjev tuženici nisu postavili u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom V i VI izreke ovog rješenja.

U Splitu 1. travnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženicima po punomoćniku,

- u spis.