REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-780/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri j.t.d. iz Zagreba, Vlaška ulica 84, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi isplate iznosa od 304,25 EUR-a, u pisanom postupku spora male vrijednosti, 01. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 304,25 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 10. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 01. ožujka 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-9471/2024, UPP/OS-Ovrv-132/2024 kojeg je dana 01. ožujka 2024. godine donijela javna bilježnica Ivana Herceg iz Zagreba, Jurišićeva 1.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Ivana Herceg iz Zagreba, Jurišićeva 1 donijela je dana 01. ožujka 2024. godine rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv- 9471/2024, UPP/OS-Ovrv-132/2024 kojim je Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687 kao ovršeniku naloženo platiti tužitelju iznos od 304,25 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 10. veljače 2024. pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. ožujka 2024. godine pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti pa je spis dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na postupanje, koji sud se rješenjem od 24. travnja 2024. godine poslovni broj: Povrv-1087/2024 oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. Budući da je tuženik pravodobno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, to je ovaj sud rješenjem poslovni broj: POVRV-780/2024 od 16. listopada 2024. godine, navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru protiv prethodno citiranog rješenja o ovrsi osporava osnov i visinu utuženog potraživanja tužitelja, ističe i prigovor nedostatke aktivne legitimacije tužitelja, budući da su kao tužitelji trebali biti navedeni suvlasnici predmetne nekretnine, obzirom da se radi o naplati zajedničke pričuve, a ne upravitelj zgrade, te da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o osnovi-ugovoru temeljem kojeg bi imao pravo ispostavljati račune tuženiku.

5. U daljnjem tijeku postupku podneskom 09. svibnja 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja ovrsi u bitnome navodeći da je tužitelj kao upravitelj sa suvlasnicima zgrade u [adresa], dana 24. studenoga 1997. godine zaključio Ugovor o upravljanju, te da je sklopljen i Međuvlasnički ugovor kojim je upravo tužitelj imenovan upraviteljem zgrade sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP), pa da je stoga isti kao upravitelj zgrade, ovlašten i dužan pokretati ovršne postupke radi naplate dugovanog iznosa pričuve, sve u ime i za račun zajedničke pričuve suvlasnika, a što je tužitelj i učinio pokretanjem podnošenjem prijedloga za ovrhu u ovoj pravnoj stvari, a u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe da sukladno relevantnoj sudskoj praksi i odredbi čl. 93. ZVDSP-a, tužitelj kao upravitelj ima pravo pokretati postupke radi naplate pričuve, te ne postoji obveza navođenja svih suvlasnika kao ovrhovoditelja, obzirom da upravitelj zastupa sve suvlasnike kao njihov zastupnik. Nadalje, tužitelj isitne kako je zakonska obveza vlasnika nekretnine podmiriti iznos pričuve sukladno ugovoru o upravljanju, a obzirom da tuženik vlasnik poslovnog prostora površine 99,00 m2, (etaža E-4 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), da je stoga osnovano potraživanje tužitelja, a na što ukazuje i činjenica da je tuženik, djelomičnim uplatama na ime pričuve, što je razvidno i iz prijedlogu za ovrhu priložene vjerodostojne isprave, djelomično izvršavao svoje obveze pa da su u tom smislu prigovori nedostatka pravne osnove ispostavljanja računu tuženiku, u cijelosti paušalni i neosnovani, te da je Ugovorom o upravljanju i pripadajućim Aneksima istome, utvrđena vrijednost pričuve u visini od 3,00 kn/m2 za koeficijent 1, dok se na predmetni poslovni prostor, što je razvidno iz priložene vjerodostojne isprave, ima primijeniti koeficijent od 1.25, pa da stoga zajednička pričuva mjesečno iznosi 49,50 EUR-a, kao i da su tuženiku sukladno Ugovoru o upravljanju, ispostavljani mjesečni računi na ime pričuve, a da tuženik iste nikada nije osporio već je po istima i djelomično postupao (djelomične uplate), a slijedom čega su prigovori u odnosu na osnovu i visinu potraživanja tužitelja paušalni i neosnovani.

6. Podneskom od 09. svibnja 2024., budući da je u prijedlogu za ovrhu temeljem kojeg je pokrenut postupak u ovoj pravnoj stvari, kao ovršenik bilo označeno Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, tužitelj je ispravno naznačio tuženika kao REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, obzirom da Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine kao tijelo državne uprave nije pravna osoba pa ne može niti biti stranka u postupku, sukladno čl. 77. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), a niti isto ispunjava uvjete da mu se u smislu stavka čl. 77 st. 2. ZPP-a prizna svojstvo stranke, već to može biti samo država – Republika Hrvatska zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3745/94), pa je stoga sud u skladu s naknadnim točnim označavanjem tuženika koji može biti stranka u postupku, u odnosu na oznaku tuženika iz prijedloga za ovrhu, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, riješio kao u točki I. izreke rješenja i ukinuo platni nalog, te odlučio kao u toč. I. izreke presude.

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ostao kod iznesenih prigovora, te je naveo da je isti podmirio dugovanje za predmetnu nekretninu za listopad 2022., te od travnja do prosinca 2023. godine.

8. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7. spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima (list 24. – 80. spisa), presliku Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 24. studenoga 1997. (list 81. – 87. spisa), presliku Međuvlasničkog ugovora od 17. studenoga 1997.

s prilozima (list 88. – 95. spisa), preslike Aneksa I. – IV. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] (list 97. – 102., 127. – 147. spisa), preslike Odluka suvlasnika stambene zgrade u [adresa] (list 103. – 111., 120. – 126. spisa) i presliku Odluke suvlasnika stambene zgrade u [adresa] povećanju pričuve od 01. siječnja 2013. (list 112. – 119. spisa).

9. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a, a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a posebice imajući u vidu odredbu čl. 492.a. ZPP- a, da u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, kao i da su se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, mogu utvrditi temeljem isprava priloženih u spis, a niti su stranke predlagale održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 304,25 EUR-a od tuženika kao suvlasnika stambene zgrade [adresa], odnosno kao vlasnika etažnog vlasništva i to poslovnog prostora površine 99,00 m2 (E--4), s kojim je neodvojivo povezan suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], i to k. č. [katastarska čestica], u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 222 i 224, na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve.

12. Između stranaka su sporni aktivna legitimacija, te osnov i visina tužbenoga zahtjeva, dok između stranaka nije sporna pasivna legitimacija.

13. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora aktivne legitimacije, ovaj sud ističe da je predmetni prigovor tuženika neosnovan.

14. Uvidom u presliku presliku Međuvlasničkog ugovora od 17. studenoga 1997. s prilozima (list 88. – 95. spisa); dalje Međuvlasnički ugovor, ovaj sud je utvrdio da je Međuvlasnički ugovor o upravljanju i korištenju nekretnine u [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 222 - 224, sklopljen dana 17. studenoga 1997. sukladno odredbi čl. 375. st. 3. ZVDSP-a, te da je čl. 10. – 15. Međuvlasničkog ugovora za predmetnu nekretninu utvrđeno da kod obračuna održavanja i upravljanja (sredstva zajedničke pričuve), primjenjuje korekcioni koeficijent od 1,25 za poslovne prostore, te da da će suvlasnici predmetne nekretnine, sredstva zajedničke pričuve plaćati mjesečno do 10.tog- u mjesecu za tekući mjesec, dok je čl. 9. Međuvlasničkog ugovora određen predstavnik suvlasnika EA, a čl. 8. Međuvlasničkog ugovora ovdje tužitelju kao upravitelju povjereno je upravljanje predmetnom nekretninom i zajedničkom pričuvom, kao i da je isti ovlašten u ime suvlasnika voditi postupke pred sudom.

15. Uvidom u presliku Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 24. studenoga 1997. (list 81. – 87. spisa); dalje: Ugovor, ovaj sud utvrdio da su dana 24. studenoga 1997., suvlasnici stambene zgrade [adresa], zastupani po predstavniku suvlasnika EA sa LIND-GRAD d.o.o., kao upraviteljem, sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa], te da je čl. 4. istog Ugovora društvo tužitelja kao upravitelj stambene zgrade u [adresa] ovlašteno pokretati sudske postupke radi naplate sredstava zajedničke pričuve, te da su sukladno čl. 13. Ugovora suvlasnici obvezni uplaćivati tužitelju sredstva zajedničke pričuve mjesečno, prema korisnoj površini stana i drugih samostalnih prostorija, primjenjujući koeficijente iz čl. 12. Međuvlasničkog ugovora i to do 20.-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, obvezni su plaćati i zakonske zatezne kamate (čl. 15. i 16. Ugovora).

16. Temeljem odredbe čl. 93. st. 2. ZVDSP-a, u upravljanju nekretninom, upravitelj je ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

17. Slijedom navedenog, budući da je ovaj sud utvrdio da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 24. studenoga 1997. ovlastili društvo LIND-GRAD d.o.o., kao upravitelja predmetne nekretnine da isti pokreće sudske postupke radi naplate sredstava zajedničke pričuve, to je stoga neosnovan prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije upravitelja LIND-GRAD d.o.o. za pokretanje ovog postupka, budući da je upravitelj zgrade LIND-GRAD d.o.o. ovlašten ex lege, a u konkretnom slučaju i sklopljenim Ugovorom o upravljanju i stambenom zgradom u [adresa] od 24. studenoga 1997., pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

18. Nadalje, uvidom u neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB za zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima (list 24. – 80. spisa), sud je utvrdio da je tuženik vlasnik etažnog vlasništva (E-4) i to poslovnog prostora u prizemlju [adresa], ukupne površine 99,00 m2, kao posebnom dijelu s kojim je neodvojivo povezan suvlasnički dio nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to k. č. [katastarska čestica], u naravi [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 222 i 224.

19. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva, uvidom u presliku Odluke suvlasnika stambene zgrade u [adresa] povećanju pričuve od 01. siječnja 2013. (list 112. – 119. spisa), ovaj sud je utvrdio da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] natpolovičnom većinom donijeli odluku kojom su odredili mjesečnu zajedničku pričuvu od 01. siječnja 2013. godine u iznosu od 3,00 kn/m2.

20. Dakle, slijedom svega navedenog, te uvidom u presliku izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj ispravno sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora, Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] i Odluci suvlasnika stambene zgrade u [adresa] povećanju pričuve od 01. siječnja 2013., tuženiku kao suvlasniku predmetne nekretnine obračunao mjesečni iznos zajedničke pričuve u iznosu od 49,50 EUR-a, sukladno upisanoj površini posebnih dijelova nekretnine koje je tuženik nesporno vlasnik, a s kojima je neodvojivo povezano suvlasnički dio stambene zgradom u [adresa], kao i da je isti evidentirao djelomične uplate tuženika za sredstva zajedničke pričuve za listopad 2022. godine, te za razdoblje od travnja do prosinca 2023. godine.

21. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Tuženik nije naveo ni činjenice kojima pobija navode, ni dokaze tužitelja, niti je dostavio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno iz kojih bi proizlazilo da je isti podmirio utuženi iznos sredstava zajedničke pričuve, a koje je isti kao suvlasnik predmetne nekretnine dužan plaćati, iako je prema prethodno navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku, to bio dužan učiniti.

22. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da između stranaka nije niti sporna pasivna legitimacija tuženika, te da tuženik nije dokazao da je isti podmirio utuženo potraživanje tužitelja, sud je utvrdio da je tuženik kao suvlasnik stambene zgrade u [adresa], dužan isplatiti utuženi iznos od 304,25 EUR- a, na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan i temeljem odredbi čl. 90. ZVDSP-a, presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, već o zakonskoj obvezi tuženika kao suvlasnika.

24. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to: za sastav prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11. t. 1., a u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., i 103/14., 118/14. i 107/15; dalje: OT), u iznosu od 50,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42. OT- e) u iznosu od 12,50 EUR-a što sveukupno iznosi 62,50 EUR-a i na ime javnobilježničke nagrade iznos od 20,00 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 5,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 25,00 EUR-a, a sukladno odredbi odredbom čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22.).

25. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se ne radi o obvezi proizišloj iz iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

26. Slijedom navedenog, glede naknade troška ovršnog postupka tužitelju, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

27. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 304,25 EUR-a EUR-a i to: za sastav podneska od 09. svibnja 2024.. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a.

28. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 01. travnja 2025. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. tuženiku po ŽDO